Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-149/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. J., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj 2 K- 20/2023-30 od 6. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog A. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog A. J., zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 129. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. Pod točkom II izreke u istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 29. listopada 2022. pa nadalje. Pod točkom III izreke na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da će sud svakih dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. J. po braniteljici, odvjetnici M. D. zbog "bitnih povreda postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor protiv optuženika, a podredno da odredi neku od mjera opreza iz članka 551. stavka 3. ZKP/08., odnosno da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza liječenja na slobodi.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. protiv optuženika. Jednako tako, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da istražni zatvor nije moguće zamijeniti nekom blažom mjerom.
5.1. Za svoju odluku u odnosu na postojanje uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama. Stoga, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženik u žalbi kada navodi da su u pobijanom rješenju izostali valjani razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. i nadalje nužna i prikladna.
6. U odnosu na postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potvrđenom optužnicom, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako ta osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica te dokaza koji su izvedeni u tijeku postupka na raspravi. Stoga, nije od utjecaja na pravilnost zaključka o postojanju osnovane sumnje žalbeni navod optuženika kojim nastoji dovesti u pitanje svoju ubrojivost jer iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik, iako smanjeno, bio ubrojiv, a optuženik će na raspravi imati mogućnost osporavati nalaz vještaka psihijatra. Jednako tako, optuženiku nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer se pobijano rješenje temelji na postojanju osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo, a ne utvrđenoj ili presumiranoj krivnji.
7. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realnu opasnost od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela. Te okolnosti proizlaze iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja prema kojima optuženik ima poremećaj osobnosti, koji se, među ostalim, manifestira kroz grubo zanemarivanje tuđih osjećaja, nepoštivanje socijalnih normi, pravila i obveza, nizak prag tolerancije na frustraciju i očitovanje agresije, kao i višegodišnju naviku konzumiranja alkohola, zbog čega postoji povećana vjerojatnost od činjenja težih kaznenih djela u budućnosti na strani optuženika. Kada se navedeni rezultati psihijatrijskog vještačenja dovedu u vezu s načinom i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv te činjenicom da je optuženik u Kraljevini Norveškoj osuđen zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je neophodno produljiti istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nije dovedena u sumnju žalbenim navodom optuženika da je imao veći broj intimnih veza u kojima njegov obrazac ponašanja nije bio nasilan bilo u psihičkom ili fizičkom smislu, s obzirom na to da prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra proizlazi suprotno, odnosno da je optuženik sklon agresivnom ponašanju prema ženama s kojima je bio u emocionalnim vezama.
9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. Naime, optuženik je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, a pri tome je kazneno djelo počinjeno pod posebno teškim okolnostima koje nadilaze one uobičajene okolnosti koje se redovno viđaju kod sličnih kaznenih djela na način da je optuženik žrtvi zadao sedam ubodnih rana nožem, odnosno sličnim sredstvom u prisutnosti djece te u maloj sredini što je za posljedicu imalo uznemirenost javnosti u mjestu inkriminiranog događaja. Uslijed navedenog, u svrhu neometanog odvijanja ovog kaznenog postupka, potrebno je i po ocjeni drugostupanjskog suda produljiti istražni zatvor protiv optuženika i po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
10. Slijedom svega navedenog, drugostupanjski sud ocjenjuje da je s pravom prvostupanjski sud zaključio kako se istražni zatvor protiv optuženika ne može zamijeniti blažim mjerama, a tako ni mjerom opreza iz članka 551. stavka 3. ZKP/08. koju optuženik predlaže u žalbi jer se navedena mjera opreza može primijeniti kada je istražni zatvor određen iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08., što ovdje nije slučaj.
11. Nije u pravu žalitelj kada navodi da se "produljenje istražnog zatvora ne može koristiti kao anticipacija zatvorske kazne" čime upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom donošenja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
12. Stoga, žalba nije osnovana, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša, v.r.
