Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-521/2023-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. D. iz R. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. M., odvjetniku iz R., protiv tuženika H. A. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici L. D., odvjetnici iz R., kao pravnog slijednika A. R. - Z. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicama odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. Z.-J. i A. J. iz R., 2. S. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici R. R. dipl. pravnici i 3. K. - I. d.d. u stečaju S., OIB: ..., zastupanog po stečajnom upravitelju F. K., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-144/2021 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-144/2021 od 9. lipnja 2022. u točkama I. i II. izreke.

II. Uvaženjem dopune žalbe tužitelja, preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke u odnosu na stranke postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.843,85 eur (prije 28.961,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 9. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 2.030,16 eur (prije 15.296,25 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 9. lipnja 2022. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 18.654,99 eur (prije 140.556,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je u točki III. izreke odlučeno da svaka stranka i umješači 1. i 2. na strani tuženika snose svoj parnični trošak.

2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP).

2.1. Tužitelj se žali protiv točke II. izreke dok pravovremenom dopunom žalbe pobija i odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati preostali dio tužbenog zahtjeva kao i zahtjev za naknadu troškova postupka te potražuje troškove žalbe, podredno predlaže da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik žalbom pobija točke I. i III. izreke, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu troškova postupka kao i troškova žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana samo u pogledu troškova postupka dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete nastale na kući tužitelja u R. G., za koju štetu tužitelj tvrdi da je posljedica vibracija izazvanih miniranjem prilikom izgradnje druge tunelske cijevi tunela J. na trasi auto ceste R. - Z. tijekom 2006. - 2007. godine.

5.1. Tužitelj potražuje naknadu štete koja se odnosi na saniranje oštećenja u iznosu od 2.030,16 eur (prije 15.296,25 kn) i umanjenja vrijednosti kuće u iznosu od 18.654,99 eur (prije 140.556,00 kn), odnosno ukupno iznos od 20.685,15 eur (prije155.852,25 kn).

5.2. Nije sporno da je prednik tuženika A. R. - Z. d.d. Z. bio investitor radova na izgradnji predmetne trase auto ceste dok su umješači na strani tuženika 2. S. d.o.o. Z. i 3. K. - I. d.d. u stečaju S., bili izvođači radova na određenim dionicama ceste, dok je umješač na strani tuženika 1. C. O. d.d. Z. bio osiguratelj izvođača radova.

6. Tijekom postupka prvenstveno je bila sporna okolnost postojanja uzročno - posljedične veze između radova izvođenih u ime i za račun tuženika te nastalih oštećenja na kući tužitelja, kao jedne od pretpostavki za zasnivanje izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu. Naime, tuženik i umješači na strani tuženika su tvrdili da do nastanka štete na tužiteljevoj kući nije došlo uslijed vibracija izazvanih miniranjem već da kuća nije kvalitetno građena, odnosno da su oštećenja nastala uslijed potresa koji se na tom području dogodio 2007. Time je bilo sporno postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete a sporan je bio opseg i visina štete, dok su sve ove okolnosti još uvijek sporne i u fazi žalbenog postupka.

6.1. Na sporne okolnosti, osim saslušanja svjedoka B. H., E. B., A. V., S. K., D. H., B. F. i tužitelja te uvida u opsežnu dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (građevinski dnevnik, izvještaj o tekućem seizmičkom monitoringu, ocjenu studije utjecaja na okolinu autocesta i magistralnih cesta, seizmičku povijest R. G. od 1947.- 2008., geotehnički projekt tunela J. - desna tunelska cijev, dokumentaciju koja se odnosi na gradnju tog tunela i dr.) te u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke D. M. iz predmeta osiguranja dokaza Općinskog suda u Delnicama poslovni broj R1- 25/2007, provedena su daljnja vještačenja po stalnim sudskim vještacima građevinske, geodetske i rudarske struke te tri očevida na licu mjesta uz sudjelovanje pobrojanih vještaka.

7. Sud prvog stupnja je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari prvenstveno smatrao odlučnim vještačenja provedena po vještacima geodetske, rudarske i građevinske struke.

7.1. Tako je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke N. V., kojeg stranke u postupka nisu osporavale niti su predlagale provođenje ovog dokaza po drugom vještaku, nakon provedenog očevida, u pogledu položaja tužiteljeve kuće i udaljenosti iste od sporne tunelske cijevi, utvrđeno je da se kuća tužitelja nalazi južno u odnosu na tunel Javorova kosa, da je središnja os kuće udaljena samo 22,61 m i na visinskoj razlici od samo 50 m od tunela.

7.2. Na temelju pismenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka rudarske struke B. M. Č., pismene nadopune i usmenog izlaganja nalaza ovog vještaka te odgovora na pitanja i primjedbe tuženika i umješača na strani tuženika, prvostupanjski je sud utvrdio da je projektant zanemario činjenicu da se u bližoj i široj okolici nalaze i druge građevine, da se u projektu nije osvrnuo na sigurne udaljenosti miniranja u odnosu na postojeće objekte, da s obzirom da je stambena građevina tužitelja udaljena od mjesta miniranja 44,24 m, proizlazi da se ista nalazi u zoni potencijalne štete prema kriterijima granične brzine vibracije gdje sigurna udaljenost iznosi 50,33 m, a prema kriteriju svedene udaljenosti iznosi 59,984 m, da se time kuća tužitelja nalazi u zoni potencijalne štete prema oba kriterija i proračuna pa da postoji uzročno - posljedična veza između radova miniranja i oštećenja građevine kuće. Istim vještačenjem je utvrđeno da iz građevinsko geotehničke dokumentacije proizlazi kako se u fazi projektiranja razmatrala prognoza slijeganja terena iznad tunela u selu B. zbog maloga nadsloja koji od kalote iznosi 25 m, da je preporučeno da na mjestu gdje tunel prolazi ispod sela B. i eventualno drugih naselja precizno se prate pojave na površini radi međusobne ovisnosti slijeganja kalote i slijeganja gornje slobodne površine, da projektant posebno preporuča investitoru da detaljno fotografski snimi objekte koji se nalaze u pojasu širine 60 m iznad tunela (po 30 m od osi lijevo i desno), radi mogućnosti detaljnijeg ustanovljenja eventualnih oštećenja, da se određivanju sigurnosti s aspekta postojanja sjeverne tunelske cijevi pristupilo s velikom pažnjom, dok ostale građevine i kuće nisu uzete u obzir.

7.3. Prvostupanjski je sud prihvatio konačni zaključak vještaka rudarske struke M. Č. da se kuća tužitelja nalazi izvan sigurne seizmičke zone, odnosno da su oštećenja na kući tužitelja nastala uslijed miniranja, nalazeći da je nalaz ovog vještaka stručan, objektivan i sukladan pravilima struke.

7.4. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, primjenjujući princip objektivne odgovornosti iz članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. i 29/18. - dalje ZOO), sud prvog stupnja smatra da tuženik odgovara u ovoj pravnoj stvari kao investitor izgradnje tunela, da se miniranje ima smatrati opasnom djelatnošću te da se smatra da oštećenja na kući tužitelja potječu od te djelatnosti. Dalje smatra da tuženik nije uspio dokazati postojanje kojeg od ekskulpacijskih razloga predviđenih člankom 1067. ZOO-a. Sud je otklonio kao neosnovane tvrdnje tuženika da su oštećenja nastala zbog nekvalitetne gradnje odnosno uslijed potresa iz 2007. Ovo iz razloga što je na temelju nalaza vještaka rudarske struke M. Č. utvrdio da su oštećenja na kući tužitelja nastala zbog miniranja, obzirom da se kuća nalazi izvan sigurne zone miniranja, a na temelju nalaza i mišljenja vještak građevinske struke I.

V. da oštećenja nisu nastala od potresa, budući da kod potresa nastaju oštećenja koja se očituju kosim pukotinama, dok je utvrđeno da su na fasadi kuće tužitelja nastale horizontalne i dijelom vertikalne pukotine. Osim toga, sud je mišljenja da stanje kuće prije nastalih oštećenja, odnosno kvaliteta gradnje ne može biti razlog za oslobođenje tuženika od obveze naknade štete.

8. U odnosu na opseg i visinu štete, prvostupanjski sud je na temelju provedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke I. V., koji je osim neposrednog zapažanja koristio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke D. M. iz prethodno provedenog postupka osiguranje dokaza poslovni broj R1-25/2007, utvrdio da visina štete na kući tužitelja odnosno otklanjanje iste iznosi 2.030,16 eur (prije 15.296,25 kn). Stoga je prvostupanjski sud tužitelju dosudio navedeni iznos sa zateznom kamatom s početkom tijeka od dana presuđenja uz zaključak da je tek u tom trenutku postalo izvjesno koliko iznosi šteta u ovom slučaju.

8.1. U preostalom dijelu za iznos od 18.654,99 eur (prije 140.556,00 kn), sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev uz stajalište da se radi o iznosu koji se odnosi na umanjenje vrijednosti kuće a na temelju nalaza i mišljena vještaka građevinske struke V. je utvrđeno da nakon sanacije oštećenja tržišna vrijednost nekretnine ostaje ista. Pritom je sud prihvatio pojašnjenje ovog vještaka da je u prvotnom pismenom nalazu i mišljenju umanjene vrijednosti konstrukcije izračunao na temelju podataka iz predmeta osiguranja dokaza gdje je vještak M. naveo postojanje konstruktivnih oštećenja. Međutim, kako u nalazu i mišljenju vještaka M. nije bilo statičkog izračuna, već je samo navedeno da postoje konstruktivna oštećenja kuće, prvostupanjski je sud prihvatio konačno mišljenje vještaka V. izneseno usmeno na glavnoj raspravi, kada je iskazao da prilikom očevida nije uočio nikakva konstruktivna oštećenja koja bi utjecala na statiku objekta, smanjenu stabilnost ili bilo kakva oštećenja koja bi nakon sanacije mogla utjecati na smanjenje tržišne vrijednosti nekretnine uz zaključak da bi nakon saniranja oštećenja tržišna vrijednost kuće ostala ista te ne bi bila umanjena.

9. Na temelju svega prvostupanjski je sud odlučio kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude dok je primjenom članka 154. stavak 2. i 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka i umješači na strani tuženika pod 1. i 2. snose svoj parnični trošak.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbama stranaka, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

11. Suprotno žalbenim navodima stranaka, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje. Stoga nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje stranke u žalbama. Točni su žalbeni navadi tuženika da sud prvog stupnja nije reproducirao iskaze saslušanih svjedoka niti je iznosio sadržaj dokaza iz opsežne dokumentacije dostavljene po tuženiku. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je iskaze svjedoka sud analizirao i cijenio u ukupnosti sa preostalim dokazima dok je stručna dokumentacija vezana za gradnju tunela analizirana i cijenjena prvenstveno po vještacima rudarske i građevinske struke, za potrebe čega je i pribavljanja, budući da sud ne raspolaže stručnim znanjem za analizu takve dokumentacije.

12. U konkretnom slučaju radi se o šteti koja potječe od miniranja dakle, radi se o opasnoj djelatnosti u smislu članka 1063. ZOO-a. Za štetu od opasne djelatnosti štetnik odgovara bez obzira na krivnju po principu objektivne odgovornosti, kod koje je bitno utvrditi postoji li između štetne radnje i štete uzročna veza. Uzročna veza između nastale štete i opasne djelatnosti sukladno navedenoj odredbi pretpostavlja se pa oštećenik, ovdje tužitelj ne mora dokazivati da šteta koju je pretrpio potječe od opasne djelatnosti, ali mora dokazati postojanje štete kao i činjenicu da je nečija opasna djelatnost materijalno sudjelovala u štetnom događaju. S druge strane na tuženiku je bio teret dokaza eventualnih ekskulpacijskih razloga iz članka 1067. ZOO- a, za eventualno potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti.

13. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava iz navedenih odredbi ZOO-a na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima stranaka nisu dovedeni u pitanje, osim u pogledu odluke o troškovima postupka.

13.1. Žalbama stranke osporavaju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda koji im ne idu u prilog: tuženik o postojanju uzročno - posljedične veze kao jedne od pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu a tužitelj o nepostojanju umanjenja vrijednosti oštećenog stambenog objekta nakon sanacije istog.

14. Žalba tuženika iscrpljuje se u osporavanju, primjedbama i kritikama iznesenim na nalaz i mišljenje vještaka rudarske struke B. M. Č., na temelju kojeg je prvostupanjski sud utemeljio svoj zaključak o uzročno - posljedičnoj vezi između opasne djelatnosti miniranja poduzete na izgradnji sporne druge tunelske cijevi i oštećenja nastalih na kući tužitelja. U tom pravcu se ističe da je nalaz suprotan utvrđenjima iz nalaza i mišljenja Fakulteta u Z. kojim je otklonjena predmetna uzročno - posljedična veza. Tuženik smatra da vještak M. Č. nije razmotrila opsežnu dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (seizmičku povijest R. G. od 1947.-2008., studiju utjecaja na okoliš, nacrt lijeve i desne tunelske cijevi, stereografsku projekciju za tunel J., inženjersko - geološki izvještaj, građevni geotehnički projekt, građevinske dnevnike, seizmička mjerenja za tunel i izvještaj o tekućem seizmičkom monitoringu). Dalje se u žalbi u bitnome ističe da je nalaz i mišljenje kontradiktoran, da nije odgovoreno na brojna pitanja i primjedbe tuženika i njegovih umješača, da su odgovori puni nelogičnosti, da se temelje na neistinama i proturječnostima, da se temelje na teoriji i pretpostavkama, što sve posljedično da je utjecalo na pogrešan zaključak da su oštećenja na kući tužitelja nastala uslijed miniranja kod proboja druge tunelske cijevi. Tuženik u žalbi smatra da nije odgovoreno na okolnost utjecaja potresa jačine 3,6 MCS iz 2007. na području R. G. te ukazuje na nelogičnosti iz nalaza i mišljena vještaka građevinske struke I. V. vezano za smjer pružanja pukotina na fasadi kuće tužitelja iz čega ovaj vještak otklanja mogućnost da bi iste nastale od potresa (dijagonalne pukotine) već utvrđuje da su nastale od miniranja (vertikalne i horizontalne pukotine), a što da sud prvog stupnja nekritički prihvaća. U žalbi tuženik tvrdi da nije utvrđen utjecaj stanja kuće tužitelja prije nastalih oštećenja odnosno nekvalitetna i bespravna gradnja, koja da je svakako doprinijela nastanku štete u omjeru od barem 50%.

14.1. Izneseni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Pravilno je sud prvog stupnja u okviru odredbi ZPP-a koje propisuju vještačenje (članak 250. - 263.) odredio određena vještačenja, odabrao osobe vještaka, rukovodio vještačenjem, pozvao vještake na iznošenje nalaza i mišljenja pismenim i usmenim putem uz razjašnjenje pitanja i primjedbi stranaka a sve kako bi dobio potrebno stručno znanje vještaka kojima sud ne raspolaže a odnose se na relevantne činjenice odnosno uzročno - posljedičnu vezu između radova miniranja prilikom izgradnje predmetne tunelske cijevi i oštećenja na kući tužitelja te o isključenju potresa i nekvalitetne gradnje kuće tužitelja i njezinog prethodnog stanja, kao mogućih uzroka oštećenja. O problemima određivanja odgovarajućeg vještačenja radi utvrđivanja uzročno - posljedične veze, koji opterećuju ovaj postupak od njegova početka zbog protivljenja stranaka određivanju određenih vještaka (V. O. d.o.o., S. K., V. C., G. M.), opširno je ukazivano u prethodne dvije ukidne odluke ovoga suda, radi čega se isto kao nepotrebno neće ponavljati.

14.2. Ukoliko stranka nije zadovoljna s danim nalazom i mišljenjem, jer joj ne ide u prilog, nije razlog određivanja drugog vještačenja. Sud je taj koji sukladno članku 261. ZPP-a treba voditi računa da se eventualne proturječnosti i nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka otklone ponovnim saslušanjem vještaka, što je sud u ovome postupku i učinio nakon što je tuženik predlagao uvažiti privatno pribavljen nalaz i mišljenje Fakulteta u Z., čijem se korištenju tužitelj protivio te ga osnovano sud nije koristio. Stalni sudski vještak za rudarstvo i zaštitu okoliša M. Č., nakon danog pismenog nalaza i mišljenja, istog je usmeno iznijela te detaljno ogovorila na primjedbe i pitanja, prvenstveno tuženika i umješača na ročištu 14. veljače 2020. Ista je ostala u svemu pri svojim utvrđenjima da se kuća tužitelja nalazila u zoni potencijalne štete prema kriterijima granične brzine vibracije gdje sigurna udaljenost iznosi 50,33 m kao i prema kriteriju svedene udaljenosti iznosi 59,984 m, da se time kuća tužitelja nalazila u zoni potencijalne štete prema oba kriterija i proračuna te da postoji uzročno-posljedična veza između radova miniranja i oštećenja građevine kuće.

14.3. U odnosu na žalbene prigovore tuženika vezane za nekvalitetu i nelegalnost gradnje kuće tužitelja kao mogućeg uzroka oštećenja ili barem doprinosa tužitelja vlastitoj šteti, treba reći da u postupku nije utvrđeno da bi tuženik ustanovio stanje objekta prije miniranja (unatoč upozorenjima projektanta) kako bi zaštitio svoju pravnu poziciju u slučaju nastanka štete, slijedom čega se sam doveo u situaciju da nije u mogućnosti dokazati razloge ekskulpacije prema članku 1067. ZOO-a. Osim utvrđenja razloga nastanka štete na kući tužitelja uslijed miniranja na temelju rudarskog vještačenja, ujedno je na temelju građevinskog vještačenja otklonjena mogućnost da bi oštećenja nastala od potresa.

15. Tužitelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da osim nastanka imovinske štete koja se odnosi na potrebnu građevinsku sanaciju nastalih oštećenja, nije utvrđeno da bi došlo do umanjenja tržišne vrijednosti kuće tužitelja, što je rezultiralo odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva u visini od 18.654,99 eur (prije 140.556,00 kn). Pritom tužitelj u žalbi prigovara nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke I. V. u tom dijelu, uz navode da je isti najprije uvažio utvrđenja iz postupka osiguranja dokaza gdje su konstatirana konstruktivna oštećenja, da bi u konačnici takvo stajalište potpuno promijenio i isključio narušenu statiku ili stabilnost objekta.

15.1. Na ove žalbene navode treba odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi kako je vještak građevinske struke V., nakon danog pismenog nalaza i mišljenja od 4. rujna 2020., u dodatnom pismenom očitovanju od 21. svibnja 2021. a posebno usmeno saslušan na raspravi 28. travnja 2022. ustvrdio da je u nalazu vještaka M. iz postupka osiguranja dokaza bilo navedeno da postoje konstruktivna oštećenja, tako da je umanjenu vrijednost vještak V. najprije izračunao na temelju takve konstatacije. Međutim, uvažavajući da u nalazu vještaka M. nije dat statički izračun te na temelju vlastitog opažanja prilikom provedenog očevida, vještak V. je ustvrdio da osobno nije učio nikakva konstruktivna oštećenja koja bi utjecala na statiku objekta, smanjenu stabilnost ili bilo kakva oštećenja koja bi nakon sanacije mogla utjecati na smanjenje tržišne vrijednosti nekretnine. Dakle, vještak V. izričito je ostao kod mišljenja da bi nakon saniranja oštećenja, tržišna vrijednost kuće ostala ista te da ne bi bila umanjena, radi čega je pravilno sud prvog stupnja svoju odluku o spornoj okolnosti zasnovao na vještačenju provedenom u okviru parničnog postupka, jer tužitelj u tom pravcu nije ima daljnjih dokaznih prijedloga.

16. Iz svega proizlazi da je vještak rudarske struke B. M. Č. u svom nalazu i mišljenju prvenstveno utvrđivala povezanost između provedenih miniranja i oštećenja na kući tužitelja, dok je vještak građevinske struke I. V. utvrdio točno koja su oštećenja nastala te opseg i visinu nastale štete. Obzirom da su vještaci nalaze i mišljenja sačinili nakon detaljnog pregleda lica mjesta, nakon detaljnih pregleda oštećenja na kući tužitelja, te da su iscrpno i stručno odgovorili na primjedbe stranaka, prvostupanjski sud je opravdano prihvatio ove nalaze i mišljenja kao stručne, logične i uvjerljive i temeljem istih utvrdio uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete na kući tužitelja, te opseg i visinu štete koja je nastala tužitelju, uvažavajući ujedno da su stranke i umješači na zadnjem ročištu 28. travnja 2022. (nakon usmenog izlaganja nalaza vještaka V.) izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

16.1. Stoga se žalbe stranaka u odnosu na meritum spora ukazuju neosnovanim.

17. Donoseći odluku o naknadi parničnih troškova, prvostupanjski je sud primijenio odredbu članka 154. stavak 2. i 4. ZPP-a, utvrdivši da je tužitelj u postupku uspio sa 10% u odnosu na konačni tužbeni zahtjev pa je, uvažavajući da je u ovoj pravnoj stvari postupak u najvećem dijelu proveden radi utvrđivanja odgovornosti za nastalu štetu te da je tužitelj uspio dokazati da je tuženik odgovoran za štetu, odlučio da svaka stranka i umješači pod 1. i 2. snose svoj trošak postupka.

17.1. Pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a (u vezi s člankom 117. stavak 3. ZID ZPP/19) prvostupanjski je sud utvrdio konačan uspjeh tužitelja u postupku sa 10%, uvažavajući njegov uspjeh u odnosu na osnov i visinu. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ovome sudu nije prihvatljivo stajalište

na što se

prvostupanjskog suda o tome da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, osnovano ukazuje dopunom žalbe tužitelja.

17.2. Posebne okolnosti predmetnog slučaja: da je tužitelj - pojedinac zahtjevao naknadu štete nastale mu na stambenoj kući protiv tuženika - trgovačkog društva u 100% vlasništvu države, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika - izvođači radova i osiguravajuće društvo, da je postupak trajao više od 15 godina i najvećim dijelom se koncentrirao na utvrđivanje postojanja uzročno - posljedične veze između opasne djelatnosti poduzete u ime tuženika kao investitora i štete nastale tužitelju odnosno radi utvrđivanja odgovornosti tuženika za nastalu štetu, da su u tom pravcu provedena tri očevida i brojna vještačenja (geodetsko, rudarsko, građevinsko) koja su dala pozitivan odgovor na sporna pitanja vezana za osnov odgovornosti koju je tuženik uz podršku umješača uporno osporavao, da je tužitelju u konačnici dosuđen iznos od 2.030,16 eur (prije 15.296,25 kn) a samo predujmovi za provedena vještačenja i očevide koja je podmirio tužitelj premašuju dosuđenu naknadu štete i iznose 2.787,18 eur (prije 21.000,00 kn), sve nabrojano prema stajalištu ovoga suda opravdava tužitelju dosuđivanje troškova zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi sukladno postignutom uspjehu u sporu te troškova vještačenja i očevida u cijelosti.

17.3. U protivnom, dovodi se u pitanje svrhovitost vođenja ovog parničnog postupka u kojem je tužitelj ostvarivao svoje imovinsko pravo te bi imalo odvraćajući učinak na potencijalne slične zahtjeve pojedinaca protiv ekonomski jakih protivnika, te bi dovelo do povrede konvencijskih i ustavnih prava tužitelja na mirno uživanje prava vlasništva i prava na pristup sudu. Za ovakvo stajalište ovaj sud uporište nalazi u presudama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu: Klauz protiv Hrvatske, Bursač i dr. protiv Hrvatske, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske te Čolić protiv Hrvatske.

17.4. Stoga, pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. - dalje Tarifa), uvažavajući dugotrajnost postupka, tužitelju je prema postavljenom zahtjevu za naknadu troškova od 28. travnja 2022. (list 3667-3668 spisa) valjalo priznati: za sastav tužbe 2.500,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 27.11.2007., 23.01.2008., 19.02.2008., 07.04.2010., 18.05.2010., 14.12.2011., 23.01.2012., 29.02.2012., 15.01.2014., 18.03.2015., 24.05.2018., 01.08.2018., 14.02.2020., 15.04.2021. i 28.04.2022. za svako po 2.500,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na očevidima od 10.04.2013., 12.10.2018. i 19.06.2020. za svako po 2.500,00 kn (Tbr. 9/6 Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 27.11.2007., 02.09.2009., 30.01.2015. i 04.05.2018. za svaki po 2.500,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav ostalih podnesaka od 10.12.2007., 30.04.2008., 08.07.2008., 13.12.2011., 19.04.2012., 19.03.2013., 13.06.2013. i 16.10.2020. za svaki po 500,00 kn (Tbr. 8/3 Tarife), što iznosi 61.500,00 kn uvećano za 25% PDV-a u visini od 15.375,00 kn (Tbr. 42. Tarife) daje iznos od 76.875,00 kn troškova zastupanja po odvjetniku plus sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 2.740,00 kn, daje iznos od 79.615,00 kn. 17.5. Sukladno djelomičnom uspjehu tužitelja od 10%, istome je valjalo od navedenog iznosa priznati 7.961,50 kn te tome pridodati iznos predujmova za vještačenja i očevide u iznosu od 21.000,00 kn, koji tužitelju pripadaju u cijelosti, pa se dolazi do ukupnog iznosa od 28.961,50 kn (3.843,85 eur) koji su dosuđeni tužitelju te je naloženo tuženiku da ih podmiri tužitelju (tužitelj nije potraživao troškove od umješača na strani tuženika).

18. Strankama nisu priznati troškovi žalbenog postupka iz razloga što tuženik sa žalbom nije uspio dok je tužitelj sa žalbom uspio samo u pogledu sporednog zahtjeva za naknadu troškova postupka u povodu čega nisu nastali posebni troškovi.

19. Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

20. Kao nepobijana ostaje neizmijenjena točka III. izreke u odnosu na umješače 1. i 2. na strani tuženika.

U Rijeci 3. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.