Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž I-26/2024-3
Ik I-205/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, kao predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Stojana Karanovića, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu broj: Ik I-205/2024-2 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika Stojana Karanovića kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu od 13. ožujka 2024, poslovni broj: Ik I-205/2024-2, zatvoreniku Stojanu Karanoviću je na temelju čl. 143. st. 9. toč. 7. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 14/21, dalje: ZIKZ), izrečena posebna mjera održavanja reda i sigurnosti – osamljenje iz čl. 143. st. 2. toč. 7. ZIKZ u trajanju od tri mjeseca.
2. Protiv toga rješenja žali se zatvorenik Stojan Karanović osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bez žalbenog prijedloga.
3. Žalba zatvorenika nije osnovana.
4. Žalitelj u žalbi tvrdi kako nije točno da bi samoozljeđivanje izvršio radi ucjene nadležne psihijatrice, zbog dobivanja željene terapije, već iz razloga što je bio psihički slomljen radi obiteljskih problema, budući da mu je majka na samrti, a oduzeli su mu i dijete, dok mu je s druge strane psihijatrica ukinula terapiju koja mu je pomagala da ostane smiren.
Također, tvrdi kako nije točno da bi druge zatvorenike nagovarao na samoozljeđivanje riječima: "Ajmo se nas što više rezati", jer to nisu njegove riječi s time da se kritične zgode slučajno zatekao u kupaonici.
5. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sutkinja izvršenja je na temelju dokaza i podataka koji prileže u spisu, posebice rezultata psihijatrijskog pregleda žalitelja u Općoj bolnici u Varaždinu iz kojih proizlazi da je isti samoozljeđivanje počinio iz manipulativnih razloga kako bi ishodio promjenu supstitucijske terapije, a što je potvrđeno i operativnim izvidima Odjela osiguranja Kaznionice u Lepoglavi, pri čemu je utvrđeno da je i druge zatvorenike navodio na samoozljeđivanje, pravilno zaključila da se činjenične tvrdnje sadržane u prijedlogu upravitelja Kaznionice u Lepoglavi za izricanje žalitelju posebne mjere održavanja reda i sigurnosti - osamljenje u trajanju tri mjeseca, ukazuju kao izvjesno dokazane.
6. Imajući uz navedeno dodatno u vidu dokaze i podatke koji govore o tome da zatvorenik kontinuirano ugrožava red i sigurnost Kaznionice u Lepoglavi, da nema nikakve samokontrole, da je nepromišljen i sklon impulzivnom reagiranju, sve s ciljem trenutnog zadovoljenja svojih potreba, da do sada izricane stegovne mjere očito nisu polučile očekivani cilj – korekciju njegovog ponašanja i odvraćanje od daljnjeg činjenja stegovnih djela te uzevši u obzir i liječničko mišljenje Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika Kaznionice iz kojeg proizlazi da je isti sposoban za predloženu mjeru, sutkinja izvršenja je pravilno zaključila da je u konkretnom slučaju žalitelju nužno izreći predloženu posebnu mjeru održavanja reda i sigurnosti – osamljenje u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
7 . Slijedom iznesenoga, budući da žalba zatvorenika nije osnovana, istu je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08), time da je pobijano rješenje prethodno ispitano i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08 te nije utvrđeno da bi sutkinja izvršenja ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
U Varaždinu 3. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
