REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1063/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Z., Sveučilište u Z. H. studiji, Z., OIB … , zastupanog po punomoćnicima M. M. i D. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & B. iz Z., protiv tuženika N. s. z. i v. o, Z., OIB … , zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-741/2018-4 od 1. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1031/2017-28 od 19. travnja 2018., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-741/2018-4 od 1. prosinca 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1031/2017-28 od 19. travnja 2018., u točkama I., II. i IV. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojemu glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.562,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2018., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.".

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1147/2021-4 od 5. svibnja 2021. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-741/2018-4 od 1. prosinca 2020. zbog pravnog pitanja:

„Postoji li obveza suda da u slučajevima utvrđivanja odgovornosti za isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete na temelju čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18): (a) provede test proporcionalnosti odnosno stavi pitanje povrede prava na čast i ugled u odnos s pravom tuženika na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja, te da pri donošenju odluke jasno razlikuje vrijednosne sudove od činjeničnih tvrdnji u smislu dokazivanja njihove istinitosti, i (b) provede test nužnosti takvog ograničenja slobode izražavanja u pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir kontekst štrajka i posljedice koje bi takvo ograničenje slobode izražavanja imalo na buduće kolektivne sporove sindikata i poslodavaca, sve radi odgovora na pitanje je li, prema mišljenju suda, takvo ograničenje prava na izražavanje proporcionalno i nužno u demokratskom društvu?“.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Pozivom na odredbu iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast, dostojanstvo i ime.

8. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- iz preslike presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14/17-11 od 10. travnja 2017., kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2017., proizlazi da je utvrđeno da je nezakonito organiziranje i poduzimanje štrajka kojega je tuženik 24. ožujka 2017., najavio tužitelju za prvi dan nakon okončanja mirenja, ako taj postupak bude završen neuspješno, s početkom radnog vremena u prvoj smjeni kod tužitelja i koji štrajk je otpočeo 3. travnja 2017., u 8,00 sati,

- iz predmetnih sudskih odluka proizlazi da se štrajk provodi radi odluka koje se tiču ustrojstvenih i organizacijskih pitanja Sveučilišta, a ne radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa tuženikovih članova,

- prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj Gž-8/17-2 od 27. travnja 2017., pitanje organizacije studija autonomna je i unutarnja stvar Sveučilišta i mogući gubitak radnik mjesta, koji je uz to u konkretnom slučaju sasvim neizvjesna buduća činjenica, sama po sebi ne može biti opravdani razlog za štrajk,

- se u tekstu pod naslovom „Na Hrvatskim studijima pokreće se štrajk“ obavljen 20. ožujka 2017., na portalu Jutarnji.hr navodi se kako u vrhu Sindikata ističu da „Štrajku daju zeleno svjetlo zbog niza nezakonitih odluka uprave Sveučilišta“.

- Uvidom u http://www.nsz.hr/novosti-i-obavijesti od 22. ožujka 2017., proizlazi da je predsjedništvo tuženika objavilo tekst u kojem, između ostalog, navodi kako su "mnoge odluke Uprave Sveučilišta nezakonite i predstavljaju narušavanje akademskih sloboda i autonomije sveučilišta", da "takve nezakonite odluke nužno vode ka ukidanju studija filozofije na Hrvatskim studijima“, da tužitelj vrši „odmazdu prema neistomišljenicima“ odnosno da su „odluke Uprave Sveučilišta nezakonite, akademski neetične i neprincipijelne jer upućuju na obračune s neistomišljenicima i posljedično na gušenje slobode kritike na Sveučilištu i manipulaciju ljudima“, „da se odluke Sveučilišta mogu ocijeniti kao najlošije odluke Sveučilišta u neovisnoj Hrvatskoj od kojih su lošije samo neke donesene u vrijeme komunizma“, pa postoji „nezakonit rad Sveučilišta“ i drugo,

- iz teksta "Hrvatski studiji: Sindikat pokrenuo proceduru štrajka, blokada se nastavlja" objavljen na portalu www.novilist.hr 24. ožujka 2017., utvrđeno je kako je dr. T. J., povjerenik tuženika, iskazao kako "Nevjerojatno je kako se nezakonitosti na Sveučilištu pokrivaju autonomijom" i da „traže uspostavu pravnog poretka na instituciji HS-a, pa i Sveučilištu u Z.,

- je na portalu N.h. od 7. travnja 2017., prenesena izjava sindikalnog povjerenika dr. T. J. kako „stanje na Hrvatskim studijima pogoršava se, osobito od veljače prošle godine kada je rektor oduzeo Hrvatskim studijima autonomiju odlučivanja i nametnuo neodgovorno Stručno vijeće“,

- u tekstu Novog lista pod naslovom „Prekinut štrajk na Hrvatskim studijima“ objavljen dana 11. travnja 2017., sindikalni povjerenik dr. T. J. naveo je „Prekidom štrajka ne nestaju razlozi zbog kojih smo ga pokrenuli. S ovakvim rektorom i takvim odnosom prema zakonu i stupnju nasilja koje se na Sveučilištu primjenjuje, ne vidim da će tenzije prestati“,

- na portalu Jutarnji.hr dana 12. travnja 2017., objavljen je tekst pod naslovom V. R. Sud ne razumije autonomiju sveučilišta" u kojem je predsjednik Velikog vijeća tuženika V. R. naveo kako "Vjerujem da je sud donio odluku jer ne razumije pojam akademskih prava i autonomije sveučilišta", te da smatra kako „Sveučilište gubi na svom ugledu“,

- u tekstu pod nazivom „Nakon zabrane na Hrvatskim studijima, novi štrajk na Filozofskom“ objavljen dana 13. travnja 2017., pravnica tuženika A. P. navodi kako „Sveučilište osporavajući naš štrajk potpuno krivo shvaća načelo autonomije sveučilišta, a slijedom toga i sud u svojoj presudi“,

- u tekstu Z. l. od 15. travnja 2017., pod naslovom „Hrvatski studiji i dalje u nezavisnom položaju“ sindikalni povjerenik tuženika navodi kako „neki od nastavnika Hrvatskih studija stupili su u štrajk zbog institucionalnog nasilja kojemu je ta ustanova izložena više od godinu dana“,

- su prethodno citirane izjave predstavnika tuženika dane u razdoblju od 20. ožujka 2017., do 15. travnja 2017., dakle, za vrijeme organiziranja i poduzimanja štrajka.

9. Nižestupanjski sudovi su, polazeći od gore navedenih utvrđenja da su predstavnici tuženika istupali u javnosti za vrijeme provođenja štrajka, na način da su rad tužitelja okarakterizirali nezakonitim, nemoralnim i nasilnim provođenjem institucionalnog nasilja te narušavajući akademske slobode i autonomiju, zaključili da su takvim izjavama tužitelju narušeni ugled, čast i dostojanstvo, a što su suglasno i uvjerljivo potvrdili zakonski zastupnik tužitelja prof. dr. M. G. i svjedok prof. dr. A. Č. navodeći da je dignitet tužitelja ozbiljno narušen i kod inozemnih partnera koji su propitivali predmetne događaje kao i ugled tužitelja u domaćoj akademskoj zajednici pri upisivanju studenata u idućoj akademskoj godini. Nadalje su naveli da prikazivanje tužitelja kao institucije koja djeluje nezakonito, donoseći nezakonite odluke bez uporišta u odlukama nadležnih institucija koje bi utvrdile tu nezakonitost te pri tome organizirajući štrajk koji nije imao za cilj gospodarski i socijalni interes radnika, ukazuje da tuženik kao institucija nije djelovala dobronamjerno odgovorno i savjesno u smislu odredbe čl. 10. st. 1. Konvencije za zaštiti ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02 i 1/06, dalje Konvencija) te je stoga svojim radnjama povrijedio ugled i čast tužitelja uzimajući u obzir vrijednosti koje tužitelj kao pravna osoba promiče te ugled koji kao ustanova koja obavlja djelatnost visokog obrazovanja uživa i ima u društvu. I konačno, da su slobode izražavanja misli i mišljenja koje su temeljeno načelo Ustava Republike Hrvatske kao i Konvencije pretpostavljaju i zaštitu dostojanstva ugleda i časti jer prema odredbi čl. 35. Ustava Republike Hrvatske svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

10. Iz, u točki 9., citiranog dijela obrazloženja nižestupanjskih presuda proizlazi da su se nižestupanjski sudovi samo općenito pozvali na čl. 10. Konvencije, ali da pritom nisu ispitali legitimnost cilja, proporcionalnost mjere, test nužnosti te stupanj tolerancije, na što osnovano ukazuje tuženik u reviziji.

11. Naime, Europski sud za ljudska prava (dalje ELJSP), a što je u mnogim odlukama prepoznao i Ustavni sud Republike Hrvatske, u nizu odluka je izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema „demokratskog društva“. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

12. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54.).

13. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, gore citirano, § 70.; Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od 9. siječnja 2007.; Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o., gore citirano, § 54.).

14. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv] (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

15. Ustavni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka prihvatio takvo pravno shvaćanje i ta načela koja je u osnovi definirao ESLJP i dodatno je kroz sudsku praksu razradio mehanizam ocjene - test nužnosti (tako, npr., recentnija - U-III- 2944/2018 od 26. lipnja 2019. § 21.-26.).

16. Nadalje, osnovano tuženik u reviziji navodi i da su granice dopuštene kritike šire za sveučilišta, čak i ako ta kritika negativno utječe na njihov ugled. Naime, na temelju članka 10. Konvencije, valja spomenuti da se prema mišljenju ESLJP „dostojanstvo“ institucije ne može izjednačiti s dostojanstvom ljudskih bića (Kharlamov protiv Rusije, stavak 29.). Prema mišljenju ESLJP, zaštita ovlasti sveučilišta bila je puki institucionalni interes koji nije nužno imao istu snagu kao „zaštita ugleda ili prava drugih“ (i predmet Uj protiv Mađarske, stavak 22., u kojem je Sud presudio da je postojala razlika između narušavanja ugleda pojedinca u vezi s njegovim socijalnim statusom, s posljedicama koje bi to moglo imati na njegovo dostojanstvo, i narušavanja komercijalnog ugleda društva koje nije imalo moralnu dimenziju). Slično tome, u predmetu Margulev protiv Rusije (stavak 45.), ESLJP je naglasio da postoji razlika između ugleda pravne osobe i ugleda pojedinca kao člana društva. Dok potonje može imati posljedice na nečije dostojanstvo, prvo je lišeno te moralne dimenzije.

17. Slijedom svega navedenog, odgovor na postavljeno pitanje je:

„Postoji obveza suda da u slučajevima utvrđivanja odgovornosti za isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete na temelju čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18): (a) provede test proporcionalnosti odnosno stavi pitanje povrede prava na čast i ugled u odnos s pravom tuženika na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja, te da pri donošenju odluke jasno razlikuje vrijednosne sudove od činjeničnih tvrdnji u smislu dokazivanja njihove istinitosti, i (b) provede test nužnosti takvog ograničenja slobode izražavanja u pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir kontekst štrajka i posljedice koje bi takvo ograničenje slobode izražavanja imalo na buduće kolektivne sporove sindikata i poslodavaca, sve radi odgovora na pitanje je li, prema mišljenju suda, takvo ograničenje prava na izražavanje proporcionalno i nužno u demokratskom društvu.“.

18. Kako nižestupanjski sudovi nisu odgovorili na ta pitanja niti ispitali legitimnost cilja, proporcionalnost mjere, test nužnosti te stupanj tolerancije, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem citiranim u točki 17. ovoga obrazloženja te će, imajući u vidu i sva ostala pravna shvaćanja ovoga suda sadržana u obrazloženju ove odluke, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 3. travnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.