Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 20 Gž-1994/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Tihane Marije Miladin, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja H. I. d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju ž. i. iz Z., OIB…, II-tužitelja H. C. d.o.o. za prijevoz t. iz Z., OIB 08720210702, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z. i III-tužitelja H. P. P. d.o.o. za prijevoz putnika iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva S. i p., protiv tuženog C. o. d.d. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici D. H., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H., R. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama I, II i III-tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 474/2018-113 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe I-tužitelja H. I. d.o.o., II-tužitelja H. C. d.o.o. i III-tužitelja H. P. P. d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-474/2018-113 od 25. svibnja 2022..
II Odbija se zahtjev tuženog Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev, kojim I, II i III-tužitelju potražuju da im tuženi na ime naknade štete solidarno isplati iznos od 22.788,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
- 11.411,90 kn od 7. rujna 1999. do isplate,
- 11.376,11 kn od 11. veljače 2002. do isplate, po stopi pobliže određenoj u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te je I, II i III-tužiteljima naloženo solidarno naknaditi tuženom trošak parničnog postupka u iznosu od 12.803,00 kn (stavak II izreke).
2. Protiv navedene presude žale se I, II i III-tužitelji, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu, tuženi se protivi žalbenim navodima tužitelja, te predlaže žalbe odbiti kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev I, II i III-tužitelja za naknadu štete u iznosu od 11.411,90 kn po osnove izmakle koristi i u iznosu od 11.376,11 kn na ime obračunatih i uglavničenih zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od 57.185,58 kn koje teku od podnošenja tužbe do isplate, uslijed štetnog događaja koji se dogodio 26. svibnja 1999., kada je na cestovnom prijelazu između kolodvora N. i D. osiguranik tuženoga motornim vozilom registarske oznake ZG-… naletio na vlak 2014.
6. Nije sporno da je 29. rujna 2000. tuženi platio iznos od 57.185,58 kn na ime popravka lokomotive, transporta oštećene lokomotive, praćenja lokomotive i troškove zastoja u prometu, no odbio je platiti tužiteljima izmaklu korist, slijedom čega su tužitelji podnijeli tužbu u kojoj zahtijevaju isplatu iznosa od 11.411,90 kn po osnove izmakle koristi s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 1999. do isplate, te iznos od 11.376,11 kn na ime obračunatih i uglavničenih zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od 57.185,58 kn koje teku od podnošenja tužbe do isplate.
7. I u žalbenoj fazi postupka sporni su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8 ZPP), valjano utvrdio činjenično stanje.
9. Prvostupanjski sud utvrđuje da nakon provedenog vještačenja po Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Z. na okolnost utvrđenja visine štete s naslova zastoja u prometu i izmakle koristi, na koji nalaz i mišljenje je bilo prigovora od strane tuženoga, na koje prigovore su se vještaci dodatno očitovali, proizlazi da je vještačenje utemeljeno isključivo na dokumentaciji tužitelja i to na Pravilniku o štetama tužitelja iz 1997. Pravilniku prednika tužitelja o štetama (Službeni vjesnik Hrvatskih željeznica broj 3 od 16. lipnja 1997.) važećem u spornom razdoblju, računima koje je dostavio tužitelj, te na ostaloj dokumentaciji koju je dostavio tužitelj (obračuna tužitelja o troškovima zastoja u prometu).
10. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZOO) tužitelji imaju pravo na naknadu za izgubljenu zaradu ukoliko su isti i izgubili na zaradi, kao i pravo na materijalnu štetu zbog zastoja u željezničkom prometu vlakova, ukoliko je takvog zastoja bilo, a koje su činjenice tužitelji dužni i dokazati. Tužitelji su dužni dokazati kakvi su to bili troškovi koje su imali, a uzrokovani su zakašnjenjem vlaka, odnosno dužni su dokazati kakvu bi to korist bili stekli po redovnom tijeku stvari da nije bilo zakašnjenja vlaka.
11. Međutim, nastanak i visina te materijalne štete ne može se ocjenjivati na temelju Pravilnika o štetama tužitelja, jer je riječ o internom aktu kojim se ne može jednostrano obvezivati štetnika kao treću osobu. Dakle, izračun visine tih oblika materijalne štete ne mogu se temeljiti na internim ispravama tužitelja, jer ne predstavljaju valjani dokaz o postojanju i visini te štete. Šteta i visina štete procjenjuje se u skladu sa odredbama ZOO, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i primjenjuje se i u ovom postupku, konkretno odredbi čl. 189 ZOO.
12. Naime, odredbom čl. 189 st. 1 ZOO je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je odredbom čl. 3. istog članka propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
13. Stoga su tužitelji u ovom postupku trebali pružiti dokaze na okolnost stvarne štete koju su eventualno pretrpjeli, tj. u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno izmakla dobit, a nakon toga vještačenjem utvrditi visinu te štete. Tijekom postupka provedeno je vještačenje, međutim kako se nalaz i mišljenje vještaka temelji isključivo na Pravilniku o štetama, to takav nalaz i mišljenje vještaka ne predstavlja dokaz o osnovanosti i visini štete, slijedom čega provedenim vještačenjem tužitelji nisu dokazali osnov i visinu štete koja se odnosi na zastoj u prometu, niti u čemu se ta šteta konkretno sastoji, niti su dokazali troškove koje bi inače imali i na temelju kojih bi se vještačenjem mogla utvrditi visina štete koja je nastala zbog zastoja u prometu. (Takvo pravno shvaćanje izraženo je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1222/08).
14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da Pravilnik o štetama, kao interni akt tužitelja, ne može obvezivati treće osobe bez njihova pristanka, pa tako niti tuženog, s kojim tužitelji nisu u nikakvom ugovornom odnosu, te da tužitelji nisu dokazali osnov i visinu dobitka koji su osnovano mogli očekivati prema redovnom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnom radnjom osiguranika tuženoga, slijedom čega je, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) odbio taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.
15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio i dio tužbenog zahtjeva u odnosu na ime obračunatih i uglavničenih zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od 57.185,58 kn, tekućih od podnošenja tužbe do isplate, uz obrazloženje da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu (list 5 do 11 spisa) proizlazi da su tužitelji predmetne račune ispostavili sami sebi bez dokaza kada i kome su ti računi plaćeni i da li su plaćeni prije nego što je tuženik isplatio tužitelju štetu u mirnom postupku.
16. Žalbenim navodima I, II i III-tužitelja nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
17. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbama posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP).
18. Slijedom navedenoga, a obzirom da nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, te da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci, pod I.
19. Tuženom nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, obzirom da isti, u skladu s odredbom čl. 155 st. 1 ZPP, nije bio potreban.
U Zagrebu 3. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Vlasta Horvat-Mataić, v.r.
