REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1509/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM REO Adria d.o.o., OIB: 91868082461, Ulica Damira Tomljanovića – Š 15, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Rigler, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-237/2023-2 od 4. prosinca 2023. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično ukinuto rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-374/2020-82 od 2. listopada 2023., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-237/2023-2 od 4. prosinca 2023. odbacuje se.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-237/2023-2 od 4. prosinca 2023. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično ukinuto rješenje o dosudi Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-374/2020-82 od 2. listopada 2023.
2. Ovršenik podnosi prijedlog protiv drugostupanjskog rješenja zbog dva pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava. Predlaže usvojiti prijedlog i dopustiti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na postavljena pitanja.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije za naznačena pitanja nije naveo razloge važnosti jer u prijedlog ne navodi da bi o tom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, a samo navođenje da o postavljenim pitanjima nema prakse odnosno zauzetog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, samo po sebi nije dovoljan razlog za intervenciju revizijskog suda.
6. Naime, ako se u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP kojim bi u cilju ujednačavanje sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
7. Budući da u odnosu na postavljena pitanja nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci.
8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljeno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. Imajući na umu okolnost konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja je u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanom rješenju to cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da ovršenik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem. Naime, činjenica da ovršenik nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su njemu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorijama na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od ovršenika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
10. Glede ovršenikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
11. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ovršeniku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima ovrhovoditelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U pobijanim rješenjima nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode ovršenika. Rješenja su detaljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da ovršenik nije imao pravično i pošteno suđenje.
12. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
Zagreb, 3. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
