Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-950/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz R., protiv tuženika bolnica iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku E. S. odvjetnik iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-12/2019-33 od 01. srpnja 2022., 03. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-12/2019-33 od 01. srpnja 2022. u dijelu točke I i III. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 32.146,99 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od siječnja 2014. do siječnja 20129. te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.250,00 kn. Točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP).

3. U žalbi tvrdi da sud ne primjenjuje odredbu Zakona o blagdanima i neradnim danima. Rad tuženika da je organiziran u turnusima 12-24-12-48 i sve navedeno da je redovno radno vrijeme. Tužitelj da nije radio više zbog troga što bi joj dio tih sati padao na dane blagdana već su sati odrađeni po redovnom mjesečnom rasporedu i unutar redovne mjesečne satnice. Mjesečni fond sati da je za sve radnike isti te ukoliko tužitelj mora odraditi dan na koji pada blagdan po svom redovnom rasporedu to spada u njegov redovan mjesečni fond sati koji se ne razlikuje od mjesečnog fonta sati drugih bolnica, ali radnik koji je radio na dan blagdana dobiva propisano uvećanje plaće i ima veći fond sati ako je radio na dan blagdana. Tvrdi da je Zaključkom 153 propisano da je mjesečni fond umnožak radnih dana (bez subote i nedjelje) te da ni blagdani ne ulaze u taj fond i da se ne isplaćuje naknada za dane blagdana što da je protivno utvrđenju suda temeljenom na nalazu vještaka. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i na dan Uskrsa, da se evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Radnici u turnusima kad ne rade za blagdan ne rade zbog toga što je to dan njihovog odmora prema redovnom rasporedu, a ne zbog toga što je blagdan pa da nemaju pravo na naknadu plaće. Mjesečni fond sati da je zbroj dana od ponedjeljka do petka u mjesecu koji uključuje i blagdan x8 sati što znači da se uračunavaju dani blagdana ako padaju od ponedjeljka do petka i da se predmetnim izračunom tužiteljici dvostruku plaćaju. Tvrdi i da su pogrešno obračunati sati rada te da je od 12. mjeseca 2015. do 112. mjeseca 2017. obračunato 40 sati više od odrađenog i da je vještak na krivo utvrđene prekovremene sate obračunavao dodatke za posebne uvjete rada. Obračunavanje dodataka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada i dodataka za iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sate odrađene u prekovremenom radu da se primjenjuje tek od 01. travnja 2020. te da se odredbe Dodatka III KU ne mogu retroaktivno primijeniti. Tuženik da je iznio niz primjedbi koje vještak nije otklonio.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj liječnik, specijalist oftomolog i da mu je rad organiziran u smjenama i turnusima te da je ostvario veliki broj prekovremenih sati na koje zahtjeva isplatu dodataka za otežane uvjete rada, posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknadu za korištenje godišnjeg odmora i naknada za prekovremeni rad odrađen za dane državnih praznika i blagdana,

- da je prihvaćanjem nalaza vještaka financijske struke dipl. oec. M. R. temeljenom na podacima iz tužiteljevih platnih lista i evidencija prisutnosti na radu utvrđeno da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, zaključaka zajedničke komisije za tumačenje kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Zakona o radu.

8. Provedenim financijskim vještačenjem je utvrdio da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama iznosi 32.146,99 kn bruto pa je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“143/13 i 96/15 - dalje: KU/13),i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 28/18., 35/19., 78/19., 92/19. i 65/20. - dalje KU/18), te relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO).

9. U pogledu prekovremenih sati odrađenih na dane blagdana koji padaju u tjednu te u vezi s tim pitanja izračuna mjesečnog fonda radnih sati, prvostupanjski sud, osim gore navedenih propisa, uvažava i činjenicu da se po ovom pitanju primjenjuju dva različita tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, ovisno o razdoblju i to Zaključak broj 148 i Zaključak broj 153, u skladu sa čime je sud dao nalog vještaku knjigovodstvene struke koji je upravo primjenom tih Zaključaka utvrdio da razlika neisplaćene bruto plaće iznosi 32.146,99 kn te je usvoji tužbeni zahtjev za taj iznos sa zateznim kamatama.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a. pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

11. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužiteljice kojom potražuje isplatu neplaćenog dijela plaće s osnova dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za vrijeme prekovremenog rada odnosno način obračuna ovih dodataka te naknada plaće za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana.

12. Odredbom članka 94. ZR-a propisano je da se da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

13. Odredbom članka 51. KU/13, odnosno članka 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

14. Prema članku 57. KU/13, odnosno 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25% od osnovne plaće.

15. U članku 59. KU/13 odnosno 57 KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u omjeru od 10% od osnovne plaće.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi 51 KU/13, odnosno članka 49. KU/18. U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57 Ku/13 odnosno članka 55. KU/18 i članka 59 KU/13, odnosno 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

17. Navedeni zaključak sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

18. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi dovodi u pitanje tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 odnosno 49. stavak 10. KU/18 kojima je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

19. O tome spornom pitanju kao i domašaju tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio se je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u odlukama Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. i Rev- 872/21 od 31. kolovoza 2021.

20. Prema shvaćanju toga suda izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, obzirom na odredbu članka 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU- a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

21. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen." (dalje Zaključak broj 148).

22. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je i Zaključak broj 153 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148." (dalje Zaključak broj 153).

23. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

24. Dalje je ustanovljeno da se Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

25. Osim toga, uzeto je u obzir što je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

26. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

27. Prema daljnjem stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13). Odredbom članka 52. KU/13 odnosno članka 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13 odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

28. Slijedom svega navedenog proizlazi da je osnovanost takvog tužbenog zahtjeva i visinu tražbine trebalo utvrditi primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka broj 153 kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja jer je vještak u izradi nalaza i utvrđenju razlike plaće i naknade plaće primijenio predmetna tumačenja. Pri tom treba kazati da je vještak u pismenom osnovnom nalazu i dopunskom nalazu odgovorio na sva sporna pitanja te da tuženik nije nastavno prigovarao tom nalaz određenim žalbenim navodima.

29. Tvrdnja o 40 pogrešno obračunatih sati rada u razdoblju od 12. mjeseca 2015. do 12. mjeseca 2017. po prvi puta iznesena u žalbi je nova činjenica koja se po prvi puta u žalbi ne može iznositi.

30. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a dosudio tužitelju troškove postupka i pravilno je primjenom odredbe članka 155. ZPP-a utvrdio koji su opravdani troškovi tužitelja kao i visinu tih troškova.

31. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe, odnosno postavljanja tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi članka 186. b. stavak 1. i 5. ZPP-a naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.001,00 kn da bi tijekom postupka u podnesku od 06. rujna 2021. temeljem dostavljenih podataka (platnih listi i evidencije radnog vremena) i provedenog vještačenja zatražio ukupan iznos od 32. 134,99 kn. Sukladno tome ovdje se radi o podnošenju stupnjevite tužbe, a ne o djelomičnom povlačenju tužbe, kako pogrešno tvrdi žalitelj.

32. Budući da tuženik nije uspio u sporu pravilno je sud prvog stupnja odbio i njegov zahtjev za naknadom troškova postupka.

33. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke presude.

34. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a),

35. Nepobijana točka II izreke presude ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 3. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić, v.r.