Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-553/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P-5747/2018 od 24. travnja 2020., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljeva žalba se djelomično uvažava a tuženikova odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5747/2018 od 24. travnja 2020.:

a) preinačuje u točki III. izreke tako da točka III. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju iznos od 4.187,60 eura/31.551,47kn[1] sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 2,31 eura /17,43 kn od 31.08. 2007.

- 1,09 eura /8,24 kn od 30.11. 2007.

- 3.53 eura /26,56 kn/ od 31.01. 2008.

- 15,28 eura/115,12 kn od 29.02. 2008.

- 19,74 eura /148,71 /kn od 31.03. 2008

- 12,40 eura/ 93,36 kn od 30.04. 2008.

- 10.77 eura /81,16 kn od 31.05. 2008.

- 13,16 eura/ 99,22 kn od 30.06. 2008.

- 8,40 eura / 63,36 kn od 31.07. 2008.

- 8,68 eura/ 65,38 kn od 31.08.2008.

- 11,49 eura/ 86,54 kn od 30.09. 2008.

- 35,02 eura/ 263,91 kn od 31.10. 2008.

- 19,15 eura/ 144,29 kn od 30.11. 2008.

- 36,10 eura/ 271,96 kn od 31.12. 2008.

- 38,69 eura/ 291,47 kn od 31.01. 2009.

- 39,82 eura/ 300,03 kn od 28.02. 2009.

- 36,25 eura/ 273,13 kn od 31.03. 2009.

- 36,82eura/ 277,41 kn od 30.04. 2009.

- 32,17 eura/ 242,38 kn od 31.05. 2009.

- 28,20 eura/ 212,47 kn od 30.06. 2009.

- 29,10 eura/ 219,17 kn od 31.07. 2009.

- 31,37 eura/ 236,39 kn od 31.08. 2009.

- 31,11 eura/ 234,47 kn od 30.09. 2009.

- 28,94 eura/ 218,03 kn od 31.10. 2009.

- 33,02 eura/ 248,78 kn od 30.11. 2009.

- 36,00 eura/ 271,23 kn od 31.12. 2009.

- 40,79 eura/ 307,31 kn od 31.01. 2010.

- 39,54 eura/ 297,92 kn od 28.02. 2010.

- 45,72 eura/ 344,51 kn od 31.03. 2010.

- 44,37 eura/ 334,32 kn od 30.04. 2010.

- 47,19 eura/ 355,59 kn od 31.05. 2010.

- 65,92 eura/ 496,66 kn od 30.06. 2010.

- 61,92 eura/ 466,53 kn od 31.07. 2010.

- 72,71 eura/ 547,84 kn od 31.08. 2010.

- 69,24 eura/ 521,69 kn od 30.09. 2010.

- 61,89 eura/ 466,33 kn od 31.10. 2010.

- 76,10 eura/ 573,39 kn od 30.11. 2010.

- 93,80 eura/ 706,71 kn od 31.12. 2010.

- 81,60 eura/ 614,82 kn od 31.01. 2011.

- 86,03 eura /648,17 kn od 28.02. 2011.

- 80,08 eura/ 603,36 kn/ od 31.03. 2011.

- 80,97 eura /610,10 kn od 30.04. 2011.

- 104,62 eura/ 788,26 kn od 31.05. 2011.

- 106,21 eura/ 800,25 kn od 30.06. 2011.

- 126,62 eura/ 954,01 kn od 31.07. 2011.

- 116,73 eura/ 879,47 kn od 31.08. 2011.

- 105,82 eura/797,27 kn od 30.09. 2011.

- 104,46 eura/ 787,02 kn od 31.10. 2011.

- 103,49 eura/ 779,72 kn od 30.11. 2011.

- 108,28 eura/ 815,84 kn od 31.12. 2011.

- 113,32 eura /853,83 kn od 31.01. 2012.

- 113,70 eura/ 856,69 kn od 29.02. 2012.

- 110,32 eura/ 831,22 kn od 31.03. 2012.

- 112,00 eura/ 843,83 kn od 30.04. 2012.

- 113,53 eura/ 855,73 kn od 31.05. 2012.

- 111,07 eura/ 836,84 kn od 30.06. 2012.

- 111,91 eura/ 843,19 kn od 31.07. 2012.

- 110,63 eura/ 832,54 kn od 31.08. 2012.

- 106,90 eura/ 805,49 kn od 30.09. 2012.

- 110,70 eura/ 834,06 kn od 31.10. 2012.

- 112,79 eura/ 849,82 kn od 30.11. 2012.

- 112,06 eura/ 844,32 kn od 31.12. 2012.

- 103,94 eura/ 783,13 kn od 31.01. 2013.

- 110,86 eura /835,25 kn od 28.02. 2013.

- 111,25 eura/ 838,24 kn od 31.03. 2013., prema kamatnoj stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine"

b) potvrđuje u točki I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u svoti od 208,37 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1.Ugovora o kreditu broj 9012325867 od 8.3.2007.godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti 24.900,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, članak 5., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6., u dijelu 6.2. u kojem se kredit u iznosu 24.900,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, čl.4. Ugovora o kreditu broj 9012325867 od 8.3.2007.godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 31.551,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od podnošenja tužbe 5.prosinca 2018.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatraženo od dosuđenog zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak u iznosu od 9.002,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv prvostupanjske presude (osim dijela točke III. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za plaćanjem zateznih kamata koje na pojedine iznose teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana podnošenja tužbe) tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je žalbu izjavio protiv dijela točke III. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za plaćanjem zateznih kamata koje na pojedine iznose teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana podnošenja tužbe) zbog svih žalbenih razloga kao i odluke o troškovima postupka navodeći da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o naknadi odvjetniku za dva obrazložena podneska.

4. Žalbe su pravovremene i dopuštene.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Tuženikova žalba nije osnovana, a tužiteljeva žalba je djelomično osnovana i to u odnosu na isplatu zateznih kamata koje na pojedine iznose teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana podnošenja tužbe, dok u odnosu na odmjerene troškove prvostupanjskog postupka nije osnovana.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj [osobni identifikacijski broj] 8. ožujka 2007. koji su sklopile parnične stranke, a kojom je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 31.551,46 kn na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.

8. Među strankama nije sporno:

- da su stranke zaključile ugovor o kreditu 8. ožujka 2007. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti od 24.900,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju ugovora tužitelju odobren kredit za kupnju vozila za osobne potrebe na rok otplate od72 mjeseca;

-da je redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te iznosi 5,10% u vrijeme sklapanja ugovora;

- da je tužitelj otplatio kredit.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženik nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.

9.1. Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključen i predmetni ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi stečenog bez osnove koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača/07 i člankom 118. važećeg ZZP/14.

10. Nadalje, prvostupanjski sud nalazi da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužiteljicu kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužiteljica kao potrošač mogla razumjeti što joj donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku. Navedeno postupanje je prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena jer se i kamata plaća u istoj valuti tj. u CHF, a čime su promjenljivi i neizvjesni bitni elementi ugovora pa sud zaključuje da se radi o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi.

10.1 U odnosu na ovaj dio zahtjeva sud smatra da presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se iste odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

11. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužitelju dosudio svotu od ukupno 31.551,46 kn sa zateznim kamatama koje na ukupan iznos glavnice teku od podnošenja tužbe odnosno 5. prosinca 2018. do dana plaćanja.

12. Prvostupanjski sud je zaključak o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima pravomoćnih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. U tim postupcima odlučivalo se o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to onih o promjenljivoj kamatnoj stopi, te onih o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, koje su banke, među kojima i tuženica, sklapale s potrošačima, a tužitelj jest potrošač, u određenim vremenskim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Riječ je o odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske

13. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.

14. U odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud zaključuje da zastarni rok počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. i pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na kamatnu stopu pa do dana podnošenja tužbe 5. prosinca 2018. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

15. Odluka suda je pravilna, osim u odnosu na početak tijeka zateznih kamata koje je prvostupanjski sud dosudio na iznos glavnice od dana podnošenja tužbe do dana plaćanja, a tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nakon provedenog financijskog vještačenja zatražio isplatu zateznih kamata od stjecanja pa do dana plaćanja temeljem odredbe iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO/05) tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.

16. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud nije našao da bi presuda, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2..,4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

17. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

18. Protivno tuženikovom shvaćanju ovaj sud nalazi da se može zakonito utemeljiti odluka o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenim u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužiteljica potrošač i da predmetni ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je odredbom članka 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Ovakvo shvaćanje proizlazi iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

19. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava osporiti utvrđenje nepoštenosti, a time i ništetnosti ugovornih odredbi, ne može utjecati na zakonitost pobijane presude. Osim toga radi se o okolnostima koje je žalitelj isticao tijekom postupka i koje je prvostupanjski sud argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.

20. U odnosu na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule žalitelj ističe iste razloge, pa je samo za ponoviti da je dovoljno određeno u kojem dijelu je ugovor ništetan, dakle nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije ništetna se otklanjaju iz već navedenih razloga koji se odnose na ništetnost promjenljive kamatne stope.

21. Žalbeni navodi koji se tiču zadatka kojeg je vještaku trebalo dati nisu osnovani jer bi takav zadatak po kojem bi trebalo promjenjivu kamatnu stopu računati po parametrima koji bi bili naknadno određeni značilo mijenjanje nepoštene ugovorne odredbe od strane suda, a to sud nije ovlašten činiti.

22. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godina, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) zastarni rok počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u ovom konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. i pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pa do dana podnošenja tužbe 5. prosinca 2018. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina

23. Činjenica da je tužitelj mogao pokrenuti pojedinačni spor dok je trajao postupak po kolektivnoj tužbi, nije od značaja na pitanje početka zastarnog roka koji teče tek od pravomoćnosti presude u postupku po kolektivnoj tužbi u kojem je prihvaćen zahtjev grupacije kojoj tužitelj pripada.

24. Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tužiteljevu štetu u odnosu na početak tijeka zateznih kamata koju je dosudio na ukupan iznos glavnice od dana podnošenja tužbe pogrešno zaključivši citiramo:

"Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U ovom slučaju tužitelju stečeno bez osnove na strani tuženika temeljem ništetnih odredaba Ugovora pripada od dana podnošenja zahtjeva tuženiku, a to je dan podnošenja tužbe 5.prosinca 2018.godine do isplate. Tužitelj je tek nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe sam tužitelj nije ukazivao na ništetnost odredaba, sud je stava da zbog specifičnosti ovih slučajeva ugovora o kreditima u CHF treba držati da tuženik nije bio nepošten stjecatelj, pa stečeno treba vratiti tužitelju od dana podnošenja tužbe tužitelja u ovom predmetu. Dakle, za više zatraženo zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan."

24.1 Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

24.2. Zbog navedenog valjalo je preinačiti točku III. izreke prvostupanjske izreke te dosuditi tužitelju zatezne kamate koje na pojedine iznose teku po redu dospijeća kako je to navedeno u točki I. a. izreke ove drugostupanjske izreke, do dana plaćanja, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (postavljenom nakon provedenog financijskog vještačenja) od 22. siječnja 2020. Prilikom izračuna (kuna u eure) korišten je fiksni tečaj konverzije 1euro= 7.53450 kn

25. Budući je tužitelj djelomično uspio sa žalbom (u odnosu na početak tijeka zateznih kamata) pripadaju mu troškovi žalbenog postupka u iznosu od 208,37 eura.

25. 1 Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa)

25.2. Tužitelju pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe u svoti od 1.250,00 kuna/165,90 eura uvećano za pripadajući PDV od 25 % u svoti od 312,50 kn/41,47 eura i troška sudske pristojbe na žalbu u svoti od 53,00 eura/400,00 kn što iznosi 1.962,50 kn/ 260,47 eura.

25.3. Međutim, kako je žalitelj u žalbenom postupku uspio 80 %, (nije uspio s 20% što predstavlja odnos 2.000,00 kn –troškovi nagrade odvjetniku za sastav dva obrazložena podneska- i 10.100.00 kn postavljene vrijednosti predmeta spora u žalbenom postupku) pripada mu 1.570,00 kn/208,37 eura što predstavlja 80% od 1.962,50 kn/ 260,47 eura.

26. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. a) na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, pod točkom I. b.) i točkom II. na temelju članka 368. stavka.1. ZPP-a. i pod točkom III. temeljem članka 380. točka 3. i članka 166. stavka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 3. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović