REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-1247/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja D. S., iz P., kojeg zastupa opunomoćenica u P. C. H., odvjetnica u P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba L. D., radi prestanka privremene nesposobnosti za rad, 2. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/23-01/53, URBROJ: 338- 0106-05-23-04 od 27. travnja 2023., radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-04/23-01/14, URBROJ: 338-18-02-23-04 od 15. ožujka 2023., radi priznavanja tužitelju prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja zbog ozljede na radu nastalom 29. srpnja 2021., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502- 04/23-01/14, URBROJ: 338-18-02-23-04 od 15. ožujka 2023., utvrđena je opravdanost prestanka privremene nesposobnosti za rad tužitelja s danom 28. veljače 2023., utvrđene od strane izabrane doktorice opće medicine. Privremena nesposobnost tužitelja bila je utvrđena od 29. srpnja 2021., po ozljedi na radu.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-04/23-01/53, URBROJ: 338- 01-0605-23-04 od 27. travnja 2023., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Osporavana rješenja nezakonita su s obzirom na to da je subtalarna artroza tužiteljeva lijevoga gležnja posljedica ozljede na radu, a tužitelj uslijed stanja lijevoga gležnja i stopala nije u mogućnosti obavljati poslove vozača. Iz samog nalaza drugostupanjskog tijela vještačenja proizlazi da bi zbog aktualnoga zdravstvenog stanja tužitelja vezano uz kronične promjene subtalarnoga zgloba – artrozu tužitelj bio privremeno nesposoban za rad, ali zbog bolesti. Posao vozača kamiona ne obuhvaća samo vožnju, već i pomaganje pri utovaru i istovaru tereta, kontrolu i održavanje kamiona, a propisi o zaštiti na radu nameću obvezu nošenja zaštitne obuće. Postavlja pitanje je li doktor primarne zdravstvene zaštite trebao uputiti tužitelja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na ocjenu radne sposobnosti. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar nalaganjem tuženiku da tužitelju prizna prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja zbog ozljede na radu nastalom 29. srpnja 2021. godine. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u bitnome, kod navoda osporavanog rješenja, upućuje na ključna utvrđenja svojega Liječničkog povjerenstva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu na sporne stručno- medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. H. L., dr. med., specijalistu medicine rada i sporta u R., koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u pisanom obliku, te ga dodatno iznio na raspravi. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 27. ožujka 2024., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19) glase:

„Članak 46.

(1) Početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti utvrđuje izabrani doktor. (2) Izabrani doktor utvrđuje dužinu trajanja privremene nesposobnosti osiguranika ovisno o vrsti bolesti koja utječe na privremenu nesposobnost osiguranika u skladu sa medicinskom indikacijom i smjernicama koje pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravlje, po prethodno pribavljenom mišljenju stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora, odnosno ovisno o drugim razlozima privremene spriječenosti za rad utvrđene odredbom članka 39. ovoga Zakona.

(3) Kada izabrani doktor utvrdi da se zdravstveno stanje osiguranika, čija privremena nesposobnost traje neprekidno najmanje šest mjeseci, poboljšala i da bi rad u polovici punog radnog vremena bio koristan za brže uspostavljanje pune radne sposobnosti osiguranika, izabrani doktor može odrediti da osiguranik određeno vrijeme radi polovicu punog radnog vremena, ali ne duže od 60 dana.

(4) Izabrani doktor obvezan je utvrditi prestanak privremene nesposobnosti osiguraniku, kod kojega je nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad, s danom zaprimanja obavijesti nadležnog tijela mirovinskog osiguranja iz članka 48. stavka 2. ovoga Zakona, a osiguranik pravo na naknadu plaće za vrijeme te privremene nesposobnosti ostvaruje u skladu s člankom 48. stavkom 1. ovoga Zakona.

(5) Izabrani doktor nakon što je utvrdio prestanak privremene nesposobnosti u skladu sa stavkom 4. ovoga članka može privremenu nesposobnost ponovno utvrditi samo osiguraniku kod kojeg je utvrđena invalidnost zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to u slučaju pogoršanja bolesti osnovom koje mu je utvrđena invalidnost ili pojavom bolesti osnovom druge dijagnoze bolesti.

(…)“

„Članak 47.

(1) Osiguraniku nezadovoljnom odlukom izabranog doktora o utvrđivanju prestanka privremene nesposobnosti, radi zaštite prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, izdat će se na njegov zahtjev rješenje u upravnom postupku, a na osnovi prethodno pribavljenog obrazloženog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Zavoda, koje je obvezno prije donošenja nalaza, mišljenja i ocjene izvršiti pregled osiguranika. (…)“

8. U obrazloženjima osporavanih rješenja javnopravna tijela citirala su i druge mjerodavne zakonske i podzakonske odredbe. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

9. Osporavano rješenje tuženika temelji se, u bitnome, na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva tuženika od 27. ožujka 2023. godine. Zaključak tog nalaza i mišljenja glasi (izostavljeno je posebno označavanje teksta):

„Pregledom osiguranika dana 14.3.2023. nadležno LP Zavoda PS Pazin utvrdilo je klinički status: umjereni edem mekih česti submaleolarno obostrano, izraženije lijevo, obostrane hipostatske promjene kože potkoljenica uz izraženije varikozitete, neurološki status oba stopala uredan, bez ispada senzorike, lijevo stopalo pokretljivo bez ograničenja u svim smjerovima, stav na petama izvodi bez bolova i ograničenja, hod uredna bez artralgije, nosi širu obuću, suglasni s utvrđenim prestankom PNR s danom 28.2.2023.

Slijedom navedenog, radi se o osiguraniku koji je operativno liječen radi prijeloma kalkaneusa, postoperativno provedeno fizikalno liječenje završeno 6.6.2022. godine a kontrole kirurga nakon svakih 6 mjeseci.

Liječenje priznate ozljede na radu – prijeloma kalkaneusa je završeno. Aktualno stanje vezano je uz kronične promjene subtalarnog zgloba-artrozu te se privremena nesposobnost radi navedenog može utvrđivati samo s osnove bolesti.

Ocjena:

LP Direkcije nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrđuje da je liječenje osiguranika s osnove priznate ozljede na radu završeno. Prijelom osiguranika je saniran a fizikalno završeno još 6.6.2022.

Aktualno stanje vezano je uz kronične promjene subtalarnog zgloba-artrozu te se privremena nesposobnost radi navedenog može utvrđivati samo s osnove bolesti (AO).

Slijedom navedenog, suglasni smo s utvrđenim prestankom privremene nesposobnost za rad započete 29.7.2021. s danom 28.2.2023. pod dg. S92.0/Prijelom kalkaneusa, šifra uzroka B0.“

10. U ovome upravnom sporu stručno-medicinska osnovanost nalaza i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof. dr. sc. H. L., dr. med., sagledanim u cjelini pisanog nalaza i mišljenja te raspravnog izlaganja. Ključni dijelovi pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka glase:

„Kod tužitelja se vremenom razvila postraumatska subtalarna artroza lijevog gležnja (ograničena pokretljivost zgloba lijeve noge), kao posljedica prijeloma petne kosti - calcaneusa. Dana 06.06.2022. godine završena je i fizikalna terapija zbog ozljede na radu. Posebnim pregledom od strane Liječničkog povjerenstva 14.03.2023. zaključeno je da je zglob pokretljiv u svim smjerovima.

Tijek liječenja išao je od operacije pacijenta 06.08.2021. godine, kada je napravljena osteosinteza petne kosti calcaneusa metalnom pločicom i vijcima. Provedeno je poslije nekoliko ciklusa fizikalne terapije. Fizijatar nakon prvog ciklusa terapija je u nalazu napisao da pacijent izvodi dorzalnu fleksiju 5 stupnjeva, a plantarnu fleksiju 20 stupnjeva.

Kirurg 16.12.2021. napisao je da postoji kronični edem lijevog stopala, bolnost pri promjeni vremena, te je preporučio hod sa dvije štake i kontrolu za tri mjeseca. Nakon toga fizijatar je 27.12.2021. godine napisao da postoji poboljšanje u opsegu kretnji, dorzalna fleksija 10 stupnjeva i plantarna fleksija 40 stupnjeva.

Kirurg je 17.03.2022. godine ustanovio da RTG pokazuje održane odnose i formu calcaneusa te izvjesnu subtalarnu artrozu, te je preporučio dalje povremene fizikalne terapije.

Na ponovnom pregledu fizijatra 11.04.2022. godine nađeno je zadebljanje pete i dorzuma stopala, ali palpatorno bez bolnosti. Određeno je još IO puta provođenje fizikalne terapije. Kirurg je 22.09.2022. godine napisao u nalazu da se pacijent žali na bolove i oticanje stopala kod opterećenja, a RTG je pokazao izvjesnu progresiju subtalarne arfroze.

Liječničko povjerenstvo HZZO-a u Pazinu 14.03.2023. godine navodi hipostatske promjene potkoljenica više lijevo, (proširene vene potkoljenica), mogućnost stajanja pacijenta na petama i pokretljivost stopala u svim smjerovima, te suglasnost da se pacijentu zaključi bolovanje.

Na slijedećoj kontroli 06.04.2023. godine kirurg navodi kronično otečeni gležanj i progresiju subtalarne artroze.

Nalaz i mišljenje:

Smatram da su kontrolor, vještaci Područnog ureda HZZO-a Rijeka, ispostava Pazin, te vještaci Direkcije HZZO-a u Zagrebu postupili ispravno.

Naime, točno je kao što tužitelj navodi da bolovanje treba trajati koliko je to potrebno da se organizam oporavi, što je individualno i ovisi o vrsti povrede i reakcije organizma na povredu. Međutim, prema svim nalazima, vidljivo je da se stanje zgloba lijeve noge popravilo zadovoljavajuće. Pokretljivost - plantarna fleksija (spuštanje stopala) od 40 stupnjeva je potpuna fleksija u punom opsegu isto kao kod zdrave osobe, dok dorzalna fleksija (dizanje stopala) od 10 stupnjeva je zadovoljavajuća, jer maksimum je obično oko 20 stupnjeva. Znači, kretnje u zglobu su ukupno gledajući zadovoljavajuće, na opip i pritisak na stopalo i zglob ne izaziva se bol prema riječima vještaka koji su radili pregled. Pacijent može stajati na petama samostalno, ali ne može na prstima. Postoji otok oba stopala, više lijevo, gdje ulogu ima i takozvani statički edem, gdje treba pridodati proširene vene kod pacijenta. Treba imati na umu da se radi o osobi od 60-ak godina, te da gotovo uvijek gdje se rade invazivne intervencije (operacije - umetanje metalne pločice i vijaka) zaostaje kronični edem, što je stanje stacionarno,

(…) Zaključno, da odgovorim na pitanje Suda, na dan 28. veljače 2023. godine, nakon relativno dugog bolovanja (više od 18 mjeseci) smatram da je bolovanje trebalo zaključiti, kao što su naveli svi vještaci institucionalnih tijela vještačenja. Ako bi se za vrijeme rada počeli javljati jači bolovi i stopalo počelo jače oticati, onda bi bilo potrebno napraviti re-evaluaciju liječenja i napraviti eventualno artrodezu (arteficijalno potpuno blokiranje odnosno ukočavanje kostiju calcaneusa i talusa pomoću unutarnje imobilizacije žicama), da se spriječi tijekom rada stopala bilo kakvo minimalno pomicanje navedenih kostiju i sa time trajno uklone bolovi, što je usko specijalistička stvar ortopeda - traumatologa koji se time bave.

To su pretpostavke, u svakom slučaju pacijent/tužitelj je trebao početi raditi, te bi se od strane specijalista pratila situacija.

(…)

Stanje na dan 28.02. 2023. može se smatrati zadovoljavajućim, povreda je sanirana. Ukoliko bi za vrijeme rada došlo do novih smetnji onda bi trebalo postupiti po prije navedenom, te bolovanje ne može trajati unedogled, jer otok može biti prisutan dalje godinama, te bol kao što tužitelj kaže za vrijeme promjene vremena također može trajati godinama, a za to vrijeme treba raditi ostvarivati prihod za svakodnevni život.“

11. Odgovarajući na pitanja tužitelja na raspravi, sudski vještak dodaje, u bitnome, sljedeće. Ne može se sa sigurnošću odgovoriti je li tužiteljev zglob „labav“ zbog fakture petne kosti, tj. bi li zglob bio „labav“ da te frakture nije bilo uzevši u obzir da osteoartritis može biti posljedica i ozljede i degenerativnih promjena uslijed starenja. U medicinskoj dokumentaciji tužitelja nije našao trag da je tužitelj imao problema s osteoartritisom prije ove ozljede. Postoji više tipova zaštitne obuće i moguće je putem zaštite na radu nabaviti i odgovarajuću ortopedsku obuću, ali iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj to i zatražio. Nije mu poznato da postoji posebna zaštitna obuća baš za vozače kamiona s otečenim zglobom, ali postoji zaštitna obuća koja može imobilizirati susjedne kosti u zglobu kako bi se izbjegla labavost. Osoba u tužiteljevom stanju mogla je u vrijeme prestanka bolovanja obavljati i prateće poslove vozača, poput penjanja, doskoka, nošenja tereta te utovara ili istovara robe odgovara, uzevši u obzir da je kod tužitelja utvrđeno lagano statičko oticanje, uz potpunu pokretljivost zgloba osim stajanja na prstima. Za obavljanje svojih poslova tužitelju nije potrebno da se penje na prste, dok je u ostalom dijelu pokretljivost zgloba očuvana. U ovakvom slučaju je potrebno najprije probati raditi pa ako se zdravstveno stanje pogorša opet otvoriti bolovanje i provesti odgovarajuće liječenje. Tužitelj je neko vrijeme u potpunosti mogao obavljati poslove svog radnog mjesta, čak i pri opterećenju spomenutog zgloba, a moguće je da bi u nekom razdoblju osjetio bol koja bi ga zaustavila u radu, ali ga ne bi dovela u životno ugrožavajuće stanje, već bi po potrebi ponovno bilo otvoreno bolovanje.

12. Tužitelj prigovara proturječnosti nalaza i mišljenja sudskog vještaka s nalazom, mišljenjem i ocjenom drugostupanjskog tijela vještačenja u dijelu koji upućuje na osnove za bolovanje tužitelja po drugoj osnovi. Upire i da ne proizlazi da je sudski vještak obavio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja.

13. Tuženik se suglasio s pisanim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

14. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i preciznim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na području obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao i dokumentaciji sadržanoj u spisu predmeta upravnog postupka. K tomu, sudski vještak uvjerljivo je odgovorio na raspravna pitanja tužitelja. Tužitelj pritom pogrešno tumači formulaciju sadržanu u nalazu mišljenju i ocjeni drugostupanjskog tijela vještačenja, koja glasi: „Aktualno stanje vezano je uz kronične promjene subtalarnog zgloba-artrozu te se privremena nesposobnost radi navedenog može utvrđivati samo s osnove bolesti (AO).“ Riječ je o općenitoj napomeni da se bolovanje tužitelja više ne može utvrđivati po osnovi ozljede na radu, već samo po osnovi bolesti, ali ne i o stajalištu Liječničkog povjerenstva tuženika da je u predmetnom razdoblju postojala osnova za utvrđivanje bolovanja tužitelja po osnovi bolovanja. Osim što to jasno proizlazi iz cjeline teksta tog nalaza, mišljenja i ocjene, upravo je rečeno institucionalno vještačenje činilo osnovu za odluku tuženika o utvrđivanju opravdanosti prestanka privremene nesposobnosti tužitelja uza rad. Što se tiče medicinske dokumentacije na podlozi koje je provedeno sudsko vještačenje, riječ je o dokumentaciji po kojoj su, u skladu s posebnim propisima, vještačenja u upravnom postupku provela i institucionalna tijela vještačenja. Tužitelj ne upućuje na neki dodatni medicinski nalaz koji može biti relevantan za utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje ove upravne stvari, a da nije uzet u obzir pri vještačenjima u upravnom postupku i upravnome sporu.

15. Pri suglasnim nalazima i mišljenjima institucionalnih tijela vještačenja obaju stupnjeva i sudskog vještaka, što se referiraju na mjerodavnu medicinsku dokumentaciju, Sud ne nalazi da su činjenice odlučne za rješavanje ovog predmeta utvrđene pogrešno i/ili nepotpuno.

16. Naposljetku, za rješavanje ove vrste predmeta nije od utjecaja je li primarni liječnik stranke uputio stranku na ocjenu radne sposobnosti u mirovinskom osiguranju. Ako smatra da je to potrebno, tužitelj može predložiti svome primarnom liječenju pokretanje takvog postupka, ili može sam podnijeti zahtjev za ocjenu radne sposobnosti.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. Tužitelj je izgubio upravni spor, pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova spora (čl. 79. ZUS-a). Podredno, ni u slučaju uspjeha tužitelja u sporu, ne bi bio prihvaćen dio troškovnika što se odnosi na sastav podneska od 4. siječnja 2024., sadržaj kojega je mogao biti iznesen i na raspravi.

19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom

22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 2. travnja 2024.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.