REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1416/2023-17

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice A. T. iz K., …, koju zastupaju opunomoćenice odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. B. J. i A. T., u R., …, protiv tuženika Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, kojeg zastupa opunomoćenica P. D., dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi disciplinske povrede, 29. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatske liječničke komore, Visokog časnog suda, KLASA: 052-02/20-03/01, URBROJ: 385-02/02-23-48 od 14. lipnja 2023.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od eura 4.371,88 eura (slovima: četiri tisuće tristo sedamdeset i jedan euro i osamdeset i osam centi) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Odlukom Hrvatske liječničke komore, Časnog suda, KLASA: 052-02/20- 03/01, URBROJ: 385-02/05-21-20 od 22. rujna 2021., prijavljena liječnica M. Z. R., dr. med. (u ovom sporu pozvana da sudjeluje kao zainteresirana osoba), oslobođena je odgovornosti što je dana 29. prosinca 2017., u 08,43 sati, u Rijeci, u Specijalnoj bolnici M., obavila liječniku djelatnost izvan opsega određenog licencom, na način da je tužiteljici izravno obavila liječnički ultrazvučni pregled (pretragu) abdomena i dojki (dalje: UTZ pregled) te dijagnosticirala, zaključila i dala preporuke, a kako je to pobliže navela i osobno potpisala u nalazu Specijalne bolnice M. od 29. prosinca 2017., dakle, u svojstvu liječnice izravno obavila naprijed opisane poslove iako za njihovo obavljanje dana 29. prosinca 2017. nije bila stručno osposobljena, jer nije posjedovala odobrenje za samostalan rad (licencu) za obavljanje poslova specijalista radiologa (već je posjedovala licencu za obavljanje poslova specijaliste dermatologije i venerologije), čime da je postupila protivno odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o liječništvu ("Narodne novine", broj 121/03 i 117/08, dalje: ZL), dakle povrijedila odredbe ZL i nestručno obavila liječničku profesiju, pa da je time počinila disciplinsku povredu iz čl. 4. st. 2. toč. 1. (povreda odredaba ZL) i toč. 3. (obavljala nestručno liječničku profesiju) Pravilnika o disciplinskom postupku Hrvatske liječničke komore od 14. prosinca 2019. (dalje: Pravilnik o disciplinskom postupku Komore). Prvostupanjsko tijelo je temeljilo svoju odluku na iskazu saslušanog svjedoka prof. dr. sc. G. R., dr. med., specijaliste radiologa, predsjednika Hrvatskog društva radiologa, te je zauzelo stav da liječnici mogu, neovisno o svojoj licenci koja je vezana uz specijalistički ispit, završiti tečajeve kojima stječu trajnu medicinsku izobrazbu i na temelju Potvrdnica o završenim tečajevima obavljati preglede.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: 052-02/20-03/01, URBROJ: 385-02/22-03/25 od 3. ožujka 2022. odbijena kao neosnovana. Tuženik je u cijelosti prihvatio utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja.

3. Međutim presudom ovog Suda poslovni broj UsI-801/22 od 17. studenoga 2022. poništeno je navedeno rješenje tuženika od 3. ožujka 2022. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak. Sud je u toj presudi obrazložio kako pitanje - je li prijavljena liječnica bila ovlaštena obaviti sporne preglede tužiteljice - predstavlja pravno, a ne činjenično pitanje. Stoga da su na to pitanje kompetentan odgovor ovlaštena dati upravo tijela Komore, kao samostalne i neovisne strukovne organizacije, koja predstavlja u nju obvezno udružene liječnike (u svjetlu čl. 35. ZL), pa da izvođenje dokaza ispitivanjem svjedoka na tu okolnost i temeljiti odluku na tom iskazu, propustivši odluku utemeljiti na tumačenju mjerodavnog normativnog okvira, ne može činiti valjanu podlogu za odlučivanje disciplinskih tijela Komore. Dakle, u presudi je ukazano da se mjerodavno materijalno pravo ne tumači izvođenjem dokaza (saslušanjem svjedoka ili „vještačenjem prava“). Budući da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo propustili dati valjanu interpretaciju mjerodavnih normi primijenjenih pri donošenju njihovih odluka, Sud je poništio navedeno rješenje tuženika i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak.

4. Tuženik je u ponovnom postupku pribavio stav Izvršnog odbora Komore o kompetencijama za provođenje UTZ dijagnostike od 29. svibnja 2023., a prema tom stavu prijavljena liječnica je na temelju svoje bazične medicinske izobrazbe i Potvrdnica o završenim tečajevima I. kategorije organiziranih od strane Medicinskog fakulteta u Zagrebu, kojima liječnici stječu trajnu medicinsku izobrazbu, bila stručno osposobljena za obavljanje UTZ pregleda abdomena i dojki. Stoga je tuženik u ponovnom postupku donio rješenje KLASA: 052-02/20-03/01, URBROJ: 385-02/02- 23-48 od 14. lipnja 2023. kojim je ponovo odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

5. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, te je u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu tvrdila, u bitnome, isto kao i u upravnom postupku, da je prijavljena liječnica počinila disciplinske povrede iz čl. 4. st. 2. toč. 1. i 3. Pravilnika o disciplinskom postupku Komore radi toga što je dana 29. prosinca 2017. obavila UTZ pregled dojki i abdomena tužiteljice, a da za tu vrstu pregleda nije bila stručno osposobljena jer nije imala odobrenje za samostalan rad (licencu) za obavljanje poslova specijaliste radiologa, već je posjedovala licencu za obavljanje poslova specijaliste dermatologije i venerologije, a koja licenca da prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17, 89/17, 90/17, 91/17 i 100/18, dalje: Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine) i Programu specijalizacije iz dermatologije i venerologije koji prileži tom Pravilniku ne obuhvaća mogućnost obavljanja UTZ abdomena i dojki. Smatra da UTZ dojki mogu obavljati samo radiolozi. Također smatra da se obveza stručnog usavršavanja liječnika odnosi samo na usavršavanje u okviru izdane licence, pa da stoga Potvrdnice Medicinskog fakulteta ne mogu biti osnova za obavljanje UTZ pregleda abdomena i dojki. Slijedom navedenog, tužiteljica u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud prvenstveno donese meritornu odluku na način da utvrdi da je prijavljena liječnica počinila navedene disciplinske povrede, a tek podredno da se poništi osporavano rješenje tuženika i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Zainteresirana osoba M. Z. R., dr. med., pozvana je ovosudnim rješenjem poslovni broj Us I-1416/2023-4 od 14. rujna 2023. da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu, međutim u ostavljenom roku od 30 dana nije dostavila Sudu svoj odgovor na tužbu, slijedom čega se ima smatrati da ne želi sudjelovati u ovom sporu kao zainteresirana osoba sukladno upozorenju iz točke IV. izreke tog rješenja. Stoga ista nije dalje pozivana u ovom sporu.

8. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 6. veljače 2024. i 19. ožujka 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužiteljice i opunomoćenica tuženika te su iste ustrajale kod navoda iznesenih u svojim podnescima dostavljenima Sudu do navedenih ročišta.

9. Dakle, u sporu nije sporno da je prijavljena liječnica dana 29. prosinca 2017. u privatnoj specijalnoj bolnici kao vanjski suradnik te bolnice obavila UTZ pregled abdomena i dojki tužiteljice i da je za obavljeni pregled izradila i dala nalaz tužiteljici. Nadalje, nije sporno da je prijavljena liječnica u vrijeme obavljanja navedenog pregleda posjedovala licencu za samostalan rad iz specijalističkog područja dermatologije i venerologije. Nadalje, nije sporno da je prijavljena liječnica prije dobivanja te licence završila poslijediplomske tečajeve stalnog usavršavanja liječnika I. kategorije "Ultrazvuk abdominalnih organa" i "Ultrazvuk dojke" i da su joj izdane Potvrdnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da je stekla stručnu osposobljenost za samostalno obavljanje UTZ pregleda abdominalnih organa i dojki.

10. U sporu je sporno, je li prijavljena liječnica bila ovlaštena obavljati preglede samo u okviru specijalističkog područja dermatologije i venerologije za koje joj je izdana licenca za samostalan rad ili je pored tog područja bila ovlaštena obavljati i UTZ preglede abdomena i dojki na temelju Potvrdnica Medicinskog fakulteta o završenim tečajevima stručnog usavršavanja iz tog područja. Dakle, sporno je šire pravno pitanje vezano za obavljanje liječničke djelatnosti, da li može liječnik obavljati UTZ pregled abdomena i dojki neovisno o području za koje mu je izdana licenca, a na temelju bazične medicinske izobrazbe i završenih tečaja stručnog usavršavanja organiziranog od strane medicinskih fakulteta, stručnih društava i drugih institucija čijim završetkom se dobiva Potvrdnica.

11. Sud je radi razjašnjenja ovog spornog pitanja zatražio od tuženika da dostavi u spis sve licence koje su izdane prijavljenoj liječnici za samostalan rad, obzirom da se iste nisu nalazile u spisu predmeta upravnog postupka.

12. Podneskom od 5. ožujka 2024. tuženik je dostavio u spis sve licence koje su izdane prijavljenoj liječnici od završetka medicinskog fakulteta. U tom podnesku tuženik je još naveo kako po njegovom stavu treba imati u vidu da je prijavljena liječnica prilikom predmetnog pregleda postupala u dobroj vjeri jer je smatrala da je temeljem bazične medicinske izobrazbe i položenih tečajeva I. kategorije organiziranih od strane Medicinskog fakulteta u Zagrebu bila stručno osposobljena, kompetentna i ovlaštena za obavljanje UTZ pregleda abdomena i dojki. Naveo je da ovakav način pohađanja specijaliziranih edukacija, odnosno tečajeva stručnog usavršavanja, postoji od osnivanja samostalne Republike Hrvatske i da ga provode najeminentnije organizacije (medicinski fakulteti, stručna društva) te da je kao takav općeprihvaćen u zdravstvenom sustavu. Naveo je i da je nesporna činjenica da je i javna politika zauzela stav koji potiče provedbu UTZ pregleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u drugim neradiološkim djelatnostima. Stoga tuženik i nadalje smatra kako je prijavljena liječnica bila stručno osposobljena za obavljanje predmetnog pregleda. Tuženik je još naveo kako bi Sud prilikom odlučivanja u predmetnom sporu trebao uzeti u obzir i činjenicu da tužiteljica nije dokazala da je prijavljena liječnica prilikom predmetnog pregleda nestručno postupala, odnosno da je došlo do ikakvog previda ili pogrešne dijagnoze, jer se u spisu predmeta nalazi samo nalaz od UTZ pregleda tužiteljice dok ne postoji snimka (zapis) tog pregleda, kao niti ikakva daljnja medicinska dokumentacija o liječenju tužiteljice.

13. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

14. Na temelju razmatranja mjerodavnih propisa i odlučnih činjenica, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

15. Dakle, ovdje su mjerodavni propisi koji su bili na snazi u vrijeme spornog pregleda 29. prosinca 2017. i to spomenuti Zakon o liječništvu („Narodne novine", broj 121/03 i 117/08, dalje: ZL) i spomenuti Pravilnik o odobrenju za samostalan rad (licenci) Hrvatske liječničke komore od 10. travnja 2017. (dalje: Pravilnik o licenci Komore), zatim Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17, 89/17, 90/17, 91/17 i 100/18, dalje: Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja licence iz područja dermatologije i venerologije prijavljenoj liječnici, te Pravilnik o disciplinskom postupku Hrvatske liječničke komore od 14. prosinca 2019. (dalje: Pravilnik o disciplinskom postupku Komore) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužiteljice za pokretanje disciplinskog postupka 27. prosinca 2019.

16. Čl. 2. st. 1. ZL propisano je da je liječnik zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine.

17. U čl. 6. ZL je propisano da je jedan od općih uvjeta za obavljanje liječničke djelatnosti odobrenje za samostalan rad (licenca).

18. Čl. 13. st. 1. ZL propisano je da liječniku koji je upisan u Imenik liječnika, Komora daje odobrenje za samostalan rad (licencu). St. 2. istog članka propisano je da se odobrenjem za samostalan rad dokazuje stručna osposobljenost liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske. St. 3. istog članka propisano je da odobrenje za samostalan rad (licencu) liječniku daje, odnosno uskraćuje upravnim aktom tijelo određeno Statutom Komore. St. 6. istog članka je propisano da uvjete za davanje odobrenja za samostalan rad liječnika propisuje općim aktom Komore.

19. Čl. 15. st. 1. ZL je propisano da liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad. St. 2. istog članka je propisano da liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom daje se odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen. St. 3. istog članka propisano je da se liječniku s položenim stručnim ispitom i liječniku na specijalizaciji daje odobrenje za samostalan rad u području opće medicine. St. 5. istog članka propisano je da iznimno, iako nema odobrenje za samostalan rad iz određene specijalnosti, liječnik može obavljati liječničku djelatnost iz područja za koje mu nije dano odobrenje za samostalan rad u sljedećim slučajevima: 1. u društveno kriznim situacijama ili u drugim izvanrednim okolnostima kad je njegovo djelovanje neophodno jer je pružanje redovite zdravstvene zaštite onemogućeno; 2. u hitnim slučajevima kad bi izostanak hitne liječničke intervencije i pomoći trajno ugrozio zdravlje ili život bolesnika; 3. u okolnostima deficitarne zdravstvene zaštite u kojima se ne može osigurati redovita zdravstvena zaštita.

20. Čl. 2. st. 1. Pravilnika o licenci Komore propisano je da je odobrenje za samostalan rad (licenca) javna isprava kojom se dokazuje stručna osposobljenost liječnika - doktora medicine za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti iz područja opće medicine, specijalnosti i uže specijalnosti odnosno akreditacijskog područja u Republici Hrvatskoj. St. 2. istog članka je propisano da liječnik svoje zvanje može obavljati samo u okviru svoje izobrazbe određene licencom, ukoliko zakonom nije drukčije propisano.

21. U čl. 14. t. 4. Pravilnika o licenci Komore propisano je da licenca, između ostaloga, sadrži stručno područje za koje se licenca izdaje - opća medicina, specijalizacija ili uža specijalizacija ili akreditacijsko područje.

22. Čl. 23. Pravilnika o licenci Komore propisano je da je liječnik dužan bez odgode podnijeti zahtjev za zamjenu licence u sljedećim slučajevima:

a) ako unutar razdoblja važenja licence iz opće medicine položi specijalistički ispit ili stekne status specijalista određene specijalnosti, sukladno posebnim propisima,

b) ako unutar važenja licence iz specijalnosti položi ispit iz uže specijalnosti ili stekne status specijalista iz uže specijalnosti, sukladno posebnim propisima, c) ako unutar razdoblja važenja licence iz određene specijalnosti i uže specijalnosti položi ispit ili mu bude priznat status specijalista iz druge uže specijalnosti istog specijalističkog područja,

d) ako unutar razdoblja važenja licence završi izobrazbu iz akreditacijskog područja.

23. Čl. 28. st. 2. Pravilnika o licenci Komore propisano je da se u slučajevima zamjene licence liječniku izdaje nova licenca na vremensko razdoblje koje ne može trajati duže od vremenskog razdoblja licence koja se zamjenjuje. U st. 3. istog članka je propisano da licenca koja se zamjenjuje novom licencom oglašava se nevažećom, a rješenje o izdavanju licence koja se zamjenjuje novom licencom ukida se.

24. Čl. 29. st. 1. Pravilnika o licenci Komore propisano je da je liječnik kojemu je izdana licenca, dužan stručno se usavršavati u skladu s posebnim aktom Komore kojim je reguliran postupak, sadržaj i rokovi trajne medicinske izobrazbe liječnika. U st. 2. istog članka je propisano da se liječniku obnavlja licenca ukoliko je sakupio propisani broj bodova u postupku trajne medicinske izobrazbe, odnosno najmanje 120 bodova u šest godina te ukoliko uredno ispunjava sve članske obveze.

25. Čl. 3. st. 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisano je da je popis specijalizacija tiskan u Prilogu I. tog Pravilnika, a st. 3. istog članka propisano je da su programi specijalizacija tiskani u Prilogu II. tog Pravilnika, a programi specijalizacija obuhvaćaju, između ostalog, sadržaj, trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija.

26. Čl. 28. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisano je da se po položenom specijalističkom ispitu stječe naziv određene grane specijalnosti, propisan u programu specijalizacije iz čl. 3. tog Pravilnika.

27. U Prilogu I. pod točkom 4. propisana je specijalizacija iz dermatologije i venerologije, a u Prilogu II. pod točkom 4. propisan je program specijalizacije iz dermatologije i venerologije, a uvidom u taj program utvrđeno je da isti ne sadrži osposobljavanje za obavljanje UTZ pregleda abdomena i dojki te ne predviđa da polaznik završetkom te specijalizacije stječe kompetencije za obavljanje UTZ pregleda abdomena i dojki, dok je u programu za pojedine druge grane specijalizacije predviđeno osposobljavanje i stjecanje kompetencija iz UTZ dijagnostike organa kojima se bavi ta grana specijalizacije.

28. Dakle, specijalizacija iz dermatologije i venerologije prema ranije važećem, ali i sada važećem Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 65/22), ne predviđa stjecanje kompetencija za obavljanje UTZ pregleda abdomena i dojki.

29. Čl. 4. st. 2. Pravilnika o disciplinskom postupku Komore propisano je da je liječnik disciplinski odgovoran ako: 1. povrijedi odredbe Zakona o liječništvu, 2. povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije Komore, 3. obavlja nestručno liječničku profesiju, 4. svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije, 5. ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom određene članske obveze prema Komori.

St. 3. tog članka propisano je da su teške povrede one povrede navedene u st. 2. tog članka koje s obzirom na okolnosti slučaja imaju teže značenje s obzirom na važnost, prirodu povrijeđenog dobra, visinu materijalne štete ili težinu druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena odnosno propuštena.

St. 4. istoga članka propisano je da su lake povrede one povrede navedene u st. 2. tog članka koje s obzirom na okolnosti slučaja imaju lakše značenje s obzirom na važnost, prirodu povrijeđenog dobra, visinu materijalne štete ili težinu druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena odnosno propuštena.

30. Čl. 58. t. 2. Pravilnika o disciplinskom postupku Komore propisano je da će odluku kojom se liječnik oslobađa odgovornosti vijeće izreći ako se utvrdi da ima okolnosti koje isključuju odgovornost sukladno odredbama kaznenog materijalnog prava.

31. Čl. 73. st. 4. Pravilnika o disciplinskom postupku Komore propisano je da će pri izboru disciplinske mjere Sud Komore cijeniti važnost i prirodu povrijeđenog dobra, visinu materijalne štete, težinu druge posljedice i okolnosti pod kojima je radnja izvršena odnosno propuštena, dosadašnje obavljanje liječničke profesije i ponašanje nakon počinjene disciplinske povrede.

32. Iz dostavljenih licenci za prijavljenu liječnicu je razvidno da je Komora dana 11. veljače 1998. izdala prijavljenoj liječnici, nakon što je završila medicinski fakultet i položila stručni ispit, prvu licencu za samostalan rad u svojoj struci broj 7825 i to za razdoblje od 20. prosinca 1996. do 19. prosinca 2002. Utvrđeno je da je ta licenca obnovljena (relicencirana) dana 20. prosinca 2002., a u obnovljenoj licenci je izričito navedeno da se ista odnosi na pravo samostalnog obavljanja poslova liječnika opće medicine za razdoblje od 20. prosinca 2002. do 19. prosinca 2008., zatim je ta licenca obnovljena dana 6. studenoga 2008. i 3. siječnja 2012. za razdoblje od 20. prosinca 2008. do 19. prosinca 2014., te je ta licenca obnovljena ponovo dana 10. veljače 2015. za razdoblje od 20. prosinca 2014. do 20. prosinca 2020.

33. Utvrđeno je da je potom prijavljena liječnica sukladno citiranom čl. 23. a) Pravilnika o licenci Komore podnijela dana 3. srpnja 2017. Komori zahtjev za zamjenu licence i to za poslove iz područja specijalnosti dermatologije i venerologije obzirom da je u međuvremenu položila specijalistički ispit iz tog područja te je zahtjevu priložila diplomu Ministarstva zdravstva od 20. prosinca 2016. Utvrđeno je da je rješenjem Komore od 3. kolovoza 2017. izdana nova licenca za samostalan rad pod istim brojem 7825, ali za samostalno obavljanje poslova specijaliste dermatologije i venerologije za razdoblje od 3. srpnja 2017. do 20. prosinca 2020. te je istovremeno proglašena nevažećom ranija licenca koja je izdana za samostalno obavljanje liječnika opće medicine za razdoblje od 20. prosinca 2014. do 20. prosinca 2020. Utvrđeno je da je potom ta licenca obnovljena dana 26. studenoga 2020., a u licenci je izričito navedeno da se odnosi na pravo samostalnog obavljanja poslova dermatologije i venerologije za razdoblje od 20. prosinca 2020. do 20. prosinca 2026.

34. Iz Potvrdnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, broj 696/97, od 19. prosinca 1997., slijedi da je prijavljena liječnica završila poslijediplomski tečaj stalnog usavršavanja liječnika I. kategorije "Ultrazvuk dojke", da je položila ispit pred povjerenstvom Medicinskog fakulteta u Zagrebu i da je stekla stručnu osposobljenost za samostalno obavljanje ultrazvučnih pregleda dojke.

35. Iz Potvrdnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, broj 871/98, od 26. ožujka 1998., slijedi da je prijavljena liječnica završila poslijediplomski tečaj stalnog usavršavanja liječnika I. kategorije "Ultrazvuk abdominalnih organa", da je položila ispit pred povjerenstvom Medicinskog fakulteta u Zagrebu i da je stekla stručnu osposobljenost za samostalno obavljanje ultrazvučnih pregleda abdominalnih organa.

36. Iz iskaza svjedoka prof. dr. sc. G. R., dr. med., specijaliste radiologije, predsjednika Hrvatskog društva radiologa, koji je saslušan tijekom prvostupanjskog upravnog postupka i na kojem iskazu je prvostupanjsko tijelo temeljilo svoju odluku, slijedi da je samostalno obavljanje UTZ dijagnostike moguće raditi ne samo na temelju specijalizirane edukacije, već i na temelju licenciranih tečajeva koji se provode pri npr. Komori, fakultetu ili drugim institucijama, a po čijem se završetku dobiva licenca, tj. potvrda, odnosno diploma. U odnosu na Potvrdnice prijavljene liječnice, iskazao je da Medicinski fakultet organizira tečaj usavršavanja liječnika što je legalna i legitimna edukacija za samostalno izvođenje pretraga navedenih organa i organskih sustava. Završetkom navedenih tečajeva usavršavanja liječnika te ishodovanjem potvrdnica o njihovom završetku podrazumijeva se da su polaznici usavršeni i licencirani za samostalno izvođenje tih dijagnostičkih pretraga. Svjedok je napomenuo i da izvođenje UTZ pretrage nije isključivo u domeni kliničkih radiologa, već da tu dijagnostiku redovito obavljaju i liječnici opće prakse, kao i niz drugih medicinskih specijalnosti. Istaknuo je i da licenca koja se spominje u čl. 13. ZL nije u vezi s Potvrdnicama ili uvjerenjima o kojima je govorio.

37. Iz stava Izvršnog odbora Hrvatske liječničke komore o kompetencijama za provođenje UTZ dijagnostike od 29. svibnja 2023., koji je donesen na temelju upute iz ranije presude ovog Suda poslovni broj UsI-801/22 i na kojem je tuženik u ponovljenom postupku temeljio svoju odluku, slijedi da u programu specijalističkog usavršavanja iz dermatologije i venerologije koji je bio u primjeni u razdoblju kada je prijavljena liječnica završila specijalizaciju iz tog područja nisu predviđene posebne kompetencije za obavljanje UTZ pregleda abdomena i dojki, radi čega je dodatno razmatrano je li prijavljena liječnica kao doktor opće medicine, neovisno o kasnijoj specijalističkoj izobrazbi iz određenog područja, osposobljena za provođenje UTZ pregleda na temelju odgovarajućih poslijediplomskih tečajeva, te je zauzet stav kako liječnici u djelatnosti opće/obiteljske medicine mogu provoditi te postupke, što znači i liječnici bez specijalizacije. Dakle, Izvršni odbor Komore je zauzeo stav na temelju mjerodavnih zakonskih i podzakonskih odredaba, javne politike u pogledu poticaja UTZ pregleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i općeprihvaćenog postupanja da liječnici na temelju svoje bazične medicinske izobrazbe i položenih tečajeva stručnog usavršavanja mogu obavljati UTZ preglede abdomena i dojki.

38. Cijeneći citirane zakonske i podzakonske odredbe i navedene činjenice utvrđene u ovom sporu Sud zaključno utvrđuje sljedeće.

39. Dakle, iz citiranog čl. 2. st. 1. ZL slijedi da je bazična medicinska izobrazba liječnika medicinski fakultet završetkom kojeg se stječe naziv doktor medicine, a sukladno citiranom čl. 15. st. 3. ZL liječniku s položenim stručnim ispitom i liječniku na specijalizaciji daje se licenca za samostalan rad iz područja opće medicine, dok se sukladno citiranom čl. 15. st. 2. ZL liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom, daje odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen.

40. Na temelju uvida u licence prijavljene liječnice utvrđeno je da je prijavljena liječnica nakon završetka medicinskog fakulteta i položenog stručnog ispita imala licencu iz čl. 15. st. 3. ZL za samostalno obavljanje poslova liječnika opće medicine od 20. prosinca 1996. do 3. srpnja 2017., a od 3. srpnja 2017. pa nadalje licencu isključivo za samostalno obavljanje poslova specijaliste dermatologije i venerologije, dok je ranija licenca za samostalno obavljanje poslova liječnika opće medicine oglašena nevažećom. To je i u skladu s citiranim čl. 23. a) i čl. 28. st. 2. i 3. Pravilnika o licenci Komore prema kojem je liječnik dužan zatražiti zamjenu licence kada unutar razdoblja važenja licence iz opće medicine položi specijalistički ispit, a u slučaju zamjene licence liječniku se izdaje nova licenca, a licenca koja se zamjenjuje oglašava se nevažećom.

41. Stoga je prijavljena liječnica u vrijeme spornog pregleda 29. prosinca 2017. imala isključivo licencu za samostalno obavljanje poslova iz područja dermatologije i venerologije, a sukladno navedenom Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i priloženom programu specijalizacije slijedi da specijalizacija iz dermatologije i venerologije ne obuhvaća UTZ preglede abdomena i dojki, a to je potvrđeno i u navedenom stavu Izvršnog odbora Komore o kompetencijama za provođenje UTZ dijagnostike od 29. svibnja 2023.

42. U odnosnu na Potvrdnice Medicinskog fakulteta u Zagrebu koje posjeduje prijavljena liječnica navodi se da je točno da liječnici na temelju poslijediplomskih licenciranih tečajeva stječu određenu medicinsku izobrazbu. U konačnici to im je i zakonska obveza koja proizlazi iz citiranog čl. 29. Pravilnika o licenci Komore prema kojem su liječnici obvezni stručno se usavršavati u svrhu obnove izdane licence. Međutim, to stručno usavršavanje mora biti u okviru izdane licence. Stoga pogrešno smatraju tuženik i prvostupanjsko tijelo da Potvrdnice o završenim tečajevima nisu u vezi s izdanom licencom.

43. Napominje se da je u citiranom čl. 14. Pravilnika o licenci Komore navedeno koje točno podatke sadrži licenca, pa je tako u toč. 4. tog članka navedeno da licenca sadrži stručno područje za koje se licenca izdaje - opća medicina, specijalizacija ili uža specijalizacija ili akreditacijsko područje. U Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine su točno navedeni dijelovi specijalističkog usavršavanja te popis općih i posebnih kompetencija, dok je u citiranom čl. 15. st. 1. ZL propisano da liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad. Dakle, poslovi specijalizacije su taksativno propisano Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, te se za obavljanje točno tih taksativno navedenih poslova liječniku izdaje licenca, pa se stoga i sva stručna usavršavanja liječnika odnose na te poslove. Stoga stručna usavršavanja iz drugih medicinskih područja izvan izdane licence ne omogućavaju liječničku da samostalno obavlja medicinske djelatnosti iz drugih područja medicine za koje je završio tečaj stalnog usavršavanja. Dakle, stalno usavršavanje liječnika odnosi se na izdanu licencu i obavlja se u okviru izdane licence i služi u svrhu obnavljanja izdane licence. Stoga se medicinske djelatnosti ne mogu kombinirati mimo izdane licence i mimo programa i kompetencija koje su propisane za svaku pojedinu specijalizaciju. Stručno usavršavanje podrazumijeva stjecanje novih znanja i vještina, ali unutar specijalizacije s obzirom na razvoj medicine i novosti u metodama liječenja.

44. Nadalje, i po stavu Suda pravilno obrazlaže tužiteljica da je tuženik temeljio svoju odluku donesenu u ponovnom postupku isključivo na obvezi liječnika za stalnim stručnim usavršavanjem i na nadležnosti Komore da organizira, nadzire i vrednuje to stručno usavršavanje, a koja obveza proizlazi iz čl. 114. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 75/93, dalje: ZZZ), koji je bio na snazi kada je prijavljena liječnica završila navedene poslijediplomske tečajeve stručnog usavršavanja za koje su joj izdane Potvrdnice. Međutim, pravo i obveza liječnika na stalno stručno usavršavanje, kao što je prethodno pojašnjeno, ne daje ovlaštenje liječnicima da na temelju takvog stručnog usavršavanja i izdanih im Potvrdnica obavljaju liječničku djelatnost izvan okvira koji je određen izdanom licencom. To stoga što je Sud prethodno citirao zakonodavni okvir koji je mjerodavan za dokazivanje stručne osposobljenosti liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske. Dakle, izobrazba liječnika je u nadležnosti Medicinskog fakulteta, ali odobrenje za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti je isključivo u nadležnosti Komore.

45. Pri tome se navodi kako nije jedino specijalist radiolog mogao obavljati UTZ abdomena i dojki. Naime, UTZ dijagnostiku pojedinih organa mogu obavljati svi oni liječnici koji imaju specijalizaciju iz područja za koje je Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i programom propisana mogućnost obavljanja te vrste pretrage i imaju licencu za tu specijalizaciju. Dakle, UTZ preglede pojedinih organa mogu provoditi i liječnici u određenim neradiološkim djelatnostima, ali to nisu doktori medicine (liječnici opće medicine) već primjerice specijalisti obiteljske medicine, specijalisti pedijatrije, specijalisti ginekologije, specijalisti medicine rada i sporta, specijalisti hitne medicine, a koji su svojim specijalističkim usavršavanjem stekli i kompetencije za obavljanje UTZ dijagnostike što proizlazi iz programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine u navedenim granama.

46. Nadalje, suprotno stavu tužiteljice, sama činjenica da je prijavljena liječnica obavila UTZ pregled izvan izdane licence, ne znači automatizmom da je ista taj pregled obavila i nestručno. Naime, prema ranije citiranom stavu Izvršnog odbora Komore o kompetencijama za provođenje UTZ dijagnostike od 29. svibnja 2023. slijedi da je stav struke da su liječnici na temelju svoje bazične medicinske izobrazbe uz položene tečajeve I. kategorije organizirane od strane Medicinskog fakulteta dovoljno stručno osposobljeni za obavljanje UTZ pregleda abdomena i dojki. Stoga se činjenica da je prijavljena liječnica zaista obavila nestručan pregled mora zasebno utvrđivati, jer je moguće da je prijavljena liječnica iako nije imala licencu za samostalan rad ove vrste pregleda, pregled obavila prema pravilima liječničke struke, u kojem slučaju nema uvjeta da se disciplinski tereti da je obavila nestručno liječničku profesiju. U prilog ovom stavu ide i činjenica da je u citiranom čl. 15. st. 5. ZL propisano u kojim situacijama liječnik može obavljati liječničku djelatnost iz područja za koje mu nije izdana licenca za samostalan rad, a to su društveno krizne i druge izvanredne okolnosti, zatim hitni slučajevi kada bi izostanak hitne liječničke intervencije ugrozio zdravlje ili život bolesnika i u okolnostima deficitarne zdravstvene zaštite. Zauzimanjem stava i tumačenja tužiteljice, slijedilo bi da bi u svim ovim okolnostima liječnik nestručno obavio liječničku profesiju samo na temelju činjenice što je liječničku djelatnost obavio izvan izdane licence. Stoga Sud cijeni da se radi o povredi koju treba posebno utvrđivati od slučaja do slučaja.

47. Slijedom svega navedenoga, prijavljena liječnica je dana 29. prosinca 2017. obavila pregled (UTZ pregled abdomena i dojki) za koji nije posjedovala odobrenje za samostalan rad (licencu) čime je postupila suprotno citiranom čl. 15. st. 1. ZL.

48. Tuženik je zbog pogrešnog tumačenja mjerodavnih normi koje se imaju primijeniti u konkretnom slučaju donio nezakonitu odluku. Stoga je Sud na temelju čl. 58. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, poništio osporavano rješenje tuženika i predmet ponovo vratio tuženiku na ponovni postupak, kako bi tuženik u ponovnom postupku polazeći od pojašnjenja i tumačenja kojeg je dao Sud, donio novu odluku u ovom disciplinskom postupku. U ponovnom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda, te je obvezan donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZUS.

49. Prilikom donošenja nove odluke u ovom postupku potrebno je voditi računa da se u opisu disciplinskog djela prijavljenoj liječnici stavlja na teret obavljanje liječničke djelatnosti izvan licence za obavljanje poslova specijaliste radiologa, a Sud je prethodno pojasnio kako i liječnici u određenim neradiološkim djelatnostima mogu obavljati UTZ preglede pojedinih organa, pa je stoga potrebno izostaviti taj dio iz opisa disciplinskog djela. Nadalje, u ponovnom postupku prilikom utvrđivanja odgovornosti prijavljene liječnice ili prilikom odmjeravanja kazne potrebno je voditi računa o navodima tuženika iz odgovora na tužbu da je nesporna činjenica da je javna politika poticala provedbu UTZ pregleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u drugim neradiološkim djelatnostima te da je bio općeprihvaćen stav u zdravstvenom sustavu da se pojedini pregledi mogu obavljati na temelju bazične medicinske izobrazbe i specijaliziranih edukacija, odnosno tečajeva stručnog usavršavanja na temelju izdanih Potvrdnica, pa da je stoga prijavljena liječnica bila uvjerenja da može obavljati UTZ preglede abdomena i dojki. S druge strane potrebno je imati u vidu i navode tužiteljice o važnosti i prirodi povrijeđenog dobra i težini posljedice koja je moguće nastala uslijed disciplinske povrede za koju se tereti prijavljena liječnica. Potrebno je voditi računa i o tome da je u citiranom čl. 58. t. 2. Pravilnika o disciplinskom postupku Komore propisano da će odluku kojom se liječnik oslobađa odgovornosti vijeće izreći ako se utvrdi da ima okolnosti koje isključuju odgovornost sukladno odredbama kaznenog materijalnog prava. Stoga je s obzirom na sve te okolnosti potrebno utvrditi stupanj odgovornosti prijavljene liječnice i težinu disciplinske povrede. Budući da upravna tijela uopće nisu ocjenjivala ove okolnosti zbog pogrešnog pravnog pristupa, to je bilo potrebno predmet vratiti na ponovni upravni postupak radi upotpunjavanja činjeničnog stanja.

50. Napominje se da je tužiteljica u tužbenom zahtjevu tražila da Sud meritorno riješi ovaj predmet, a tek podredno da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Međutim provođenje upravnog postupka prvenstveno je u nadležnosti upravnih tijela, dok je u nadležnosti Suda ocjena zakonitosti provedenog upravnog postupka. Dakle Sud ima kontrolnu ulogu, a ne ulogu provođenja upravnog postupka umjesto upravnih tijela, pa stoga dok se ne upotpuni činjenično stanje u upravnom postupku i dok upravna tijela ne iznesu svoju argumentaciju za donošenje pojedinačne odluke (upravnog akta), to Sud nije imao uvjeta da meritorno riješi ovaj predmet kako je to tražila tužiteljica. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

51. Odluka o troškovima ovog spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na čl. 79. st. 4. i 6. ZUS u svezi s čl. 79. st. 1. ZUS. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja putem opunomoćenice sukladno Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa/12) kojom je propisano da odvjetniku u prvostupanjskom upravnom sporu pripada nagrada, između ostaloga, za sastav tužbe, zatim za sastav podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja te za zastupanje na raspravi. Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, tužiteljici je u ovom sporu priznat iznos od 497,50 eura po radnji za radnje poduzete u vrijeme važenja Tarife/12, te iznos od 1.000,00 eura po radnji za radnje poduzete nakon 25. studenoga 2023. kada je stupila na snagu Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa/23). Priznavanje troškova prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje je u skladu s pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj 71 Pž-2450/23 od 30. kolovoza 2023. prema kojem Tarifa nije zakon i ne može imati povratno djelovanje, a s tim pravnim shvaćanjem je suglasan i ovaj Sud.

52. Tužiteljica je za sve radnje u sporu zatražila iznos od 1.000,00 eura po radnji sukladno Tarifi/23. Međutim, sukladno prethodno navedenom stavu, tužiteljici je za sastav tužbe od 6. srpnja 2023. priznat iznos od 497,50 eura po radnji, dok joj je za pristup na dva ročišta za raspravu dana 6. veljače 2024. i 19. ožujka 2024. te sastav podneska od 12. ožujka 2024. priznat iznos od 1.000,00 eura po radnji, što ukupno iznosi 3.497,50 eura, uvećano za PDV (874,38 eura), sveukupno 4.371,88 eura. Kako se radi o opravdanim izdacima koji su nastali tužiteljici u tijeku i u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS priznao i dosudio navedene troškove tužiteljici.

53. Tužiteljica je zatražila i naknadu troška za sastav podneska od 10. kolovoza 2023. i za sudske pristojbe. Međutim, tužiteljica je podneskom od 10. kolovoza 2023. ispravila tužbu. Dakle, radi se o trošku koji je prouzročila sama tužiteljica svojim pogrešnim postupanjem prilikom sastavljanja tužbe, pa se stoga trošak za sastav tog podneska ne može prevaliti na teret druge strane. U odnosu na zatraženi trošak sudskih pristojbi navodi se da tužiteljici nije ni nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), jer je tužbeni zahtjev usvojen, pa stoga tužiteljica taj trošak nije ni imala.

U Rijeci 29. ožujka 2024.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).