Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 72 Gž-4550/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umičević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. (OIB:…) iz L., zastupan po punomoćnici L. S. K., odvjetnici u M., protiv tuženice D. P. (OIB:…) iz L., zastupana po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. R. B. i dr., odvjetnicima u R., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1505/2018-5 od 29. listopada 2018., dana 2. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1505/2018-5 od 29. listopada 2018.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužitelj J. B. suvlasnik u 1/6 dijela nekretnine oznake k.č. 2145/54 šuma, k.č. 2145/55 šuma, k.č. 2819/712 šuma, upisane u zk.ul. 335 k.o. V., k.č. 150 zgr. kuća, k.č. 156 zgr. kuća, k.č. 1864/1 oranica, k.č. 1864/3 pašnjak, k.č. 1867 livada, k.č. 1873 livada, k.č. 1874 oranica, k.č. 1888 oranica, k.č. 1889 livada, k.č. 1903/1 livada, k.č. 1906/2 livada, k.č. 1920 livada, k.č. 1921 oranica, k.č. 1925 livada, k.č. 1926 oranica, k.č. 1936/1 livada, k.č. 1937/1 livada, k.č. 1940 oranica, k.č. 1942 livada, k.č. 1943/1 livada, k.č. 1952 oranica, k.č. 1956/1 oranica, k.č. 1975/2 livada, k.č. 2028/1 livada, k.č. 2029 oranica, k.č. 2041/2 oranica, k.č. 2045 livada, k.č. 2082/3 livada, k.č. 2082/4 livada, k.č. 2082/5 livada, k.č. 2085/7 oranica, k.č. 2086/3 pašnjak, k.č. 2094/1 pašnjak, k.č. 2105 livada, k.č. 2106/25 pašnjak, k.č. 2107/6 šuma, k.č. 2108/1 livada, k.č. 2110/3 livada, k.č. 2110/4 livada, k.č. 2111 oranica, k.č. 2112/3 livada, k.č. 2114/2 livada, sve upisano u zk. ul. 156 k.o. V., k.č. 155/1 zgr kuća, k.č. 1939/1 oranica upisane u zk.ul. 186 k.o. V., k.č. 2106/6 pašnjak i k.č. 2106/26 šuma upisane u zk.ul. 124 k.o. V. u ½ dijela, k.č.1986/5 pašnjak upisano u zk.ul. 171 k.o. V. u ½ dijela kojih nekretnina je bio u navedenim omjerima vlasnik pok. otac A. B., pa se slijedom toga ovlašćuje tužitelja da temeljem presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime u 1/6 dijela uz istodobni brisanje tog prava s imena tužene, u roku od 15 dana."
2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn (šesttisućaosamstosedamdesetpetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
3. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom 1. i 2. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Tužena je podnijela odgovor na žalbu.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj suvlasnik 1/6 dijela nekretnina: oznake k.č. 2145/54 šuma, k.č. 2145/55 šuma, k.č. 2819/712 šuma, upisane u zk.ul. 335 k.o. V., k.č. 150 zgr. kuća, k.č. 156 zgr. kuća, k.č. 1864/1 oranica, k.č. 1864/3 pašnjak, k.č. 1867 livada, k.č. 1873 livada, k.č. 1874 oranica, k.č. 1888 oranica, k.č. 1889 livada, k.č. 1903/1 livada, k.č. 1906/2 livada, k.č. 1920 livada, k.č. 1921 oranica, k.č. 1925 livada, k.č. 1926 oranica, k.č. 1936/1 livada, k.č. 1937/1 livada, k.č. 1940 oranica, k.č. 1942 livada, k.č. 1943/1 livada, k.č. 1952 oranica, k.č. 1956/1 oranica, k.č. 1975/2 livada, k.č. 2028/1 livada, k.č. 2029 oranica, k.č. 2041/2 oranica, k.č. 2045 livada, k.č. 2082/3 livada, k.č. 2082/4 livada, k.č. 2082/5 livada, k.č. 2085/7 oranica, k.č. 2086/3 pašnjak, k.č. 2094/1 pašnjak, k.č. 2105 livada, k.č. 2106/25 pašnjak, k.č. 2107/6 šuma, k.č. 2108/1 livada, k.č. 2110/3 livada, k.č. 2110/4 livada, k.č. 2111 oranica, k.č. 2112/3 livada, k.č. 2114/2 livada, sve upisano u zk.ul. 156 k.o. V., k.č. 155/1 zgr. kuća, k.č. 1939/1 oranica upisane u zk.ul. 186 k.o. V., k.č. 2106/6 pašnjak i k.č. 2106/26 šuma upisane u zk.ul. 124 k.o. V. u ½ dijela, k.č. 1986/5 pašnjak upisano u zk.ul. 171 k.o. V. u ½ dijela kojih nekretnina je bio u navedenim omjerima vlasnik pok. otac A. B. uz upis prava vlasništva u 1/6 dijela predmetnih nekretnina na ime tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tužene.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da iz zk.ul. 335 k.o. V. proizlazi da je na k.č. 2145/54 šuma, k.č. 2145/55 šuma, k.č. 2819/712 šuma, kao vlasnik upisana tužena u 1/1 temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju (Z-1270/14), iz zk.ul. 186 k.o. V. proizlazi da je k.č. 155/1 zgr kuća, k.č. 1939/1 oranica koje su upisane kao vlasništvo tužene 1/1, također temeljem istog ugovora o doživotnom uzdržavanju, iz zk.ul. 124 k.o. V. utvrđeno je da k.č. 2106/6 pašnjak i k.č. 2106/26 šuma su upisane kao suvlasništvo tužene u ½ dijela isto temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, iz zk.ul. 171 k.o. V. utvrđeno je da k.č. 1986/5 pašnjak je upisana također u korist tužene kao suvlasnice u ½ dijela, odnosno iz zk.ul. 156 k.o. V. utvrđeno da k.č. 150 zgr. kuća, k.č. 156 zgr. kuća, k.č. 1864/1 oranica, k.č. 1864/3 pašnjak, k.č. 1867 livada, k.č. 1873 livada, k.č. 1874 oranica, k.č. 1888 oranica, k.č. 1889 livada, k.č. 1903/1 livada, k.č. 1906/2 livada, k.č. 1920 livada, k.č. 1921 oranica, k.č. 1925 livada, k.č. 1926 oranica, k.č. 1936/1 livada, k.č. 1937/1 livada, k.č. 1940 oranica, k.č. 1942 livada, k.č. 1943/1 livada, k.č. 1952 oranica, k.č. 1956/1 oranica, k.č. 1975/2 livada, k.č. 2028/1 livada, k.č. 2029 oranica, k.č. 2041/2 oranica, k.č. 2045 livada, k.č. 2082/3 livada, k.č. 2082/4 livada, k.č. 2082/5 livada, k.č. 2085/7 oranica, k.č. 2086/3 pašnjak, k.č. 2094/1 pašnjak, k.č. 2105 livada, k.č. 2106/25 pašnjak, k.č. 2107/6 šuma, k.č. 2108/1 livada, k.č. 2110/3 livada, k.č. 2110/4 livada, k.č. 2111 oranica, k.č. 2112/3 livada, k.č. 2114/2 livada su upisane u cijelosti kao vlasništvo tuženice u 1/1 dijela (Z-1270/14),
- da iz ostavinskog predmeta poslovni broj O-227/87 kod Općinskog suda u Opatiji proizlazi da je isti vođen iza A. B., zajedničkog oca stranaka, umrlog dana 14. svibnja 1987., te da su na ročište dana 11. lipnja 1987. pristupili svi zakonski nasljednici, supruga ostavitelja A. B., te djeca ostavitelja V., J.¹ i J.² B. te D. M. i D. P., a da ostavinska imovina predstavlja nekretnine upisane u zk.ul. 106 k.o. T. i 1310 k.o. L. u cijelosti, s napomenom na zapisnik tamo prisutnih zakonskih nasljednika, da je ostavitelj upisan i kao vlasnik nekretnina na području M. U., a koje dokaze o vlasništvu – izvadak iz zk. će nasljednici dostaviti naknadno,
- da su se na predmetnoj raspravi nasljedničkim izjavama djeca ostavitelja prihvatila nasljedstva temeljem zakona i ustupila majci A. B., supruzi pok. A. B. svoje nasljedničke dijelove i to u odnosu na nekretnine upisane u zk.ul. 106 k.o. T. i zk.ul. 1310 k.o. L. u cijelosti,
- da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-227/87 od 11. lipnja 1987. proizlazi da je ostavinska imovina A. B. i to nekretnine upisane u zk.ul. 106 k.o. T. i 1310 k.o. L. raspoređena na A. B., suprugu ostavitelja, u cijelosti te je navedeno rješenje dostavljeno isključivo A. B.,
- da je predmetno rješenje o nasljeđivanju pravomoćno dana 1. srpnja 1987.,
- da iz predmeta poslovni broj O-253/87 Općinskog suda u Opatiji proizlazi da je po prijedlogu V. B. doneseno rješenje o naknadno pronađenoj imovini O-253/87 od 29. lipnja 1987. i to za nekretnine upisane u zk.ul. 335, 156 i 186 k.o. V. i 124 i 181 k.o. V. u ½ dijela, a kao nasljednikom u 1/1 proglašena A. B. supruga ostavitelja,
- da je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-253/87 od 29. lipnja 1987. dostavljeno isključivo A. B., a kao takvo pravomoćno dana 16. srpnja 1987.,
- da iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. ožujka 2000. proizlazi da je isti zaključen između A. B. kao primateljice uzdržavanja i tužene D. P. kao davateljice uzdržavanja i to u čl. 1 da primateljica uzdržavanja ostavlja nakon svoje smrti u vlasništvo davateljici uzdržavanja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu koju u času smrti bude imala, a za uzvrat davateljica uzdržavanja se obvezuje doživotno nju uzdržavati, u čl. 2 da se pod nepokretnom imovinom podrazumijevaju sve nekretnine u vlasništvu primateljice uzdržavanja, bilo knjižno ili vanknjižno vlasništvo, a osobito upisane u zk.ul. 106 k.o. T., zk.ul. 1330 k.o. T. i zk.ul. 1310 k.o. L., kao i grobno mjesto na groblju L.,
- da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod Općinskog suda u Opatiji pod poslovni broj R2-10/00,
- da u svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da je nakon smrti majke A. otišao u matični ured L. u kolovozu 2015. radi utvrđivanja ostavinske imovine kada je upoznat da postoji ugovor o doživotnom uzdržavanju, od strane djelatnice, ali ne i sadržaj istoga,
- da mu u Zemljišnom knjižnom odjelu u O. i na katastru u koji je otišao 5 ili 6 dana kasnije nitko nije htio predočiti ugovor o doživotnom uzdržavanju pa je u rujnu 2015. otišao u P. radi utvrđenja vlasništva nad nekretninama upisanim u k.o. V. te je tada zajedno sa punomoćnicom uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je proveden postupak naknadno pronađene imovine iza smrti oca, ali nitko nije pozvan od nasljednika dati nasljedničke izjave već je sve raspoređeno temeljem ranijeg rješenja donesenog unazad mjesec i pol,
- da su na toj ranijoj raspravi zakonski nasljednici raspravljali isključivo o nekretninama upisanim u k.o. T. i odrekli se braća i sestre svi u korist majke,
- da se nisu nikada dogovarali vezano uz diobu za nekretnine k.o. V. već samo za k.o. T., a i sama majka da mu je za života rekla da se te nekretnine neće dirati do njene smrti, a nije bio upoznat da je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju,
- da su se odnosi u obitelji poremetili nakon smrti braće V. i J., a tužena je preselila k majci te su prekinuti međusobni kontakti još 1996. godine i prestali su komunicirati bez razloga,
- da u ostavinskom postupku nitko nije spominjao nekretnine k.o. V., a da su se dogovarali vezano uz nasljeđivanje nekretnina iza oca u starini gdje je živjela majka, a bili su nazočni on i brat V. te upravo on je predložio da te nekretnine prepuste majci,
- da nije imao pristup dokumentima vezane uz vlasništvo, koje je majka držala u ormaru u spavaćoj sobi te nikada nije vadio te dokumente, a niti s braćom razgovarao o nekretninama k.o. V., a za života oca i majke svi su koristili nekretnine upisane u k.o. V. za sječu drva,
- da u svom iskazu tužena navodi da su u kući majke u T. sva djeca i majka razgovarali o nekretninama na T. i U. i da su dogovorili da će sve prenijeti na majku,
- da nekretnine u k.o. V. predstavljaju jednu kućicu i dva gospodarska objekta – sada zidovi i ruševine, a ostalo šume, livade i pašnjak površine preko 110.000 m2,
- da su se na zapisniku ostavinske rasprave nakon smrti oca svi nasljednici dogovorili da se sva imovina prepiše na majku, pa i nekretnine k.o. Vranje nakon što se dostave vlasnički listovi, što su svi i potpisali,
- da je tužitelj u jednom u razdoblju od 1996. do 1999. godine tražio vlasnički list od majke te da ode u P. pribaviti iste kako bi mogao sjeći drva ali u konačnici rekao je da mu ne treba,
- da je tužitelj listao dokumente koji se odnose na nekretnine i ne zna što je uzeo iz jedne crne torbe, da su prestali komunicirati jer je tužitelj često prigovarao, a nakon što je umro V., a kada je u siječnju 1999. preuzela brigu o majci da ju tužitelj više nije nazvao,
- da je tužitelj majku napadao između 1996. do 1999. godine, a od siječnja 1999. nije progovorio s majkom,
- da je znala preko brata V. da je on pokrenuo prijedlog za naknadno pronađenu imovinu ali ne zna je li o tome obaviješten tužitelj,
- da u svom iskazu svjedokinja M. B. navodi da tužitelj nikada nije nekretnine na U. ostavio majci, a niti je pozvan na sud u P., već da se rasprava pred sudom u O. vodila samo za nekretnine k.o. T. te da nije bila nazočna razgovorima iza nasljednika o diobi nasljedstva, te je tužitelj bio u dobrim odnosima s majkom dok je živjela na T. te su se međusobno posjećivali,
- da nije vidjela da bi tužitelj napadao majku, a niti da bi plakala, a niti da su se odnosi poremetili,
- da svjedokinja D. M. navodi da su se u kući svoje majke nakon smrti oca dogovorili da će nekretnina na U. i L. prepustiti svojoj majci te su tako potpisali na sudu, a majka i sestra su joj predočile ugovor o doživotnom uzdržavanju time da nema saznanja je li to netko rekao J., a odnosi su se prekinuli nakon smrti brata Jordana,
- dalje navodi da je tužitelj došao vikati na majku i tuženu kada je došla skrbiti o njoj te majku više nije posjećivao kada je došla živjeti u L. kod sestre.
8. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja, te ne prihvaćajući iskaz tužitelja da nije bio upoznat što je sa nekretninama upisanim u k.o. V. jer nikada nije dobio rješenje o naknadno pronađenoj imovini, zaključuje da upravo suprotno njegovom iskazu, proizlazi da je i tužitelj kao jedan od zakonskih nasljednika bio pozvan na ročište na kojem se raspravljalo o ostavinskoj imovini te kao i svi ostali zakonski nasljednici bio upoznat da nedostaju vlasnički listovi za određene nekretnine "na području Male Učke", ali je pristao da sud iste rasporedi kao naknadno pronađenu imovinu i to nakon što nasljednici dostave sudu vlasničke listove i za te nekretnine i da se takvo rješenje dostavi samo A. B..
9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da se iz zapisnika sa ostavinske rasprave održane 11. lipnja 1987. može zaključiti da su svi prisutni zakonski nasljednici suglasno predložili da sud donese rješenje o naknadnoj pronađenoj imovini za one nekretnine za koje još nisu pribavili vlasničke listove, a sa čime se suglasio i tužitelj kao jedan od zakonskih nasljednika te je potom doneseno rješenje suda kako će se rješenje o nasljeđivanju dostaviti samo A. B. pismenim putem, a što su svi nasljednici potpisali te na takav zapisnik nisu imali nikakvih primjedbi.
10. Međutim, ovaj sud smatra da je ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda pogrešan jer iz zapisnika sa ostavinske rasprave pod poslovnim brojem O-227/87 od 11. lipnja 1987. proizlazi da su se zakonski nasljednici suglasili da se donese rješenje o nasljeđivanju za imovinu na području Općinskog suda u Opatiji, a za koje su dostavili zemljišnoknjižne podatke, a za nekretnine za koje nisu imali dokumentaciju (na području M. U.) na području Općinskog suda u Pazinu dostave prijedlog za naknadno pronađenu imovinu.
11. Upravo iz zapisnika sa predmetne ostavinske rasprave od 11. lipnja 1987. jasno proizlazi da su nasljednici dali nasljedničke izjave za nekretnine za koje su postojali vlasnički listovi te se njihove nasljedničke izjave odnose upravo na te nekretnine (k.o. L. i k.o. T.) dok za ostale, za koje ne postoji dokumentacija, da će se podnijeti prijedlog za naknadno pronađenu imovinu, a također svi prisutni nasljednici su se suglasili da će se to osnovno rješenje o nasljeđivanju uručiti majci i nasljednici A. B. 12. Stoga je po mišljenju ovog suda pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio upoznat s tim nekretninama te da nije dobio rješenje o naknadno pronađenoj imovini jer su se tako dogovorili, jer se u ovom konkretnom slučaju radi o tome da tužitelj kao zakonski nasljednik nije sudjelovao u daljnjem postupku o naknadno pronađenoj imovini nakon što su pribavljeni zemljišnoknjižni podaci o spornim nekretninama, niti je zaprimio rješenje suda o naknadnoj pronađenoj imovini.
13. Točno je da je tužitelj aktivno sudjelovao u ostavinskom postupku u pogledu nekretnina k.o. T. i k.o. L., a za koje nekretnine je doneseno osnovno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-227/87 od 11. lipnja 1987. te koje je postalo pravomoćno 1. srpnja 1987., a temeljem kojeg su sva djeca kao zakonski nasljednici iza svog pok. oca A. B. pa tako i tužitelj, svoj nasljedni dio ustupili majci A. B. i u pogledu tih nekretnina nasljednici su vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prema odredbi čl. 231. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju (Sl. list FNRJ 20/1955, Sl. list SFRJ 12/65, 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03 – dalje: ZN/55).
14. Prema odredbi čl. 231. ZN/55 pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.
15. Međutim u pogledu naknadno pronađene imovine je u primjeni odredba čl. 232. ZN/55.
16. Točno je da je prema odredbi st. 1. čl. 232. ZN/55 određeno da ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, već će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju dok je st. 2. predmetnog članka određeno ako prije nije raspravljena ostavina sud će raspraviti ostavinu samo ako se pronađena imovina sastoji iz nekretnina.
17. S obzirom da su u ovom konkretnom slučaju u ostavinskom postupku pod poslovnim brojem O-227/87 nasljednici dali nasljedničke izjave za nekretnine za koje su postojali vlasnički listovi i njihove nasljedničke izjave odnose se upravo na te nekretnine (k.o. L. i k.o. T.) te su zakonski nasljednici nasljedničkim izjavama ustupili svoj nasljedni dio majci A. B. to je onda u takvoj pravnoj situaciji trebalo ponovno pozvati sve zakonske nasljednike u pogledu nekretnina na području M. U. u pogledu kojih se nasljednici nisu dogovorili da će i te nekretnine također ustupiti majci.
18. Prema tome, tužitelj kao zakonski nasljednik iza pok. oca A. B. nije sudjelovao na zakonit način u postupku naknadno pronađene imovine te mu je na taj način onemogućeno da se izjasni o naknadno pronađenoj imovini i da u tom postupku da nasljedničku izjavu, niti mu je predmetno rješenje o naknadno pronađenoj imovini dostavljeno, a čime mu je onemogućeno da pravodobno izjavljenom žalbom izjavi protivljenje da se naknadno pronađena imovina rasporedi na način kako je to bilo učinjeno ranijim rješenjem o nasljeđivanju.
19. Nadalje, prema odredbi čl. 235. ZN/55 kada je ostavinska rasprava završena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, a postoje uvjeti za ponavljanje postupka, neće se obnoviti postupak za ostavinsku raspravu već će stranka svoja prava ostvarivati u parnici.
20. Međutim, iako je sud kao što je naprijed navedeno izveo pogrešne pravne zaključke u pogledu naknadno pronađene imovine to nije utjecalo na zakonitost i pravilnost pobijane odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je suvlasnik spornih nekretnina u određenim suvlasničkim omjerima i to iz razloga na koje ukazuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod poslovnim brojem Rev- 151/2023-2 od 23. svibnja 2023.
21. Naime, u ovom postupku je sporno je li nastupila zastara podnošenja tužbe u ovom predmetu koja po svojoj pravnoj prirodi predstavlja nasljednu tužbu (hereditatis petitio).
22. S obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je majka stranaka A. B. sporne nekretnine stekla temeljem dopunskog rješenja o nasljeđivanju iza pok.oca stranaka A. B. te je tim nekretninama raspolagala temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s tuženicom, te s obzirom da tužitelj za života majke koja je preminula 2014. godine nije isticao nikakve zahtjeve u pogledu spornih nekretnina, a ovdje se radi o nasljedničkoj tužbi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovdje tužena mogla isticati prigovor zastare potraživanja nasljedstva u smislu odredbe čl. 144. ZN/55.
23. U ovoj parnici povodom nasljedničke tužbe je pasivno legitimiran singularni sukcesor, ovdje tuženica, i to osobe (pok. majke stranaka) koja je svojatala nasljedno pravo nasljednika, ovdje tužitelja, jer se pravo takve osobe izvodi iz prava prednice - majke koja je svojatala nasljedno pravo tužitelja stoga se ovdje radi o povredi nasljednog prava.
24. Prema odredbi čl. 144. ZN/55 je propisano da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke (st. 1.) a prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastaruje za 20 godina (st. 2.) a identične odredbe su i u sada važećem Zakonu o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) i to čl. 138. st. 2. i 3. ZN/03.
25. Prema tome kako je ostavitelj A. B. umro … 1987. a tužba je podnesena 9. listopada 2015. to je onda ista podnesena nakon proteka roka od 10 godina kao i nakon proteka roka od 20 godina kada se radi o nesavjesnom držaocu stvari jer je taj rok od 20 godina istekao 14. svibnja 2007.
26. S obzirom da je ovdje nastupila zastara prava zahtijevati ostavinu u smislu odredbe čl. 144. ZN/55 to ostali žalbeni navodi tužitelja nisu odlučni u ovom postupku.
27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
28. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
29. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 2. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević, v.r.
