Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-916/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika- specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.M., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 130/11., 74/13., 69/17., 46/18., 66/19., 53/20. i 133/20.), odlučujući o žalbi okr. J.M. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 12. studenog 2021., broj: Pp J-406/2020- 25, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. J.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. J.M. obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 70,00 eura (sedamdeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 12. studenog 2021., broj: Pp J-406/2020-25 proglašena je krivom okr. J.M. da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa utvrđena novčana kazna 92.000,00 kuna, na temelju čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona novčana kazna 50.000,00 kuna, a uz primjenu propisa o ublažavanju kazne novčana kazna 15.000,00 kuna, u koju je uračunato uhićenje okrivljenice kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da joj preostaje 14.700,00 kuna novčane kazne, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka 500,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. J.M. po braniteljici odvjetnici K.G. podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se ističe da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika danim u postupku. Žaliteljica ističe da je, iščitavajući činjenični opis optužnog prijedloga i izreku presude, očito da su različiti, a time je izreka presude nerazumljiva. Navedeno se u obrazloženju presude uopće ne spominje, već upravo suprotno, pod t. 1. obrazloženja sud navodi da je tužitelj podnio optužni prijedlog zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u izreci, što ne odgovara istini, pa se obrana na navedeno, s obzirom da nedostaje razlog, ne može očitovati. S obzirom da je netočno navedeno da je optužni prijedlog činjenično i pravno opisan kao u izreci, u potpunosti je izostalo i obrazloženje suda tko je, na temelju kojih dokaza i zašto izmijenio činjenični opis.

5.1. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ne radi se o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka, tako da se pobijana presuda ne bi mogla ispitati. Činjenica je da je pogrešan izričaj suda kada u obrazloženju presude navodi da je podnijet optužni prijedlog zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci, budući da je prvostupanjski sud izmijenio i činjenični opis optužnog prijedloga, međutim, ne radi se o nerazumljivosti izreke pobijane presude, budući da izreka presude sadrži sve potrebne podatke propisane čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona, vidljivo je za koje je djelo okrivljenica proglašena krivom, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena Prekršajnog zakona i Zakona o strancima kao propisa kojim je prekršaj propisan. Jednako tako, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, na koju se, doduše posredno, upire žalbom. Naime, optužba nije prekoračena, jer je sud ovlašten izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja koji je okrivljeniku optužnim aktom stavljen na teret, ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika. U ovoj situaciji sud nije prekoračio optužbu nego ju je samo uskladio s rezultatima dokazivanja, a djelo zbog kojeg je okrivljenica proglašena krivom nije teže niti drugo prekršajno djelo od optužnog. Iz navedenih razloga, nije u pravu okrivljenica da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

6. Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalbom se, u bitnom, ponavlja obrana okrivljenice pred prvostupanjskim sudom, koju je u potpunosti potvrdila, saslušana kao svjedok, njena kćer M.M., za koju se navodi da je bila obmanuta od strane poznanika vezano za prijevoz četvorice kineskih državljanina i da je upravo i samo zbog njene molbe, okrivljena pristala, bez imalo sumnje da bi time bila u bilo kakvom prekršaju, doći u A. i prevesti navedene osobe do Zagreba. Ponovno navodeći sve okolnosti događaja kao u obrani pred sudom žalbom se ističe da okrivljenica ni u jednom trenutku nije posumnjala da bi se radilo o pomaganju strancima u nezakonitom prelasku državne granice, čime je u potpunosti izostala i svijest okrivljenice u počinjenju bilo kakvog nezakonitog djela. Navodi se da sud pogrešno ocjenjuje preslike dviju fotografija uzetih sa Google maps, koje su predane u spis kao dokaz da navedene osobe imaju riješen svoj status u RH i žive na navedenoj adresi, ponavlja se da je kćer okrivljenice J.M.u stalnom kontaktu s poslovnim ljudima kineske nacionalnosti, da je u dva navrata bila na razmjeni studenata u Kini, da se intenzivno bavi prijevodima s hrvatskog na kineski jezik i obratno, da su u njezin dom u Varaždinu dolazili kineski državljani, što sve upućuje da okrivljenica niti u jednom trenutku nije posumnjala da bi išla po ljude ilegalno u RH. Ističe se da su okrivljenica i njena kćer obje liječnice, poštene i neiskvarene, upire se na postupanje okrivljenice kritične prigode o kojem su svjedočili djelatnici policije i činjenicu da je okrivljenica kod sebe imala manje od 300,00 kuna. Dakle, u žalbi se ne ističu nikakve nove činjenice i okolnosti koje nisu bile poznate prvostupanjskom sudu.

6.1. Suprotno navodima žalbe, po ocjeno ovog suda, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio odlučne činjenice i rukovodio se savjesnom ocjenom svakog dokaza pojedinačno, dovodeći ih u vezu sa ostalim dokazima, a u obrazloženju presude dao razloge za svoju odluku i neprihvaćanje obrane okrivljenice. Pravilno je prvostupanjski sud, a imajući u vidu suglasne iskaze svjedoka službenika policije koji rade na poslovima suzbijanja nezakonitih migracija i prihvaćajući njihove iskaze vjerodostojnim, zaključio da je okrivljenica pomagala u tranzitu četvero državljana treće zemlje koji su nezakonito prešli državnu granicu Republike Hrvatske, a uzimajući u obzir sve okolnosti događaja (da je okrivljenica zaustavila vozilo na zemljanom putu koji vodi u A. P., da iz kuće nisu izašli poslovni ljudi, nego su četiri osobe izašle iz polja, a imale su prljavu obuću i neurednu odjeću na kojoj se na donjem dijelu nahvatala trava, za koje osobe je naknadno utvrđeno da su izvan graničnog područja prešle državnu granicu Republike Hrvatske). Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud te se žaliteljica upućuje na razloge prvostupanjske odluke iznesene u t. 8. i 9. obrazloženja, kako bi se izbjeglo daljnje nepotrebno ponavljanje.

6.2. Iz navedenih razloga nije osnovana ni žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz članka 225. st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“, 130/11., 74/13., 69/17., 46/18., 66/19., 53/20. i 133/20.) u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna 23.000,00 kuna za svakog potpomognutog stranca, što za četvero državljana iznosi 92.000,00 kuna, koja kazna je čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona za fizičku osobu bila Prekršajnim zakonom ograničena na 50.000,00 kuna. Prvostupanjski je sud, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenice, ne nalazeći otegotne okolnosti, okrivljenici novčanu kaznu znatno ublažio ispod ograničenja propisanog čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona.

7.1. Ovaj sud je imao u vidu da je, nakon počinjenja prekršaja, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno nižu novčanu kaznu u točno određenom iznosu. Naime, kako je već rečeno, čl. 225. st. 3. „starog“ Zakona o novčanom  kaznom  23.000,00  kuna,  za  svakog strancima bila je propisana

potpomognutog državljanina treće zemlje, za fizičku osobu koja pomaže ili pokuša pomoći državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj (čl. 43.). U čl. 249. st. 8. „novog“ Zakona o strancima postoji pravni kontinuitet čl. 225. st. 3. „starog“ Zakona o strancima i njime je propisana novčana kazna 3050,00 eura za svakog potpomognut stranca. Preračunavanjem valute prema fiksnom tečaju 7,53450 jasno je da je „novi“ Zakon blaži za okrivljenicu. Međutim, kako je okrivljenici pobijanom presudom izrečena novčana kazna koja je, po ocjeni ovog suda, više nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, a nisu utvrđene okolnosti koje bi utjecale na izricanje novčane kazne u još nižem iznosu te da je donošenje „novog“ Zakona isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog suda znatno ublažena, zbog čega „novi“ Zakon nije povoljniji za okr. Jasnu Meštrović.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, bliže minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. travnja 2024.

Zapisničar:

Sutkinja izvjestiteljica:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković

Gordana  Korotaj,  v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu i tužitelja.