REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-957/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića, člana vijeća, mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, te Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Marka Marojice 5, OIB 99080716453, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Badurina, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 17, OIB 58914751045, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja GRAD DUBROVNIK, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB 21712494719, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3874/2020-3 od 15. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-514/2019 od 3. srpnja 2020., u točki I. izreke i u dijelu točke III. njene izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3874/2020-3 od 15. prosinca 2021. i presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-514/2019 od 3. srpnja 2020. u točki I. izreke i u dijelu točke III. njene izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-3266/14 od 29. prosinca 2014., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.322.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove ovršnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke prvostupanjske presude), te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 119.609,37 kn (dio točke III. izreke prvostupanjske presude).
2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1827/2022-2 od 24. svibnja 2022. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3874/2020-3 od 15. prosinca 2021. zbog pravnih pitanja:
"I. Je li Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. siječnja 2014. (dalje u tekstu Odluka 1/14) zakonit akt te može li biti pravni osnov za naplatu budući da je jasno kako joj nije prethodila zakonom propisana suglasnost nadležnog ministarstva?
II. U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već van snage, ali očito proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti akta, te je li redovni sud dužan ispitivati njegovu zakonitost, tim više što se tuženik pozivao na čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu i konkretno navodio razloge nezakonitosti, te je li parnični sud sukladno svojim ovlastima dužan iskoristiti pravo iz čl. 83. st. 2. ZUS-a ili čl. 35. alineja 5. Ustavnog zakona?
III. Jesu li odredbe čl. 82. i čl. 83. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prisilne norme s kojima svaki opći akt mora biti usklađen kako bi proizvodio pravne učinke?".
3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je dopuštena. Traži naknadu troška revizijskog postupka.
4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju u cijelosti kao neosnovanu.
5. Revizija je osnovana.
6. Pozivom na odredbu iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
7. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- tužitelj od tuženika zahtijeva plaćanje neplaćene naknade za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima za razdoblje od travnja do studenoga 2014.,
- tužitelj utuženu tražbinu temelji na umješačevim upravnim aktima: Odluci o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09- 00-7 od 13. travnja 2000., Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika Klasa: 011-01/02- 01/23, Ur.broj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002., Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. te Naputku o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica iz 2012.
8. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen jer upravne sporove prema odredbi čl. 12. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS) rješavaju upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske pa kako sporne odluke nisu poništene, ukinute ili na drugi način stavljene izvan snage u upravnom postupku, nižestupanjski sudovi su zaključili da nisu ovlašteni ocjenjivati njihovu zakonitost, odnosno jesu li u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13), kako to tvrdi tuženik. Naime, u ovoj pravnoj stvari, po ocjeni tih sudova, nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje zahtjeva Ustavnom sudu Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99, 29/02 i 49/02) jer predmetna odluka nema značaj propisa čiju zakonitost ispituje Ustavni sud, već općeg akta čiju zakonitost je ovlašten ispitivati Visoki upravni sud Republike Hrvatske, na temelju odredbe čl. 12. st. 3. t. 2. ZUS. Tuženik je imao mogućnost podnijeti zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta na temelju odredbe čl. 83. st. 1. ZUS, što nije učinio. Slijedom navedenog, tuženik po ocjeni nižestupanjskih sudova nije doveo u sumnju zakonitost Naputka, a iz spisa ne proizlazi da bi navedeni Naputak za vrijeme trajanja njegove primjene bio poništen, ukinut ili na drugi način stavljen izvan snage.
9. U rješenjima ovoga suda broj Rev 428/2021-5 od 21. veljače 2023. i Rev 902/2022- 2 od 6. veljače 2024., prilikom odgovora na, u bitnom, identična pravna pitanja, zauzeta su sljedeća pravna shvaćanja:
"10. Prvostupanjski sud je kao parnični sud bio dužan odgovoriti na prigovore tuženika koji se odnose na navodnu nezakonitost podzakonskog propisa, koji je prema navodima tuženika u suprotnosti sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Ta nadležnost proizlazi iz odredbe čl. 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine", broj 99/99 i 29/02) prema kojemu, ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.
11. Iz navedene odredbe slijedi zaključak da je sud bio ovlašten i dužan, u slučaju isticanja prigovora neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne ili područne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava, ispitati je li donošenju predmetnog podzakonskog propisa prethodila na zakonu utemeljena pravna procedura (pribavljanje suglasnosti ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i izrada prometnog projekta) i imajući u vidu u prigovoru iznesene razloge ocijeniti je li isti dostatno osnovan, u kojem slučaju je dužan obavijestiti Visoki upravni sud o potrebi pokretanja po službenoj dužnosti postupka ocjene zakonitosti općeg akta, odnosno podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa. U slučaju kada parnični sud ocijeni prigovor neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne i pravno relevantne razloge za svoju ocjenu. Sud se nije smio zadovoljiti pukom konstatacijom da podzakonski akt nije poništen ili na drugi način stavljen izvan snage, jer time nije odgovorio na odlučne prigovore tuženika.
12. U odnosu na eventualni propust stranke da sama, u skladu s čl. 83. ZUS inicira pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta, Ustavni sud RH je zauzeo shvaćanje da u državi utemeljenoj na vladavini prava zahtjev na postupanje tijela sudbene vlasti, koje je nedovoljno povezano uz korištenje ovlasti tog tijela, preteže nad pravom stranke u postupku na podnošenje obavijesti u smislu čl. 83. st. 2. ZUS, odnosno zahtjeva u smislu čl. 83. st. 1. istog zakona ili prijedloga u smislu čl. 38. st. 1. Ustavnog zakona (Ustavni sud RH U-III-4024/2019).''.
10. Takva pravna shvaćanja zauzeta su i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1533/2019 od 11. studenog 2021., utemeljenoj na, u bitnom, podudarnom činjeničnom i pravnom stanju, a zbog koje je odluke, rješenjem ovoga suda broj Revd 1827/2022-2 od 24. svibnja 2022., ova revizija i dopuštena.
11. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.
12. Pri ponovljenom će odlučivanju prvostupanjski sud, vezan pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, donijeti novu, zakonitu odluku kojom će ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.
13. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 3. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
