Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1 Posl. br. 15 Pn-3/2023-65
Posl. br. 15 Pn-3/2023-65
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
OIB: 77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. A., OIB …, iz Ž. zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Ž., protiv tuženika B. Š., OIB …, iz Ž. zastupan po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., i tuženika D. Š., OIB …, iz V. radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika B. Š., te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 6. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima B. Š. iz Ž. OIB … i D. Š. iz V. OIB … da solidarno isplate tužiteljici M. A. iz Ž. OIB …, u roku od 15 dana, novčani iznos od 6.912,65 eura[1]/ 52.083,39 kuna (šesttisućadevetstodvanaesteuraišezdesetpetcenti / pedesetdvijetisućeosamdesettritisućeitridesetdevetlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. studeni 2015. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. po stopi u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena
II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno plate prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.176,38 eura1 /16.397,93 kn (dvijetisućestosedamdesetšesteuraitridesetosamcenti / šesnaesttisućatristodevedesetsedamkunaidevedesettrilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 6. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi koju je podnijela protiv tužene R. Š. navodi da su tužiteljica i tužena R. Š. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 14.10.2010. godine u Ž., te da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda Vukovar stalna služba Županja P-Ob-15/15 od 21.07.2015.godine raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između parničnih stranaka.
1.1. Nadalje tužiteljica u tužbi navodi da od zasnivanja ugovorne obveze te puno i ranije pa sve do gotovo podnošenja tužbe u predmetu Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P Ob 15/15 tužiteljica (kćer) je svaki dan služila i skrbila o tuženoj (majka).
1.2. Tužena je bez ikakvog razloga zabranila daljnje dolaske u njezin stan i obavljanje svih dužnosti koje je preuzela ugovorom pa je na kraju i promijenila bravu i fizički onemogućila dolazak tužiteljice u stan.
1.3. Do onemogućenja dolaska u stan od strane tužene, tužiteljica je godinama istoj pomagala u kućanstvu, brinula o njezinom zdravlju a ponekad o njoj i njezinom zdravlju skrbila i po cijeli dan. Tužiteljica je vodila i kratke bilješke svih poslova koje je pomagala tuženoj pa kronološki navodi da je od 15.-31.12.2010.godine svaki dan po 3 sata čistila kuću, ložila vatru, kuhala kavu, prala tepihe, suđe, srijedom i subotom odvodila tuženu na tržnicu a nedjeljom u crkvu, od 01.01.2011. godine —sve do početka 11 mjeseca i spiralnog loma ruke svaki dan dolazak ujutro, popodne i navečer (kućanski poslovi) otprilike oko 3 sata dnevno, studeni i prosinca nakon loma desne nadlaktice po cijeli dan vodila brigu oko tužene dok joj se ruka nije oporavila.
1.4. U 2012. godini, navodi da je od 01.01.-01.05. svakodnevno odlazila u stan tužene, obavljala čišćenje stana, loženje vatre, peglanje, pranje suđa, pranje stvari, odlazila u nabavku što sve skupa otprilike u grubo iznosi oko 3 sata dnevno svaki dan. Od 01.05.2012. odlazila je svaki dan odlazak sa suprugom na vikendicu tužene i 29 dana po tri sata košnja trave, živice, krčenje, uređenje voćaka i dr. Od 01.06. 01.11. 2012. imala je svaki dan oko 3 sata pomoći oko stana, vikendice i dr., od 03.11.-30.11. 2012., ukupno 27 dana po tri sata, od 01.12.-20.2012. ukupno 20 dana po tri sata, od 20-24.2012. pred Božić spremanje cijeli dan i od 27.12.-31.12. ukupno 4 dana po tri sata.
1.5. U 2013. godini, od 02.01.- 31.01. ukupno 28 dana po 3 sata svaki dan, od 01.02.-28.02. ukupno 28 dana po 3 sata svaki dan, od 01-04. -12.04. ukupno 11 dana po tri sata. Potom navodi da je 12.04.2013. imala odlazak s majkom na sastanak suvlasnika stanova u trajanju od 2 sata, od 13.04.-30.04.2013. ukupno 17 dana po tri sata, od 01.05.-31.05.2013. ukupno 31 dan po tri sata, od 01.06.-13.06.2013. ukupno 13 dana po tri sata. Nadalje navodi da je 14.06.2013. tužena pala, udarila rame i lopaticu te vožena u Vinkovce na snimanje, od 15.06.-25.06.213. ukupno 11 dana po 3 sata. Potom navodi da je 26.06.2013. imala radi majke odlazak na biokemiju u laboratorij, od 27.06.-30.06.2013. ukupno 4 dana po tri sata, od 01.07.-13.07.2013. ukupno 13 dana po tri sata, 14.07.2013,. kada je tužena pala u kući i udarila glavom u kuhinjski element, te zadobila frakturu kuka (u bolnici zadržana 10 dana),tužiteljica navodi da je svaki dan obilazila, a 24.07.2013. kada je tužena otpuštena iz bolnice te do 15.12.2013. vodila je cjelodnevnu brigu o tuženoj uključujući i tuđu pomoć i njegu, a do Božića 2013. je odlazila svaki dan k tuženoj dok sin iste nije promijenio bravu i zabranio ulazak.
1.6. Prvotno označenu tuženu R. Š. tužiteljica smatra ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiranu i odgovornu tužiteljici naknaditi imovinsku štetu koju ista trpi raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je tužena tijekom egzistiranja ugovora primala uzdržavanje od strane tužiteljice.
1.7. Ukupna šteta koju tužiteljica trpi kao davatelj uzdržavanja kroz tri godine iznosi oko 70.000,00 kn a koja se šteta odnosi na stjecanje bez osnove tuženice nakon raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, budući da je tužiteljica gotovo svaki dan 3 sata za tuženicu obavljala radne zadatke.
1.8. Temeljem naprijed navedenog, tužiteljica je u tužbi predložila sudu na temelju 1111. i čl.368 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15,– u daljem tekstu ZOO/05) a u vezi s čl. 29., ZOO-a, da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete iz ugovora o doživotnom uzdržavanju u visini od 80.000,00 kn s zakonskim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak sve zajedno sa zakonskim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tužena R. Š. u odgovoru na tužbu ne osporava da je tužiteljica samo kroz jedan kratak period dok je njezin sin T. Š. bio hospitaliziran u K. brinula o njoj, ali i tada isključivo o troškovima tužene i njezina sina T. Nadalje navodi da izvan toga perioda tužiteljica nikada nije tuženoj dnevno osiguravala 3 obroka zdrave i krepke hrane, čišćenje i pranje prostorija, pranje rublja i liječničku pomoć, jer je sve navedene radnje činio njezin sin T. Š. sa kojim tužena živi i to sve isključivo o vlastitom trošku, stoga predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani, a tužiteljica obveže na naknadu parničnog troška tuženoj.
3. Proveden je dokaz uvidom u priklopljene spise Općinskog suda u Vukovaru, stalna služba Županja posl. br,. P Ob 15/15 i O-527/21, uvidom u priložene zk. izvatke, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke, saslušanjem svjedoka F. A., V. A., I. N., I. K., T. Š., M. V., B. G., D. M., N. A., Z. N. i saslušanjem tužiteljice i tužene R. Š.
4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.
5. Nesporno je da je kod ovog suda 14. prosinca 2010. g. pod posl. br. 1 R2-269/10 ovjeren ugovor o doživotnom uzdržavanju po kojem je R. Š. kao primateljica uzdržavanja sklopila ugovor sa M. A. i T. Š. kao davateljima uzdržavanja, po kojem ugovoru se primateljica uzdržavanja obvezala ostaviti poslije svoje smrti davateljima uzdržavanja svoje suvlasničke dijelove na nekretninama, na jednake dijelove uključujući i pokretnu imovinu, dok su se davatelji uzdržavanja obvezali doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja na način da ugovaraju zajednicu života te se obvezuju osigurati joj prigodnu prehranu, higijenu, medicinsku pomoć, te plaćati tzv. režijske troškove.
6. Nesporno je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru SS Županja posl. br. P Ob-15/15 od 3. srpnja 2015. raskinut djelomično gore navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju u odnosu na ugovorne strane R. Š. i M. A., i to iz razloga što između stranaka nije, unatoč navedenom u ugovoru, postojala zajednica života nakon sklapanja predmetnog ugovora.
7. Nesporno je da je tužena R. Š. umrla tijekom ovog parničnog postupka, odnosno 23. ožujka 2018. radi čega je određen prekid postupka.
8. Nesporno je da su nasljednicima na temelju zakona iza pok. R. Š. proglašeni rješenjem ovog suda posl. br. J 16 O-527/2021-9 od 30. ožujka 2022. M. A. kći ostaviteljice, B. Š. i D. Š. unuci ostaviteljice, svako u 1/3 dijela cjelokupne ostavinske imovine koja se sastoji od ½ dijela stana u Ž. u zgradi sagrađenoj na kč. 3892 k.o. Ž., suvlasničkom dijelu od 40/48 dijela na oranici Ž. kč. br. … u k.o. B. na novčanom potraživanju od HZMO-a na temelju dospjele a ne isplaćene mirovine i na novčanim sredstvima u iznosu od 9,15 kn kod HPB d.d.
9. Svjedok I. N. u svom iskazu navodi da poznaje tužiteljicu te da stanuje u istoj zgradi u kojoj stanuje tužena međutim, nisu na istom ulazu i tuženu ne poznaje, a poznaje njezinog sina T.. Tužiteljicu je viđala prije dvije do dvije i pol godine (iskaz dan 18. veljače 2016.) da skoro svaki dan dolazi u zgradu u kojoj stanuje, imala je psa a svjedokinja inače voli životinje te je znala sa njom porazgovarati ispred zgrade, stekla je dojam da dolazi majci, da li je ona pružala majci ono što ona navodi u tužbi svjedokinji to nije poznato s tim da je tužiteljica svjedokinju koja je inače liječnica znala pitati kada bi se srele kako se liječi prijelom kuka s obzirom da je majka slomila kuk. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedokinja navodi da iz razgovora koje je imala sa tužiteljicom i sa njezinim bratom T. a koji razgovori bi se odvijali kada bi se sreli nije mogla zaključiti da li tužiteljica i u kojem obimu skrbi sa tuženom ali je mogla zaključiti da su u to vrijeme između tužiteljice, tužene, te brata tužiteljice a sina tužene koji živi sa tuženom bili obiteljski dobri, te je mogla zaključiti da se tužiteljica brine o majci. Svjedokinja dalje navodi da joj tužiteljica u razgovorima kada bi se susrele nije pričala npr. da sprema majci, kuha i sl., dalje navodi da joj je poznato da je tužiteljica išla u posjete bratu T. kada je bio u bolnici u V., radi tegoba sa želucem.
10. Svjedok D. H. u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke s obzirom da je u periodu od 2003. do 2014. g. stanovao u istoj zgradi gdje je tužena na istom ulazu na istom katu, stanovi su im bili "vrata do vrata". Od kada se s obitelji doselio u tu zgradu viđao je često tužiteljicu da dolazi kod majke negdje do travnja 2013. g. a moguće je da je to bilo i do kraja 2012. g., napominje da je u travnju 2014. g. dobio posao u Z., tako da je samo povremeno boravio u Ž. i to vikendom, a poslije se i odselio sa te adrese. Sa parničnim strankama se nije posjećivao, viđao je da tužiteljica nosi neke vrećice a što je bilo u vrećicama nije mu poznato. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedok navodi da je parnične stranke znao viđati na stubištu i ispred zgrade i to češće u vrijeme kada je tek doselio u zgradu, poslije je tuženu rjeđe viđao pretpostavlja da se teže kretala zbog životne dobi, dalje navodi kako je znao vidjeti tužiteljičinog sina da dovozi drva za ogrjev u gepeku automobila, vidio ga je u par navrata, pretpostavlja da je do bilo od 2005. do 2007. ili 2008. g.
11. Svjedok I. K. u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke dugi niz godina te može reći da je sa tužiteljicom i njezinim suprugom u dobrim odnosima, oni su mu par puta bili u kući npr. na svinjokolji i kada mu je umrla majka, tužiteljičin suprug mu je znao i češće dolaziti nego li tužiteljica, u tim kontaktima sa tužiteljicom i njezinim suprugom je mogao zaključiti da se tužiteljica dosta brine o svojoj majci kako se to inače djeca brinu, npr. brinula je o njezinoj higijeni, prehrani i zdravlju, te o ogrjevu, a poznato mu je da je tužena par mjeseci živjela kod tužiteljice kada je slomila kuk, te je tužiteljica za to vrijeme skrbila o tuženoj koja je bila vezana uz postelju. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedok navodi da je tužiteljica dugi niz godina brinula se o majci, to mu je poznato s obzirom da najčešće kada bi došao kod tužiteljičinog supruga kući tužiteljica ne bi bila kod kuće te bi njezin suprug rekao da je kod majke, odnijela hranu, počistiti joj i sl. Svjedok dalje navodi da je tužiteljica sa suprugom se brinula i o vikendici koja je ostala iza njezinog oca te je majka zahtijevala da je voze na vikendicu i na groblje, a također se tužiteljica brinula i o grobnom mjestu.
12. Svjedok V. A., sin tužiteljice i unuk tužene, u svom iskazu navodi da se od roditelja odselio 2005. g. i od tada živi u V. s tim da se s roditeljima telefonom čuje jednom tjedno a u posjetu im dolazi jednom mjesečno, a nekada i češće tako da mu je poznato da su njegova majka i baka sklopile ugovor, poznato mu je da je baka boravila u njegovoj momačkoj sobi kod njegovih roditelja kada je bila bolesna zbog prijeloma kuka. Poznato mu je da su njegova majka i baka češće odlazile na groblje nakon što je umro sin tužene I. Š. te je suprug tužiteljice znao voziti tužiteljicu i tuženu na groblje a nekada su dok je tužena to mogla išle i pješke, te su njegovi roditelji vozili baku na vikendicu. Poznato mu je da je njegova majka dolazila kod bake i nakon što se baka nakon oporavka od povrede kuka vratila u svoj stan. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedok navodi da smatra da je do problema između stranaka došlo zbog nepredvidive naravi sina tužene T. koji živi sa tuženom, dalje navodi da je tužiteljici onemogućen ulazak u stan tužene u što se i sam uvjerio kada je sa majkom htio otići kod bake a nisu mogli ući u stan i to je bilo negdje u veljači 2015. g. Ovaj svjedok dalje navodi kako je od svojih roditelja čuo da je brava na stanu tužene promijenjena. Svjedok dalje navodi kako mu je poznato da je tužiteljica išla kod tužene da joj je spremala stan i svakodnevno kuhala i prije prijeloma kuka a i nakon što se tužena vratila u svoj stan poslije prijeloma kuka, primijetio je u veljači 2015. g. da se stan tužene ne održava. Dalje svjedok navodi kako misli da se tužena grijala na termo peć, Dalje svjedok navodi da njegova majka već duže vrijeme jednom tjedno dijeli letke, što je i on nekada prije radio te mu je za taj posao trebalo dva sata tjedno. Nadalje, a svjedok navodi da je i njegov otac bio angažiran oko prijevoza bake do vikendice i do groblja, pretpostavlja da otac to nije naplaćivao od tužene. Nadalje svjedok navodi da u vrijeme kada dođe u Ž. ujaka T. jedino može vidjeti u kladionici ili u kaffe baru. Na upit punomoćnika tužene svjedok navodi da mu je poznato da tužena ima mirovinu, nije mu poznata visina mirovine, koliko je njemu poznato tužena svoju mirovinu nije davala tužiteljici kao npr. za troškove kuhanja i sl., da li je netko imao punomoć na bakinu računu nije mu poznato, pretpostavlja da nije.
13. Svjedok T. Š. brat tužiteljice a sin tužene, u svom iskazu navodi da je sa majkom i sa ocem živio u stanu na adresi iz tužbe od negdje 1980. g. do očeve smrti, a otac je umro 1999. g. od tada on i majka žive sami. Nadalje je naveo da su on i njegova sestra, ovdje tužiteljica sklopili sa majkom ugovor o doživotnom uzdržavanju međutim, tužiteljica nije izvršavala preuzete obveze, znala bi doći ujutro te bi skuhala kavu a kada bi popili kavu rekla bi da tog dana ne može više dolaziti jer ima neke svoje poslove, s obzirom da dijeli propagandne letke, te zna čistiti i stubišta. Majka je sve do prijeloma kuka sama brinula o higijeni stana i kuhala, kuhala je čak i sa slomljenom rukom a u nabavku namirnica je išla također majka dok je ona to mogla a nekad je on išao u nabavku, te sam znao pomoći majci npr. objesiti zavjese, bilo je situacija da je tužiteljica npr. opeglala veš i to dva do tri puta. U vrijeme dok je on bio u bolnici majka je pala i slomila kuk, učinio je nespornim da je majka do njegovog povratka iz bolnice bila kod tužiteljice, a kada je on došao iz bolnice kući tužiteljica mu je rekla "sutra ti dovodim majku pa se ti bakći sa njom", majka se u to vrijeme kretala po stanu uz pomoć hodalice, tako da je on morao kuhati i spremati za sebe i majku jer tužiteljica to nije ni tada radila. Majka mu je poslije rekla da je imala želju nakon bolničkog liječenja prijeloma kuka ići u svoj stan međutim, tužiteljica je rekla da će majku smjestiti kod sebe jer joj je tako lakše. Do ovog spora je došlo s obzirom da je majka jednom prilikom prigovorila tužiteljici da se ne brine o njoj na što se tužiteljica ružnim riječima obratila majci, te zalupila vratima i rekla majci da joj neće doći niti na sahranu. Učinio je nespornim da je on iza toga promijenio bravu na stanu jer se brava pokvarila, tužiteljica je tražila da joj da novi ključ jer je imala ključ od stare brave, a on joj je rekao da može dobiti ključ ali da plati izradu ključa kojeg ću on odnijeti napraviti. Nakon što su se poremetili odnosi tužiteljica je došla u stan sa svojim sinom, on je pustio tužiteljičinog sina u stan, nije znao da je tužiteljica sa njim, međutim tužiteljica je počela skupljati određene stvari po stanu govoreći da su to njezine stvari, tako da je tražila tlakomjer, tada je otkinula vrata od vitrine, te je pri tom razbacivala stvari radi čega ju je on uhvatio za ruku i rekao da izađe iz stana, a s obzirom na cjelokupnu situaciju procijenio je da treba pozvati policiju jer se u sve to umiješao i tužiteljičin sin koji je nasrnuo na njega tako da je policija došla i vođen je prekršajni postupak i on je svoju kaznu platio dok je tužiteljičin sin oslobođen krivnje, a također se vodi i kazneni postupak, tužiteljica je bila u tim postupcima svjedok. Svjedok dalje navodi da su on i majka 2011. g. se grijali na drva, drva su bila kod tužiteljice te su ta drva koristili tužiteljica i njezin suprug također, sjeća se da ga je 18. prosinca 2011. g. nazvala tužiteljica i rekla da ju muž tuče radi čega je otišao njihovoj kući, tada je i njega udario tužiteljičin suprug radi čega je prekršajno odgovarao i od tada mu on nije dopuštao da dolazi po drva kako je to do tada činio, nego im je drva dostavljao jedan čovjek kojeg su oni (tužiteljica i njezin suprug) angažirali a kojem je majka iako nije morala davala 20 do 50 kn. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedok navodi da tužiteljica i sada dijele letke tako da svakog tjedna je angažirana oko toga u čemu joj je i on pomagao, te je njemu trebalo oko 1,5 sat da podijeli letke koje bi mu ona dala, dalje navodi da tužiteljica raznosi i poštu za DM. Dalje, svjedok navodi da on nema osobni automobil, da je suprug tužiteljice vozio majku na vikendicu za što bi mu majka svaki puta dala 100,00 kn, čini nespornim da je suprug tužiteljice vozio majku na liječničke preglede izvan Ž., dalje navodi da majka u zadnje vrijeme ne može ići u crkvu već da misu gleda na TV kod kuće, a do prijeloma kuka je mogla sama otići do crkve i nazad. Dalje navodi da su drva on i majka držali kod tužiteljice jer im je tako bilo jednostavnije s obzirom da tužiteljica ima kuću i dvorište a oni bi drva i to manju količinu držali na balkonu, do sukoba sa zetom 18. prosinca 2011. g. zet je dovozio drva koja bi svjedok natovario. Dalje, svjedok navodi da se njegova skrb o majci ogledala u tome da je izvršavao ono što je majka od njega tražila, te potrebe je nekada financirao svojim novcima a nekada je majka davala novce. Dalje, svjedok navodi da su on i majka brinuli o sebi, majka je znala peglati a i on te su stvari stavljali u perilicu za pranje. Na upit punomoćnika tužene svjedok navodi da je tužiteljica osim gore navedenih poslova i spremala po tuđim kućama te se npr. brinula o supruzi Z. L. iz Ž. i više brinula nego o svojoj majci, dalje navodi da je drva za ogrjev kupovala tužena.
14. Svjedok F. A., suprug tužiteljice, zet tužene, u svom iskazu navodi da su njegova supruga i sin su imali ugovor o doživotnom uzdržavanju sa pok. ocem njegove supruge koji je izvršen u cijelosti tako da je njima dvoma pripala ½ stana a druga polovina je pripala tuženoj s tim da sam je on pok. puncu dao 9.600 ondašnjih DEM da bi on po privilegiranom statusu otkupio taj stan, novce je dao jer ostala njegova djeca nisu željela sudjelovati u tome. Bio je upoznat da njegova supruga sklapa predmetni ugovor sa čim se složio jer sam svjestan da starijim osobama treba skrb, ugovor je sklopljen u vrijeme kada je Tomislav bio kod kuće a prethodno je bio u P. a kasnije u K. u bolnici. Nakon što je tužena pala u svom stanu i slomila kuk, susjeda iz zgrade je nazvala njegovu suprugu i oni su je smjestili u bolnicu gdje je bila 7 dana i iz bolnice je došla kod njega i kod supruge, skrbili su o njoj 5 do 6 mjeseci u svom domu, gdje je imala jednosobni stan u dvorišnom dijelu njihove kuće, u međuvremenu je T. došao iz bolnice iz K., njih dvojica su se posvađali, on je rekao T. da više ne dolazi, međutim, njegova supruga je pripremala hranu za njih dvoje, za tuženu a i za T. kojem je hranu odnosila "preko bašče" što je on znao te tolerirao. Kada se približavala jesen, odnosno zima rekao je tuženoj da zbog financijske situacije bi se ona trebala preseliti u stambeni prostor u kojem se nalaze on i supruga da ne bi grijali na dva mjesta, međutim, ona je tada rekla da bi ona išla u svoj stan, on ju je odvezao do stana i predao ju T. na ulazu u stan i od tada u tom stanu više nije bio, a ubrzo su zabranili i njegovoj supruzi da dolazi u taj stan, jer su promijenili bravu. Napominje da je točno da je T. kada se tužena vratila od njih u stan došao sa košarom za drva međutim, on ga je istjerao iz dvorišta jer nisu bili u dobrim odnosima, a drva koja su oni negdje prije 3 godine ostavili kod njih, a riječ je o 6 m3, su do tada i potrošili. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedok navodi da je njegova supruga skrbila o tuženoj svakodnevno, udaljeni su jedni od drugih 5 – 7 minuta hoda, tužiteljica bi ujutro otišla kod majke, išla je u popodnevnim satima te je išla i navečer, kod majke je spremala hranu za majku i brata, čistila stan, vodila brigu o zdravstvenom stanju majke, a uz to je nekada kuhala kod kuće za sebe i njega a nekada je i on kuhao za njih, poznato mu je da je njegova supruga lijepila tapete u stanu kod majke prije nego što je T. izašao iz bolnice iz K. i to u njegovoj sobi. Dalje, svjedok navodi da se stan kod tužene zagrijavao u vrijeme dok su oni brinuli o tuženoj na drva i na jednu termo peć, te je koristila još jednu grijalicu na struju, drva su nosili on i njegova supruga a T. je znao reći da njemu to ne treba, mada je nekada i T. znao doći kod njih po drva sa košarom. Dalje, svjedok navodi da je njegova supruga pred veće blagdane znala i po tri dana spremati kod tužene stan, dalje navodi da je on vozio tuženu na groblje kada je ona to tražila a njegova supruga je tuženu vodila u crkvu, tako da je za odlaske u crkvu morala odvojiti i do tri sata, vozio je tuženu liječnicima izvan Ž. za što ga ona nije plaćala, nije mu plaćala ni odvoženje na groblje i na vikendicu a svaki puta prije nego što bi je vozio na vikendicu morao je pripremiti vikendicu za njezin dolazak, odnosno pokositi travu i slično, odnosno brinuli su se da je vikendica uključujući voćnjak dvorište i cvijeće bude u urednom stanju. Poznato mu je da je tužiteljica imala punomoć na računu tužene, podigla bi novce sa računa tužene samo kada bi joj to tužena rekla, predala bi tuženoj podignute novce i izvod a isto tako ako je nešto kupovala za tuženu uredno bi joj vratila novce i račun sa robom. Dalje, svjedok navodi da nakon što se posvađao sa T., kada je T. po povratku iz K. dolazio po drva, nakon toga nitko iz njegove kuće nije odnosio drva tuženoj. Dalje, svjedok navodi da je njegova supruga sa tuženom išla na sastanke stara u predmetnoj zgradi jer su njih dvije suvlasnice na stanu. Dalje, svjedok navodi kako je tužena u vrijeme dok se tužiteljica brinula o njoj sklopila neki ugovor H1 za telefon radi čijeg raskida se tužiteljica morala jako angažirati. Dalje, svjedok navodi da sin tužene T. nije održavao higijenu stana niti spremao hranu. Na upit punomoćnika tužene svjedok navodi da je tužena kupovala ogrjev za sebe i sina ali je trošak rezanja, cijepanja i spremanja ogrjeva snosila tužena i on, uz to što je tužiteljica nosila drva kod tužene i brinula se o loženju vatre i peći. Svjedok dalje navodi da ono što je njegova supruga kuhala kod tužene je financirala tužena a tužiteljica se angažirala svojim radom.
15. Svjedok B. O. u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke, okolnosti slučaja joj nisu poznate te je iznenađena da je dobila poziv. Točno je da stanuje u istoj zgradi gdje i tužena i njezin sin T., nalaze se na istom ulazu međutim, oni stanuju na prvom katu a ona na četvrtom. Jedino joj je poznato da je prije par godina kada je prolazila stubištem čula R. Š. kako doziva iz stana, a u to vrijeme je njezin sin T. bio u bolnici u K., radi toga je otišla biciklom kući tužiteljice koja nedaleko stanuje, ona je došla i kada je ušla u stan vidjelo se da je baka pala i bilo je krvi, smještena je u bolnicu a nakon izlaska iz bolnice poznato joj je da je bila kod tužiteljice, dok sin T. nije izašao iz bolnice, drugo ništa joj nije poznato. Na pitanje punomoćnika tužiteljice svjedokinja navodi kako se sjeća da je tužiteljica došla sa ključem, otključala stan te su pozvali hitnu. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedokinja navodi kako joj nije poznato koliko često je tužiteljica dolazila kod tužene, dalje navodi kako joj nije poznato ništa o tome da li su stranke imale sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, dalje navodi da ona npr. ide svaki dan kod svoje majke a koliko često je tužiteljica je išla kod svoje majke ponovno navodi da joj nije poznato.
16. Svjedok B. G. u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke, nesporno je da stanuje u stanu iznad stana u kojem živi tužena. Viđala je tužiteljicu da dolazi kod majke, nekada ju je znala vidjeti po 2 dana za redom a nekada je po par dana nije vidjela, nikada nije vidjela da li tužiteljica što nosi majci ili ne tako da joj priroda njihovog odnosa nije poznata. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedokinja navodi da nikada nije bila u stanu tužene, da se inače sa parničnim strankama pozdravljala kada se sretnu ali u neku drugu komunikaciju nisu ulazili, ne sjeća se da je ikada srela tužiteljicu kako nosi drva za tuženu.
17. Svjedok D. M. u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke budući da je jedno vrijeme bila susjeda tužiteljici, to je bilo negdje do 2001. g. a i nakon što se odselila ostale su u dobrim odnosima te ju je ona posjećivala. Zajedno sa tužiteljicom je znala otići kod tužene nedjeljom ujutro na kavu, a poznato joj je da je tužiteljica znala ići u nabavku za tuženu, znala joj je nositi doručak od svoje kuće, jednom kada je sin tužene T. bio u bolnici je išla sa tužiteljicom, pomagala joj je jer je ona stavljala tapete u jednu sobu kod tužene, spremale su kuhinju, odnosno pomogla joj je u spremanju stana što je trajalo oko dva dana. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedokinja navodi kako je u vrijeme dok je ona bila susjeda sa tužiteljicom, tužiteljica svaki dan išla kod tužene i to više puta tijekom dana, dalje navodi da joj je tužiteljica pričala da je u to vrijeme kod bake npr. peglala rublje, odvela tuženu na tržnicu, u crkvu, spremala stan, vodila je na groblje i sl. Dalje svjedokinja navodi da joj je poznato da tužena ima vikendicu, te da joj je poznato da je tužiteljica odlazila i na vikendicu, poznato joj je da je suprug tužiteljice automobilom znao odvesti tužiteljicu gdje je trebalo, kao npr. liječniku, na vikendicu i na groblje, poznato joj je da je tužena stan zagrijala loženjem drva, nije joj poznato tko je kupovao drva ali zna da je tužiteljica vozila tuženoj drva. Dalje navodi da joj je poznato da je tužena doživjela ozljedu, u vrijeme oporavka je živjela kod tužiteljice. Svjedokinja dalje navodi da je tužena pred njom znala govoriti da sin T. kada dobije mirovinu ne sudjeluje u troškovima njihove zajednice, tako da tužena mora sve financirati, također je znala reći da njezin sin T. također niti radom ne doprinosi njihovoj zajednici, tužena nije govorila pred svjedokinjom tko joj pomaže ali je svjedokinji poznato da je tužiteljica uvijek bila pri ruci tuženoj. Dalje navodi kako joj nije poznato koliko često tužiteljica raznosi letke, misli da ih raznosi jednom ili dva puta tjedno.
18. Svjedok N. A. u svom iskazu navodi da su negdje otprilike 2012. g. ona i suprug kao podstanari živjeli u susjedstvu tužiteljice, tamo su živjeli oko godinu dana, tuženu je upoznala kod tužiteljice, tužiteljica je znala angažirati nju i njezinog supruga da odvezu tuženoj brikete i drva za ogrjev tijekom te godine dok su bili susjedi. Poznato joj je da je tužena slomila kuk s obzirom da je u to vrijeme bila susjeda tužiteljici, tužiteljica je u to vrijeme čuvala djecu za novce što je napustila da bi se brinula o majci kada je majka izašla iz bolnice i došla u kuću tužiteljice. Pomogla je tužiteljici zajedno sa svojim suprugom da doveze "bolnički krevet" na kojem je tužena ležala kod tužiteljice, u to vrijeme dok je tužena se oporavljala kod tužiteljice, tužiteljica se na primjeren način skrbila o njoj. Poznato joj je da je tužiteljica u vrijeme dok je tužena bila u bolnici išla u stan tužene te lijepila tapete i čistila stan, išla je u V. u bolnicu u posjete majci, a jedno vrijeme je i brat T. bio u bolnici u V. i njemu je išla u posjetu u bolnici, ovo joj je poznato s obzirom da je njezin suprug kada suprug tužiteljice to nije mogao vozio tužiteljicu u posjetu tuženoj u bolnicu u V., kako tuženoj tako i bratu tužiteljice, pri tom im je nosila ono što je prikladno da se nosi bolesnicima kada se ide u posjetu. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedokinja navodi da je znala sretati tužiteljicu na ulici i najčešće bi tužiteljica tada rekla da ide kod majke, nosila bi pri tom posude, pretpostavlja da je u njima bila hrana, po njezinoj procjeni tužiteljica se brinula o tuženoj. Nadalje svjedokinja navodi kako misli da je bila susjeda tužiteljici oko godinu dana, dopušta mogućim da je to bilo i nešto više. Dalje svjedokinja navodi da joj je poznato da tužena ima vikendicu, te je tužiteljica sa suprugom odlazila na tu vikendicu i istu održavala. Dalje navodi da je dva puta vidjela tužiteljicu i tuženu u crkvi, vjeruje da su one u crkvu išle i češće, tužiteljica joj je znala govoriti da odvede majku i na tržnicu, koliko je njoj poznato sin tužene T. nije pomagao majci s kojom je živio, bio je prisutan kada bi svjedokinja sa svojim suprugom i tužiteljicom donosila brikete za ogrjev u stan tužene u kojem je i on živio te je pred njima rekao da on neće unositi ogrjev. Svjedokinja dalje navodi da ju pred današnju raspravu sin tužene nije zvao ali ju je nekada ranije nazvao telefonom i pitao "da li znaju što rade" na što mu je ona rekla da će sudu reći samo ono što joj je poznato, te je o tome obavijestila policiju. Dalje svjedokinja navodi da je tužiteljica u vrijeme dok su one bile susjede čuvala djecu kod jedne obitelji, ujutro bi odlazila rano od kuće, prije posla bi otišla kod tužene a također joj je odlazila i poslije posla prije no što bi otišla kući, a također je otišla majci i navečer. Na upit punomoćnika tužene svjedokinja navodi da je tri puta bila u stanu tužene i to kada je nosila gore navedeni ogrjev, to se odvijalo dok je bila susjeda tužiteljice, ona i njezin suprug tu uslugu nisu htjeli naplatiti ali je unatoč tome tužiteljica dala novce svjedokinjinom suprug, čiji su to novci bili, nije joj poznato, svaki puta je tužiteljica za navedenu uslugu dala 50,00 kn.
19. Svjedok Z. N. u svom iskazu navodi da je sa suprugom koja je prethodno saslušana bio susjed kod tužiteljice te je u to vrijeme viđao da tužiteljica odlazi kod majke pri tom je znala u kolicima u vreći nositi majci drva za ogrjev. Na upit punomoćnika tužiteljice svjedok navodi da je u kontaktu sa tužiteljicom zaključio da ona odlazi kod majke te obavlja kućanske poslove kod nje, u par navrata je on vozio brikete tuženoj, a jednom je tužiteljica od njega uzela tri vreće drva što je on odvezao tuženoj, dva puta je vidio tužiteljicu i tuženu u gradu, njegov dojam je bio da tužiteljica odlazi s majkom u grad. Svjedok dalje, vezano za ozljedu tužene i oporavak te boravak u kući tužiteljice, iskazuje suglasno kao prethodno saslušana svjedokinja N. A. Zaključio je da tužiteljica i tužena imaju u suvlasništvu neku vikendicu. Sjeća se da su tužiteljica i njezin suprug u dva navrata dok im je on bio susjed išli kositi oko vikendice, poznato mu je da je suprug tužiteljice vozio tuženu kod liječnika. Dalje navodi kako je po njegovim saznanjima tužiteljica kod tužene išla "non-stop", zašto su se odnosi poremetili nije mu poznato.
20. Tužiteljica M. A., u svom iskazu navodi da je s majkom imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju te su ona i brat bili davatelji uzdržavanja, u odnosu na nju je ugovor je raskinut stoga je podnijela ovu tužbu. Od trenutka sklapanja ugovora svakodnevno je odlazila majci s obzirom da sam udaljena od nje 5 minuta hoda. Dolazila je ujutro te bih skuhala kavu, otišla u nabavku namirnica za taj dan u dvije trgovine koje se nalaze na trgu gdje je i stan, pospremila bih stol jer je uvijek zatekla ostatke hrane i sl. te bi oprala kupaonicu, odnosno umivaonik. Također je odlazila popodne i navečer svakog dana. Majka je u to vrijeme mogla kuhati te je kuhala za sebe i za brata sve do studenog 2011. g. kada je imala spiralni lom desne ruke te je šest tjedana imala fiksiranu desnu ruku, u tih šest tjedana je preko dana boravila kod majke, išla je spavati svojoj kući, zajedno su u to vrijeme kuhale, te je vodila majku u V. na kontrolne preglede. Kada se majka oporavila obveze je izvršavala na isti način i u istom opsegu kao do studenog 2013, g, te smatra da je svakodnevno boravila kod majke 3 sata, a sat vremena aktivno radila. Za svake blagdane je obavljala spremanje cijelog stana, te je se brinula o drvima za ogrjev s tim da je majka kupovala drva a ona i njezina obitelj su cijepali drva i unosili u stan, također su se ona i njezin suprug brinuli o vikendici koju majka ima negdje od 2009. g. nadalje, kosili su okućnicu oko vikendice, brinuli o cvijeću, vinovoj lozi i sve što je potrebno. Cijelo vrijeme trajanja ugovora je odvodila majku u crkvu, za što je trebalo oko 15 minuta te sam poslije mise dolazila po nju u crkvu, za povratak im je također trebalo 15 minuta. Nakon što joj je umro brat 2009. g, skoro svaki dan je pješice išla s majkom na groblje za što su znali odvojiti i dva sata, a moj suprug bi ih automobilom vratio kući. Nadalje, navodi da je odlazila sam sa majkom na sastanak suvlasnika stana, te da ona ima ¼ dijela a njezin sin ¼ dijela s obzirom da su imali sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa mojim pok. ocem. Kada je majka 13. lipnja 2013, g, pala i natukla rame vozili su je u V. u bolnicu međutim istog dana je otpuštena, tada joj je morala dva do tri puta dnevno stavljati obloge. Potom je majka 14. srpnja 2013. g. slomila kuk te je bila u bolnici u V. 10 dana, redovno joj je odlazila u posjete, iz bolnice je došla kod nje, mjesec dana je bila prikovana za krevet, a potom je po uputi liječnika počela hodati uz poštedu bolesne noge za oko 70% a negdje oko 10. listopada 2013, g,. sa hodalicom je mogla otići sa njima u automobilu na vikendicu a za Svi svete 2013. g. je išla s njima groblje, u svoj stan se vratila 15. prosinca 2013. g. na svoj zahtjev. Nastavila je dolaziti majci i bratu u stan isto kao što je to činila dok majka nije slomila kuk tri puta dnevno, te je obavljala iste one poslove koje je obavljala i do tada za majku, a na Badnjak 2013. g. je ujutro mogla ući u stan kod majke a popodne kada je došla brava je bila promijenjena, kada je nazvala brata i pitala zašto ne može ući u stan on joj je rekao da je majka zahtijevala promjenu brave rekavši da joj je pokrala svete sličice i molitve.
20.1. Na upit svoga punomoćnik tužiteljica navodi kako joj je vrlo teško reći koliko je dnevno radila u majčinom stanu, ponovno navodi da je dolazila tri puta dnevno, da je uvijek nešto napravila u stanu, bilo da je usisala stan, pomela kuhinju, očistila kupaonicu, prala prozore i zavjese, prala rublje i sl., dalje, navodi da je ujutro svakodnevno kod majke imala posla oko sat vremena, a također bi nešto napravila kada dođe popodne i navečer. Na daljnji upit tužiteljica navodi da je majku sa njom u V. u bolnicu vozio tužiteljičin suprug, uslugu od majke nisu naplaćivali niti je majka dobivala putne naloge, jedino ju je hitna služba odvezla kada je slomila kuk, dalje navodi kako je u nabavku ušla po nalogu majke, majka bi joj dala novce a uvijek je nakon obavljene kupovine majci predala račun o obavljenoj kupovini. Dalje, navodi kako je imala punomoć na knjižici putem koje je majka primala mirovinu, međutim, jedino je dizala mirovinu u vrijeme kada je majka ležala kod nje nakon što je slomila kuk. Nadalje, navodi kako nakon što je promijenjena brava išla sa bratom T. podići majčinu mirovinu međutim novce bi odmah predala bratu što je poznati V. M. koja je inače zaposlena u pošti, na navedeni način su tri puta podigli mirovinu. Dalje navodi da je u utuženom periodu dijelila letke po Ž. jednom tjedno u kasnim satima od 22,00 do 24,00 sati a nekada i malo duže, te je također čistila jedno stubište subotom za što joj je trebalo sat vremena, dalje navodi kako je u jednom kalendaru vodila evidenciju što je i u kolikom vremenskom trajanju učinila za majku što je predala svom punomoćniku.
20.2. Na upit punomoćnika tužene tužiteljica navodi kako nisu stranke dogovorile zajednicu života nego je to greškom stavljeno u ugovor, dalje tužiteljica navodi kako u periodu dok je ugovor bio na snazi i kada je majka živjela u svom stanu nije osiguravala majci tri obroka dnevno jer se nisu tako dogovorile, dogovor je bio da će tako postupati kada to bude trebalo, odnosno kada majka ne bude mogla kuhati obroke. Dalje, tužiteljica navodi kako u periodu izvan perioda koji je provela majka kod nje, kao što je već rekla dolazila tri puta dnevno kod majke, te je sve gore opisane radnje obavljala kako iza majke tako i za brata T., te je prala rublje za oboje, pri tom je brat imao više rublja za prati od majke, rublje je nosila kod sebe prati osim bijelog rublja koje je majka prala u svojoj perilici, dalje navodi kako je majčina mirovina bila 2.200,00 do 2.300,00 kn u vrijeme kada je majka nakon prijeloma kuka ležala kod nje, mirovine koje je kao punomoćnik majke u to vrijeme dizala je koristila za plaćanje režija u majčinom stanu te za majčine potrebe koje je imala zbog zdrav. Problema i specifične prehrane, pojašnjava da je morala kupovati kreme da se ne otvore rane, kupovala je kekse i čokolade za dijabetičare, napominje da je mirovinu predavala majci a koliko je od mirovine moglo ostati i da li je što ostalo nije joj poznati, odnosno navodi da je nešto od mirovine moralo i ostati ali je to bilo kod majke, nadalje, navodi kako na vikendici koju je gore navela tužiteljica nema suvlasnički dio suvlasnici su majka, brat V. te tužiteljičini nećaci. Nadalje tužiteljica navodi za sebe da je u vrijeme dok je majka ležala kod nje tužiteljica imala primanja mjesečno u iznosu oko 3.000,00 kn.
21. Tužena R. Š. u svom iskazu navodi da se na sklapanje ugovora odlučila iz razloga što je najviše vjere imala prema kćerki odnosno tužiteljici, međutim, ona ništa nije izvršavala od onog što je preuzela. Nesporno je da ju je tužiteljica iz bolnice dovezla svojoj kući, međutim, ona je išla raditi, raznosila je letke, kuverte, išla je raditi po kućama, tako da su ona i njezin suprug brinuli o njoj ali na neprimjeren način, te je nekada njezin suprug kuhao ali ta hrana čak nije bila niti jestiva. Suprug tužiteljice je negdje u prosincu 2013. g. rekao "bako liječenje je završeno" što znači da je trebala ići u svoj stan, nazvala je sina Tomislava koji je izašao iz bolnice i doveo ju je u njezin stan, od tada joj je sin T. nabavljao joj lijekove i sve što je potrebno, s tim da je teže pokretna ali sama idem do toaleta.
21.1. Na upit svoga punomoćnika tužena navodi da je nesporno da joj je tužiteljica dolazila svako jutro, popile bi kavu a onda bi tužiteljica išla za svojim poslom, tužena i sin T. su se sami brinuli o sebi. Nadalje na pitanje svog punomoćnika tužena navodi da je u vrijeme kada je ležala kod tužiteljice, tužiteljica raspolagala sa njezinom mirovinom i govorila joj „pa moram te sa nečim hraniti“, čini nespornim da ju je tužiteljica vodila kod liječnika kada je živjela kod tužiteljice a inače ju sin T. vodi kod liječnika. Dalje, navodi da je bilo perioda kada je grijala stan na drva, drva je držala kod tužiteljice.
22. Temeljem odredbe čl. 583. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08 i 78/15 – u daljem tekstu ZOO) ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, a u smislu odredbe čl. 584. st. 1. ZOO-a na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju se opće odredbe ZOO o izmijenjenim okolnostima.
23. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZOO ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onog što je dala.
24. Temeljem odredbe čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi as obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
25. S obzirom na iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice osim iskaza R. Š. i svjedoka T. Š. koji su zainteresirani za ishod postupka, proizilazi da je tužiteljica brinula i skrbila o svojoj majci na način da je dolazila kod majke svakodnevno, održavala higijenu stanu u kojem je majka boravila sa sinom T. Š., nabavljala namirnice te pripremala hranu, njegovala majku u njezinoj bolesti i odvodila liječniku, povremeno na groblje u Ž., u vikendicu, crkvu i u šetnju.
25.1. U prilog ovakvom zaključku ide i nesporna činjenica da je tužiteljica i sa pok. ocem imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju do njegove smrti te da nije bilo problema oko izvršavanja obveza iz tog ugovora
26. Radi gore navedenog proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem o vrijednosti davanja koja je tužiteljica imala prema pok. R. Š. u periodu od sklapanja ugovora do kraja 2013. kada je tužiteljici onemogućeno dolaženje u stan R. Š.
27. Sudski vještak K. S. u svom nalazu i mišljenju navodi da je njegov zadatak bio da utvrdi vrijednost podavanja tužiteljice tuženoj s osnova sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju u periodu od sklapanja ugovora 01.06.1999. g. do podnošenja tužbe za raskid ugovora 16.11.2015. g., s tim da je u podnesku tužiteljice od 24.01.2018. g. zatražena izmjena rješenja o provođenju vještačenja u dijelu vremenskog perioda uzdržavanja majke, koje je bilo od sklapanja ugovora 14.12.2010. g. pa sve do kraja 2013. g.
27.1. Nadalje navodi da je iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14.12.2010. g. između R. Š. kao primateljice uzdržavanja i tužiteljice i T. Š. kao davatelja uzdržavanja je ugovorena doživotna obveza davatelja uzdržavanja i to: zajednica života, osiguranje dnevno tri obroka zdrave i krepke hrane, čišćenje prostorija, pranje rublja, potrebne lijekove i liječničku pomoć - plaćanja komunalnih troškova putem mjesečnog davanja od 500,00 kn od strane uzdržavatelja Š. T. - u slučaju da primateljica uzdržavanja dođe u takovo zdravstveno stanje da se više ne može sama brinuti o sebi, davatelji uzdržavanja će joj osigurati osobno ili preko druge osobe cjelodnevnu brigu i njegu - osigurati potrebno zagrijavanje prostorije - nakon smrti istu sahraniti. Navodi se potvrda dr. M. I. od 04.11.2014. prema kojoj je sin dovodio tuženu na preglede nakon frakture desnog kuka 14.07.2013., 02.10.2013., 09.12.2013., 20.02.2014., 13.05.2014., 28.08.2014. Priloženo je, po navodu iz odgovora na tužbu, vlastoručno očitovanje sina tužene koji osporava navode tužiteljice o obimu brige za majku. Navodi da je 14.07.2013. g. majka slomila kuk, no da je netočno da je tužiteljica o majci vodila brigu od 24.07.2013-15.12.2013., već mu je majku dovela polovinom 10. mjeseca. Vidljivo je iz potvrde dr. M. I. da ju je on vodio na kontrolu 02.10.2013. g., 09.12.2013. g. Dostavljeni su nalaz i mišljenje dr. M. I. od 02.10.2013., no nije vidljivo tko je došao s tuženom. Sudski vještak potom navodi da poslovi pomoći u kući ne zahtijevaju posebnu kvalificiranost, tj. može ih obavljati i osoba bez kvalifikacije. Kako se oni ne obavljaju bar 8 sati dnevno (koliko traje rad u radnom odnosu), nije primjereno uzeti plaću NKV radnika jer je plaća za redovan rad po satu uvijek manja od satnice povremenog rada pa tako i ovog. Mišljenja je da ova vrsta poslova, obzirom da se rade povremeno, ne bi u promatranom razdoblju imala satnicu manju od 20,00 kn, ni veću od 30,00 kn, što je prosječno 25,00 kn. Stoga je iskazao kolika bi bila vrijednost ispomoći uz 25,00 kn/sat. Potom je sudski vještak analizirao navode tužiteljice iz tužbe koliko je radila za majku i to po 3 sata dnevno svaki dan od 15.12.2010. g. do 14.07.2013. g., kada je tužena slomila kuk (s time da je u 11. i 12. mjesecu 2011. g. po cijeli dan brinula oko tužene jer je slomila ruku), pred Božić 2012. g. je spremala cijeli dan, od 14.07.2013.-24.07.2013. g. je svakodnevno obilazila tuženu u bolnici, od 24.07.2013.-15.12.2013. g. vodi cjelodnevnu brigu o tuženoj uključujući i tuđu pomoć i njegu, te do Božića je odlazila svaki dan k tuženoj dok sin tužene nije promijenio bravu. Primjećuje da je tužiteljica previdjela navesti ožujak 2013., a kako iz stanja spisa ne proizlazi da taj cijeli mjesec nije bila angažirana, smatrao je to omaškom pa je iskazao broj dana koliko ih ima u tom mjesecu. Nadalje navodi da je tužiteljica za neke mjesece iskazala manji broj dana od ukupnog broja dana tog mjeseca pa je toliko i obračunato, za 12/2010 (tužitelj je u podnesku od 24.01.2018. naveo da razdoblje počinje sa 14.12.2010., a u tužbi se navodi angažman od 15.12.2010. pa je tako i uzeto), 29 dana u 5/2012, 27 dana u 11/2012, 28 dana u 12/2012, 28 dana u 1/2013, 28 dana u 4/2013 (nije uzeo 12.04. kada je navedeno da je tužiteljica išla s mamom na sastanak suvlasnika stanova za što je utrošeno 2 sata, jer je i sama tužiteljica suvlasnik te to nije dodatno utrošeno vrijeme). Mišljenja je da je tri sata dnevno dovoljno odnosno optimalno vrijeme za pomoć koja je ugovorena u razdoblju u kojem je tužena bila u svom stanu. Unutar tih tri sata bi bilo i vrijeme odlaska do tužene i povratka od tužene te spremanje njenog stana. No, kada je tužena boravila kod tužiteljice mišljenja je da su izostali neki utrošci vremena kao što je npr. odlazak do tužene i povratak od tužene, odlazak s tuženom na groblje (spominje se da su išli za Sve svete, no tada se i inače obilaze grobovi članova obitelji tako da je tužena u biti samo išla s tužiteljicom koja bi na taj dan i inače išla na groblje) ili do crkve, a i potreba za spremanjem stana više nije nužna jer prljanje stana više ne vrši tužena već njen sin pa ako je tužiteljica i išla spremati predmetni stan umjesto da to učini njen brat, to ne predstavlja činidbu prema tužiteljici. S druge strane, javljaju se novi poslovi fizičke pripomoći tuženoj zbog slomljenog kuka (pomoć pri odlasku na toalet, pranje, posluživanje jela), koji djelomično zamjenjuju vrijeme za spremanje. Samo kuhanje nije računao kao dodatno vrijeme, jer se istovremeno kuha i za tuženu i njenog supruga. Stoga je za vrijeme dok je tužena bila kod tužiteljice iskazao prosječnu dnevnu angažiranost od 2 sata. Toliko je iskazao i za razdoblje u kojem je tužena bila u bolnici, što uključuje odlazak u V. i povratak te boravak u bolnici. Kako se stranke nisu usuglasile oko obima poslova, o tome će odrediti sud.
Obzirom da tužena izjavljuje da je angažman tužiteljice bio manji od optimalnog (3 sata/dan za vrijeme u kojem je tužena u svom stanu), to je dao i dvije dodatne varijante i to varijanta smanjene angažiranosti od po 2 sata/dan za cijelo promatrano razdoblje i varijanta minimalne angažiranosti od po 1 sat/dan za razdoblje u kojem je tužena u svom stanu. U ovima varijantama se radi, kao i kod 3 sata/dan, o prosječnoj angažiranosti za vrijeme dok je tužena bila u svom stanu (za razdoblje dok je bila u bolnici i kod tužiteljice je ostalo kao i u varijanti optimalne angažiranosti).
27.2. Sudski vještake je potom tabelarno iskazao iznos podavanja i to u tabeli 1 iznos podavanja prema optimalnom angažmanu za razdoblje 14.12.2010.-24.12.2013. g. iznosio bi ukupno 10.368,98 EUR.
Potom je sudski vještak u tabeli 2 iskazao iznos podavanja tužiteljice prema smanjenom angažmanu za razdoblje 14.12.2010.-24.12.2013. g. te bi iznosio ukupno 7.253,25 EUR. U tabeli 3 iskazao je iznos podavanja tužiteljice prema minimalnom angažmanu za razdoblje 14.12.2010.-24.12.2013. g. te bi iznosio ukupno 4.137,62 EUR.
27.3. U zaključnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak je naveo da uz optimalnu prosječnu dnevnu angažiranost od 3 sata u razdoblju u kojem je tužena bila u svom stanu i 2 sata u razdoblju u kojem je tužena bila kod tužiteljice, vrijednost podavanja iznosi 10.368,98 EUR (dvojni iskaz 78.125,08 kn), pri čemu je sat rada utvrđen u iznosu od 25,00 kn (3,3181 EUR). Uz smanjenu prosječnu dnevnu angažiranost od 2 sata u razdoblju u kojem je tužena bila u svom stanu i 2 sata u razdoblju u kojem je tužena bila kod tužiteljice, vrijednost podavanja iznosi 7.253,25 EUR (dvojni iskaz: 54.649,61 kn), pri čemu je sat rada utvrđen u iznosu od 25,00 kn (3,3181 EUR). Uz minimalnu prosječnu dnevnu angažiranost od 1 sata u razdoblju u kojem je tužena bila u svom stanu i 2 sata u razdoblju u kojem je tužena bila kod tužiteljice, vrijednost podavanja iznosi 4.137,62 EUR (dvojni iskaz: 31.174,90 kn), pri čemu je sat rada utvrđen u iznosu od 25,00 kn (3,3181 EUR).
28. Tužiteljica očitujući se na nalaz i mišljenje u podnesku od 23. listopada 202. navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu kojem je vještak obračunao naknadu štete za 3 sata uzdržavanja dnevno, a budući da su nasljednicima iza pokojne R. Š. su proglašeni svatko u 1/3 dijela i to M. A., B. Š. i D. Š., u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, temeljem članka 139. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 u daljem tekstu ZON) uređuje tužbeni zahtjev potražujući od tuženika B. Š. i D. Š. da solidarno isplate tužiteljici novčani iznos od 6.912,65 eura/ 52.083,39 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te da solidarno plate tužiteljici prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
29. Na ročištu 23. listopada 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev iz podneska od 23. listopada 2023., na način da potražuje kamate na ukupan iznos od 16. studenoga 2015. kao dana podnošenja tužbe.
30. Tuženik B. Š. na ročištu 23. listopada 2023. je izjavio da se i nadalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da tužiteljica nema pravni interes za vođenjem ove parnice jer je i sama zakonski nasljednik R. Š. kao i tuženik odnosno svaka parnična stranka u trećini, pa kako zakonski nasljednici solidarno odgovaraju za dugove ostavitelja temeljem čl. 130. ZON-a do visine vrijednosti naslijeđenog dijela predlaže se da se temeljem čl. 288. ZPP-a tužba odbaci, odnosno podredno temeljem čl. 215. b. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP) a postupak obustavi. Nadalje navodi da tužbu treba odbiti pozivom na odredbu čl. 207. ZOO-a koja propisuje da obveza prestaje sjedinjenjem kad jedna te ista osoba postane vjerovnik i dužnik što je upravo tužitelj kao solidarni obveznik temeljem čl. 139. ZOO-a. Nadalje kako se među nasljednicima dugovi dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, a svaka parnična stranka je suvlasnik u trećini temeljem čl. 139. st. 5. ZN-a tužiteljica ne može polagati novčanu tražbinu u visini trećine dijela. Također s obzirom da je tužiteljica zajedno sa pok. T. Š. bila ugovorna strana da na stani davatelja uzdržavanja ne može ostvariti preko polovice utvrđenog iznosa koliko je eventualno i pripada temeljem izvršenih činidbi, dok iz samog tijeka postupka proizilazi da je veći dio izvršavao njezin sin, sada pok. T. Zaključno tuženik ističe prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije. Također protivi se i dijelu potraživanja tužiteljice sa naslova kamata od dana podnošenja tužbe. Također radi ekonomičnosti postupka a cijeneći tijek dokaznog postupka tuženik smatra da se s obzirom na vrijeme ispunjenja obveza svakako ima primijeniti prva verzija vještačkog nalaza kao najprikladnija u slučaju udovoljenja tužbenog zahtjeva.
31. S obzirom na iskaze svjedoka kao i iskaz tužiteljice sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještak i to tzv. varijantu 1.
32. Temeljem odredbi čl. 139 st. 1. ZON-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok temeljem st. 3. istog članka nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s tim da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Temeljem st. 4. istog članka kada ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.
33. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan temeljem odredbe čl. 368. i 1111. ZOO budući da tužiteljica kao davatelj uzdržavanja je vršila podavanja u obimu kako je to gore navedeno ostvaruje pravo na naknadu štete od R. Š. kao osobe prema kojoj su podavanja učinjena.
34. Aktivnu legitimaciju tužiteljica nije izgubila sa smrću R. Š. te na to nije utjecala ni činjenica da je tužiteljica zajedno sa tuženicima proglašena nasljednikom R. Š. i to svatko od njih u 1/3 dijela.
35. Radi izloženog temeljem odredbe čl. 139 st. 3 ZON-a presuđeno je kao u izreci.
36. Kamata za dosuđenu naknadu štete je određena od podnošenja tužbe kako se to zatražilo s obzirom da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da bi cijena sata rada u promatranom periodu iznosila 20,00-30,00 kn odnosno prosječno 25,00 kn.
37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.
37.1. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava tužbe za što joj je temeljem Tbr.-a 7. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 u daljnjem tekstu Tarifa) mogao priznat iznos od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 18. veljače 2016. 16. ožujak 2016., 26. travnja 2016. i 23. listopada 2023. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9 toč. 1 Tarife za svako ovo ročište mogao priznati iznos od 100 bodova, te je priznat trošak pristupa njezinog punomoćnika na ročište od 28. rujna 2023. za što se temeljem Tbr.- 9. toč. 5. Tarife mogao priznati iznos od 25 bodova i trošak njezinog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude za što se temeljem Tbr. 9 toč. 3 Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova.
37.2. Tužiteljici je potom priznat trošak sastav podneska od 23. listopada 2023. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova budući da se u tom podnesku očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, što sveukupno iznosi 675 bodova, odnosno 1.679,77 eura / 12.656,25 kn u čemu je sadržan i PDV.
37.3. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 115,58 eura /870,83 kn i na presudu u iznosu od 115,58 eura /870,83 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kn tako da je tužiteljici ukupno na ime troškova postupka dosuđen iznos od 2.176,38 eura /16.397,93 kn.
38. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022) dosuđeni iznosi iskazani su i u eurima po fiksnom tečaju konverzije 7,53450.
39. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.
U Županji, 6. prosinca 2023.
Sudac
Anica Pastović v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.
Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.
Obavijest:
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.