Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: : 3 P-380/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, protiv tuženika MOBILIJA INTERIJERI j.d.o.o., OIB 89223431822, Kaštel Sućurac, Cesta dr. Franje Tuđmana 127, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Mikulić&Partneri d.o.o., Split, Put Supavla 1, radi predaje nekretnine u posjed i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Jasmine Dvornik i punomoćnika tuženika Ive Zenka, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Mikulić&Partneri d.o.o., 3. travnja 2024.

p r e s u d i o  je

I Nalaže se tuženiku MOBILIJA INTERIJERI j.d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana iseliti iz poslovnog prostora površine 276,80 m[2] smještenog u prizemlju zgrade u Splitu, anagrafske oznake Gundulićeva 20, 22 i 24, sagrađene na čest. zem. 9043/1 Z.U. 12570 K.O. Split te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj odnosno trećoj osobi koju ista ovlasti na preuzimanje posjeda.

II. Nalaže se tuženiku MOBILIJA INTERIJERI j.d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju 90.009,92 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. rujna 2022. do isplate, po stopi koja se u razdoblju od 28. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj Republika Hrvatska tražio da mu tuženik MOBILIJA INTERIJERI j.d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana plati 0,04 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. rujna 2022. do isplate, po stopi koja se u razdoblju od 28. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

IV Nalaže se tuženiku MOBILIJA INTERIJERI j.d.o.o. da tužitelju Republika Hrvatska u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.712,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. travnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

V Odbija se zahtjev tužitelja Republike Hrvatske da mu tuženik MOBILIJA INTERIJERI j.d.o.o. u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. travnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj od suda traži da tuženiku naloži iseljenje, odnosno predaju u posjed poslovnog prostora površine 276,80 m[2] koji je smješten u prizemlju zgrade u Splitu, anagrafske oznake Gundulićeva 20,22 i 24, sagrađene na čest.zem. 9043/1, ZU 12570, K.O. Split, kao i zahtjev da mu tuženik plati naknadu za korištenje predmetne nekretnine u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 90.009,96 EUR.

2. Obrazlažući osnovu svog zahtjeva, tužitelj je izjavio da je vlasnik poslovnog prostora površine 276,80 m2 koji je smješten u prizemlju zgrade u Splitu, anagrafske oznake Gundulićeva 20,22 i 24, sagrađene na čest.zem. 9043/1, ZU 12570, K.O. Split koji tuženik koristi bez pravne osnove od početka 2020. jer nema sklopljen ugovor o zakupu s tužiteljem.

3. Izjavio je nadalje tužitelj da se obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora 28. rujna 2022., no da nije s uspjehom riješen spor.

4. Naveo je tužitelj da je vlasništvo poslovnog prostora stekao na temelju članka 47. Zakona o privatizaciji te na temelju članka 56. stavka 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom, jer poslovni prostor nije procijenjen u vrijednost kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća EXPORTDRVO Zagreb.

5. Izjavio je da mu tuženik duguje naknadu za korištenje poslovnog prostora za svaki mjesec u iznosu od 2.812,81 EUR. Iznos naknade da je određen prema Odluci Ministarstva državne imovine klasa: 372-01/18-01/134, urbroj: 536-03-01/01- 18-01 od 12. lipnja 2018. i Odluci o preuzimanju kriterija jedinica lokalne samouprave za utvrđivanje početnih cijena zakupnine za poslovne prostore prema rješenju Grada Splita od 22. svibnja 2014. o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split (Službeni glasnik broj 19/14).

6. Tužitelj je, radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva, predložio da sud izvede dokaz čitanjem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:UP/I-943-06/98-01/105 od 30. lipnja 2003., rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:UP/I-943-96/98-01/105 od 08. ožujka 2004.,presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-1487/2009 od 27. svibnja 2009., dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju klasa:990-01/22-01/160 od 27. srpnja 2022., odluke Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine o prijenosu upravljanja nekretninama br. 5/2020 od 03. prosinca 2020., zapisnika o očevidu Državnih nekretnina d.o.o. klasa:372-01/21-01/04 od 04. listopada 2021., dopisa Državnih nekretnina d.o.o. klasa: 372-03/20-01/231od 24. ožujka 2022., izvatka otvorenih stavki od 30. kolovoza 2022., izračuna naknade za korištenje poslovnog prostora klasa: 372-03/20-01/231 od 23. ožujka 2022. i odluke Ministarstva državne imovine klasa: 372-01/18-01/134 od 12. lipnja 2018. o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske.

7. U odgovoru na tužbu tuženik je izjavio da se protivi tužbenim zahtjevima.

8. Izjavio je da je godinama imao valjanu pravnu osnovu korištenja poslovnog prostora i to ugovor o zakupu poslovnog prostora br. 27/04 od 27. prosinca 2004. koji da je sklopljen između pravnog prednika tuženika LUXURIA d.o.o. kao zakupoprimca i EXPORTDRVO d.d. Zagreb kao zakupodavca. Trgovačko društvo LUXURIA d.o.o. da je promijenilo tvrtku u NOVA MOBILIA d.o.o. NOVA MOBILIA d.o.o. da je sklopilo ugovor o zakupu poslovnih prostora br. 9/2014. i to većeg dijela predmetne nekretnine. Stoga da nisu točni navodi tužitelja da tuženik koristi predmetni poslovni prostor tek od 2020., već da ga koristi od 2004./2005.

9. Predložio je izvesti dokaz čitanjem isprava zemljišnoknjižnog izvatka za zemljišnoknjižni uložak 12570, K.O. Split, ugovora o zakupu iz 2004., ugovora o zakupu iz 2014., dopisa Centar za rekonstruiranje I prodaju od 27. srpnja 2022., rješenja ovog suda poslovnog broja Tt-08/1456-2, računa EXSPORTDRVO d.d. broj R-1 3224546, izvoda prometa po računu LUXURIA d.o.o. i izvatka o stanju i prometu po računu NOVA MOBILIA d.o.o.

10. Tužitelj je, odgovarajući na tuženikov odgovor na tužbu izjavio da ne spori činjenicu postojanja zakupnog odnosa trgovačkog društva NOVA MOBILIA d.o.o. i EXPORTDRVO d.d. Zagreb, ali da je taj ugovor istekao 30. lipnja 2019. o čemu je trgovačko društvo NOVA MOBILIA d.o.o. obaviješteno. Predmetni poslovni prostor da uostalom nije vlasništvo EXPORTDRVO d.d. Zagreb, već da je vlasništvo tužitelja i da je EXPORTDRVO d.d. Zagreb 18. lipnja 2019. obavijestilo tužitelja da ugovor o zakupu sklopljen s trgovačkim društvom NOVA MOBILIA d.o.o. ističe 30. lipnja 2019. Potom da je trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. 1. ožujka 2021. pozvalo tuženika predati poslovni prostor. Predložio je izvesti i dokaz čitanjem isprava dopisa EXPORTDRVO d.d. od 18. lipnja 2019. te dopisa Državnih nekretnina d.o.o. od 25. studenoga 2021.

11. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:UP/I-943-06/98-01/105 od 30. lipnja 2003., rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:UP/I-943-96/98-01/105 od 08. ožujka 2004.,presude Upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-1487/2009 od 27. svibnja 2009., dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju klasa:990-01/22-01/160 od 27. srpnja 2022., odluke Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine o prijenosu upravljanja nekretninama br. 5/2020 od 03. prosinca 2020., zapisnika o očevidu Državnih nekretnina d.o.o. klasa:372-01/21-01/04 od 04. listopada 2021., dopisa Državnih nekretnina d.o.o. klasa: 372-03/20-01/231od 24. ožujka 2022., izvatka otvorenih stavki od 30. kolovoza 2022., izračuna naknade za korištenje poslovnog prostora klasa: 372-03/20-01/231 od 23. ožujka 2022., odluke Ministarstva državne imovine klasa: 372-01/18-01/134 od 12. lipnja 2018. o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, zemljišnoknjižnog izvatka za zemljišnoknjižni uložak 12570, K.O. Split, ugovora o zakupu iz 2004., ugovora o zakupu iz 2014., dopisa Centar za rekonstruiranje I prodaju od 27. srpnja 2022., rješenja ovog suda poslovnog broja Tt- 08/1456-2, računa EXSPORTDRVO d.d. broj R-1 3224546, izvoda prometa po računu LUXURIA d.o.o., izvatka o stanju i prometu po računu NOVA MOBILIA d.o.o., dopisa EXPORTDRVO d.d. od 18. lipnja 2019. te dopisa Državnih nekretnina d.o.o. od 25. studenoga 2021.

12.Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji se legitimirao kao vlasnik nekretnine da mu tuženik kojeg je označio kao nepoštenog posjednika preda u posjed poslovni prostor površine 276,80 m[2] koji je smješten u prizemlju zgrade u Splitu, anagrafske oznake Gundulićeva 20,22 i 24, sagrađene na čest.zem. 9043/1, ZU 12570, K.O. Split, kao i da mu plati naknadu za koristi koje je imao od posjedovanja nekretnine u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. kolovoza 2022. u iznosu od 90.009,96 EUR.

13. Stoga je u odlučujući o tužbenom zahtjevu trebalo primijeniti odredbu članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

14. Među strankama nije bilo spora u pogledu identiteta stvari. Nije bilo spora niti o tome da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora, niti je bilo spora o tome da tuženik koristi predmetni poslovni prostor u tužbom obuhvaćenom razdoblju. Štoviše, tuženik je tvrdio da predmetni poslovni prostor posjeduje i ranije, odnosno da su njegovi pravni prednici prostor posjedovali i prije 1. siječnja 2021.

15. No, tuženik je tvrdio da ima valjanu osnovu posjedovanja predmetnog poslovnog prostora. Kao osnovu posjedovanja nekretnine označio je dva ugovora o zakupu.

16. Kod zahtjeva kakav je predmetni tužbeni zahtjev, tuženik, nedvojbeno posjednik, prema određenjima članka 163. stavka 1. ZV-a ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Postojanje osnove posjedovanja stvari relevantno je i za ocjenu kvalitete posjeda, odnosno za ocjenu poštenja posjednika, a s tim u vezi i mogućnosti vlasnika da traži plaćanje koristi koje je posjednik imao od posjedovanja stvari.

17. Tuženik se upravo ovim prigovorom suprotstavio tužiteljevu zahtjevu, tvrdeći da ima pravo na posjed koje je stekao na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora br. 27/04 koji su 27. prosinca 2004. sklopili trgovačko društvo EXPORTDRVO d.d. Zagreb kao zakupodavac i LUXURIA d.o.o. kao zakupoprimac, a osim na temelju te osnove i na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora br. 9/2014 koji su sklopili NOVA MOBILIA d.o.o. kako je glasila nova tvrtka trgovačkog društva LUXURIA d.o.o. i EXPORTDRVO d.d. Zagreb. Tuženik je zapravo tvrdio da je pravni sljednik trgovačkog društva LUXURIA d.o.o., odnosno NOVA MOBILIA d.o.o., kako mu glasi tvrtka od 9. srpnja 2008. kada je ovaj sud, što je utvrđeno iz rješenja poslovnog broja Tt-08-1456-2 u sudski registar upisao promjenu tvrtke trgovačkog društva LUXURIA d.o.o.

18. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora br. 27/04 koji su 27. prosinca 2004. sklopili trgovačko društvo EXPORTDRVO d.d. Zagreb kao zakupodavac i LUXURIA d.o.o. kao zakupoprimac vidjeti je da je LUXURIA d.o.o. temeljem tog ugovora bila ovlaštena koristiti poslovni prostor u Splitu, Gundulićeva 24 do 31. prosinca 2011. Nema spora među strankama da je to baš predmetni poslovni prostor koji je tužitelj opisao u tužbi.

19. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora br. 9/2014 koji su sklopili trgovačko društvo EXPORTDRVO d.d. Zagreb kao zakupodavac i NOVA MOBILIA d.o.o. 1. srpnja 2014. vidjeti je da je NOVA MOBILIA d.o.o. temeljem tog ugovora bila ovlaštena koristiti poslovni prostor u Splitu, Gundulićeva 24 do 30. lipnja 2019. Nema spora među strankama da je to baš predmetni poslovni prostor koji je tužitelj opisao u tužbi.

20. Prema članku 18. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. stavak 3. ZV-a). Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

21.Trgovačko društvo NOVA MOBILIA d.o.o., ranije tvrtke LUXURIA d.o.o. koje je imalo osnovu posjedovanja predmetnog poslovnog prostora i to do 30. lipnja 2019., nije pravni prednik tuženika. Naime, u zapisniku koje je sastavilo trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. prilikom utvrđivanja korisnika predmetnog poslovnog prostora 4. listopada 2021., sadržana je izjava zastupnika po zakonu tuženika Dragana Mandarića. On je izjavio da je tuženik preuzeo korištenje poslovnog prostora obavljanjem iste djelatnosti koju je u tom poslovnom prostoru obavljalo trgovačko društvo NOVA MOBILIA d.o.o. jer se nad trgovačkim društvom NOVA MOBILIA d.o.o. vodio stečajni postupak te je naposljetku to društvo brisano iz sudskog registra, dakle prestalo postojati 18. svibnja 2020. S obzirom na to da je trgovačko društvo NOVA MOBILIA d.o.o. prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra nakon što je okončan stečajni postupak nema dvojbe da tuženik nije pravni slijednik prethodnog zakupnika predmetnog poslovnog prostora. K tome, naglasiti je da je osnova na temelju koje je prethodni zakupnik predmetnog poslovnog prostora NOVA MOBILIA d.o.o. koristio predmetni poslovni prostor prestala istekom roka na koji je ugovor o zakupu bio sklopljen, dakle već spomenutog 30. lipnja 2019. Dakle, jasno je da tuženik poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove. K tome, tuženik je i prije ove parnice pozvan predati predmetni poslovni prostor od strane Državne nekretnine d.o.o.

22.Trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. upravlja predmetnom nekretninom na temelju Odluke o prijenosu upravljanja nekretninama br. 5/2020 od 3. prosinca 2020., što je vidljivo iz te odluke. Naime člankom 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 52/2018.), propisano je da Vlada Republike Hrvatske u ime Republike Hrvatske povjerava Ministarstvu vršenje vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu koja je predmet uređenja tog Zakona, osim one imovine za koju vlasnička prava vrši Centar u skladu s ovim Zakonom ili posebnim propisom, te ako upravljanje državnom imovnom nije povjereno drugom tijelu u skladu s posebnim zakonom. Ministar nadležan za poslove državne imovine može odlukom povjeriti nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske iz članka 3. stavka 1. podstavka 3. Zakona na upravljanje trgovačkom društvu Državne nekretnine d. o. o.

23.Temeljem prethodno spomenute odluke Državne nekretnine d.o.o. preuzele su upravljanje između ostalih i predmetnim poslovnim prostorom. Trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. obratilo se tuženiku dopisom klasa:372-03/20- 01/231, urbroj:DN-5-01/RV-22-7 od 24. ožujka 2022. kojim je tuženik pozvan platiti naknadu za korištenje poslovnog prostora površine 276,80 m[2] te predati poslovni prostor. U spis je tužitelj dostavio potvrdu o dostavi ovog dopisa tuženiku.

24.Dakle, prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, tužitelj je pozivao tuženika da mu preda posjed, jer nije imao valjanu osnovu posjedovanja. U konačnici i one osnove na temelju kojih su ovlaštenje posjedovati nekretninu imale druge osobe, različite od tuženika, prestale su proizvoditi učinke istekom roka na koji su sklopljene prije ove parnice. Stoga je zaključiti da je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine u tužbom obuhvaćenom razdoblju.

25.Propisano je člankom 161. stavkom 1. ZV-a da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. S obzirom na to da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a da tuženik posjeduje njegovu stvar, trebalo je sukladno članku 161. stavku 1. ZV-a prihvatiti tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik preda u posjed predmetnu nekretninu, kao što je i sadržano u izreci presude pod točkom I.

26.Pri tome treba naglasiti da je tužitelj tražio predaju posjeda poslovnog prostora površine 276,80 m[2] , a kao što je već rečeno nije bilo spora u odnosu na identitet predmetnog poslovnog prostora, odnosno u odnosu na to da opis poslovnog prostora učinjen od strane tužitelja odgovara stvarnom stanju predmetnog poslovnog prostora, pa i u odnosu na površinu istog. U zapisniku koje je sastavilo trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. 4. listopada 2021. navedena je površina poslovnog prostora oznake PP7913, Split, Gundulićeva 24. od 230 m[2] , jednako kao u odluci o prijenosu upravljanja nekretninama br. 5/2020. Međutim, u ispravi "Izračun naknade za bespravno korištenje poslovnog prostora- PP7913", dakle baš predmetnog poslovnog prostora, napisano je da je izmjerom sudskog vještaka Ante Lozice od 20. svibnja 2021. utvrđena površina poslovnog prostora od 276,80 m[2] . I u dopisu koje je trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. 24. ožujka 2022. uputilo tuženiku i tražilo predaju poslovnog prostora i plaćanje naknade za korištenje poslovnog prostora također je navedena površina poslovnog prostora od 276,80 m[2] . Stoga je sud, imajući na umu sadržaj tuženikova protivljenja tužbenom zahtjevu, kao i sadržaj prethodno spomenutih isprava zaključio da je površina predmetnog poslovnog prostora baš ona označena u tužbi, odnosno 276,80 m[2] .

27. Propisano je člankom 165. stavkom 1. ZV-a da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Tuženik nekretninu tužitelja posjeduje još uvijek, a nije sporio tvrdnju tužitelja da ju je koristio u razdoblju obuhvaćenom tužbom. Stoga je dužan sukladno članku 165. stavku 1. ZV-a naknaditi tužitelju sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Tuženik je u spornom razdoblju od predmetne nekretnine stekao korist bar za iznos zakupnine koju bi inače za nju trebao plaćati. Zato je ta korist ujedno i ono što je prema članku 165. ZVDSP-a dužan platiti tužitelju.

28. Ministarstvo državne imovine je 12. lipnja 2018. donijelo Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske, klasa:372-01/18-01-134, urbroj:536-03-01/01-18-01 kojom je određen iznos naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske s korisnicima koji poslovne prostore koriste bez pravne osnove. Točkom II te odluke određeno je da će iznos naknade biti utvrđen u iznosu najviše zakupnine utvrđene po kriterijima za određivanje zakupnine za poslovne prostore jedinica lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi.

29.U ispravi "Izračun naknade za bespravno korištenje poslovnog prostora- PP7913" prikazan je način obračuna naknade i iznos naknade od 16.954,50 kn. Na taj iznos prema članku 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022. i 113/2022.) potrebno je obračunati porez na dodanu vrijednost. Dakle, mjesečna naknada obračunata temeljem spomenute odluke iznosi 2.812,81 EUR/ 21.193,13 kn. S obzirom na to da tužitelj traži plaćanje naknade za razdoblje od 32 mjeseca, odnosno od 1. siječnja 2020. do 31. kolovoza 2022., trebalo je pomnožiti iznos mjesečne naknade 32 puta. Tom matematičkom operacijom dobije se ukupni iznos naknade koji je tuženik kao nepošteni posjednik dužan platiti i to iznos od 90.009,92 EUR, a ne 90.009,96 EUR koliko je tužitelj tražio. Na taj iznos od 90.009,92 EUR tužitelj osnovano traži plaćanje zateznih kamata. Zahtjev za plaćanje zateznih kamata osnovan je temeljem članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO), jer tuženik kasni s ispunjenjem novčane obveze, a tužitelj ga je, odnosno trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. dopisom od 24. ožujka 2022. pozivalo da plati naknadu ostvarenih koristi. Od tog dana tuženik je došao u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze (članak 183. stavak 2. ZOO-a).

30.Za iznos koji prelazi iznos koji tužitelj osnovano traži, dakle iznos od 0,04 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. rujna 2022. do isplate trebalo je tužbeni zahtjev odbiti.

31.Stoga je o zahtjevu za plaćanje naknade odlučeno kao u izreci presude pod točkama I i II.

32.Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 5. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), članka 155. ZPP-a i članka 163. ZPP-a.

33.Sukladno Tbr. 7. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa) sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje ove parnice troškove sastava tužbe u iznosu od 1.356,00 EUR (Tbr.8.1.Tarife) te zastupanja na ročištu 21. veljače 2024. u iznosu od 1.356,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife). Stoga je sud prihvatio tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.712,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.

34.Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak sastava tužbe u iznosu od 2,00 EUR te više traženi trošak zastupanja na ročištu 21. veljače 2024. u iznosu od 2,00 EUR, imajući na umu vrijednost predmeta spora te određenja Tarife. Dakle, sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate.

U Splitu 3. travnja 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, web servisom

- Odvjetničko društvo Mikulić&Partneri d.o.o., e-komunikacijom

- u spis

Broj zapisa: 9-30865-da118

Kontrolni broj: 02312-f8ce6-16388

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.