REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-1212/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja M. M., iz O., protiv tuženika Karlovačke županije, župana, Karlovac, A. Vranyczanya 2 , kojeg zastupa službena osoba N. T., radi ocjenjivanja službenika, 2. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Karlovačke županije, župana, KLASA: UP/II-119-03/23-01/1, URBROJ: 2133-01-01/02-23-3 od 27. travnja 2023., te radi poništenja rješenja Karlovačke županije, privremene pročelnice Upravnog odjela za opću upravu, KLASA: UP/I-119-03/23-01/25, URBROJ: 2133-01- 01/02-23-2 od 10.
ožujka 2023. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Karlovačke županije, privremene pročelnice Upravnog odjela za opću upravu, KLASA: UP/I-119-03/23-01/25, URBROJ: 2133- 0101/02-23-2 od 10. ožujka 2023., tužitelj – službenik navedenoga upravnog tijela Karlovačke županije, raspoređen na radno mjesto višeg referenta za izvlaštenja, za rad u 2022. godini ocijenjen je ocjenom „dobar“.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-119-03/23-01/1, URBROJ: 2133- 0101/02-23-3 od 27. travnja 2023., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Iz obrazloženja prijedloga za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja može se zaključiti da je ocjena „dobar“ smatrana oblikom kazne. Zbog toga je došlo i do povrede načela ne bis in idem. Drugostupanjsko tijelo vodilo se isključivo navodima I. P. i N. T., koje su i sastavile prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja. Iz obrazloženja rješenja ne može se izvući ni jedan argument za ocjenu dodijeljenu tužitelju. Uz to, osporavana odluka ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama.
4. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja, te dodaje, u bitnome, sljedeće. Upravni postupak proveden je pravilno, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, u skladu s bodovima koje je tužitelj ostvario pri predlaganju ocjene. Tužitelj je odbio potpisati da je upoznat s prijedlogom ocjene, o čemu je sastavljena službena bilješka. Tužitelj svojim paušalnim i subjektivnim navodima da je zaslužio višu ocjenu nije doveo u sumnju navode iz osporavanog rješenja. Disciplinska odgovornost i godišnje ocjenjivanje zasebne su upravne stvari, koje se rješavaju u zasebnim postupcima. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovoga spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tuženika, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 25. ožujka 2024., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Sud razumije da tužitelj svoje odnose s poslodavcem sagledava u cjelini. Međutim, predmet ove upravne stvari tiče se isključivo godišnjeg ocjenjivanja tužitelja za 2022., a ne i drugih spornih odnosa između tužitelja i njegova poslodavca.
9. Godišnja ocjena službenika upravnog tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave temelji se na podacima o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti (članak 95. stavak 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj /regionalnoj/samoupravi, „Narodne novine“, broj 86/08, 61/11, 4/18 i 112/19, u nastavku teksta: ZSN).
10. Nadalje, kriteriji za ocjenjivanje službenika i način provođenja ocjenjivanja propisuju se općim aktom lokalne jedinice (članak 95. stavak 4. ZSN-a), koji opći akt je u predmetnom slučaju Pravilnik o ocjenjivanju službenika i namještenika u upravnim tijelima Karlovačke županije („Glasnik Karlovačke županije“, broj 2/09, u nastavku teksta: Pravilnik).
11. Kriteriji za ocjenjivanje službenika upravnih tijela Karlovačke županije određeni su odredbama članka 2.-5. Pravilnika. Odredbom članka 9. Pravilnika propisano je da se prijedlog godišnje ocjene službenika sastavlja na obrascu za ocjenjivanje (Obrazac O-1), koji je sastavni dio Pravilnika. Ocjena službenika dobiva se zbrojem bodova prema svim kriterijima normiranima Pravilnikom, prema rasponima propisanima u članku 10. Pravilnika.
12. Tužitelj je u postupku ocjenjivanja ostvario 52 boda, što razumijeva ocjenu „dobar“. Za neposredno višu ocjenu „vrlo dobar“ bilo potrebno ostvariti najmanje 60 bodova.
13. Kod ocjene zakonitosti rješenja donesenog u upravnoj stvari ocjenjivanja službenika relevantna je i normativna definicija ocjene kojom je službenik ocijenjen u konkretnom slučaju. Ocjena „dobar“, kojom je ocijenjena tužitelj, donosi se ukoliko je rad i učinkovitost službenika prosječne kvalitete osiguravajući pouzdano obavljanje službe (članak 96. stavak 1. točka c/ ZSN-a), pa iz dodijeljene mu ocjene proizlazi da je je tužitelj 2022. svoje dužnosti ispunjavao pouzdano, uz prosječnu kvalitetu.
14. Normativnim definicijama pojedinih ocjena, sadržanima u članku 96. stavku 1. ZSN-a, uspostavljen je sustav ocjenjivanja prema kojem je za standardnu profesionalnu izvedbu dodjeljuje srednja ocjena („dobar“). Stoga je, po prirodi stvari, na poslodavcu primarni subjektivni teret dokazivanja da je službenik svoje dužnosti obavljao ispod standardne razine, a na službeniku primarni subjektivni teret dokazivanja da zaslužuje ocjenu višu od standardne, što se naročito odnosi na najvišu ocjenu (ovdje je u vidu potrebno imati i da je norma članka 102. točka c/ ZSN- a primjenjiva kako kod ocjene „odličan“, tako i u pogledu ocjene „vrlo dobar“), sve pod pretpostavkom da su u odnosnom postupku u dovoljnoj mjeri ispunjeni procesni standardi rješavanja upravne stvari.
15. Usto, spomenuti sustav ocjenjivanja ne polazi od najviše ocjene, koja se spušta u slučaju nedostataka u radu službenika, već od srednje ocjene, koja se uvećava ili umanjuje, ovisno o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti službenika u konkretnoj godini.
16. Ovaj Sud u svojoj praksi vezanoj uz predmete ocjenjivanja službenika ustaljeno napominje sljedeće. Ocjenjivanje službenika razumijeva rješavanje upravne stvari primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene, kao oblika slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Dodatnu specifičnost upravne stvari ocjenjivanja službenika čini nemogućnost apsolutnog dokumentiranja svih segmenata stručnog znanja pokazanog u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti službenika, kao parametara podložnih ocjenjivanju (pojedini kriteriji u različitoj su mjeri podložni dokumentiranju ocjenjivanja), što ujedno pruža razmjerno široki prostor za prosudbu od strane službenika nadležnog za praćenje rada ocjenjivanog službenika.
17. Sudska kontrola u ovovrsnim predmetima u pravilu je ograničena na utvrđivanje je li bilo procesnih nedostataka koji su utjecali na rješavanje stvari, te je li slobodna ocjena primijenjena zakonske ovlasti, u granicama te ovlasti i u skladu sa svrhom ove ovlasti.
18. Po prirodi ove vrste upravne stvari, mjerodavna je argumentacija službenika u prilog opravdanosti više ocjene iznesena u upravnom postupku, ne i ona koja se prvi put navodi tek u upravnom sporu.
19. Primjedbe službenika na prijedlog ocjene ne iznose se odbijanjem potpisivanja da je službenik upoznat s prijedlogom ocjene u obrascu za ocjenjivanje, kao što je to učinio tužitelj. Usto, potpisivanje upoznatosti službenika ne znači da je službenik suglasan s prijedlogom ocjene, već da je upoznat s prijedlogom ocjene. Tužitelj je, istodobno, propustio u upravnom postupku dokazati da ispunjava kriterije propisane ZSN-om i Pravilnikom za dodjelu ocjene veće od ocjene „dobar“. Tužitelj to nije dokazao ni u ovome sporu.
20. Neosnovan je i tužbeni navod o povredi načela ne bis in idem (članak 29. stavak 1. i članak 31. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske; članak 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te članak 6. Konvencije). Odredbom članka 4. stavka 1. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države. No godišnje ocjenjivanje službenika ne ulazi u doseg kažnjavanja u smislu navedene konvencijske odredbe, čak ni kada bi se radilo o negativnoj, a ne o srednjoj ocjeni.
21. Sud ne nalazi ni da je u upravnom postupku ocjenjivanja tužitelja za 2022. došlo do bitne povrede postupka, niti do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tužitelja. Tužiteljeva argumentacija bazira se na razlozima koji, zbog prethodno iznesenog, ne čine temelj za usvajanje tužbenog zahtjeva.
22. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
23. Bez obzira na ishod ovoga spora, tužitelj u drugim upravnim i sudskim postupcima može štititi svoja prava vezana uz službu (rad) za koja smatra da su mu povrijeđena.
24. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 4., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 2. travnja 2024.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
