REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-481/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. J., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB ..., sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 1945/2022-9 od 9. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2749/2019-271 od 1. srpnja 2022. i dopunska presuda istog suda, poslovni broj Pn-2749/2019-273 od 12. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1945/2022- 9 od 9. ožujka 2023. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev u točki I. izreke kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.110.630,29 kuna (280.128,77 €) sa zakonskim zateznim kamatama kako je specificirano u toj točki izreke. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 182.537,75 kuna (24.226,92 €) sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2022. do isplate. Dopunskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku od 10. svibnja 2021. pa nadalje plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 11.929,84 kuna (1.583,36 €) s dospijećem svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do desetog u mjesecu za prethodni mjesec i s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Dopunskom je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev u točki 2. izreke kojim je traženo naložiti tuženiku, od 10. svibnja 2021. pa nadalje, plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 11.929,84 kuna (1.583,36 €) također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja te su potvrđene obje naprijed citirane prvostupanjske presude.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2474/2023-5 od 15. studenoga 2023. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude radi pravnog pitanja: "Je li drugostupanjski sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ako presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje su važne za odluku u sporu, koje činjenice na kojima se odluka temelji smatra istinitim te na čemu zasniva tu svoju odluku?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se revizija prihvati, a pobijana presuda preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Osnovano revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP počinjenu pred sudom drugog stupnja.
9. Naime, sud je drugog stupnja odbio žalbu tužitelja i potvrdio naprijed citirane prvostupanjske presude na temelju utvrđenja da posljedice prometne nezgode od 12. studenoga 1995. nisu bile odlučujući i adekvatni uzrok koji je prema redovnom tijeku stvari doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, i to stoga što je tužitelj, osim te prometne nezgode, zadobio tešku tjelesnu ozljedu i u nezgodi od 30. lipnja 1996. čime je prekinuta uzročna veza između nezgode od 12. studenoga 1995. i odgovornosti tuženika za odlazak tužitelja u invalidsku mirovinu bez obzira na izmjenu postotka u kojem bolest (70%) sudjeluje u umirovljenju tužitelja. Međutim, sudovi su imali na umu da su se u tom vremenskom intervalu dogodile još dvije nezgode 24. lipnja 1998. i 1. travnja 1999. koje su po svojoj prirodi bile lakše, a drugostupanjski je sud, ocjenjujući postojanje uzročne vezu, slijedio uputu ovog suda danu u odluci broj Rev-x 186/2015-2 od 3. ožujka 2015. prema kojoj se kod ocjene uzročne veze između štetnog događaja i štete u obzir uzima samo pravno relevantni uzrok, a to je onaj štetni događaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. Štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje dok je uzročna veza između štetne radnje i štete neprekinuta. Ako je uzročna veza između njegove radnje i štete prekinuta slučajem, radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika, za štetu koja nastane nakon prekida uzročne veze on ne odgovara.
9.1. Pritom se drugostupanjski sud pozvao na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. A. B. prema kojem uzročno-posljedična veza između umirovljenja tužitelja zbog profesionalne nesposobnosti za rad postoji u opsegu od 25% zbog prometne nezgode od 11. prosinca 1995., ali da ta nezgoda nije uzrok odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, dok radni odnos tužitelju u MUP-u RH nije prestao zbog profesionalne nesposobnosti za rad, već sporazumom.
9.2. U tom je smislu ocijenjeno da tužitelj nije dokazao da je drugostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/II 141-02/18- 01/03387162026, Ur. broj: 341-99-05/3-18-2321, broj spisa 33792, od 17. kolovoza 2018., a počevši od 14. lipnja 2017. kojim se mijenja uzrok invalidnosti u 70% ozljeda izvan rada i 30% bolest, utvrđena uzročno-posljedična veza između nezgode od 12. studenoga 1995. za koju odgovara tuženik i odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, odnosno da bi za tužitelja zbog naprijed navedenog rješenja HZMO u ovom postupku mogla biti donesena povoljnija odluka. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud, zbog nepostojanja potrebne uzročno-posljedične veze, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev te je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu (zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade) i dopunsku presudu (zahtjev za isplatu rente).
10. Tužitelj je u žalbi bio prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. A. B. navodeći da je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju ovog vještaka, a da je tužitelj poslije obavljenog vještačenja saznao za razloge za njegovo izuzeće koje je razloge tužitelj u žalbi i obrazložio. U tom je smislu u rješenju kojim je tužitelju dopušteno podnošenje revizije ukazano da „pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i ne čemu zasniva tu svoju odluku. Isto tako, iako je tužitelj zahtijevao izuzeće vještaka nakon završetka raspravljanja, pri čemu ističe da je saznao razloge za izuzeće navedenog vještaka poslije obavljenog vještačenja (članak 254. stavak 6. ZPP), pobijana presuda ne sadrži jasne razloge prema navedenim žalbenim navodima tužitelja.“
11. Sud drugog stupnja, međutim, nije uopće odgovorio na tužiteljev žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 254. stavkom 6. ZPP čime su izostali razlozi o odlučnim činjenicama jer je na nalazu i mišljenju vještaka B., među ostalim, pobijana presuda i utemeljena. U tom smislu drugostupanjska presuda za sada nema prihvatljive razloge o pravno relevantnim činjenicama koje su utvrđene na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. A. B., kako pojedinačno, tako i u povezanosti s drugim dokazima, a time i činjenica na kojima je utemeljena drugostupanjska presuda. Na taj je način sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer su u drugostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, što je ujedno i odgovor na dopušteno pitanje.
12. Stoga je drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje na temelju odredbe članka 391. stavka 7. ZPP.
13. U nastavku će postupka sud drugog stupnja otkloniti uočenu bitnu povredu te će nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude.
14. Odluka je o troškovima postupka u povodu revizije, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP, ostavljena za konačnu odluku.
Zagreb, 3. travnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
