REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Povrv 1699/17-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja S-E. d.o.o. D., OIB:….., zastupanog po pun.

Z. G., odvj. u Z. protiv tuženika J. B., OIB: ………, zastupanog po pun. P. M.,

odvj. u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2024. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 2. travnja 2024. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-288/17 od 29. lipnja 2017. g. u dijelu kojim je tuženiku u roku od 8 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od 983,02 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 16. kolovoza 2015. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-288/17 od 29. lipnja 2017. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 170,88 EUR s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim su posebno naznačeni predvidivi troškovi postupka u iznosu od 108,67 EUR, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo odlučiti posebnom odlukom.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 742,53 EUR.

Obrazloženje

Dana 26. svibnja 2017. g. zaprimljen je u ured javne bilježenice prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 7.406,56 kn s pripadajućim

zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica broj Ovrv- 288/17 od 29. lipnja 2017. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor te je stoga rješenjem ovog suda Ovrv-1705/17 od 19. srpnja 2017. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U odgovoru na tužbu odnosno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da od tužitelja nije naručivao ni preuzimao robu. Stvarni naručitelj robe da je t.d. S. d.o.o. S., zastupan po ovlaštenoj osobi M. B., što da oni

ne osporavaju. Propustom tužitelja da je došlo do zamjene identiteta naručitelja robe. Tuženik da nije potpisao nikakav račun-otpremnicu o preuzimanju robe, već da se radi o trećoj osobi. Dug da je stvaran ali da se ne odnosi na tuženika.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom otvornih stavki na dan 23. svibnja 2017 g., računa otpremnice broj 211/ST/302 od 31. srpnja 2015 g. i izvatka iz obrtnog registra za obrt stolarska radionica vl. J. B. od 7. rujna 2017 g. Sud je saslušao svjedoke M. B., J. P. i K. M. te je

izveden dokaz suočenje svjedoka M. B. i J. P..

Tužitelj je popisao parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14), jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 7.406,56 kn, a na ime isporučene, a neplaćene robe temeljem računa-otpremnice

broj 211/ST/302 od 15. kolovoza 2015. g. Radilo se o kupoprodaji piljene građe Iroko.

U postupku je bila sporna pasivna legitimacija tuženika jer je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu naveo da je stvarni naručitelj robe treća osoba i to baš t.d. S. d.o.o. u vlasništvu M. B..

Ogovarajući na prigovor tuženika tužitelj je u podnesku od 20. rujna 2017. g. naveo da je upravo tuženik naručio predmetnu robu od tužitelja, a nakon što je tužitelj zbog ranijih problema u poslovnoj suradnji s M. B. toj osobi

odbio izdati bilo kakvu robu. Objašnjeno je da su t.d. u kojima je M. B. bio odgovorna osoba prije naručivanja i izdavanja konkretne robe već u dva navrata preuzimala robu od tužitelja za koju, međutim, nisu uredno platila svoja dugovanja radi čega tužitelj više nije htio stupati u bilo kakve daljnje poslovne odnose s M. B.. Tuženik da se neposredno obratio tužitelju rekavši da će on

platiti robu, a naručena roba da se isporuči M. B.. Nakon što je tuženik naručio robu da je radnik tužitelja K. M. robu isporučio vozaču t.d. S.

j.d.o.o. na skladištu tužitelja u D., a sve prema nalogu tuženika koji se robu obvezao platiti. Kako je roba isporučena M. B., odnosno trećoj osobi po nalogu tuženika, da je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku ispunio predajom robe iz računa-otpremnice od 31. srpnja 2015. g. Predaja robe, a ni nastanak duga da među strankama nisu sporne. Tuženik da ne bi imao nikakvih saznanja o predaji robe trećoj osobi da nije bio sudionik tog pravnog posla, točnije stvarni dužnik tužitelja. Nadalje, da je potpuno jasno da nije došlo ni do kakve zamjene identiteta naručitelja robe već naručitelj robe i osoba kojoj je po njegovom nalogu izvršeno ispunjenje nisu iste osobe, a što je moguće prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

Tuženiku da je račun-otpremnica od 31. srpnja 2015. g. poslan gotovo dvije godine prije pokretanja ovršnog postupka u kojem periodu tuženik nije imao nikakvih primjedbi niti su uopće obraćao tužitelju. Interni odnos tuženika s trećom osobom koja navodno ne spori svoje dugovanje kod tužitelja je izazvao čuđenje, a budući da ni nakon dvije godine račun nije podmiren.

Radi provjere navoda stranaka sud je, osim pregleda računa-otpremnice od 31. srpnja 2015. g., saslušao svjedoke M. B., J. P. i

K. M. te su svjedoci B. i P. i suočeni.

Svjedok M. B. naveo je u svom iskazu da je poslovao s tužiteljem u

vrijeme dok je poslovalo njegovo t.d. koje je brisano iz registra nakon stečaja. Naveo je da se radilo o poslu na hotelu L., da je kod tužitelja kupovao materijal koji da je uredno i plaćao. Međutim, kad je tužitelj jedne prilike tražio avansno plaćanje da mu je pomogao tuženik. Tuženik da je njegov poznanik, inače stolar iz M., koji da je isto kupovao materijal kod tužitelja. Tuženik i svjedok da su J. P.,

radniku tužitelja-predstavniku na terenu predložili da svjedok uzme robu i da tu robu plati u par rata, a tuženik da se ponudio da mu pomogne. Nakon što je roba izdana, a naveo je da je preuzeo bez ikakvog računa, možda samo uz otpremnicu, da je J.

P. ispred tuženika predao 2.000,00 kn i u još jednom navratu u svojoj radioni još 2.000,00 kn. Naveo je da je to bio zaboravio pa da je mislio da je platio 6.500,00 kn ali da se ipak sjetio se da je bila riječ o 4.000,00 kn. Kad ga je tuženik nazvao da je roba njemu fakturirana, da su nazvali J. koji da je priznao da je od svjedoka primio 4.000,00 kn. Svjedok je nadalje naveo da je P. zamolio da mu se omogući razliku do iznosa računa platiti u rate ali da to šefovi nisu dopustili. Kazao je da je navedenu razliku voljan platiti.

Svjedok J. P. naveo je sudu da je zaposlen kod tužitelja na mjestu voditelja poslovne jedinice S., da se u konkretnom slučaju radilo o robi koja je izdana t.d. S. j.d.o.o., a tuženik da je jamčio za plaćanje jer je rekao da će on platiti račun, a da se roba izda navedenom t.d. Roba da je izdana s otpremnicom i na temelju usmenog obećanja tuženika da će platiti račun za izdanu robu. Na posebno pitanje izjavio je da mu svjedok B. nije predao nikakav novac.

Suočeni, vezano za pitanje djelomičnog podmirenja duga koji je predmet postupka, svjedoci B. i P. nisu promijenili svoje iskaze.

Svjedok K. M. potvrdio je sudu da je M. B. uzimao kod

tužitelja robu na dvije firme te je naveo da je s njim uvijek bilo problema oko naplate robe. Nakon toga da je počeo uzimati robu na treću firmu S. j.d.o.o., da su s tom firmom poslovali po principu plaćanja unaprijed, što da je štimalo. Sjetio se da je B. za neki posao falilo materijala, da mu nisu htjeli izdati robu bez plaćanja unaprijed po nalogu vlasnika, pa da je za njega zvao tuženik i molio da mu se izda roba i kazao da ako M. ne plati da će on platiti tu robu. S tuženikom, pak, da nisu nikad imali problema jer je on svu naručenu robu uvijek plaćao. Nakon tog poziva tuženika da je, uz odobrenje vlasnika, izdao robu M. B. te je

otpremnica, koja se uvijek izdaje uz robu, glasila na firmu M. B.. Nakon

što je svjedoku predočen račun-otpremnica od 31. srpnja 2015. g. naveo je da se očito zabunio i da je otpremnica-račun izdana na ime tuženika.

Na zadnjem ročištu za glavnu raspravu pun. stranaka su izjavili kako povlače prijedloge za saslušanje parničnih stranaka, pa taj dokaz sud nije izveo.

Iz pregledanog računa-otpremnice koji glasi na ime tuženika te iz iskaza saslušanih svjedoka i navoda samog tuženika sud je zaključio da su stranke ugovornog odnosa bili tužitelj, kao prodavatelj, i tuženik, kao naručitelj i kupac robe, te da je ispunjenje odnosno predaja naručene robe, izvršeno trećoj osobi: saslušanom svjedoku M. B., a kako je predviđeno u odredbi čl. 164. st.

2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) prema kojoj je ispunjenje pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se s njime koristio.

Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik neosnovan.

Sud, nadalje, nije prihvatio tvrdnju svjedoka M. B. da je u ime i za račun tuženika podmirio dio duga, jer to ovaj svjedok nije uspio dokazati bilo kakvom ispravom, a njegove riječi opovrgnuo je saslušani svjedok P., kojem je navodno izvršio djelomičnu isplatu duga ''na ruke'', te naveo da je to neistina.

Kako tuženik nije ni tvrdio da je platio dug iz računa-otpremnice od 31. srpnja 2015. g. trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 288/17 od 29. lipnja 2017. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti iznos od 983,02 EUR (što odgovara iznosu od 7.406,56 kn iz računa- otpremnice od 31. srpnja 2015. g.) i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. Naime, ovaj postupak započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

Na navedeni iznos glavnice tužitelju je trebalo dosuditi i zateznu kamatu propisanu zakonom, koju je tužitelj zatražio od slijedećeg dana od dana dospijeća koji je naveden na računu (dan valute 15. kolovoza 2015. g.), uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

Tužitelj je zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, što je u skladu s propisima o zateznim kamatama koji su bili na snazi, s tim što temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je izmijenjena novelama iz Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice tužitelju nakon 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje,

za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na isplatu parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj vodeći parnicu.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-288/17 od 29. lipnja 2017. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 1.287,50 kn odnosno 170,88 EUR te u dijelu kojim su posebno naznačeni predvidivi troškovi postupka u iznosu od 818,75 kn odnosno 108,67 EUR trebalo ukinuti jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava prijedloga za ovrhu i podneska od 20. rujna 2017. g. i zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2021. g. po 75 bodova (ukupno 225 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 3. ožujka 2020. g. i 14. veljače 2024. g. po 18,75 bodova (ukupno 37,5 bodova).

Ukupan broj bodova od 262,5 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Iznos koji se dobije na opisan način (525,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, zatraženu pristojbu presude (39,82 EUR) i zatraženi trošak javnobilježničke nagrade od 250,00 kn uvećane za PDV, što daje iznos od 312,50 kn odnosno 41,48 EUR te trošak dostave javnog bilježnika od 30,00 kn koji, uvećan za PDV, iznosi 37,50 kn, odnosno 4,98 EUR, a sve prema odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11, dalje Pravilnik), te tako dobiti iznos od 742,53 EUR kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 27. veljače, 2. ožujka i 25. svibnja 2021. g. i trošak zastupanja na ročištima od 16. svibnja 2022.g . i 9. veljače i 10. listopada 2023. g. jer taj trošak, po ocjeni suda, nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Naime, prema odredbi čl. 2. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11), javnom bilježniku u provođenju pojedinog ovršnog postupka za sve radnje u tom postupku pripada jedna nagrada i određuje se prema vrijednosti zahtjeva, te mu pripada i pravo na naknadu nastalog i predvidivog mu troška u punom iznosu, koji se određuje po Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj 97/01-pročišćeni tekst).

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su isključivo u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g.

U Splitu, 2. travnja 2024. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).