Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-43/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalista Buge Mrzljak-Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TI, zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi s člankom 118. stavka 1. i 119. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog TI, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. studenog 2023. broj K-7/2023., u sjednici održanoj 2. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
I Povodom žalbe optuženog TI, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II Uslijed odluke pod I, žalba optuženog TI je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi TI proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi s člankom 118. stavak 1. i članka 119. stavak 1. KZ/11., pobliže opisanog u izreci te presude, te je na temelju članka 120. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2022. do 20. siječnja 2023., te od 17. veljače 2023. do 24. studenog 2023.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te isti padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi TI, putem branitelja Mate Knezovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se "prvostupanjska presuda poništi i da se donese nova presuda kojom se optuženik oslobađa svih optužbi."
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba optuženog TI je bespredmetna.
5. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženog TI, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., budući su razlozi presude o odlučnim činjenicama u potpunosti nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza zbog čega se ne može ispitati.
5.1. Naime, iz obrazloženja suda prvog stupnja pod točkom 19. pobijane presude, vezano za oblik krivnje, nije jasno smatra li prvostupanjski sud da je optuženik u odnosu na nastupanje smrtne posljedice kod oštećenika postupao sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi „Dakle, kako je ranije navedeno, optuženik je u namjeri da ga teško tjelesno ozlijedi ukupno tri puta udario oštećenika u predjelu glave, dok njegovu smrt nije želio. U odnosu na nju postupao je s oblikom krivnje koji se naziva nehaj. Naime, on je kao osoba u zreloj dobi i posve sigurno velikog životnog iskustva morao znati da udarci u glavu kao vitalni dio tijela starijoj osobi, a oštećenik je imao 62 godine mogu prouzročiti i najteže posljedice, a osobito ako se ima u vidu da je oštećenik bio jače tjelesne građe, da se u trenutku udaraca nalazio na neravnom terenu, u travi, pored makadamske ceste gdje vrebaju svakakve opasnosti kao što je kamenje, grumeni zemlje i slično, što u slučaju pada može nanijeti i dodatne ozljede.“, te nadalje „Optuženik nije znao niti da oštećenik pije varfarin, niti je znao da neće otići na CT glave prema uputi liječnice opće prakse, što bi mu možda spasilo život., ali je znao da ga je tri puta udario u glavu te je prema ranije navedenim okolnostima bio dužan i svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan mogućnosti da kod oštećenika nastupi i najteža posljedica. Stoga je optuženik odgovoran za smrt jer je ona u uzročno posljedičnoj vezi s udarcima u glavu i ozljedama koje mu je on nanio.“
5.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, razlozi prvostupanjskog suda u citiranom dijelu obrazloženja u odnosu na oblik krivnje, nehaj, vezano za nastupanje smrti kod oštećenika su nejasni i proturječni. Naime, iz prvog dijela obrazloženja proizlazi da je on „ kao osoba u zreloj dobi i posve sigurno velikog životnog iskustva morao znati da udarci u glavu kao vitalni dio tijela starijoj osobi, a oštećenik je imao 62 godine mogu prouzročiti i najteže posljedice“ iz čega proizlazi da je bio svjestan da može nastupiti smrt oštećenika, što bi odgovaralo obliku krivnje svjesni nehaj, dok u daljnjem dijelu obrazloženja sud navodi: "ali je znao da ga je tri puta udario u glavu te je prema ranije navedenim okolnostima bio dužan i svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan mogućnosti da kod oštećenika nastupi i najteža posljedica", gdje iz zadnjeg dijela rečenice proizlazi da bi optuženik postupao sa nesvjesnim nehajem, no za taj oblik krivnje se traži da optuženik nije svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, pa nije jasno iz ovakvog obrazloženja smatra li sud da je optuženik postupao sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem.
5.3. Nadalje, daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka sastoji se u tome što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza zbog čega se presuda ne može ispitati. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude u točki 17. između ostalog navodi: „Naime, i sudskomedicinski vještak i vještak neurokirurg suglasni su u zaključku da bi mogućnost preživljavanja oštećenika da nije koristio varfarin bila daleko veća, ali su suglasni i u tome da ne mogu isključiti mogućnost da bi svejedno umro.“
5.4. No, suprotno takvim navodima prvostupanjskog suda, i sudskomedicinski vještak i vještak neurokirurg u svojim pisanim nalazima, a i usmenim iznesenim na raspravama, izričito navode da je upravo okolnost da je oštećenik uzimao varfarin kao terapiju, bila uzrok zbog kojeg je kod oštećenika došlo do krvarenja unutar lubanje koje se nije zaustavljalo i koje je u konačnosti dovelo do smrtnog ishoda kod oštećenika. Prema nalazu i mišljenju vještaka neurokirurga, koji je ispitan na raspravi, upravo terapija koju je uzimao oštećenik, a što nije bilo poznato optuženom TI, u bitnom je mogla doprinijeti razvoju hematoma kao uzroku smrti jer je bilo spriječeno normalno zgrušavanje mosne vene, te da oštećenik nije uzimao taj lijek, mogući razvoj događaja varirao bi od izostanka razvoja bilo kakvog hematoma, mogućeg razvoja manjeg hematoma koji se ne bi klinički pokazao, do mogućeg razvoja većeg hematoma koji bi možda trebao, a možda i ne biti operacijski liječen. Zaključno vještak navodi da se bez tog lijeka, obzirom na intenzitet udaraca, ne bi razvilo ništa, odnosno ne bi došlo do gubitka života. Imajući u vidu takav nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga, pa i nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka, u tom dijelu postoji znatna proturječnost između onoga što su oba vještaka navela u svojim nalazima i mišljenjima i onog što je prvostupanjski sud naveo o tome u obrazloženju presude.
5.5. Prema tome, s obzirom na ukazane nejasnoće i proturječnosti u razlozima presude, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.
6. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će proturječnosti na koje mu je ukazao Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, dati će jasne i nedvojbene razloge o tome je li optuženik postupao u odnosu na prouzročenu smrt kod oštećenog ČI sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem, a pri tome imajući u vidu nalaze i mišljenja sudsko medicinskog vještaka i vještaka neurokirurga, koje će ispravno interpretirati, te će nakon što ponovno izvede sve potrebne dokaze, iste savjesno ocijeniti, nakon čega će donijeti novu zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti, sukladno odredbi članka 459. ZKP/08.
7. Iz iznesenih razloga na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
