Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-937/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u ... iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt], radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Novoj Gradiški, broj P-475/2018-31 od 28. kolovoza 2020., 3. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točkama I., II., i dijelu točke III. izreke - kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka) potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Novoj Gradiški, broj P-475/2018-31 od 28. kolovoza 2020.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj](ranije ... [adresa]) da tužitelju CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnove po osnovi preplate kamata iz Ugovora o [broj kredita] isplati ukupan iznos od 2.952,57 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa sve do 31. 07. 2015.g. teku po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. 08. 2015.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to kako slijedi:

- na iznos od 64,72 kuna od 1.10..2007.g. do isplate

- na iznos od 65,15 kuna od 1.11.2007.g. do isplate

- na iznos od 62,25 kuna od 1.12.2007.g. do isplate,

- na iznos od 63,96 kuna od 1.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 62,62 kuna od 1.02.2008.g. do isplate,

- na iznos od 58,84 kuna od 1.03. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 63,14 kuna od 1.04. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 59,89 kuna od 1.05. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 59,33 kuna od 1.06. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 56,67 kuna od 1.07. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 56,41 kuna od 1.08. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 55,62 kuna od 1.09. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 53,57 kuna od 1.10. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 65,34 kuna od 1.11. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 52,68 kuna od 1.12. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 132,99 kuna od 1.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 136,26 kuna od 1.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 123,95 kuna od 1.03. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 123,31 kuna od 1.04. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 119,51 kuna od 1.05. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 183,05 kuna od 1.06. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 170,11 kuna od 1.07. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 172,25 kuna od 1.08. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 170,66 kuna od 1.09. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 157,49 kuna od 1.10. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 157,90 kuna od 1.11. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 108,15 kuna od 1.12. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 115,98 kuna od 1.01. 2010.g. do isplate,

- na iznos od 116,38 kuna od 1.02. 2010.g. do isplate,

- na iznos od 64,39 kuna od 18.02.2010.g. do isplate, sve u roku od 15 dana od presuđenja.

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa],

[osobni identifikacijski broj](ranije ... [adresa]) da tužitelju CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnove po osnovi preplate glavnice iz Ugovora o [broj kredita] isplati ukupan iznos od 3.077,21 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa sve do 31. 07. 2015.g. teku po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. 08. 2015.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištuza tri postotna poena i to kako slijedi:

- na iznos od 33,30 kuna od 1.11. 2008.g. do isplate,

- na iznos od 52,07 kuna od 1.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 78,12 kuna od 1.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 98,77 kuna od 1.03. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 45,50 kuna od 1.04. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 60,83 kuna od 1.05. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,31 kuna od 1.06. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,40 kuna od 1.09. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,16 kuna od 1.12. 2009.g. do isplate,

- na iznos od 62,92 kuna od 1.01. 2010.g. do isplate,

- na iznos od 87,62 kuna od 1.02. 2010.g. do isplate,

- na iznos od 2.523,21 kuna od 18.02.2010.g. do isplate, sve u roku od 15 dana od presuđenja

III. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj](ranije ... [adresa]) da tužitelju CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.978,75kn sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od presuđenja 28. kolovoza 2020. do isplate, u roku od 15 dana.

Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa tužitelj se odbija."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Iako tuženik navodi da pobija presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne pobija dio točke III. izreke kojim je tužitelj odbijen za iznos preko odmjerenih troškova parničnog postupka preko svote od 6.978,75 kn. Tuženik nema pravni interes pobijati onaj dio izreke u kojemu je uspio u sporu.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.

7. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka.

2. ZPP-a.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o [broj kredita] (Dalje: Ugovor) u iznosu od ukupno 6.029,78 kn sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja, a koji kredit je tužitelj sklopio s tuženikovim prednikom ... [adresa] dana 2. ožujka 2005. Predmetnim Ugovorom je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 51.000,00 CHF, s rokom otplate od sedam godina te je istim ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF). Tužitelj, dakle zahtjeva isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na odredbi članka 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio i ispravnost tih utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima:

- da je tužitelj kao potrošač, s pravnim prednikom tuženika, ... [adresa] (dalje: Banka), sklopio Ugovor kojim je tužitelju stavljena na raspolaganje kunska protuvrijednost svote od 51,000,00 CHF s rokom otplate od 7 godina,

- da se početnu redovna kamatnu stopa od 4,90% godišnje, mijenjala u skladu s odlukama [obrt],

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,

- da je razlika mjesečnih uplata koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita i promjenu kamatne stope u odnosu na ugovorenu iznosi 16.029,78 kn,

- da je tužitelj otplatio kredit,

-da se o navedenim odredbama nije pojedinačno raspravljalo, već su iste unaprijed unesene u Ugovor;

- da tuženik kao kreditor prilikom sklapanja Ugovora nije informirao tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF.

11. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je uvjete pod kojima je sklopljen kredit odredio tuženik, a na iste tužitelj kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogao utjecati. Stoga je prvostupanjski sud, primjenjujući odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, zaključio da su navedene odredbe nepoštene pa stoga i ništetne (članak 84. ZZP/03), te obvezao tuženika vratiti tužitelju ono što je tužitelj platio više u otplati kredita zbog povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, te povećanja tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od kada su pojedina plaćanja izvršena, a na temelju odredaba članaka 1111. i 1115. ZOO.

12. U obrazloženju presude prvostupanjski je sud ukazao i na presude donesene u povodu kolektivne tužbe za zaštitu prava potrošača, na koju se pozvao tužitelj u tužbi, a koje su donesene u postupku započetom po tužbi P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je jedan od tuženika bio ovdje tuženik i u kojem se raspravljalo o valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koje su banke, pa i tuženik, sklapale u razdoblju u koje spada i vrijeme kada je sklopljen predmetni Ugovor i kojima je pravomoćno utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u njima nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe kakve su i predmetne.

13. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud otklonio navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač u sporu zaštite kolektivnih prava, a prekinut tijek zastare do pravomoćnog okončanja pa je donošenjem pravomoćne odluke zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare.

14. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornim ugovorenim odredbama nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njihov sadržaj mogao utjecati jer su iste odredbe unaprijed nametnute i da odredbe nisu bile razumljive za tužitelja kao prosječnog potrošača, jer u njima nisu navedeni jasni parametri o kojima ovisi promjena kamatne stope. Budući je tuženik taj koji je tužitelju nametnuo nepoštene i ništetne odrede, radi čega je i nepošten i to od dana stjecanja pojedinih iznosa, pravilno mu je prvostupanjski sud naložio platiti zatezne kamate temeljem odredbe članka 1115. ZOO i to od prvog dana nakon dana stjecanja, odnosno dana nakon izvršene uplate.

15. U ocjeni žalbenog navoda da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je predmetni Ugovor tužitelj sklopio sa ... [adresa], a da u predmetu po kolektivnoj tužbi nisu bili razmatrani ugovori što ih je sklapala ta banka, već isključivo ... kojoj je ... pripojena valja kazati da prvostupanjski sud jest ukazao na postupak vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br. P-1401/12 u kojem je sudjelovao tuženik i u kojem je, kako je već navedeno, bilo pitanje nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu što ih je više banaka sklapalo u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja ovdje spornog Ugovora, a koje se, kao i ovdje, odnose na promjenjivu kamatnu stopu te valutnu klauzulu vezanu za CHF, međutim prvostupanjski je sud i na temelju provedenih dokaza utvrđivao da su ostvareni razlozi za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi kakvi su postojali i u predmetu po kolektivnoj tužbi.

15.1.Međutim prvostupanjski je sud cijenio osnovanost tužbenog zahtjeva na osnovi provedenih dokaza u predmetu te na temelju istih, kako je to već navedeno, utvrdio da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo kod sklapanja ugovora, tj. da tužitelj nije bio obaviješten o svim parametrima na osnovi kojih je moglo doći do promjene kamatne stope i o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka.

15.2. Dakle, prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

16. Suprotno shvaćanju žalitelja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Međutim, ovdje valja ukazati na stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare. Naime na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donesen je zaključak Broj: Su-IV- 47/2020 kojim je određeno da rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

17. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove, a u žalbi se ne navodi zbog čega je sud donio pogrešnu odluku o troškovima, samo se tvrdi da je odluka o troškovima pogrešna jer je pogrešna i odluka o glavnoj stvari.

18. Kako je žalba tuženika odbijena, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

19. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 3. travnja 2024.

Sutkinja:

Noemi Butorac