REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 339/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika R. F. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-95/2019-3 od 23. siječnja 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P-677/2017-28 od 18. prosinca 2018., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija i ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-95/2019-3 od 23. siječnja 2020. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Utvrđuje se da je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine ovjeren pod brojem Ov-5597/11 kod Javnog bilježnika L. D. zaprimljen kod Općinskog suda u Kutini 18.8.2011. pod poslovnim brojem Z-2001/11, kojim M. G. ovlašćuje tuženika da temeljem ovog Sporazuma prenese vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. br. 2226 k.o. K., koje se sastoje iz čkbr. 8124/1 kuća i dvorište u K. sa 474 m2 i čkbr. 8125/4 oranica u K. sa 697 m2 na ime i u vlasništvo tuženika F. R., OIB: ... ništetan, te se ima uspostaviti ranije zemljišno knjižno stanje po kojem je vlasnica ovih nekretnina M. G. iz K., OIB: ..., sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 13.075,00 kn, sve u roku 15 dana.".

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi kako je navedeno pod točkom 1. ove odluke i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.187,50 kuna u roku od 15 dana.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-944/2020-2 od 25. listopada 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-95/2019-3 od 23. siječnja 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:

"Radi li se o zelenaškom ugovoru u smislu čl. 329. st. 1. ZOO-a u slučaju kada je tuženik s tužiteljicom sklopio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine koristeći se pri tome njezinim stanjem nužde i teškim materijalnim stanjem i na taj način ostvari korist u očitom nerazmjeru s onim što je tužiteljici dao te da li je takav ugovor protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO?

Je li je prividan ugovor koji nema učinka među ugovornim stranama u smislu čl. 285. st. 1. ZOO – Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine koji je tužiteljica sklopila s trećom osobom koja nije zajmodavac da bi se prikrio zelenaški ugovor i identitet stvarnog zajmodavca?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine i uspostava ranijeg zemljišno- knjižnog stanja.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica kao fiducijarna dužnica 17. kolovoza 2011. zaključila s tuženikom kao fiducijarnim vjerovnikom Sporazum radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 18.767,88 eura prijenosom vlasništva nekretnina na temelju kojeg je tuženik upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama,

- da je Sporazum solemniziran kod javnog bilježnika i ima snagu javnobilježničkog akta,

- da je prije sklapanja ovog Sporazuma bilo uknjiženo založno pravo u korist treće osobe za iznos od 14.882,97 eura, ali je to založno pravo brisano prije sklapanja predmetnog Sporazuma,

- da je tužiteljica primala neto iznos mirovine od 38,67 kuna jer je mirovina bila opterećena isplatama koje je vršila vjerovnicima različitih od tuženika,

- da je sin tužiteljice izdržavao zatvorsku kaznu u zatvorskoj bolnici jer mu je bila izrečena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupanja je zaključio da je ugovor kojeg je tužiteljica zaključila s tuženikom ništetan pravni posao, jer se radi o zelenaškom ugovoru u smislu odredbe čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO). Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zajmu iskorišteno tužiteljičino teško materijalno stanje te je za korist tuženika ugovorena korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženik tužiteljici dao ili učinio. Osim toga, zaključio je da je u Sporazumu navedena kao zajmodavac osoba koja to nije, da je Sporazum potpisala osoba koja nije zajmodavac i u Sporazumu je navedena novčana tražbina u iznosu od 18.767,88 eura, dok se stvarno radi o iznosu od 28.000,00 kuna pa je Sporazum protivan prisilnim propisima i moralu društva.

11. Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja ocijenivši da je sud prvog stupnja iz pravilno utvrđenih činjenica izveo pogrešne činjenične zaključke kada je zaključio da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan pravni posao. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica sklopila Sporazum u nuždi i teškoj materijalnoj situaciji kao i da se radi o manjem iznosu nego što je navedeno u ugovoru o zajmu i Sporazumu te da tužiteljica nije dokazala da je imala troškove u vezi liječenja sina. Nadalje, zaključak je suda da eventualna lakomislenost prilikom zaključivanja Sporazuma ne predstavlja razlog ništetnosti pravnog posla i smatra da nemaju pravo na sudsku zaštitu osobe koje se same dovedu u situaciju da nemaju nadzor nad vlastitim sredstvima. Zaključno, taj sud navodi da nisu dokazane pretpostavke iz čl. 285., 329. i 322. ZOO.

12. Prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

13. Iz nesporno utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica primala mirovinu u iznosu od samo 38,67 kuna, jer je bila opterećena isplatama koje je vršila vjerovnicima različitih od tuženika. Već i ta činjenica ukazuje na loše materijalno stanje tužiteljice pa je drugostupanjski sud iz pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak da tužiteljica nije bila u lošem imovinskom stanju.

14. Za pravilnu primjenu odredbe čl. 329. st. 1. ZOO potrebno je da se kumulativno ispune i ostale pretpostavke pa je tako potrebno utvrditi i postoji li očiti nerazmjer između onog što je tužiteljica dala i onoga što je primila.

15. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica različitim vjerovnicima isplatila iznos od 82.983,00 kuna, a od zaključenja ugovora o zajmu i Sporazuma još 8.762,00 kuna, ali isplate tih iznosa drugostupanjski sud ne dovodi u vezu s tvrdnjom tužiteljice da je riječ o prikrivenim zajmodavcima niti se osvrće na tvrdnje tužiteljice o prikrivenim ranije sklopljenim ugovorima o zajmu što bi moglo biti od utjecaja i na pravilan zaključak o postojanju očitog nerazmjera između onog što je tužiteljica dala i onoga što je primila.

16. Odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

U slučaju kada je tuženik s tužiteljicom sklopio ugovor (Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine) koristeći se pri tome njezinim stanjem nužde i teškim materijalnim stanjem i na taj način ostvari korist u očitom nerazmjeru s onim što je tužiteljici dao radi se o zelenaškom ugovoru u smislu čl. 329. st. 1. ZOO-a ako su kumulativno ispunjene sve pretpostavke te je takav ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

17. Tužiteljica je tvrdila i da je ugovor prividan jer da je ugovor sklopljen s trećom osobom koja nije zajmodavac kako bi se prikrio zelenaški ugovor i identitet stvarnog zajmodavca.

18. Prema čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a prema st. 2. istog članka ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. 19. Prema shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj: Rev-37/08 od 21. siječnja 2009. simulirani, odnosno prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

20. Odgovor na drugo pitanje glasi:

Prividan je ugovor te nema učinka među ugovornim stranama u smislu čl. 285. st. 1. ZOO onaj ugovor koji je sklopljen s trećom osobom koja nije zajmodavac da bi se prikrio zelenaški ugovor i identitet stvarnog zajmodavca.

21. Budući da drugostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 329. st. 1. ZOO-a i čl. 285. st. 1. ZOO nije ispitao sve okolnosti nužne za utvrđenje je li u konkretnom slučaju riječ o zelenaškom ugovoru (postojanje očitog nerazmjera) i prikriva li sporni Sporazum neke ranije ugovore o zajmu, nema uvjeta za preinaku presude.

22. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 3. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.