REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3076/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Goranke Barać – Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., R., …, OIB …, kojega zastupa punomoćnik Š. L., odvjetnik u B. … M., protiv tuženika V. & C. d.o.o., Z., …, OIB …, kojega zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-156/2022-7 od 27. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-657/2021 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se kao neosnovan.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu tri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, - dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci ili odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
3.1. Pitanjem koje se tiče zastare tuženikove tražbine tužitelj zastaru problematizira s obzirom na ugovorni odnos između parničnih stranaka, dok je shvaćanje nižestupanjskih sudova u vezi sa zastarom u ovome predmetu izraženo s obzirom na sadržaj potvrde ovršnosti na ovršnoj ispravi na temelju koje je sud odredio ovrhu, koju tužitelj u ovome postupku zahtjeva proglasiti nedopuštenom, a koja potvrda ovršnosti nije ukinuta. Zato pitanje zastare prema sadržaju kako ga je tužitelj postavio nižestupanjski sudovi uopće nisu razmatrali. S obzirom na to da iz nižestupanjskih presuda proizlazi kako je tužitelj kao dužnik dao suglasnost prema kojoj je javni bilježnik ovlašten dati potvrdu ovršnosti na zahtjev vjerovnika, ovdje tuženika, ovršni sud je u povodu tužiteljeve (ovršenikove) žalbe protiv rješenja o ovrsi trebao ispitati jesu li bili ispunjeni uvjeti za izdavanje takve potvrde ovršnosti (čl. 36. st. 5. Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) ako je tužitelj kao ovršenik u žalbi takav prigovor naveo.
3.2. Ostala dva naznačena pitanja tužiteljevi su prigovori postupanju sudova u vezi s odlučivanjem koje će od predloženih dokaza izvesti u vezi s čim je drugostupanjski sud jasno obrazložio zašto dokaze koje je tuženik predložio izvesti, s obzirom na to radi utvrđenja kojih su činjenica predloženi, nije bilo potrebno izvesti.
4. Kako se ne radi o pitanjima važnima za odluku u sporu pa samim tim ni o pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučeno je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.
5. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 3. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
