REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 281/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužitelja EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] F, [adresa], oboje zastupani po punomoćniku mr.sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice FĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu i tuženice ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Jura Grbavc, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1171/2020-2 od 23. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-932/2019-21 od 17. lipnja 2020., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženica i ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1171/2020-2 od 23. prosinca 2020. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da su tužitelji FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli valjani pravni temelj svaki za upis ½ dijela prava suvlasništva na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 438 m², koja ima ukupnu površinu 877 m² u k.o. u [adresa] i to realnog dijela koji na skici geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja iz ožujka 2019. godine koji je izradio JĆ dipl. ing. geod. označen likom i omeđen slovima A-B-C-D-A, koja skica geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja čini sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti ishode u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime na novoformiranoj čestici nastaloj po izvršenoj parcelaciji predmetnog dijela nekretnine svaki za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika na navedenoj nekretnini, sve u roku od 15 dana.“
2. Nalaže se tužiteljima pod 1-2) da tuženoj pod 1) FĆE naknade parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.500,00 kn, dok se u preostalom djelu zahtjev tužene pod 1) za naknadom troška odbija kao neosnovan.
3. Nalaže se tužiteljima pod 1-2) da tuženoj pod 2) ČĆ naknade parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.500,00 kn, dok se u preostalom djelu zahtjev tužene pod 2) za naknadom troška odbija kao neosnovan.".
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
" Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-932/2019 od 17. lipnja 2020. i sudi:
Utvrđuje se da su tužitelji FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli valjani pravni temelj svaki za upis ½ dijela prava suvlasništva na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 438 m², koja ima ukupnu površinu 877 m² u k.o. u [adresa] i to realnog dijela koji na skici geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja iz ožujka 2019. godine koji je izradio JĆ dipl. ing. geod. označen likom i omeđen slovima A-B-C-D-A, koja skica geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja čini sastavni dio ove presude, što su tuženice dužne priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti ishode u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime na novoformiranoj čestici nastaloj po izvršenoj parcelaciji predmetnog dijela nekretnine svaki za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika na navedenoj nekretnini, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženicama DĆ i ČĆ da tužiteljima FĆ i EĆ naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 20.325,00 kn te trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn, sve u roku 15 dana.".
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2106/2021-2 od 25. kolovoza 2021. tuženicama je dopustio podnošenje revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1171/2020-2 od 23. prosinca 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-932/2019-21 od 17. lipnja 2020., u odnosu na pitanje:
"Na kome je teret dokazivanja činjenice vjerodostojnosti spornog vlastoručnog potpisa na ispravi kao dokazu u sudskom postupku, da li na tužitelju koji se na tu ispravu kao dokaz poziva ili na tuženiku koji je potpis na toj ispravi osporio?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženice su protiv drugostupanjske presude podnijele reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tuženika, preinači drugostupanjsku presudu i odbije žalbu tužitelja, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženica tužitelji se protive navodima revizije te predlažu da se ista odbaci podredno odbije kao neosnovana.
6. Potražuju trošak odgovora na reviziju.
7. Revizije su osnovane.
8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer smatra da je tužitelj bio dužan dokazati istinitost tvrdnji kako se na spornom ugovoru ne nalazi potpis njihovog pravnog prednika, pa ukoliko tuženice osporavaju taj potpis na istom, tužitelj je to dužan dokazati. Slijedom toga, kako tužitelj nije predložio grafološko vještačenje iako je ta činjenica postala sporna već na pripremnom ročištu, niti je predložio bilo kakav drugi dokaz u prilog svoje tvrdnje, to isti nisu dokazali da imaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.
10. Drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja i pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP smatra da su tuženici bili dužni dokazati istinitost tvrdnji kako potpisi na spornom ugovoru nisu potpisi njihovih prednika, a ne tužitelj pa ukoliko tuženice osporavaju da je njihov pravni prednik sklopio ugovor i osporavaju potpis na istom ugovoru dužni su to i dokazati. Stoga na temelju odrede čl. 373. ZPP preinačuju presudu suda prvog stupnja i usvajaju tužbeni zahtjev.
11. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.
12. Člankom 7. stavak 1. ZPP je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice dok je čl. 8. ZPP propisano da sud prema svom slobodnom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.
13. Nadalje, čl. 220. st. 1. ZPP je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.
14. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
15. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je u postupku teret dokaza na onoj strani koja tvrdi da određena činjenica ili pravni odnos postoji.
16. Prema tome, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
"Na tužitelju je teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na istoj ispravi nalazi njegov potpis.".
17. Ovakvo shvaćanje Vrhovnog suda zauzeto je i u odlukama ovog suda poslovni broj Rev 932/2021-2 od 9. veljače 2022., Rev 190/2023-2 od 25. siječnja 2023., Rev 1436/2021-2 od 26. travnja 2023. U konkretnom slučaju u pobijanoj presudi je iznijeto pravno shvaćanje iz kojeg proizlazi da je tuženik trebao predložiti provođenje dokaza grafološkim vještačenjem odnosno da je na tuženiku teret dokazivanja, koje je u suprotnosti sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem jer je tuženik osporio da je potpisana isprava koju je predao tužitelj i na kojoj između ostalog temelji svoj zahtjev u ovom sporu.
18. Slijedom izloženog, prema ocjeni ovog suda drugostupanjski sud je pogrešno pošao od toga da je tuženik taj koji mora dokazati da se potpis njegovog prednika ne nalazi na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, a da je isti osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis. Stoga su upravo tužitelji ti koji su dužni dokazati ono što tvrde. Naime, drugostupanjski sud zanemaruje da su tužitelji prethodno tvrdili da je u ugovornom odnosu s pravnim prednikom tuženika upravo na temelju isprave na kojima tuženici "samo" osporavaju potpis i da tužitelj zapravo tvrdi da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz te isprave (ugovora) te da je dio sadržaja ugovora i potpis prednika tuženika. Stoga je upravo tužitelj dužan dokazati ono što tvrdi tj. da se na ispravi (ugovoru) nalazi potpis RĆ. Pritome je za naglasiti da zapravo tvrdnjom da na ispravi (Ugovoru o raspodjeli suvlasništva) nije njegov potpis tuženika osporavaju ne samo činjenicu potpisa već on u suštini tvrdi da ne postoji pravni (ugovorni) odnos na koji se sam tužitelj poziva pa je u takvoj situaciji upravo na tužitelju teret dokaza da je s tuženikom (odnosno s njihovim pravnim prednikom) potpisao i sklopio ugovor, a osnovom kojih utužuje predmetne tražbine.
19. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sud drugog stupnja nije cijenio sve žalbene navode tuženika koji su od odlučno značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava te je stoga pobijana presuda na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuta i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje kao pod točkom I. izreke.
20. U ponovljenom postupku sud drugog stupnja će o žalbenim navodima tuženika koji se odnose na teret dokazivanja potpisan na ispravi odlučiti imajući u vidu pravno shvaćanje iznijeto u ovoj odluci (čl. 394.a ZPP), te će odgovoriti na bitne žalbene navode tuženika imajući u vidu sve dokaze koje su parnične stranke predložile tijekom postupka pa tako i na okolnost da prednici tuženika nisu potpisali spornu ispravu.
21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je i o troškovima parničnog postupka kao pod točkom II. izreke te je ostavljeno da se o troškovima parničnog postupka odluči u konačnoj odluci.
Zagreb, 3. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
