- 1 -              Revd 3917/2023-3

Broj: Revd 3917/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. S. J. K., O., K., OIB …, koju po punomoći župnika zastupa J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i partneri j.t.d. Z., protiv tuženika M. M. A. iz O., K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i partneri j.t.d., Z., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-149/2023-2 od 3. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, broj P-1313/2022-2 od 17. siječnja 2023., na sjednici održanoj 6. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e :

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-149/2023-2 od 3. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, broj P-1313/2022-2 od 17. siječnja 2023. postavljajući tri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„1. Da li se odluka drugostupanjskog suda može utemeljiti na činjenicama koje nisu iznesene u prvostupanjskom postupku i dokazima koji ne prileže spisu?

2. Da li je u primjeni čl. 373 a ZPP viši sud dužan obrazložiti svoje stajalište i reći na kojim izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama temelji svoj zaključak?

3. Da li je prilikom odluke o parničnim troškovima opravdano naložiti stranci da nadoknadi protivniku troškove parničnog postupka u cijelosti kada je zbog promijenjenog činjeničnog stanja na kraju sudskog postupka tužbeni zahtjev odbijen?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na postavljena pitanje poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj  Rev-x 214/2018-2 od 12. rujna 2018. i Rev-x 205/2015-2 od 4. veljače 2020.

3. Tužitelj je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav).

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbaciti, a podredno odbiti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljena pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na činjenicama koje nisu iznesene u prvostupanjskom postupku i dokazima koji ne prileže spisu, kraj činjenice da je tuženik prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor presuđene stvari istaknuo još u odgovoru na tužbu pozivajući se i dostavljajući pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Benkovcu, Stalna služba u Obrovcu, broj P-85/2010 od 7. srpnja 2011., što je drugostupanjski sud cijenio u okviru svojih ovlasti iz čl. 373. a. ZPP te je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu odbiti i potvrdio prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka, u smislu čl. 154. st. 1. ZPP.

5.2. Nadalje, tužitelj je naveo da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom – pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, tužitelj nije obrazložio u čemu bi se očitovalo da je koja eventualna povreda odredaba parničnog postupka osobito teške naravi, a niti ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke nalazi da bi se o povredi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnog prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz osporenih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Također je razvidno da je tužitelj bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

7. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 6. prosinca 2023.