REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-901/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Podružnica Split, Split, Varaždinska 54, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Podružnica Split I, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2662/2021-2 od 16. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-240/2020 od 28. rujna 2021., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2662/2021-2 od 16. prosinca 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-240/2020 od 28. rujna 2021., u dijelu kojim je za razdoblje od 1. listopada 2013. do 7. srpnja 2015. dosuđen iznos od 41.734,56 kn sa zateznim kamatama od 7. srpnja 2015. do isplate i ubuduće mjesečni iznos za srpanj 2015. od 1.779,00 kn te nadalje od 1. kolovoza 2015. pa ubuduće mjesečni iznos od 1.865,05 kn sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 35.409,60 kn/4.699,66 eur sa zateznim kamatama od 29. rujna 2021. do isplate, te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, a za razdoblje od 01. listopada 2013. pa do utuženja 7. srpnja 2015. ukupan iznos od 46.371,73 kn sa zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje od 7. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i ubuduće tužitelju isplaćivati mjesečni iznos i to za srpanj 2015. iznos od 1.976,66 kn, a od 1. kolovoza 2015. pa ubuduće mjesečni iznos od 2.072,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, a dospijeće je svaki peti u mjesecu za tekući mjesec, po stopi 12% godišnje od 8. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za više zatražene zatezne kamate na dosuđen iznos od 46.371,73 kn za period od 13. listopada 2013. do utuženja, za više zatražen iznos glavnice od 30.628,27 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, te mjesečni iznos rente od po 1.072,95 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 46.530,00 kn, u roku 15 dana, sa zateznim kamatama od 29. rujna 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 240/20 od 28. rujna 2021.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju za razdoblje od 1. listopada 2013. do 07. srpnja 2015. ukupan iznos od 41.734,56 kn sa zateznim kamatama od 07. srpnja 2015. do isplate, kao i ubuduće mjesečni iznos za srpanj 2015. od 1.779,00 kn te nadalje od 01. kolovoza 2015. pa ubuduće mjesečni iznos od 1.865,05 kn sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate,

b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju za razdoblje od 01. listopada 2013. do 07. srpnja 2015. iznos od 4.637,17 kn / 615,46 eura (preko iznosa od 41.734,56 kn do iznosa od 46.371,73 kn) te za srpanj 2015. iznos od 197,66 kn / 26,23 eura (preko iznosa od 1.779,00 kn do iznosa od 1.976,66 kn) te ubuduće od 01. kolovoza 2015. iznos od 207,22 kn / 27,50 eura (preko iznosa od 1.865,05 kn do iznosa od 2.072,27 kn) i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju za razdoblje od 01. listopada 2013. do 07. srpnja 2015. iznos od 4.637,17 kn / 615,46 eura, za srpanj 2015. iznos od 197,66 kn / 26,23 eura te ubuduće od 01. kolovoza 2015. iznos od 207,22 kn / 27,50 eura sa zatraženim zateznim kamatama na iste iznose,

c) preinačava u odluci o parničnom trošku pod toč. III. izreke tako da preinačena glasi:

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 35.409,60 kn / 4.699,66 eura u roku 15 dana, sa zateznim kamatama od 29. rujna 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 393,90 kn / 52,28 eura, u roku 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1436/2023-2 od 4. svibnja 2023. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pitanja:

„- Je li parnični sud vezan pravomoćnom i konačnom odlukom upravnog tijela, odnosno Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnoj nesposobnosti oštećenika, ako je u dokaznom postupku utvrđeno drugačije činjenično stanje, a u kojem postupku se odlučuje o potraživanju oštećenika prema odgovornom osiguratelju po različitoj osnovi i drugačijim pravima oštećenika?

- Ima li oštećenik pravo na zatezne kamate s osnove naknade izgubljene zarade za period prije nego li je postavio takav zahtjev za naknadu odgovornom osiguratelju u smislu odredbi članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, unatoč tome što se radi o traženju koje je dospjelo prije podnošenja zahtjeva ili tužbe?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), kojom pobija dosuđujući dio presude, a zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade, kao i one u obliku mjesečne rente, koja se ogleda u razlici između invalidske mirovine i plaće koju bi ostvario kod poslodavca, budući da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od 20. rujna 2010.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenjem HZMO, Područna služba u Splitu od 29. lipnja 2017. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu od 31. prosinca 2014. zbog potpunog gubitka radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Nadalje, da prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rada Marije Muse Danielov, proizlazi da su trajne posljedice ozljeđivanja tužitelja utjecale na smanjenje radne sposobnosti tužitelja za poslove zaštitara koje je obavljao prije nezgode te da postoji preostala radna sposobnost za druge poslove na tržištu rada (prekvalifikacija).

8. Prvostupanjski sud je smatrao da je parnični sud vezan pravomoćnim rješenjem HZMO koje je doneseno u upravnom postupku kojim je kod tužitelja utvrđen potpuni gubitak sposobnosti bez preostale radne sposobnosti zbog posljedica predmetne prometne nezgode, unatoč prigovoru tuženika da nije sudjelovao u tom upravnom postupku, te da, kako je parnični sud vezan za pravomoćno rješenje HZMO, rezultate vještačenja po vještaku medicine rada ne može uzeti u obzir.

9. Stoga je stav prvostupanjskog suda da je sukladno odredbi čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje ZOO) tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu s osnove izgubljene zarade, kao i onu u obliku mjesečne rente.

10. Drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda navodeći da je na temelju rezultata provedenog vještačenja razvidno da vještak medicine rada ne dovodi u pitanje postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i time zadobivenih ozljeda tužitelja i odlaska tužitelja u mirovinu odnosno ne navodi da je uzrok umirovljenja tužitelja različit od onoga u upravnom postupku u kojem mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu već preocjenjuje nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje u upravnom postupku glede utvrđene invalidnosti uz tvrdnje da je provedeno vještačenje neobjektivno i nestručno i da kod tužitelja ima preostale radne sposobnosti. Drugostupanjski sud smatra da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da nalaz i mišljenje vještaka medicine rada u konkretnom slučaju nije prihvatljiv, a glede tvrdnje o preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja budući da je sud vezan za činjenična utvrđenja upravnog tijela glede invalidnosti i po tom pitanju radne sposobnosti tužitelja i nije ovlašten preispitivati zakonitost pojedinačnog akta u upravnom postupku. Nadalje, drugostupanjski sud smatra da nije od značaja prigovor tuženika da ga ne obvezuje rješenje koje je doneseno u upravnom postupku u kojem nije sudjelovao, jer odluke upravnog tijela djeluju erga omnes.

11. Ovaj sud je u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje o vezanosti parničnog suda odlukama upravnog tijela odnosno Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje donesenom u upravnom postupku, pa je tako ovaj sud u odluci Rev-1261/2021-2 od 2. veljače 2022. (u kojoj se i poziva na pravna shvaćanja iz odluka Rev-x-165/2016 od 7. ožujka 2017., Revt-469/2017 od 11. ožujka 2020.) zauzeo shvaćanje da parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku glede uzroka umirovljenja osiguranika tužitelja i da je osiguraniku štetnika (ovdje tuženika) dopušteno u parnici dokazivati da radna sposobnost osiguranika tužitelja i njegovo umirovljenje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi, te da o rezultatu dokazivanja i eventualnom etabliranju uzročne veze između ozljeđivanja i posljedica ozljeđivanja i umirovljenja osiguranika tužitelja ovisi i odštetna odgovornost tuženika.

12. Nadalje, u odlukama ovog suda Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022, Revx- 1118/17 od 8. lipnja 2022., Rev-749/2023-2 od 25. listopada 2023, izraženo je pravno shvaćanje da je sud načelno vezan za odluku upravnog tijela, ali da ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos o kojem je nadležno odlučivati upravno tijelo koje je odluku donijelo, kao i da navedena odluka obvezuje samo ako postoji istovjetnost stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku.

13. U odluci revizijskog suda Rev-318/2021-2 od 9. siječnja 2024. izraženo je pravno shvaćanje da je parnični sud vezan utvrđenjem nadležnog tijela o pravu na mirovinu i na isplatu mirovine te da se ne može preispitivati pravo na mirovinu i isplatu mirovine, međutim, da parnični sud ostale elemente pravomoćnog upravnog akta može ispitivati ako parnična stranka koja ih osporava nije sudjelovala u upravnom postupku, to jest nije se imala prilike očitovati se o tim elementima u upravnom postupku.

14. Dakle, imajući na umu izražena pravna shvaćanja ovog suda, posebice ona izražena u pogledu postavljenih pravnih pitanja u povodu revizija izjavljenih po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, treba reći u odgovoru na prvo postavljeno pitanje da parnični sud nije vezan odlukom upravnog tijela odnosno Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnoj nesposobnosti oštećenika donesenom u upravnom postupku kada u tom upravnom postupku nije sudjelovao odgovorni osiguratelj, ako je utvrđeno drugačije činjenično stanje u postupku u kojem se odlučuje o potraživanju oštećenika prema odgovornom osiguratelju po osnovi odgovornosti za štetu.

15. Stoga, izraženo pravno shvaćanje nižestupanjskih suda o vezanosti odlukom upravnog tijela odnosno činjeničnim utvrđenjima upravnog tijela glede invalidnosti i po tom pitanju radne sposobnosti tužitelja unatoč prigovoru tuženika da nije sudjelovao u upravnom postupku u kojem je donesena ta odluka, nije pravilno i nije u skladu s već ustaljenom praksom revizijskog suda.

16. Kao odgovor na drugo postavljeno pitanje, ukazuje se na pravno shvaćanje revizijskog suda, koje je izraženo i u odluci Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021., a prema kojem zatezne kamate na iznose na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, iako se radi o iznosima koji su dospjeli prije podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju ili tužbe ako odštetni zahtjev nije bio podnesen, ne mogu teći prije nego što je podnesen takav odštetni zahtjev odnosno tužba, a s obzirom na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U konkretnom slučaju pozivom na odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP dosuđene su zatezne kamate od utuženja tj. od 7. srpnja 2015. jer nije utvrđeno da bi bio podnesen odštetni zahtjev, dok je tužbeni zahtjev bio odbijen za period prije utuženja, tako da glede tog pitanja nižestupanjske odluke ne odstupaju od pravnog shvaćanja ovog suda.

17. Slijedom navedenog, a budući da u odnosu na prvo postavljeno pitanje, zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili relevantne činjenice u pogledu primjene materijalnog prava, nema mjesta preinaci, na temelju čl. 395. st.

2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek