Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-29/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Maje Štampar Stipić i Snježane Hrupek Šabijan, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice, specijalistice, Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 15. siječnja 2024. broj Kir-11/2024., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa predmeta neće kao nezakonit dokaz izdvojiti dio službene zabilješke Službe kriminalističke policije PU dubrovačko-neretvanske broj: …. od 5. prosinca 2023. koji tekst se nalazi odmah ispod naslova „Whats App komunikacija Lj. K.“ (list 588) i završava riječima „osoba koja se predstavlja kao M. S. govori pozdrav“ (list 593) i DVD medij koji sadrži navedeni audio zapis.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku prihvaćen je prijedlog okrivljenog M. S. da se iz spisa predmeta izdvoji kao nezakoniti dokaz dio službene zabilješke Službe kriminalističke policije PU dubrovačko-neretvanske broj: … od 5. prosinca 2023. koji tekst se nalazi odmah ispod naslova „Whats App komunikacija Lj. K.“ (list 588) i završava riječima „osoba koja se predstavlja kao M. S. govori pozdrav“ (list 593) i DVD medij koji sadrži navedeni audio zapis.
2. Protiv ovog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine i prema potrebi predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Okrivljeni M. S. se po branitelju odvjetniku B. L. očitovao na žalbu državnog odvjetnika te je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje suca istrage.
4. Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. Prvostupanjski je sud svoju odluku utemeljio na utvrđenju da su dokazi izdvojeni pobijanim rješenjem nezakoniti jer da su pribavljeni protivno Ustavu Republike Hrvatske (Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje Ustav) i protivno odredbama ZKP/08. u pogledu zajamčenih prava obrane na slobodno, nesmetano i povjerljivo komuniciranje s braniteljem. To zato jer je ovdje u suštini riječ o snimkama razgovora okrivljenog M. S. i njegovog branitelja odvjetnika B. L..
7. Među suprotstavljenim stranama u ovom postupku nema prijepora o tome da se sadržaj snimki razgovora okrivljenog M. S. i njegovog branitelja i to prvenstveno riječi koje je izgovorio okrivljenik odnose na kaznena djela koja su predmet ovog postupka.
8. Međutim, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, do pribavljanja odnosno pronalaska tih snimki nije došlo uslijed povrede prava okrivljenog M. S. na povjerljivu komunikaciju s braniteljem, što s pravom državni odvjetnik tvrdi u žalbi. Istovremeno, nema riječi niti o tome da bi te snimke bile pribavljene uslijed zbog povrede privilegija od samooptuživanja, a konačno niti zbog povrede prava na privatnost, u smislu odredbi članaka 6. i 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija) odnosno članaka 29. i 35. Ustava. To zato jer snimke nisu pribavljene niti jednom aktivnom, a osobito ne invazivnom radnjom tijela kaznenog progona, odnosno bilo kojeg tijela javnih vlasti, već se do njih došlo uslijed postupanja na koje se po svojoj slobodnoj volji odlučio okrivljeni M. S..
8.1. U tom pravcu, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je upravo okrivljeni M. S. snimio razgovor sa svojim braniteljem te da je sam podijelio audio zapis tog razgovora okrivljenom Lj. K., kako je to obrazloženo u točki 3. pobijanog rješenja.
8.2. Nadalje, iz spisa proizlazi da su djelatnici policije, postupajući po kaznenoj prijavi oštećene M. C., od okrivljenog Lj. K., nakon uhićenja 15. lipnja 2023., oduzeli mobitel uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 13). U daljnjem slijedu sudac istrage Županijskog suda u Dubrovniku je 11. srpnja 2023. naložio pretragu oduzetog mobitela u svrhu pronalaženja tragova i podataka važnih za kazneni postupak, i to zbog sumnje u postojanje kontakta okrivljenog Lj. K. i unuka oštećene M. C.. Tako je na zakonito pretraženom mobitelu Lj. K. pronađen audio zapis razgovora okrivljenog M. S. s njegovim braniteljem, a koji je okrivljeni M. S. podijelio s okrivljenim Lj. K..
8.3. Iz ovako izložene kronologije, razvidno je da je okrivljeni M. S. svoj razgovor s braniteljem sam snimio i snimku dobrovoljno proslijedio trećoj osobi, konkretno okrivljenom Lj. K.. Time se, s jedne strane odrekao prava na povjerljivu komunikaciju sa svojim braniteljem, a s druge strane takvo postupanje nedvojbeno upućuje da do snimanja i distribucije snimke razgovora nije došlo niti jednom aktivnom, a kamo li invazivnom radnjom tijela kaznenog progona, odnosno tijela javnih vlasti, niti da su ta tijela na bilo koji način nadzirala komunikaciju okrivljenika i njegovog branitelja.
8.4. U tom pravcu treba istaknuti da prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP) pravo na učinkovitu pravnu pomoć uključuje, inter alia, pravo optuženika na komunikaciju s odvjetnikom bez nazočnosti treće osobe, koja se može ograničiti samo u iznimnim okolnostima (ESLJP, Sakhnovskiy protiv Rusije [veliko vijeće], 2010., stavak 102.). Nadalje, prema tumačenju ESLJP-a privilegij protiv samooptuživanja nalazi se u samom središtu pojma poštenog postupka prema članku 6. Konvencije. No, privilegij protiv samooptuživanja nije kao takav zaštita od samooptužujućeg iskaza, nego je zaštita od pribavljanja dokaza primjenom prisile ili pritiska (ESLJP, Ibrahim i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva [veliko vijeće], 50541/08, stavci 249. – 274., 13. rujna 2016., Sršen protiv Hrvatske, odluka, 30305/13, 22. siječnja 2019.). Naposljetku, prema ESLJP-u glavna svrha članka 8. Konvencije odnosno članka 35. Ustava jest zaštita od proizvoljnog miješanja javne vlasti u privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje (ESLJP, Libert protiv Francuske, stavci 40. - 42.).
8.5. Prema tome, u svjetlu izloženih tumačenje ESLJP-a, za zaključiti je da se razgovor okrivljenog M. S. i njegovog branitelja odvijao neometano od tijela kaznenog progona odnosno javnih vlasti te da se na snimanje i distribuciju razgovora odlučio upravo okrivljeni M. S.. Potpuno je drugo pitanje je li takvom snimkom okrivljeni M. S. povrijedio pravo na privatnost svojeg branitelja, no to pitanje nije mjerodavno za ovaj postupak već se eventualno može razmotriti u odgovarajućem postupku bude li pokrenut. Dakle, do aktivnosti tijela kaznenog progona u ovom predmetu u vidu oduzimanja i pretrage mobitela okrivljenog Lj. K. došlo je neovisno o tome što je okrivljeni M. S. snimio svoj razgovor s braniteljem i snimku proslijedio okrivljenom Lj. K.. Samo oduzimanje i pretraga mobitela okrivljenog Lj. K. na kojem se snimka nalazila temeljili su se na odredbama ZKP/08., a u trenutku provođenja tih aktivnosti nije bilo nikakve indikacije o postojanju snimke razgovora. Konačno, niti okrivljeni M. S., ne tvrdi da bi sama pretraga mobitela bila provedena protivno odredbama ZKP/08.
8.6. Zbog svega navedenog, u pravu je državni odvjetnik da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti niti članak 262. stavak 1. točka 2. ZKP/08., prema kojem privremenom oduzimanju ne podliježu pisana priopćenja okrivljenika branitelju, upravo zbog toga jer je okrivljeni M. S. samim slanjem svog razgovora s braniteljem trećoj osobi, pristao na to da taj audio zapis postane dostupan i drugim osobama, a ne samo okrivljenom Lj. K., što se i dogodilo.
9. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju ne radi se o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavka 2. točki 2. i 3. ZKP/08. na kojem se ne može temeljiti sudska odluka, jer navedeni dokazi nisu pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života niti su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka.
10. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se neće kao nezakonit dokaz izdvojiti dio službene zabilješke Službe kriminalističke policije PU dubrovačko-neretvanske broj: … od 5. prosinca 2023. koji tekst se nalazi odmah ispod naslova „ Whats App komunikacija Lj. K.“ (list 588) i završava riječima „osoba koja se predstavlja kao M. S. govori pozdrav“ (list 593) i DVD medij koji sadrži navedeni audio zapis te je u skladu s odredbom članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08. riješeno kao u izreci.
U Zagrebu, 3. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović,v.r.
