1

Poslovni broj Gž-8/2023-

 

Poslovni broj Gž-8/2023-

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Svjetlane Pražić kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Filke Pejković te Kristine Vukelić Aničić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S., OIB: ..., P., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženika R. H. d.o.o., OIB: ..., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2738/20-13 od 28. listopada 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2738/20-13 od 28. listopada 2022.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete u iznosu od 2.654,46 eur/20.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se dobije za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a koja teče od 9. listopada 2020. godine do dana plaćanja, kao i zahtjev za isplatu troškova parničnog postupka sa zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se dobije za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude te da tuženik R. H. d.o.o. u roku od 3 dana od pravomoćnosti presude o svojem trošku u cijelosti i bez komentara objavi pravomoćnu presudu donesenu u postupku.

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, podredno da pobijanu presudu u pobijanom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. dalje u tekstu ZPP), na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. ,8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da donošenjem pobijanog rješenja nije učinjena nijedna od tih postupovnih povreda.

 

6. Predmet spora je isplata neimovinske štete u iznosu od 2.654,46 eur/20.000,00 kn za koju tužitelj tvrdi da je prouzročena objavom dva članka na portalima R.hr i N.hr na kojima je nakladnik tuženik, objavljena 20. srpnja 2020. i to na portalu N.hr pod naslovom „Jedan od šefova mladeži H.-a uhvaćen pijan za volanom: nisam vozio i nisam vrijeđao policajce. Sjeo sam za volan i zvao oca...“ i na portalu R.hr pod naslovom: „Šef H.-ove mladeži u P. uhvaćen pijan za volanom: Vrijeđao je policajce, no nije zadržan.“

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

 

- u odnosu na članak objavljen na portalu N.hr da isti nosi naslov: „Jedan od šefova mladeži H.-a uhvaćen pijan za volanom: nisam vozio  i nisam vrijeđao policajce. Sjeo sam za volan i zvao oca...“ i nastavno tekst u kojem većinom predstavlja izjavu tužitelja koji tvrdi da je bio pod utjecajem alkohola, ali da nije upravljao vozilom niti niti vrijeđao policajce,

 

- da je u članku za tužitelja iznesena točna informacija, da je predsjednik Županijskog odbora mladeži H.-a P.-S. Ž. nije podobna tužitelju nanijeti štetu, već suprotno radi se o izvještavanju o događaju koji je obuhvatio i političara, koji je u tom trenutku predsjednik Županijskog odbora mladeži najjače političke stranke u državi, te imajući u vidu svakodnevne, opće poznate činjenice o prometnim nezgodama koje se dešavaju pod utjecajem alkohola, težnju društva da takvo ponašanje ne tolerira, takva informacija je od javnog interesa, a tužitelj je dobio priliku iznijeti svoje viđenje događaja,

 

- da se u slučaju članka na N.hr radi o uravnoteženom članku, koji u većoj mjeri predstavlja izjavu tužitelja, da tužitelju objektivno takve informacije nisu bile podobne prouzročiti nikakvu štetu te je člankom udovoljeno pravilu „neka se čuje i druga strana“ čime šteta nije mogla ni nastati,

 

- u odnosu na članak objavljen na R.hr da isti nosi naslov: „Šef H.-ove mladeži u P. uhvaćen pijan za volanom: Vrijeđao je policajce, no nije zadržan“, a dalje se prenose informacije objavljene na portalu T. te se za tužitelja navodi da je zatečen u vožnji pod utjecajem alkohola, da je vrijeđao policajce, da za razliku od ostalih petero drugih vozača koji su bili pod utjecajem alkohola nije zadržan u policijskoj postaji, a dalje se u tekstu navode detaljne informacije što sve tužitelj radi,

 

- prihvaća tumačenje tužitelja da su iznesene dvije netočne informacije – vožnja pod utjecajem alkohola i vrijeđanja policajca,

 

- da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu radi ispravka, a činjenica da je u naslovu na R.hr  navedeno da se radi o reagiranju ne znači da ispravak nije objavljen, suprotno navodima tužitelja i takvom uredničkom intervencijom u naslovu nije tužitelj stavljen u nepovoljniju poziciju od one u kojoj bi se našao da nije upotrijebljena riječ „reagiranje“,

 

- da se u smislu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o medijima (NN br. 59/04, 84/11, 81/13, 114/22) nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom, a iznimno novčana naknada zbog povrede časti i ugleda je ograničena samo na izuzetno jake napade koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno izraženu povredu časti i ugleda,

 

- informacije koje su objavljene u spornim člancima nisu takvog sadržaja da mu mogu prouzročiti štetu te da je objavljenim ispravkom sanirana šteta,

 

- nabrajanje funkcija koje tužitelj obavlja nije informacija koja je podobna tužitelju prouzročiti štetu, a vrijednosni sud je procjena novinara da u gradskoj upravi ima minornu ulogu, jer tamo radi kao dostavljač,

 

- sud dozvoljava da tužitelj smatra da mu objavljenim ispravkom nije sanirana šteta u cijelosti i da je zbog objavljenih informacija njemu izuzetno teško povrijeđen ugled, čast i to na način da je trpio intenzivnu i tešku duševnu bol, što bi opravdavalo dosuđivanje naknade štete u novčanom obliku, ali za utvrđivanje takve okolnosti jedini dokaz koji se može provesti je saslušanje tužitelja, koji dokaz tužitelj tijekom postupka nije predložio, a svoje viđenje ne mogu umjesto i za tužitelja iskazivati o tome zašto tužitelju nije sanirana šteta i kako je i zbog čega trpio intenzivnu i tešku duševnu bol.

 

8. Tuženik u žalbi ne konkretizira koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje podnosi žalbu, a ovaj sud nalazi da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te nije proturječna sama sebi.

 

9. Suprotno tužiteljevim navodima iz žalbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo, te je takvim utvrđenjem činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava donesena na zakonu osnovana odluka.

 

10. Naime, sukladno čl. 7. st. 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve kojima se utvrđuju te činjenice, a odredbom čl. 299. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

 

11. Pravilno prvostupanjski primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. ZPP-a navodi da nije u mogućnosti utvrditi okolnosti je li tužitelju zbog objavljenih informacija njemu izuzetno teško povrijeđen ugled, čast i to na način da je trpio intezivnu i tešku duševnu bol, budući da nije predloženo saslušanje tužitelja, na koji način se jedno može utvrditi takva okolnost.

 

12. Nadalje, tužitelj nije dokazao okolnosti na kojima temelji povredu prava osobnosti tužitelja, poglavito nije dokazao štetnu posljedicu objave predmetnog članka, niti dokazao uzročno-posljedičnu vezu objave predmetnog članka kao navodnog štetnog događaja, i štete na koju upućuje u predmetnoj tužbi. Nadalje, tužitelj nije iznio navode iz kojih bi proizlazio opseg tražbine iz predmetne tužbe, dakle okolnosti iz kojih bi proizlazila šteta u visini kako je specificirano u tužbi, već samo paušalne navode o povredi svog prava osobnosti.

 

13. Slijedom obrazloženog, žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

 

14. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka budući da nije uspio u žalbenom postupku, pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

 

U Rijeci, 6. prosinca 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Svjetlana Pražić, v.r.