Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-114/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari 1. tužitelja L. d.o.o., OIB …, B., 2. tužitelja F. C., OIB …, Republika Italije, T., i 3. tužiteljice E. F., OIB …, Republika Italija, T., svi zastupani po punomoćnici M. F. G., odvjetnici u B., protiv tuženika S. R., OIB …, N., kojeg zastupa punomoćnica L. R. H., odvjetnica u N., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie od 16. lipnja 2023., poslovni broj: Psp-80/2019-54, 29. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika S. R. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj: Psp-80/2019- 54 od 16. lipnja 2023. u izreci pod točkom I., II., IV. i VI.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika S. R. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je riješeno:

"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom i poštenom posjedu nekretnine oznake k. č. 1569 upisane u zk. ul. 972 k. o. N., a koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s dvorištem i pripadajućim vrtom, a čin smetanja je izvršen tako što je isti izvodio radove krčenja žive ograde te potkopavanje i pripremu terena za izgradnju zida kao i samim izvođenjem građevinskih radova radi izgradnje graničnog zida koji bi se prostirao cijelom zapadnom dužinom nekretnina koje se nalaze na k. č. 1569 upisane u zk. ul. 972 k. o. N. i k. č. 1568 upisane u zk. ul. 995 k.o. N., te na taj način oštetio i ometao te onemogućio tužiteljima da vrše posjed svoje nekretnine k. č. 1569 upisane u zk. ul. 972 k. o. N., na dosadašnji način i to cijelom njezinom zapadnom dužinom.

II. Zabranjuje se tuženiku svako takvo daljnje smetanje posjeda, uznemiravanjem i onemogućavanjem tužiteljevih posjeda predmetne nekretnine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem su tužitelji zatražili da se tuženiku naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, na način da nekretninu tužitelja k. č. 1569 upisanu u zk. ul. 972 k.o. N. vrati u prijašnje stanje tako da se raskrčena živa ograda ponovno posadi uz prethodno zatrpavanje terena i obustavu te sanaciju svih dosad izvršenih radova po nalogu tuženika, odnosno da se vrati prijašnje posjedovno stanje.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima solidarno troškove postupka isplatom 723,40 EUR1 (sedamstodvadesettri eura i četrdeset centi) / 5.450,46 kuna (pettisućačetiristopedeset kuna i četrdesetšest lipa) u roku 15 dana.

V. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

VI. U cijelosti se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Protiv točke I., II., IV. i VI. izreke navedene odluke pravodobnu, potpunu i dopuštenu žalbu izjavljuje tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku, predlažući da drugostupanjski sud po provedenom postupku predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, a podredno da preinači pobijanu odluku i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženika obveže na nadoknadu troška parničnog postupka kao i troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj: 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jesu zahtjevi tužitelja kojim traže posjedovnu zaštitu na zapadnom dijelu njihove nekretnine oznake katastarske čestice (dalje: k. č.) 1569, katastarske općine (dalje: k.o.) N., koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s dvorištem i vrtom, pri čemu tužitelji tvrde da ih je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu iste jer je izvodio radove krčenja žive ograde te potkopavanje i pripremu terena za izgradnju zida kao i samo izvođenje građevinskih radova radi izgradnje graničnog zida koji bi se prostirao cijelom zapadnom dužinom nekretnina koje se nalaze na k. č. 1569 i k. č. 1568, obje k. o. N. te na taj način oštetio i ometao te onemogućio tužiteljima da vrše posjed svoje nekretnine oznake k. č. 1569 k. o. N., na dosadašnji način i to cijelom njezinom zapadnom dužinom, kako je bilo do 24. svibnja 2019., uz nalog da tuženik vrati nekretninu tužitelja oznake k. č. 1569 k. o. N. u prijašnje stanje i da se tuženiku zabrani svako daljnje takvo smetanje posjeda.

8. Nesporno je da su tužitelji vlasnici te samostalni i neposredni posjednici nekretnine (etažno vlasništvo) oznake k. č. 1569 k. o. N., a da je tuženik vlasnik, samostalni i neposredni posjednik nekretnine oznake k. č. 1568 k. o. N.. Također je nesporno da su njihove nekretnine međašne i da je do pred kraj svibnja 2019., kada je tuženik poduzeo radnje opisane u tužbi, između tih nekretnina cijelom zapadnom dužinom bila posađena živa ograda (po tvrdnji tužitelja), odnosno nekontrolirano izrastao korov (po tvrdnji tuženika). Nesporno je da je u vrijeme zaključenja glavne rasprave stanje na mjestu događaja izmijenjeno u odnosu na vrijeme podnošenja tužbe jer je u međuvremenu izrasla nova živa ograda koju je posadio tuženik sa strane svoje nekretnine i iz razloga što je tuženik na svojoj nekretnini, cca 30 cm od međe sagradio zidić na kojem se nalazi žičana ograda.

9. Međutim sporno je, je li tuženik radnje okarakterizirane kao čin smetanja posjeda poduzeo na svojoj nekretnini oznake k. č. 1568 ili na nekretnini tužitelja oznake k. č. 1569 k. o. N. te je li do trenutka kada je tuženik počeo izvoditi radove krčenja te potkopavanja i pripreme terena za izgradnju zida, na međi između predmetnih nekretnina, bila posađena živa ograda (nasadi lovor višnje) od strane pravnih prednika tužitelja ili je između nekretnina tužitelja i tuženika nekontrolirano izrastao korov koji godinama nije krčen.

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

- da je prilikom uviđaja 10. srpnja 2020., vještak geodeta identificirao predmetne nekretnine i utvrdio da je nekretnina tužitelja oznake k. č. 1569 k. o. N., u naravi zgrada stambene namjene s pripadajućim uređenim okolišem, koja sa zapadne strane graniči s nekretninom tuženika oznake k. č. 1568 k. o. N., a koja je u naravi stambena zgrada. Vještak je pri tome iskazao da se "živa ograda" koja je predmet smetanja posjeda nalazi na zapadnom dijelu u odnosu na parcelu tuženika te da ista približno prati katastarske granice između tih dviju parcela,

- da se prijeporna živica prije poduzimanja opisanih radnji u tužbi od strane tuženika, nalazila između susjednih nekretnina stranaka, otprilike po međi tih nekretnina. Riječ je o živici koja je izrasla u visini od 2 – 3 metra, posadili su je pravni prednici tužitelja jer je već bila zasađena kada su tužitelji kupili kuću s okućnicom 2001. Tužitelji su tu živicu održavali sa strane svoje nekretnine, dok je na strani susjedne (danas tuženikove) bila neodržavana te su se zbog toga morali obratiti i Općini N.,

- da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici nekretnine k. č. 1569 k. o. N. uzduž njezine zapadne dužine, gdje je uz među s nekretninom oznake k. č. 1568 k. o. N. bila posađena živica koja je tužiteljima "štitila privatnost" od pogleda prolaznika. Unutar te živice postojala je žičana ograda, odnosno ostaci nekadašnje žičane ograde. Provedenim uviđajem, ali i uvidom u priložene fotografije te iz iskaza stranaka, utvrđeno je da živica više ne postoji na određenom dijelu, a na jednom dijelu je prorijeđena te da je tuženik izvršio krčenje živice, pripreme terena za izgradnju graničnog zida koji bi se prostirao cijelom zapadnom dužinom predmetnih nekretnina,

- da je tuženik predmetnu živicu na prijepornom dijelu posjeda tužitelja iskrčio u potpunosti, dakle, u suprotnosti sa zakonskim ovlaštenjima iz članka 101. Zakona o vlasništvu, pa u tom smislu posjed stranaka na prijeporu nije istovjetan ovlaštenjima susjeda glede održavanja ograde (živice) između njihovih nekretnina,

- stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik poduzetim radnjama oduzeo tužiteljima posjed dijela njihove nekretnine k. č. 1569 k. o. N. i počinio smetanje posjeda kako je opisano pod točkom I. izreke prvostupanjske odluke, dok je pod točkom II. izreke tuženiku zabranjeno svako takvo daljnje smetanje posjeda, uznemiravanjem i onemogućavanjem tužiteljevih posjeda predmetne nekretnine,

- da se tijekom postupka stanje na mjestu događaja promijenilo jer više ne postoji nekadašnja živica, već je uz među na svojoj nekretnini tuženik izgradio zidić na kojem se nalazi žičana ograda te je izrasla nova živica koju tuženik održava, pa nije moguće vratiti živicu koja je nekada postojala uz među predmetnih nekretnina niti po veličini niti po širini, to nije moguće uspostaviti prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda, pa je stoga prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja neosnovan te je tuženiku naloženo solidarno nadoknaditi trošak parničnog postupka tužiteljima.

11. U smislu odredbe članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje ZV) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U skladu sa člankom 21. stavkom 3. ZV, pravo na posjedovnu zaštitu prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

12. Pravilan je stav prvostupanjskog suda kada se u pobijanoj odluci poziva na odredbu članka 441. ZPP prema kojoj se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a što proizlazi i iz prethodno navedene odredbe članka 22. stavak 2. ZV i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

13. Iako se u posjedovnim parnicama ne raspravlja o pravu na posjed, prvostupanjski sud pravilno ukazuje na odredbu članka 101. ZV, kojom je propisano da su ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice) kao i stvari koje služe kao međašni znakovi, zajedničke ograde, u suvlasništvu susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže da su vlasništvo jednog susjeda (stavak 1.). Da zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavalo da ju on upotrebljava sa svoje strane do polovine (stavak 3.).

14. Pravilno se prvostupanjski sud u pobijanoj odluci poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u odlukama poslovni broj Rev-1632/2017-3 od 22. siječnja 2020., poslovni broj Rev-1709/16-3 od 1. listopada 2019., kao i u odluci poslovni broj Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011., u kojima je VSRH odgovorio na pitanje može li se odlukom suda pružiti posjedovna zaštita koja se sastoji samo u utvrđenju čina smetanja posjeda i zabrane svakog takvog ili budućeg smetanja ili pružanju posjedovne zaštite nema mjesta ako se pored navedena dva elementa ne može naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja, pri čemu VSRH zauzima sljedeće pravno stajalište: "Pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavak 2. ZV (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV."

15. Upravo suprotno žalbenim navodima tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pravilan je i zakonit zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik počinio čin smetanja posjeda rušenjem žive ograde koja se nalazila i na dijelu čestice u posjedu tužitelja jer je stanje navedene ograde prije čina smetanja bilo drugačije od stanja poslije čina smetanja, a što je utvrđeno uviđajem i neposrednim opažanjem prvostupanjskog suda, a što su potvrditi i saslušani svjedoci.

15.1. Da je živica iskrčena (na spornom dijelu) u cijelosti, i to s obje strane međe, prvostupanjski sud nije prihvatio istinitima tvrdnje tuženika da je poduzete radnje krčenja živice i sređivanja terena za izgradnju graničnog zida, kojeg je doduše sagradio unutar svoje nekretnine, učinio isključivo unutar svoje nekretnine, i to 20 – 30 cm od međe. Osim svojim iskazom, tuženik nije drugim dokazima uspio dokazati te svoje tvrdnje, koje neosnovano ponavlja i u žalbi.

15.2. Stoga žalbeni prigovor da je tuženik isključivo sve radnje čišćenja ograde poduzeo na svojoj čestici, ovaj sud ne prihvaća jer je upravo suprotno utvrđeno u prvostupanjskom postupku, a prvostupanjski sud je za takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje dao jasne razloge koje navodi žalbe tuženika ničim nisu doveli u sumnju.

16. Žalbeni prigovor tuženika izjavljen protiv odluke o troškovima parničnog postupka kao u izreci pod točkom IV. i VI. prvostupanjske odluke, je neosnovan jer je prvostupanjski sud primijenivši odredbu članka 154. stavak 5. i 155. ZPP uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 126/22., u nastavku: Tarifa) osnovano odlučio o parničnom trošku tužitelja. Tužitelji nisu uspjeli samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva (u odnosu na zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja koje nije moguće uspostaviti kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda) prema tuženiku, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga takvu odluku prvostupanjskog suda osporavanje tuženika u žalbi ničim ne dovodi u sumnju, a ovaj sud je prihvaća kao pravilnu i zakonitu.

17. Radi svega navedenog je žalba tuženika odbijena kao neosnovana u odnosu na točku I., II., IV. i VI. izreke prvostupanjskog rješenja te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja, a sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP.

18. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, odbijen je sa zahtjevom za nadoknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe članka 166. stavak 1. i članka 154. stavak 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

19. Točke III. i V. izreke pobijanog rješenja nisu bile predmet preispitivanja ovog postupka.

U Sisku 29. ožujak 2024.

Sutkinja

Renata Košir Skračić, v.r.