REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-1563/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja PRIMA PORTA d.o.o. Split, Vinogradska 74, OIB 56006104417, kojeg zastupa punomoćnik Darijo Čajo, odvjetnik iz Kaštel Kambelovca, protiv tuženika KALI d.o.o., OIB 89022761842, iz Strahoninca, J. Bajkovca 15, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j. t. d., Petrinjska 51, Zagreb, radi isplate štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-217/2021-23 od 20. veljače 2023., 2. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-217/2021-23 od 20. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove odgovora na žalbu u iznosu od 283,92 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud presudom citiranom u izreci je u cijelosti održan na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju 2.389,01 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet ovog spora zahtjev tuženika za isplatu naknade za radove koje je izvršio kod montaže dock sheltera na objektu GLS u Stupniku, a tuženik je sporne račune uvrstio u svoje knjigovodstvo i koristio je pravo na odbitak porezne obveze u sustavu poreza na dodanu vrijednost.

3. Protiv navedene presude je tuženik izjavilo žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud uopće nije iznio na zakonu utemeljene razloge za svoju odluku, dok su razlozi koji su iznijeti, nejasni i sami sebi proturječni, radi čega je pobijana odluka prvostupanjskog suda nerazumljiva, nejasna i kao takva neosnovana i nezakonita. Ističe i da prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja jer je druga pravna osoba navedena u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da su postojale kontraverze u iskazima zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka Tibora Dolenčića, već su njihovi iskazi u cijelosti suglasni i potvrđuju činjenicu dogovora o zajedničkom obavljanju predmetnog posla montaže „dock sheltera“ (ukupno 30 komada) i podjelu zarade na jednake dijelove, tako da svakom pripadne 50% ukupno ugovorene cijene za izvedene radove odnosno za ukupno 30 komada po cijeni od 1.200,00 kn od 36.000,00 kn, odnosno svakome u iznosu od po 18.000,00 kn, a koji iznos je tuženik nedvojbeno platio prvotno naznačenom tužitelju. Stoga predlaže uvažiti žalbu tuženika i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz obvezivanje istoga da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana, a podredno se predlaže pobijanu presudu ukinuti u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba tuženika nije osnovana te ju predlaže odbiti i traži naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 283,92 EUR.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, , ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i zakonita..

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što znači da se ne može pobijati zbog nepravilno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tuženik upravo čini.

8. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

9. Navodima svoje žalbe protiv presude tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

10. Neosnovano žalitelj u žalbi ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer je tužitelj izvatkom iz sudskog registra dokazao da je on promijenio ime odnosno tvrtku, stoga je riječ i istoj pravnoj osobi sa kojom je tuženik bio u poslovnom odnosu stoga se niti ne mora obrazlagati pravno slijedništvo. Naime promjenom tvrtke se ne mijenja pravna osoba, niti dolazi do promjena u poslovnim odnosima, samo se je promijenio naziv/tvrtka tužitelja.

11. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da su stranke bile u poslovnom odnosu, no sporno je da li je za obavljanje predmetnog posla montaže „dock sheltera“ (ukupno 30 komada) dogovorena podjela zarade na jednake dijelove, tako da svakom pripadne 50% ukupno ugovorene cijene za izvedene radove odnosno za ukupno 30 komada po cijeni od 1.200,00 kn od 36.000,00 kn, odnosno svakome u iznosu od po 18.000,00 kn, kako to tvrdi tuženik ili je dogovoreno da cjelokupni posao napravi tužitelj i da mu se plati puni iznos naknade za predmetni posao montaže.

12. Pravilno je sud prvog stupnja u tijeku postupku utvrdio da je tuženik račun za predmetnu uslugu od tužitelja uvrstio u sustav plaćanja poreza na dodanu vrijednost (točka 8. obrazloženja pobijane odluke), stoga je teret dokaza o tome da su stranke dogovorile zajedničko izvođenje radova i podjelu nagrade za predmetni rad na jednake dijelove bio na tuženiku. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a je propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

13. Prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

14. Prema čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

15. Slijedom navedenog, a kako tuženik u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja nije nedvojbeno dokazao da su stranke dogovorile da će se zajednički izvršiti predmetni posao te da je tuženik sa svojim djelatnicima sudjelovao u izvođenju radova kao i tužitelj sa svojim djelatnicima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u ovoj pravnoj stvari tužitelj dokazao da je izvršen predmetni posao te da je tuženik dužan platiti naknadu za izvršeni rad.

16. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

17. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st.

1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a a žalitelj uopće nije naveo ni razloge zbog kojih smatra da pobijana odluka nije pravilna i zakonita.

18. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je sud odbio iz razloga što ta radnja nije bila nužna za uspjeh u postupku.

19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i 380. ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2024.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak

Broj zapisa: 9-30862-79825

Kontrolni broj: 097a7-ffb10-fefc9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Jelena Čuveljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.