REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-706/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja B d.o.o., Z , M 1, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G., K. & K.d.o.o., Z., R. c. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja ispravnih podataka u carinskim deklaracijama, 29. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/19- 01/19, URBROJ: 513-04-22-2 od 7. travnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/18-07/422, URBROJ: 513-02-3035/8-18-1 od 31. listopada 2018.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/18-07/422, URBROJ: 513-02-3035/8-18-1 od 31. listopada 2018.
2. Prethodno citiranim prvostupanjskim rješenjem utvrđuju se ispravni podaci u uvoznim carinskim deklaracijama (dalje: UCD) Carinskog ureda Zagreb I, Službe za RGP Jankomir i Slobodna zona, navedenim u Tablici 1. primatelja robe B.d.o.o., tako da ispravni podaci glase kako je to navedeno u Specifikaciji izmjena podataka u UCD, a koja je sastavni dio rješenje. Tč. II. izreke utvrđuje se da je tužitelj, slijedom izmijenjanih podataka, za robu puštenu u slobodan promet po predmetnim UCD-ima dužan platiti iznos 113.003,95 kn.
3. Tužitelj osporava zakonitost gore citiranih akata te u tužbi, u bitnom, navodi da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. Ističe da se 31 od ukupno 45 UCD-a odnosi na 2015. Citira odredbe čl. 108. st. st. 1. i 2., čl. 109. st. 2., 3., 4., i 8. Općeg poreznog zakona, ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude posl. br. U-zpz-35/16 od 4. travnja 2018. prema kojem se porezna obveza smatra utvrđenom tek donošenjem i dostavom rješenje o odbijanju ili odbacivanju žalbe te navodi da da su prvostupanjsko tijelo i tuženik propustili utvrditi da je za obveze koje se odnose na 2015. nastupila zastara na dan. 1. siječnja 2022.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Na navode iz tužbe tuženik se dodatno očitovao podneskom u kojem, u bitnom navodi, kako se računanje rokova zastare u carinskim predmetima ne temelji na odredbama Općeg poreznog zakona već da je to patnje regulirano odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (dalje: Carinski zakonik unije ili CZU), a prema kojem propisu zastara ne teče u tijeku žalbenog postupka.
5. U sporu je provedena rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema odredbi čl. 44. CZU-a svaka osoba ima pravo na žalbu protiv svih odluka koje donesu carinska tijela i koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva, koje se te osobe tiču izravno i pojedinačno.
9. Sukladno odredbi čl. 103. st. 3. tč. a) CZU-a podnošenjem žalbe suspendiraju se rokovi u kojem carinska tijela obavješćuju dužnika o carinskom dugu nakon isteka razdoblja.
10. Slijedom prethodno citiranih odredbi Carinskog zakonika, Sud zaključuje da u tijeku žalbenog postupka pred tuženikom nisu tekli rokovi zastare, a posljedično čemu se utvrđuje da u tijeku drugostupanjskog postupka nije nastupila zastara prava na utvrđivanje carinskog (poreznog) duga.
11. Međutim čak i da je prethodni zaključak pogrešan, odnosno da se pitanje nastupa zastre ima razmatrati u okviru domaćih poreznih propisa, Sud utvrđuje da niti u tom slučaju nije došlo do nastupa zastare.
12. Naime, institut porezne zastare reguliran je odredbama čl. 108. i 109. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16; dalje: OPZ), a koji propis je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja.
13. Čl. 108. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima (st. 2.).
14. U čl. 109. OPZ-a propisano je da su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja (st. 2.). Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi (st. 3.). Ako tijela iz st. 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (st. 4.). Rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito (st. 8.).
15. Slijedom navedenog, polazeći od premise da se na pitanje zastare primjenjuju odredbe OPZ-a, to pravilno tužitelj navodi da je zastara prava na utvrđivanje obveza plaćanja carinskog duga po UCD-ima podnesenim u 2015. počela teći s 1. siječnja 2016. Međutim, pogrešno tužitelj smatra da je tuženik trebao utvrditi nastup zastare s danom 1. siječnja 2022. i obustaviti postupak budući da odredba čl. 109. st. 3. OPZ-a nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Potonje iz razloga što je pravni stav prema kojem se porezna obveza smatra konačno utvrđenom tek odbijanjem ili odbacivanjem podnesene žalbe odnosi na situacije ("utvrđivanja poreza") u kojim žalba ima suspenzivni učinak, dok se u slučajevima kada žalba nema odgodni učinak porezna obveza smatra utvrđenom trenutkom donošenja poreznog rješenja odnosno trenutkom dostave istog stranci. Za napomenuti je da u konkretnom predmetu žalba nema suspenzivni učinak, a što je izričito navedeno u tč. IV. izreke prvostupanjskog rješenja.
Posljedično tome, za utvrđivanje nastupa zastare u situacijama kada žalba ne odgađa izvršenje relevantan je trenutak dostave prvostupanjskog poreznog rješenja stranci, a do kojeg trenutka, u konkretnom slučaju to bi bio dan 15. studeni 2018., nije protekao zastarni rok od šest godina.
16. Slijedom gore izloženog stanja stvari, Sud zaključuje da pobijanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u dispozitivu (tč. I.).
17. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.
U Rijeci 29. ožujka 2024.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
