1                           Poslovni broj: I Kž-393/2023-6

 

Poslovni broj: I Kž-393/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. H., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15.,  61/15., 101./17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 29. lipnja 2023. broj K-17/2022-47, u sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog L. H. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku optuženi L. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 2. sve u vezi članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te je na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. ožujka 2022. pa na dalje.

 

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) oštećeni R. S. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi stavka 1. ZKP/08. optuženi L. H. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, dok će se o troškovima punomoćnika oštećenika R. S. odlučiti posebnim rješenjem.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi L. H., osobno, bez navođenja žalbenih osnova, i po branitelju odvjetniku I. C. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženik oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

5. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalba optuženika nije osnovana.

 

7.1. Premda optuženik uvodno upire na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja žalbe nije razvidno na osnovu čega je žalitelj izveo zaključak o postojanju bitne povrede, niti je ijednom riječju ukazao u čemu bi se to, po njegovoj ocjeni, ogledala navodna bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

7.2. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj tek uvodno navodi povredu kaznenog zakona, ali se ne može iščitati zašto smatra da je ostvarena ova povreda. To što optuženik smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava ovaj žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja, bilo ispravno.

 

7.3. Ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

7.4. Sadržaj žalbe svodi se isključivo na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.5. Pobijajući ispravnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, optuženik sugerira da je trebalo prihvatiti navode njegove, na raspravi djelomično izmijenjene, obrane u pogledu mjesta na kojem se nalazio kritičnog dana, pa je tako prvo iskazao da je bio na imanju kod J. S., zatim da se ne sjeća gdje je bio, a zatim u žalbi ističe da je ''baš taj dan ili dan prije izgubio mobitel kod nekog od prijatelja u autu'' i da je 14. veljače 2022. radio kod J. S. o čemu je iskazivalo šest svjedoka.

 

7.6. Razmotrivši izložene žalbe navode, kojima se u suštini ne iznosi ništa novoga što optuženik nije naveo u svojoj obrani u tijeku postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane suda prvog stupnja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, našao je da optuženik navodima svoje žalbe ni najmanje nije doveo u sumnju razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda jer je sud prvog stupnja u pogledu svih odlučnih činjenica, pa tako i onih koji se odnose na to da je optuženik bio kritičnog dana u kući oštećenika, u obrazloženju svoje presude naveo uvjerljive i u svemu prihvatljive razloge.

 

7.7. Naime, optuženik zanemaruje da se utvrđenje prvostupanjskog suda o optuženiku kao počinitelju predmetnog kaznenog djela ne temelji na podacima o baznim stanicama koje su primale signal mobilnog uređaja optuženog L. H., već iskazima svjedoka pa je tako, osim oštećenika koji jasno, sigurno i decidirano iskazuje upravo o optuženiku kao osobi koja je počinila teško kazneno djelo protiv spolne slobode, svjedokinja Z. M. iskazala da su ona i suprug šetali i pored kuće oštećenika i vidjeli parkirano tamno osobno vozilo marke „P.“ karavan, a kada su svratili do oštećenika da je na vrata njegove kuće izišao jedan mladi momak, visok oko 1,90 m, mršav, te da se radilo upravo o optuženom L. H., što je svjedokinja na raspravi u više navrata potvrdila okrećući se prema optuženiku. Nadalje, svjedok M. S. je iskazao da je kraj oštećenikove kuće bilo parkirano jedno vozilo te misli da se radilo o vozilu marke „P.“ dok je svjedok S. H., otac optuženika, izjavio da se optuženik koristio vozilom marke P. karavan tamnoplave boje. Osim toga, oštećeni R. S. je opisivao sadržaje video snimaka seksualnih odnosa na mobitelu optuženika i fotografije seksualnih odnosa, a što je sve kako je opisivao oštećenik i nađeno pretragom mobitela optuženika, za što optuženik navodi da nema obrazloženje, pa sve navedeno ukazuje na neosnovanost kako obrane tako i žalbenih navoda optuženika da kritičnog dana nije bio u kući oštećenika.

 

7.8. Nadalje, neosnovano optuženik ističe da je šest svjedoka potvrdilo da je kritične zgode radio na imanju obitelji S. kao i da je svjedok M. S. nedvojbeno ustvrdio da je optuženik ''kriva osoba'' jer, suprotno tom žalbenom navodu, niti jedan svjedok nije izjavio da je optuženik 14. veljače 2022. oko 15,00 sati radio kod obitelji S.. Svjedok J. S. je izjavio da je optuženik kod njega radio 2022. godine 4 do 5 dana početkom veljače, u vrijeme rezidbe loze u vinogradu, dakle, prije 14. veljače 2022. i da tog dana nije radio, svjedokinja Lj. S. iskazala je da je vidjela optuženika kritičnog dana ujutro na marendi koja je od 10 do 11 sati dok se roditelji optuženika nisu mogli sjetiti je li optuženik radio 14. veljače 2022. ali je svakako radio kratko i u prekidima jer nije bio zadovoljan uvjetima rada. Svjedok M. S. je, suprotno žalbenih navodima, iskazao da nije siguran da je optuženik bio na vratima kuće oštećenika, iz čega proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud zaključio, povezavši navedeno s podacima o baznim stanicama koje su primale signal mobilnog uređaja optuženog L. H., da optuženik kritične zgode nije radio na imanju J. S..

 

8. Neosnovano optuženik nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećenika žalbenim navodima da oštećenikov opis udarca uslijed kojeg je došlo do loma rebra nije moguć prema mišljenju sudskog vještaka, da se DNA profil analiziranog sjemena ne podudara s DNA profilom optuženika, iako je oštećenik izjavio da je optuženik nakon silovanja ejakulirao po tepisonu kao i da je oštećenik izjavio da nikada nije imao seksualne odnose ili ejakulirao, što je suprotno biološkom vještačenju, dok kod oštećenika nisu utvrđene ozljede anusa niti u odnosu na inkriminaciju egzistira relevantna medicinska dokumentacija koja bi potvrdila iskaz oštećenika.

 

8.1. U odnosu na citirane žalbene navode prvo valja navesti da je žrtva kaznenog djela, prema kombiniranom nalazu i mišljenju specijaliste psihijatra te specijaliste kliničke psihologije, odgojno zapuštena osoba sniženih intelektualnih sposobnosti, ispodprosječnih do prosječnih intelektualnih sposobnosti u odnosu na svoju kronološku dob sa specifičnim smetnjama ali je u stanju prepričati tijek događaja bez obzira na misaonu i verbalnu dezorganiziranost. Upravo u tom svjetlu valja analizirati iskaz oštećenika koji je tijekom istrage i rasprave dosljedno i jednako opisivao odlučne činjenice o kojima ovisi zaključak o postojanju svih obilježja predmetnog kaznenog djela, a njegov iskaz je suglasan kako personalnim dokazima, tako i ispravama u spisu. Naime, oštećenik je iskazao da je prepoznao optuženog L. H., koji je došao u njegovu kuću, a u ruci je nosio jednu bocu Coca Cole i neku salamu te isto stavio na stol, da mu je optuženik na mobitelu pokazivao nekakve gole muškarce i žene, da je optuženik svoje ukrućeno spolovilo na silu ugurao u njegov anus, da ga je pogodio šakom negdje u području iza uha u predjelu zatiljka, pa potom šakom u predjelu leđa u području rebara i donjeg dijela leđa. Iz zapisnika o očevidu, koji je napravljen 11. ožujka 2022. godine, na stolu u kuhinji oštećenika R. S., nađena je jedna salama marke „K plus Wintera“ od 300 g, zapakirana u originalnom pakiranju, a iz fotodokumentacije pretrage mobitela optuženika razvidno je da sadrži seksualno eksplicitne fotografije te video uratke. Iz iskaza svjedoka dr. O. M. i dr. Z. J., koji je 15. veljače 2022. godine izvršio pregled oštećenog R. S., proizlazi da mu je utvrđen prijelom desetog rebra sa desne strane dok je kontrolu oštećenika vršila dr. B. koja je ispričala kako joj je oštećenik R. S. govorio da ga boli, da ga je udarila šakom „poznata osoba“, te da ga je ista osoba i silovala. Svjedokinja Z. M. je navela da su dan nakon inkriminiranog događaja ona i suprug vozilom išli u K., da su prolazili pored kuće oštećenika te da se oštećeni R. naslonio na haubu vozila i tražio da ga voze u K. na policiju i tom prilikom je govorio kako ga je „ubija onaj momak, da ga je silovao, da ga je udario šakom u predjelu rebara“. Svjedokinja S. M. je izjavila da ju je sredinom veljače 2022. godine nazvao oštećenik da se nalazi na hitnoj, da mu je jedan muškarac po imenu L. „razbio rebra“, da mu je na svom mobitelu pokazivao slike sa golim muškarcima, ali da on to nije htio gledati, da je L. tražio da skine hlače, da mu je L. potegao hlače i skinuo ih, a potom da je od njega tražio da mu „posiše“, da je tražio da se nagne, te joj je opisivao i spolni organ optuženika. Dakle, s obzirom na sadržaj prethodno citiranih dokaza, neosnovano optuženik žalbom upire da ''u predmetnom postupku izvedeni su dokazi koji jasno ukazuju na neistinitost iskaza navodnog oštećenika''. Nadalje, neosnovano optuženik žalbom upire da i provedeno sudsko medicinsko vještačenje ''ukazuje na nelogičnost i neistinitost iskaza oštećenika'' jer je vještakinja dr. med. K. B. iskazala da se ne može sa sigurnošću izjašnjavati o međusobnom položaju sudionika, imajući u vidu činjenicu da u specijalističkim nalazima nije opisana točna lokacija prijeloma desetog desnog rebra, međutim, kako se radi o udarcu tupotvrdim predmetom u navedeni dio tijela, taj dio tijela oštećenika trebao je biti izložen prema optuženiku, a moglo mu se pristupiti sa prednje, stražnje, ili desne bočne strane tijela, udarcem srednjeg intenziteta.

 

8.2. Optuženik nadalje upire na dio iskaza oštećenika da je optuženik, nakon što je dva-tri puta penetrirao svojim spolovilom u anus oštećenika, ejakuirao dok provedenim biološkim vještačenjem nisu pronađeni optuženikovi tragovi sperme. Međutim, ta činjenica nije od utjecaja za odluku o postojanju kaznenopravne odgovornosti optuženika, odnosno da je došlo do penetracije spolovila optuženika u anus oštećenika, za što nije odlučno je li optuženik ejakulirao ili nije (u kojem dijelu optuženik svojom žalbom ponovno nastoji osporiti vjerodostojnost iskaza oštećenika) jer, sve kada bi se prihvatilo kao istinito i ovo drugo navedeno, odnosno da do ejakulacije nije došlo, to samo po sebi ne isključuje penetraciju spolovila optuženika u anus oštećenika. Što se tiče ovog potonjeg, oštećenik je u svom iskazu, koji je prvostupanjski sud s pravom ocijenio vjerodostojnim, bio dosljedan u tvrdnji da je optuženikovo spolovilo penetriralo u njegov anus koji dio iskaza je potvrđen od strane više prethodno citiranih posrednih svjedoka.

 

9. Slijedom svega prethodno navedenog, a cijeneći da je oštećenik osoba sniženih intelektualnih sposobnosti, istinitost odgovora oštećenika na pitanja koja ne samo da se odnose na strogo osobni život već strogo intimnu sferu u koju kategoriju svakako spadaju pitanja o samozadovoljavanju i ranijem spolnom životu,  ni na koji način ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

10. Točno je da, kako to optuženik ističe u žalbi, nisu utvrđene ozljede anusa oštećenika ali nije točan žalbeni navod da su ozljede svakako morale nastati u slučaju nasilnog spolnog odnosa jer svaki nasilni spolni odnošaj ne mora nužno rezultirati vidljivim tragovima na tijelu žrtve, konkretno, tijekom odnošaja kako je to oštećenik opisao, da je optuženik dva- tri puta ugurao svoj penis u njegov anus. Stoga nedostatak utvrđenih ozljeda ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenika, kako to nastoji prikazati optuženik u svojoj žalbi kao niti činjenica da nisu pronađeni tragovi optuženika u kući oštećenika budući da nije niti provedeno kontaktno vještačenje. Stoga neprovođenje kontaktnog vještačenje ne ukazuje da ne postoje tragovi optuženika u kući, pa je istaknuta žalbena sugestija optuženika potpuno neprihvatljiva.

 

11. Uzevši u obzir cjelinu svega onoga što je i kako je u tijeku ovog postupka iskazivao oštećenik, prvostupanjski sud je njegov iskaz pravilno ocijenio vjerodostojnim, dovodeći ga u vezi s ostalim dokazima, što je i obrazložio određenim i životno logičnim razlozima, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

12. Slijedom svega iznesenog, žalbom optuženog L. H. nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, niti optuženik žalbom ukazuje na neke činjenice koje bi bile odlučne, a koje bi prvostupanjski sud propustio utvrditi pa njegova žalba iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08. nije osnovana.

 

13. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, koju žalbenu osnovu optuženik ne obrazlaže, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Tako je otegotnim cijenjena ranija osuđivanost optuženika za kaznena djela (premda nisu istovrsna ovome) što upućuje na optuženikovu neusklađenost s pravnim poretkom i normama društveno prihvatljivog ponašanja i u vremenu koje je prethodilo inkriminiranom, te visok stupanj bezobzirnosti iskazan pri počinjenju kaznenog djela (uporaba i sile i prijetnje pri čemu je oštećenik zadobio prijelom rebra), težinu počinjenog kaznenog djela te stupanj krivnje optuženika, dok olakotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao.

 

14. Pravilnom ocjenom navedenih okolnosti prvostupanjski sud je optuženog L. H. za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, počinjeno s drugom osobom posebno ranjivom zbog njezine bolesti i duševne smetnje, iz članka 154. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 2. sve u vezi s člankom 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. osudio, na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11., na kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. ožujka 2022. pa na dalje. Upravo takva kazna je, i prema ocjeni ovoga suda, primjerena počinjenom kaznenom djelu i stupnju optuženikove krivnje te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

15. Zbog toga je žalba optuženika zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) neosnovana.

 

16. Budući da žalbom optuženika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, iz svih navedenih razloga, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 6. prosinca 2023.