- 1 -              Poslovni broj: Usž-2612/23-2

 

 

                   

             

Poslovni broj: Usž-2612/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. R. iz S. B., kojeg zastupa M. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & O. d.o.o., S. B., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, O., radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 UsI-717/2022-9 od 2. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o   j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 UsI-717/2022-9 od 2. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-602-08/22-01/00076, urbroj: 533-05-22-0003 od 23. svibnja 2022. godine.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za pristup i bavljenje reguliranom profesijom učitelja informatike u osnovnoj školi i/ili nastavnika informatike u srednjoj školi u Republici Hrvatskoj na temelju stečene inozemne visokoškolske kvalifikacije Diplomirani profesor informatike i računarstva koju je stekao 18. srpnja 2014. na Internacionalnom univerzitetu B. distrikt, Fakultet za informatiku, B., Bosna i Hercegovina (broj: 168-I/14).

3.              Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da bitna povreda pravila postupka postoji jer prvostupanjski sud nije primijenio odnosno nepravilno je primijenio odredbe ovog zakona, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne sudske odluke. Vezano uz navedeni prigovor interpretira obrazloženje presude u dijelu u kojem se sud poziva na članak 86. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija te radnje u postupku sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje tužitelj nalazi u činjenici da je prvostupanjski sud pri donošenju presude se rukovodio isključivo dopisom ENIC/NARIC ureda, Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 24. veljače 2022. u kojem se navodi da navedeno Visoko učilište nije imalo akreditaciju u vrijeme kada je tužitelj stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju, dakle identično kao i tuženik u svojem rješenju od 23. svibnja 2022. godine kojom je odbijen predmetni zahtjev tužitelja, a koja činjenična utvrđenja su definitivno pogrešna i nepotpuna. Tužitelj se ponovno poziva na članak 164. stavak 4. Zakona o visokom obrazovanju u Brčko distriktu BIH koji propisuje da početna akreditacija važi sve do rješavanja po zahtjevu za licencu i akreditaciju koje je podnesen prije stupanja na snagu ovog Zakona. Prema autentičnom tumačenju Odjela za obrazovanje Vlade B. distrikt od 18. 09. 2017. upućenom Centru za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja u BIH, akreditacija navedene visokoškolske ustanove od 11. siječnja 2012. godine ima pravno djelovanje invalidnost upravnog akta sve do okončanja postupka izdavanja rješenja o privremeno podnesenom zahtjevu za reakreditaciju Visoke školske ustanove B. distrikta BIH. S tim u vezi nastavno navodi kronološki slijed izmjena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju u Brčko distriktu BIH iz kojih propisa proizlazi da je nepravilno i pogrešno utvrđenje ENIC/NARIC ureda da navedeno visoko učilište nije imalo akreditaciju u vrijeme stjecanja stručne kvalifikacije tužitelja, a kojim utvrđenjem se rukovodio prvostupanjski sud kao i tuženik pri donošenju pobijanog rješenja. Smatra da navodi prvostupanjskog suda da je u skladu s Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BIH, Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete BIH, isključivo nadležna za vođenje Državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova nisu pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka u ovom predmetu jer pitanje nadležnosti za vođenje navedenog registra nije u izravnoj vezi s pravnom valjanošću predmetne akreditacije, kao niti činjenica objave Liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u BIH na mrežnim stranicama www.hea.gov.ba. Predlaže Sudu da uvaži žalbu i osporenu presudu poništi.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

8.              Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9.              Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je zahtjevom od 22. veljače 2022. godine tužitelj zatražio od tuženika priznavanje inozemne kvalifikacije Diplomirani profesor informatike i računarstva stečene 18. srpnja 2014. godine na inozemnoj visokoškolskoj ustanovi Internacionalni univerzitet B. distrikt, Fakultet za informatiku, B., Bosna i Hercegovina, radi pristupa i bavljenja reguliranom profesijom učitelja informatike u osnovnoj školi i/ili nastavnika informatike u srednjoj školi u Republici Hrvatskoj.

10.              Tuženik je osporenim rješenjem odbio zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je tužitelj završio studij na visokom učilištu koje nije akreditirano te stoga nije ovlašteno izdavati važeće javne isprave.

10.1.              Tuženik se pozvao na odredbu članka 86. stavka 4. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ 82/15., 70/19. i 47/20.).

10.2.              Prema odredbi članka 86. citiranog Zakona u postupku priznavanja stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, nadležno tijelo dužno je zatražiti mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata, pri čemu će odgovarajuća obrazovna ustanova izvršiti usporedbu programa obrazovanja ustanove na kojoj je kandidat stekao svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i program obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Nadležno tijelo dužno je prije traženja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka zatražiti od centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona provjeru akreditacije studijskog programa odnosno akreditacije visokog učilišta na kojem je kandidat stekao obrazovnu kvalifikaciju u trećoj zemlji (stavak 4.).

10.3.              Prema članku 75. istog Zakona Centar za pomoć koji je građanima i centrima za pomoć drugih država članica dužan pružati potrebne informacije o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kao što su informacije o nacionalnom zakonodavstvu kojim se uređuju regulirane profesije i bavljenje tim profesijama, uključujući i socijalno zakonodavstvo te po potrebi etička pravila, sukladno ovome Zakonu je Nacionalni ENIC/NARIC ured (stavak 1.); navedeni centar za pomoć dužan je u suradnji s nadležnim tijelima Republike Hrvatske te nadležnim tijelima i centrima za pomoć drugih država članica, pružati pomoć zainteresiranim osobama da ostvare prava koja proizlazi iz ovog Zakona i pribaviti informacije o reguliranim profesijama i pristupu tim profesijama u drugim državama članicama te o razini stručne kvalifikacije koja se zahtijeva za obavljanje određene regulirane profesije u drugoj državi članici (stavka 2.).

11.              Nije sporno u ovoj pravnoj stvari da je tuženik postupio sukladno citiranim zakonskim odredbama i zatražio od Nacionalnog ENIC/NARIC ureda, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, informaciju o akreditiranosti visokog učilišta Internacionalni univerzitet B. distrikt, Fakultet za informatiku, B., Bosna i Hercegovina na kojem je tužitelj stekao inozemnu kvalifikaciju čije priznavanje je zatražio.

11.1.              Također nije sporno da je dopisom od 24. veljače 2022. godine tuženiku odgovoreno da je navedeno visoko učilište dobilo akreditaciju za razdoblje od 2. veljače 2022. do 2. veljače 2026. godine.

12.              Iz navedenog kao i iz javno objavljene Liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u BIH nesporno proizlazi da u vrijeme stjecanja kvalifikacije tužitelja, 18. srpnja 2014. godine, Internacionalni univerzitet B. distrikt, Fakultet za informatiku B. nije imalo akreditaciju.

13.              Slijedom tako prikupljenih podataka tuženik je osnovano odbio zahtjev tužitelja.

14.              Prvostupanjski je sud na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku nakon uvida u dokumentaciju u spisu predmeta tuženika i u sudskom spisu te održane rasprave ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja budući da tužitelj ničim nije dokazao da je Internacionalni univerzitet B. distrikt 2014. godine imao valjanu akreditaciju.

15.              Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda kao valjano, razložno i argumentirano ovaj je Sud utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija. Naime, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka koje bi dovele u sumnju zakonitost osporene presude.

16.              Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 6. prosinca 2023.

                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                                            Blanša Turić, v.r.