Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž-509/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. Č. iz P., , OIB:, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u P., protiv tuženika B. Š. iz P., , OIB:, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda I. K. i D. K. u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-196/2022-22 od 19. prosinca 2023., dana 2. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja T. Č. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-196/2022-22 od 19. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja T. Č. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.061,78 EUR–a[1] /8.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana zaprimanja po tuženiku opomene pred tužbu dana 22.02.2018., pa do isplate, i to u visini određenoj temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kao i da isplati parnični trošak koji se sastoji od troška sastava dvije opomena pred tužbu s PDV-om, i ove tužbe, sve zajedno s PDV-om u iznosu od 1.562,50 kn, plus sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 600,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 746,25 EUR–a (5.625,00 kn) u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 352,32 EUR–a (2.654,56 kn).

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 18. siječnja 2023. (list 74-75 spisa), da mu tuženik isplati iznos od 1.061,78 EUR–a (8.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. veljače 2018., kada je tuženik primio opomenu pred tužbu pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.743,85 EUR–a (13.139,06 kn).

6. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime razlike novca koja je ostala nakon što je tuženik od iznosa od 2.000,00 EUR–a, koji je prethodio primio od majke tužitelja A. Č., platio troškove njezinog pogreba, uvećane za naknadu za trud.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, predmetna presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tužitelj upire.

8. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

9. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje činjenica koje su odlučne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, a konkretno Izjave od 11. studenog 2017. (list 4 spisa), Izjave A. Č. od 9. prosinca 2017. (list 5 spisa), Izjave A. Č. od 9. prosinca 2017. (list 6 spisa), izvatka iz matice umrlih od 16. siječnja 2018. (list 7 spisa), računa od 15. siječnja 2018. (list 19 spisa), Izjave A. Č. od 18. lipnja 2015. (list 34 spisa), iskaza svjedokinje N. Š. i iskaza tuženika saslušanih na ročištu od 23. svibnja 2022. (list 37-40 spisa), iskaza tužitelja saslušanog na ročištu od 18. listopada 2023. (list 87-89 spisa) te iskaza svjedokinje N. Š. dopunski saslušane na ročištu od 21. studenog 2023. (list 91-92 spisa), kao i činjeničnih navoda tužitelja i tuženika iznesenih tijekom postupka, proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je majka tužitelja A. Č. 18. lipnja 2015. dala izjavu u pisanom obliku (list 34 spisa) u kojoj je u bitnom navela sljedeće:

- da u slučaju njezine smrti moli svog nećaka B. Š. (u ovom predmetu tuženika) i njegovu suprugu N. Š. da organiziraju prijevoz i pogreb u mjestu K., u kojem je inače pokopan njezin suprug L.,

- da sve troškove pogreba snosi sama i da novce za pogreb ostavlja B. Š. i N. Š., i to iznos od 2.000,00 EUR–a, odnosno 15.000,00 kn,

- da su navedenu izjavu vlastoručno potpisali A. Č., B. Š. i N. Š.,

- da je A. Č. 11. studenog 2017. i 9. prosinca 2017. dala izjave u pisanom obliku (list 4, 5 i 6 spisa) u kojima je potvrdila da je obitelji Š. dala 2.000,00 EUR–a kako bi ju u slučaju smrti pristojno sahranili i, nakon odbitka troškova pogreba, ostatak novca predali njezinom sinu T. Č. (u ovom predmetu tužitelju),

- da je A. Č. navedene izjave vlastoručno potpisala,

- da je A. Č. preminula 13. siječnja 2018. (list 7 spisa),

- da su troškovi pogreba preminule A. Č. (lijes, oprema za lijes, aranžman, usluga prijevoza, buket, truba, grobar i ostale usluge) iznosili ukupno 5.910,00 kn (784,39 EUR–a) (list 19 spisa),

- na temelju iskaza tuženika (list 39-40 spisa) i njegovih činjeničnih navoda tijekom prvostupanjskog postupka:

- da je A. Č. 18. lipnja 2015. u obiteljskoj kući u K. predala tuženiku iznos od 2.000,00 EUR–a, odnosno 15.000,00 kn bez bilo kakvog posebnog uvjeta, izrazivši želju oko mjesta i organizacije pogreba za slučaj svoje smrti,

- da je pritom izjavila da je, ako to ne učini tuženik, nema tko ukopati, budući da je imala nepovjerenje prema svojim sinovima T. i Z. jer su isti bili stalno u međusobnim sporovima, kao i da, ako predani iznos ne bi bio dostatan, da tuženik i njegova supruga N. Š. dodaju razliku, a da, ako nešto ostane, to ostane tuženiku i njegovoj supruzi N. Š.,

- da A. Č. nakon sastava izjave od 18. lipnja 2015. pa do svoje smrti nije tuženiku izjavila da je odlučila drugačije raspolagati novcem, niti je u bilo kojem trenutku dala naslutiti da bi odstupila od dogovora da ostatak novca od pogreba ostane njemu i njegovoj supruzi N. Š., a da bi ona to sigurno učinila jer su odnosi među njima bili jako dobri, budući da su se tuženik i njegova supruga N. Š. jedini brinuli o A. Č., posjećivali je, sačekivali i prevozili kada bi dolazila u P. i K., dok tužitelj i njegov brat Z. o tome nisu vodili računa, odnosno Z. nikako, a tužitelj povremeno,

- da je tužitelj znao za dogovor A. Č., tuženika i njegove supruge N. Š. te da isti nikada nije ništa poricao ili propitivao u vezi toga, sve do iza pogreba,

- da ga je nakon pogreba kontaktirao tužiteljev odvjetnik, nakon čega je tužitelj u velikoj ljutnji napisao da ga novac ne interesira i da ga je spreman uplatiti, ali da pritom zahtijeva ispriku od tužitelja koju na kraju nije dobio,

- da je prije podnošenja tužbe bio spreman uplatiti tužitelju iznos od 7.000,00 kn jer nije htio imati nikakvog posla s tužiteljem i njegovim bratom Z. i jer je smatrao da 7.000,00 kn nije vrijedno mirnog sna, s obzirom na to da je znao da su isti skloni parničenjima, ali da se u međuvremenu predomislio jer ga je ponašanje tužitelja jako uvrijedilo,

- da mu A. Č. nikada nije rekla za izjave od 11. studenog 2017. i 9. prosinca 2017., niti je to bio predmet njihovih razgovora pa da stoga osporava istinitost i vjerodostojnost izjava od 11. studenog 2017. i 9. prosinca 2017., koje je tužitelj dostavio uz tužbu, smatrajući da je te izjave potpisao sam tužitelj te predlaže da se provede grafološko vještačenje potpisa A. Č. na navedenim izjavama,

- na temelju iskaza svjedokinje N. Š. (list 37-38 spisa; list 91-92 spisa):

- da je ista supruga tuženika te da je A. Č. dala njoj i tuženiku 2.000,00 EUR– a za potrebe troškova pogreba za slučaj njene smrti (A. Č.), a što je navedeno u izjavi od 18. lipnja 2015. koju je sastavio tuženik i koju je ona (N. Š.) potpisala,

- da je A. Č. tom prilikom rekla da ne zna koliki će biti troškovi jednog dana, ali da ih moli da obave sve u pogledu pogreba jer ne može računati na svoju djecu T. i Z., kao i da se, ako bi troškovi bili veći, nekako snađu s troškovima, a da, ako ostane nešto novca, to ostane tuženiku i njoj,

- da su ona i tuženik obavljali za A. Č. sve što je trebalo, od odlazaka liječniku pa nadalje,

- da joj nije poznato da je A. Č. sastavila izjave od 11. studenog 2017. i 9. prosinca 2017., niti ih je o sadržaju tih izjava ista obavijestila,

- na temelju iskaza tužitelja (list 87-89 spisa):

- da je tuženik daljnji rođak po očevoj liniji te da je pomagao majci tužitelja A. Č. kod težih poslova oko vinograda, voćnjaka i okućnice,

- da je majka tužitelja A. Č. živjela u njihovoj obiteljskoj kući u K., a tuženik u P.,

- da mu je njegova majka A. Č., nekoliko godina nakon što se oporavila od šećerne kome, rekla da je tuženiku dala 2.000,00 EUR–a kako bi se on pobrinuo oko organizacije pogreba te da novce koji ostanu tuženik vrati tužitelju,

- da je do utuženog iznosa došao tako da mu je tuženik poslao specifikaciju troškova pogreba, a onda je tužitelj povrh toga odobrio tuženiku još dodatnih 1.000,00 kn na ime nagrade za trud i za gubitak vremena te za benzin,

- da je rekao tuženiku da razliku plati direktno njemu (tužitelju) ili njegovom punomoćniku te da je tuženik bio pristao vratiti mu 7.000,00 kn, ali da se tuženik kasnije predomislio zbog utjecaja supruge,

- da tužitelj, kada se troškovima pogreba u iznosu od 5.910,00 kn (784,39 EUR–a) pribroji nagradu za vrijeme i trud tuženika u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 EUR–a), od tuženika potražuje preostali iznos od 8.000,00 kn (1.061,78 EUR–a).

10. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, vidljivo je da su A. Č. kao nalogodavac te tuženik i njegova supruga N. Š. kao nalogoprimci, potpisivanjem izjave od 18. lipnja 2015. sklopili ugovor o nalogu u smislu odredbe iz čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu: ZOO), budući da su se tuženik i njegova supruga N. Š. obvezali za račun A. Č. obaviti određeni posao, i to konkretno da će u slučaju smrti A. Č. organizirati prijevoz i pogreb u mjestu K. (što su isti i učinili), a za što im je A. Č. ostavila iznos od 2.000,00 EUR–a, odnosno 15.000,00 kn.

11. Također je vidljivo da je ugovorom o nalogu od 18. lipnja 2015. (u daljnjem tekstu: Ugovor) ugovorena i naknada za trud tuženika i njegove supruge N. Š. u smislu odredbe iz čl. 763. st. 2. ZOO–a u vidu novca koji će eventualno ostati nakon što se podmire troškovi pogreba, a koja u konkretnom slučaju predstavlja iznos od 9.090,00 kn (1.206,45 EUR–a) koji se dobije kada se primljeni iznos od 15.000,00 kn umanji za iznos troškova pogreba od 5.910,00 kn.

12.1. Pri tome valja istaknuti da, suprotno mišljenju tužitelja, izjave od 11. studenog 2017. i 9. prosinca 2017. u kojima je A. Č. potvrdila da je obitelji Š. dala 2.000,00 EUR–a kako bi ju u slučaju njezine smrti pristojno sahranili i, nakon odbitka troškova pogreba, ostatak novca predali njezinom sinu T. Č. (u ovom predmetu tužitelju), a čiju je istinitost i vjerodostojnost tuženik tijekom prvostupanjskog postupka osporavao, ne isključuju pravo tuženika i njegove supruge N. Š. na naknadu za trud koja proizlazi iz Ugovora, niti stvaraju obvezu za tuženika da ostatak iznosa od 8.000,00 kn (kada se uračuna iznos od 1.000,00 kn koji je tužitelj odobrio tuženiku na ime nagrade za trud i za gubitak vremena te za benzin) vrati, odnosno isplati tužitelju.

12.2. Naime, odredbom iz čl. 247. ZOO–a propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a odredbom iz čl. 249. st. 1. ZOO–a propisano je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave, s time da izjava volje, sukladno odredbi iz čl. 249. st. 3. ZOO–a, mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

12.3. Ukoliko je (prema navodima tužitelja) A. Č., nakon što je s tuženikom i njegovom suprugom N. Š. sklopila Ugovor u smislu odredbe iz čl. 763. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 247. ZOO–a, zaista imala volju da Ugovor u nekom trenutku izmijeni na način da novac koji će eventualno ostati nakon što se podmire troškovi njezinog pogreba ipak ne ostane tuženiku i njegovoj supruzi N. Š. kao naknada za trud u smislu odredbe iz čl. 763. st. 2. ZOO–a, već da ga oni nakon pogreba vrate, odnosno isplate tužitelju, onda je A. Č. kao nalogodavac svoju volju u pogledu toga trebala izjaviti upravo osobama s kojima je i sklopila Ugovor, dakle tuženiku i njegovoj supruzi Nadi Šunjić kao nalogoprimcima. Dakle, da bi se izmijenio postojeći i valjani Ugovor te da bi izmjena Ugovora imala pravni učinak i prema A. Č. i prema tuženiku i njegovoj supruzi N. Š., bilo je potrebno da A. Č. o tome izjavi svoju volju, kao što je to učinila i prilikom sklapanja Ugovora, sve u smislu odredaba iz čl. 249. st. 1. i 3. ZOO–a.

12.4. Samim time izjave od 11. studenog 2017. i 9. prosinca 2017. u kojima je A. Č. potvrdila da je obitelji Š. dala 2.000,00 EUR–a kako bi ju u slučaju njezine smrti pristojno sahranili i, nakon odbitka troškova pogreba, ostatak novca predali njezinom sinu T. Č. (u ovom predmetu tužitelju) nisu od utjecaja na pravo tuženika i njegove supruge N. Š. na naknadu za trud koja proizlazi iz Ugovora jer A. Č. svoju volju nije izjavila tuženiku i njegovoj supruzi N. Š., već ju je izjavila samo tužitelju, a koji nije bio stranka Ugovora.

13. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno primijenio materijalno pravo, i to konkretno odredbe ZOO–a kojima se regulira ugovor o nalogu.

14. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke predmetne presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22 i 33/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15. Valja dodati i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice kojima se predmetna presuda u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, temelji.

16. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se predmetna presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

18. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 2. travnja 2024.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.