REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 10 P-459/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja BRODOSPLIT d.d. Split, Put Supavla 21, OIB: 18556905592, kojeg zastupaju Jakov Mamić, Jerko Grgić, Martina Vinter, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mamić Grgić Vinter d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika CONTY PLUS d.o.o. Lučko (Grad Zagreb), Karlovačka 100, OIB: 62964458165, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rački i Josip Stanić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, radi ispunjenja ugovorne obveze, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 8. ožujka 2024. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 28. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku, CONTY PLUS d.o.o. sa sjedištem u Lučkom (Grad Zagreb), Karlovačka 100, OIB: 62964458165, da dostavi tužitelju, BRODOSPLIT d.d. sa sjedištem u Splitu, Put Supavla 21, OIB: 18556905592, Material Declaration – IHM Statement of Compliance i Popis rezervnih dijelova u skladu s člancima 2.5. i 2.7. Ugovora Br. OW 308189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu ključ u ruke, u roku od 8 dana, te da zajedno s dostavom dokumentacije plati tužitelju ugovornu kaznu u iznosu od 11.315,73 kn (jedanaest tisuća tristo petnaest kuna i sedamdeset tri lipe) po danu zakašnjenja, koja se obračunava na sljedeći način

- u odnosu na isporuku Material Declaration – IHM Statement of Compliance počevši od 24.12.2018. sve do primitka Material Declaration – IHM Statement of Compliance - u odnosu na isporuku Popisa rezervnih dijelova počevši od 11.04.2019. sve do primitka Popisa rezervnih dijelova

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato od strane HNB-a za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, koje teku na iznos ugovorne kazne od dana primitka Material Declaration – IHM Statement of Compliance, odnosno Popisa rezervnih dijelova sve do isplate.

2. Nalaže se tuženiku CONTY PLUS d.o.o. sa sjedištem u Lučkom (Grad Zagreb), Karlovačka 100, OIB: 62964458165, da isplati tužitelju, BRODOSPLIT d.d. sa sjedištem u Splitu, Put Supavla 21, OIB: 18556905592, troškove parničnog postupka na koje troškove teku zakonske zatezne kamate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato od strane HNB-a za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, koje teku od dana donošenje ove presude, pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine., dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR-a, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 15. prosinca 2024. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja, protiv uvodno označenog tuženika, radi ispunjenja ugovorne obveze.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je društvo BRODOSPLIT-INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o. (sada: INTERIJER I ZAVRŠNI RADOVI d.o.o.,) angažiralo tuženika na izvođenju određenih radova za brod Novogradnju broj 484 (dalje u tekstu: NOV 484) i to temeljem Ugovora Br. OW 308189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu ključ u ruke (za NOV. 484), a koji je Dodatkom br. 1 prenesen sa društva INTERIJER na tužitelja. Dodatkom br 1 Ugovora da je uređen prijenos prava i obveza sa društva INTERIJER na tužitelja i uređena dinamika plaćanja cijene, dok je u ostalom dijelu Ugovor nepromijenjen. Člankom 7.1. Ugovora da su definirani rokovi završetka radova za pojedine Palube, pa je tako krajnji rok izvršenja za posljednju palubu 10.04.2019. Tužitelj da je tuženiku ugovornu cijenu iz Ugovora u cijelosti podmirio.

3. Tuženik da se temeljem Ugovora, i to temeljem članka 2.5. Ugovora obvezao da će radovi biti izvršeni u skladu s IMO Hong Kong International Convention for the Safe Environmentally Sound Recycling of Ships 2009, te da će kao dokaz ispuniti „Material Declaration-IHM Statement of Compliance“ u formi koja je Prilog B Ugovoru (dalje u tekstu: IHM certifikat) i to u roku od 10 dana nakon potpisa Ugovora. Obzirom da je Ugovor potpisan 13. prosinca 2018. IHM certifikat da je trebao biti dostavljen najkasnije do 23. prosinca 2018. Međutim, IHM certifikat da nikad nije dostavljen tužitelju, unatoč pisanim i usmenim pozivima tužitelja. Tuženik da se također obvezao, u skladu s člankom 2.7. Ugovora, dostaviti tužitelju Popis rezervnih dijelova po izvršenoj Usluzi, dakle najkasnije do dana 10. travnja 2019. godine, no isti kao ni IHM certifikat, da nikad nije dostavljen tužitelju od strane tuženika. Tužitelj da je 27. siječnja 2020. godine dostavio tuženiku dopis kojim pored naknade štete i zahtjeva za plaćanjem ugovorne kazne, traži i dostavu sve ugovorne dokumentacije po Ugovoru, a na koji dopis se tuženik nikad nije očitovao.

4. Obzirom da je navedena dokumentacija, IHM certifikat i Popis rezervnih dijelova, tužitelju izuzetno važna, posebno zbog obveze tužitelja da istu dokumentaciju dostavi krajnjem kupcu broda, tužitelj da je prisiljen zatražiti od suda da naloži tuženiku dostavu ugovorne dokumentacije. Obzirom da tuženik do dana podnošenja tužbe nije ispunio svoju ugovornu obvezu dostave dokumentacije po članku 2.5. i 2.7. Ugovora, tužitelj da tužbom potražuje ugovornu kaznu zbog zakašnjenja. Tužitelj da temelji svoje potraživanje na odredbi članka 9.1. Ugovora, članka 2.8. Ugovora. Ugovorna cijena prema članku 10. Ugovora da iznosi 5.657.865,00 HRK + PDV, stoga primjenom citiranih odredbi ugovorna kazna za kašnjenje u dostavi dokumentacije po danu iznosi 11.315,73 HRK. Na dan podnošenja tužbe i to 15. prosinca 2021. tuženik da kasni sa dostavom IHM certifikata ukupno 1088 dana, dok sa dostavom Popisa rezervnih dijelova da kasni 980 dana. Dakle, ugovorna kazna na dan podnošenja tužbe za dostavu IHM certifikata da iznosi 12.311.514,24 HRK, a za Popis rezervnih dijelova 11.089.415,40 HRK.

5. Kako se tuženik nije odazvao na poziv tužitelja da izvrši preuzetu ugovornu obvezu, a osobito protek vremena od roka određenog za njezino izvršenje, tuženik da je svojim držanjem nedvojbeno dao do znanja da nema namjeru ispuniti kako glavnu obvezu dostave dokumentacije, tako niti onu sporednu - plaćanje ugovorne kazne za kašnjenje. Imajući u vidu da ugovorna kazna dospijeva u trenutku ispunjenja glavne obveze isporuke dokumentacije iz članka 2.5. i 2.7. Ugovora, a tužitelj je učinio vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, te da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, te da evidentno postoji pravni interes tužitelja da od suda i prije dospijeća tražbine po osnovi ugovorne kazne traži sudskim putem njezino ispunjenje, pa stoga tužitelj predlaže sudu da osim naloga za ispunjenje obveze dostave dokumentacije, u skladu s člankom 186.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), naloži tuženiku da ispuni tužitelju dužnu činidbu i u pogledu ugovorne kazne u vrijeme njezine dospjelosti.

6. Tužitelj se poziva na primjenu odredbe članka 353. stavak 4. ZOO-a te ističe da kad je ugovorna kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, tužitelj ima pravo kumulativno zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu i u prilogu se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenu u tužbi. Stoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

7. U odgovoru na tužbu zaprimljenog kod ovog suda 18. siječnja 2022. tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istakao da predmetna tužba nije pogodna za raspravljanje. Prema članku 186. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/0, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) tužba da mora sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Iz izreke točke I. tužbenog zahtjeva da se zaključuje da tužitelj ne postavlja određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. U pitanju plaćanja ugovorne kazne tužitelj da je dužan navesti i zbrojiti ukupan iznos ugovorne kazne do dana podnošenja tužbe kako bi isto bilo podobno za raspravljanje. U pogledu sporednih traženja (zatezna kamata) tužitelj da postavlja početak tijeka kamate od nerazumljivog dana ili nepostojećeg dana a to je „dan primitka Material Declaration – IHM Statment of Compliance“, odnosno „popisa rezervnih dijelova“. Predlaže sudu postupanje sukladno članku 281. i 109 ZPP-a. Prigovara prenisko određenoj vrijednosti predmeta spora. Iz izreke tužbenog zahtjeva da proizlazi da tužitelj potražuje u tužbi isplatu iznosa od 11.315,73 HRK po danu zakašnjenja od dana 24. prosinca 2018. S obzirom na tako postavljen tužbeni zahtjev da proizlazi da je vrijednost predmeta spora ne manja od 12.662.301,87 kuna.

8. Tuženik, nadalje, priznaje kao nespornu činjenicu da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor naveden u tužbi, Dodatak 1. ugovoru OW 308189 kojim su sva prava i obveze iz Ugovora OW 308 189 prenesena na tužitelja. Međutim, u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tvrdi da je ispunio sve ugovorne obveze predviđene navedenim ugovorima. Radi obveze tužitelja prema tuženiku da se vode pred naslovnim sudom više sporova radi isplate, pod poslovnim brojevima P-620/2020 i P- 191/2021. Tuženik da je pokrenuo i spor radi povrata zadužnice koju tužitelj nezakonito drži kod sebe i spor se vodi kod naslovnog suda broj P-224/2021. Tužitelj i tuženik da su dana 20. svibnja 2019. potpisali primopredajni zapisnik po ugovoru OW 308 189; datum primopredaje: 20. svibnja 2019. U Ugovoru OW 308 189 kao ovlašten predstavnik Kupca u točki 5.2. da je označen Damir Lacić. Prema Dodatku br. 1 ugovoru OW 308 189 da je navedeno u članku 6. određeno je da sve odredbe ugovora OW 308 189 ostaju na snazi. Damir Lacić da je bio ovlaštena osoba za potpisati primopredajni zapisnik. U primopredajnom zapisniku da je navedeno da su radovi izvedeni sa 100% ugovorenih radova. Niti jednom riječju da se ne navodi da je tuženik u obvezi dostaviti kakvu dodatnu dokumentaciju, popis rezervnih dijelova ili certifikate. Sve da tuženik nije predao kakvu dokumentaciju obuhvaćenu ugovorom, ta da je njegova obveza prestala u trenutku potpisa primopredajnog zapisnika obzirom nije podnesen zahtjev za otklanjanjem tog nedostatka. Poziva se na primjenu članka 604. stavak 3. i članka 606. Zakona o obveznim odnosima ,te činjenicu da je primopredaja radova izvršena je 20. svibnja 2019., a tužba podnesena tek u prosincu 2021. pa da ju valja odbaciti kao nepravovremenu.

9. Tuženik se nadalje poziva na e-mail od 13. prosinca 2018. te citira njegov sadržaj i navodi kako nakon istoga tužitelj niti jednim dopisom ili e-mailom nije pozvao tuženika da popuni prilog "B" ili da dostavi prilog "B". Radi pojašnjenja objašnjava da je tuženik za tužitelja radio na dva broda: „Novogradnja 483“ i „Novogradnja 484“. Prije sklapanja prvog ugovora tužitelj da je uvjetovao tuženiku certifikate za sve materijale, pa tek kada ih je tuženik dostavio da je sklopljen ugovor. Tuženik da je na brodu „484“ koristio iste materijale kao i na „483“ i svi certifikati da su identični. Predmetni brod da je dovršen i da je i isplovio te da plovi pod zastavom Nizozemske, u vlasništvu društva Oceanwide Expeditions, nosi naziv „HONDIUS“. Brod je registriran pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji te nosi IMO broj: 9818709. Tuženik ističe da brod nikada ne bi mogao niti isploviti bez certifikata za sve materijale, pa stoga da se u cijelosti osporavaju navodi da je dokumentacija tužitelju izuzetno važna, posebno zbog obveze tužitelja da istu dokumentaciju dostavi krajnjem kupcu broda. Krajnjem kupcu da je brod isporučen još 2019. godine da nije životno i logično da kupac još uvijek očekuje dostavu kakve dokumentacije. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva o dostavi popisa rezervnih dijelova iz točke 2.7. Ugovora OW 308189 tuženik ističe da s tužiteljem nikada nije dogovorio dostavu popisa rezervnih dijelova. Iz navedenih ugovora uopće da ne proizlazi da je tuženik bio u obvezi to dostaviti, te se poziva na sadržaj točke 2.7. predmetnog Ugovora. Nigdje da ne stoji da se tuženik obvezuje što dostaviti. Odnosno, iz takve odredbe da uopće se ne može iščitati bilo kakva obveza tuženika da dostavi popis rezervnih dijelova.

10. O popisu rezervnih dijelova da se nikada nije ni razgovaralo, ni pregovaralo. Iz točke 2.7. ugovora da je potpuno nejasno što se njome htjelo postići s obzirom da cijela odredba izgleda sadržajno nedovršeno pa se poziva na primjenu odredbe članka 320. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je tužiteljev zahtjev za plaćanje ugovorne kazne pretjeran budući da su iznosi koje tužitelj postavlja u svom zahtjevu enormno visoki i u potpunosti nerazmjerni visini ugovorene cijene za obavljeni posao, te se poziva na primjenu odredbe članka 354. ZOO-a.

11. Rješenjem ovog suda poslovni broj 10. P-697/2021-7 od 24. svibnja 2022. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i određeno da će se isti nastaviti nakon što se ostvare zakonske pretpostavke za nastavak istog, budući je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-273/2022-15 od 15. svibnja 2022. otvoren predstečajni postupak nad ovdje tužiteljem, a temeljem odredbe članka 68. stavak 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj: 1/15, 104/17 i 36/22, dalje SZ-a).

12. Protiv naprijed citiranog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, te je rješenjem ovog suda poslovni broj 10. P-679/2021-9 od 7. lipnja 2022. ukinuto rješenje ovog suda pod istim poslovnim brojem od 24. svibnja 2022. (točka I. izreke) te je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja ovog suda poslovni broj 10. P-679/2021-7 od 24. svibnja 2022. radi nedostatka pravnog interesa odbačena kao nedopuštena.

13. Po pravomoćnosti citiranog rješenja predmet je zaveden pod novi poslovni broj 10. P-549/2022.

14. U podnesku zaprimljenom kod suda 7. listopada 2022. očitujući se na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj osporava navode tuženika vezano za procesne smetnje, odnosno da tužba nije podobna za raspravljanje, osporava vjerodostojnost dostavljenog primopredajnog zapisnika, te ističe da je u primopredajnom zapisniku kao naručitelj navedeno društvo Brodosplit-interijer i završni radovi d.o.o. uz osobni identifikacijski broj: 12389261947 tog društva, te da je potpisan od strane Damira Lacića kao direktora društva Brodosplit-interijer i završni radovi d.o.o. Nikakav primopredajni zapisnik da nije potpisan između tuženika i tužitelja vezano za primopredaju radova po ugovoru koji je predmet ovog postupka. Osim toga, predmet ugovora da nije isključivo izvođenje radova i izrada opreme/robe, već i predaja dokumentacije. Prema tome čak i ako bi radovi bili izvršeni, a tužitelj spori da jesu, to da ne predmnijeva da je tuženik izvršio sve druge obveze predviđene ugovorom, odnosno dostavio popratnu dokumentaciju. Nadalje, tužitelj tumači e-mail korespondenciju od 13. prosinca 2018. (točka VII. podneska), a iz koje da ne proizlazi da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu u pogledu dostave IHM certifikata. Naručeni materijal na NOV 483 i 484 da se stvarno razlikuje pa tako niti IHM certifikati koji bi bili izdani temeljem obrasca na koji se tuženik neumorno poziva ne bi bili identični. Tako da su netočni navodi tuženika da su dostavljeni isti materijali za NOV 483 i NOV 484, kao i da nije zatražen IHM certifikat za NOV 484. Nadalje, ukazuje se da su obrasci IHM certifikata za NOV 483 i 484 različiti obzirom da je riječ o propisanim obrascima nadležnog klasifikacijskog društva. Za NOV 483 to je Bureau Veritas, dok je za NOV 484 to Loyd Register. Ukazuje kako je tužitelj od tuženika zaprimio samo MED certifikate, ali ne i sporni IHM certifikat. Sama činjenica da je brod NOV 484 koji je bio predmet Ugovora uspješno dovršen te plovi pod zastavom Nizozemske, da nije relevantna za utvrđenje neispunjenja ugovorne obveze tuženika.

15. Tužitelj nadalje u citiranom podnesku vezano za obvezu tuženika za dostavu Popisa rezervnih dijelova sukladno Ugovorima, i to po izvršenoj Usluzi, ukazuje kako iz samog članka 2.7. ista upravo jasno proizlazi. Ujedno su neistiniti navodi tuženika kako se o Popisu rezervnih dijelova nije niti pregovaralo niti razgovaralo. Osporava kao neosnovan zahtjev za smanjenje ugovorne kazne jer da nisu ispunjenje zakonske pretpostavke za takvo smanjenje, te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske citirane u istom podnesku.

16. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 22. studenog 2023. tužitelj se očitovao na iskaze saslušanog svjedoka Tatjane Lukačević i z.z. tuženika ,ustrajući pri tome u svim do tada iznesenim navodima i predlažući sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Tužitelj je tijekom parničnog postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

18. Kako je u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj taj nad kojim je bio otvoren predstečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-273/2022, te se predmetni postupak vodi na zahtjev tužitelja, a radi ostvarenja njegove tražbine prema tuženiku, to je sud raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta od 21. listopada 2022. odbio prijedlog tuženika radi prekida ovog parničnog postupka do okončanja postupka predstečaja nad tužiteljem, budući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 68. stavak 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 1/15, 104/17 i 36/22, dalje SZ) kojim je propisano da danom otvaranja predstečajnog postupka nastupa prekid parničnih i arbitražnih postupaka kao i zabrana pokretanja novih parničnih i arbitražnih postupaka protiv dužnika u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe.

19. Budući je u ovoj pravnoj stvari tužba tuženiku dostavljena na odgovor, te je tuženik osporio u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev, to je sud raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta od 21. listopada 2022., na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, odbio prijedlog tužitelja radi donošenja presude zbog izostanka, budući da za donošenje takove presude nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 332. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a).

20. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu ,izveo dokaze saslušanjem svjedoka Tatjane Lukačević, Damir Lacić i z.z. tuženika Darka Ciglenečkog, dok je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka Marinka Bubala i Julije Kralj, i od izvođenja dokaza brodostrojarskim vještačenjem, budući je tuženik povukao te svoje dokazne prijedloge.

21. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučeno je kao u izreci iz slijedećih razloga:

22. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenje ugovorne obveze – dostave dokumentacije Material Declaration – IHM Statement of Compliance (dalje: IHM certifikat) i Popisa rezervnih dijelova, te isplate ugovorne kazne u iznosu od 11.315,73 kn po danu zakašnjenja sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje u odnosu na isporuku IHM certifikata teku počevši od 24. prosinca 2018. pa do primitka istih, a u odnosu na popis rezervnih dijelova od 11. travnja 2019. pa do primitka istih.

23. Tako tužitelj postavlja kumulativan tužbeni zahtjev za ispunjenje ugovora i ugovornu kaznu, tvrdeći da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu.

24. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće :

- da su Brodosplit – interijer i završni radovi d.o.o. Split kao kupac i Conty Plus d.o.o. kao prodavatelj dana 13. prosinca 2018. zaključili Ugovor br. OW 308 189 o izradi, dostavi i ugradnji fiksnog namještaja, zidnih i stropnih elemenata, zavjesa, prekrivača i dekorativnih jastuka, kabina putnika i prostora posade, kapetana i brodovlasnika po principu ključ u ruke (dalje: predmetni Ugovor – list 5-15 spisa);

- da se predmetni Ugovor odnosio na novogradnju br.484 (dalje: NOV 484)

- da se predmetnim Ugovorom prodavatelj obvezao izraditi, prodati, isporučiti i montirati, a kupac kupiti, preuzeti i platiti, po principu ključ u ruke prema odredbama Ugovora fiksni namještaj, zidne i stropne elemente, zavjese, prekrivače i dekorativne jastuke za kabine putnike i prostore posade, kapetana i brodovlasnika te pripadajuću dokumentaciju (u daljnjem tekstu: Usluga), a kupac se obvezao platiti ugovorenu cijenu za uslugu u iznosu od 5.657.865,00 kn + PDV (pet milijuna šest stotina pedeset sedam tisuća osamsto šezdeset i pet kuna);

- da je sastavni dio predmetnog Ugovora činio prilog "A" (list 16-17 spisa), prilog "B" (list 18 spisa), te prilog "C" (list 19 spisa);

- da su Brodosplit-interijeri i završni radovi d.o.o. Split kao prvotni kupac, Conty Plus d.o.o. Lučko kao prodavatelj i Brodograđevna industrija Split d.d. Split kao novi kupac 1. veljače 2019. sklopili dodatka broj 1 predmetnog Ugovora kojim su suglasno utvrdile da istim prvotni kupac prenosi Ugovor na novog kupca, a na koji prijenos novi kupac i prodavatelj pristaju;

- da je dopisom od 27. siječnja 2020. (list 20-22 spisa) tužitelj, među ostalim, obavijestio tuženika da nije zaprimio dokumentaciju iz članka 2.5. i 2.7. predmetnog Ugovora na NOV 484, zbog čega da ima pravo na naplatu ugovorne kazne i pozvao ga da najkasnije do 1. siječnja 2020. isporuči tu ugovorenu dokumentaciju;

- da je 20. svibnja 2019. sastavljen primopredajni zapisnik o radovima na predmetnoj novogradnji (list 51 spisa), koji je potpisan od Damira Lacića, direktor, ispred investitora, te Tatjane Lukačević, Conty plus d.o.o., ispred izvođača, u kojem se navodi te da su radovi izvedeni sukladno Ugovoru i naručitelj i izvoditelj da su suglasni da je iznos izvedenih radova 100% vrijednosti Ugovora bez dodatnih narudžbi.

25. Glede prigovora tuženika o postojanju procesnih smetnji – podobnosti tužbe za raspravljanje (da u točci I tužbenog zahtjeva nije određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe članka 186. ZPP-a; da je tužitelj dužan navesti ukupan iznos ugovorne kazne do dana podnošenja tužbe; kod sporednog traženja tužitelj da postavlja početak tijeka kamate od nerazumljivog dana i nepostojećeg dana), sud je iste našao neosnovanim, iz razloga koje će dati u nastavku obrazloženja ove presude, a sve uzimajući u obzir pravnu prirodu instituta ugovorne kazne o kojem se raspravlja i odlučuje, regulirane odredbama članka 350. do 357. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), te odredbe predmetnog Ugovora.

26. Odredbom članka 350. stavak 1. ZOO-a popisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njenim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

27. Ugovorna kazna (poena conventionalis) ugovorom je određena novčana svota ili neka druga materijalna korist koju dužnik plaća, odnosno pribavlja vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu iz glavnog Ugovora ili zakasni s njezinim ispunjenjem ili je ispuni ali neuredno.

28. Članak 2. predmetnog Ugovora regulira tehničku dokumentaciju.

29. Tako su stranke odredbom članka 2.5. predmetnog Ugovora ugovorile da prodavatelj jamči da će Usluga biti izvršena u skladu sa "IMO Hong Kong International Convention for the Safe Environmentally Sound Recycling of Ships, 2009". Kao dokaz, prodavatelj ovdje tuženik se obvezao ispuniti "Material Declaration – IHM Statement of Compliance" u formi koja je prilog "B" predmetnog Ugovora te istu dostaviti kupcu, ovdje tužitelju unutar najkasnije 10 dana nakon potpisivanja Ugovora.

30. Odredbom članka 2.7. predmetnog Ugovora koji glasi: "Popis rezervnih dijelova (spare parts list) po izvršenoj usluzi."

31. Odredbom članka 2.8. predmetnog Ugovora ugovoreno je da u slučaju zakašnjenja isporuke dokumentacije od strane prodavatelja iz navedenog članka primjenjuje članak 9. predmetnog Ugovora.

32. U članku 9. predmetnog Ugovora regulirana je povreda Ugovora i ugovorna kazna.

33. Odredbom članka 9.1.predmetnog Ugovora je ugovoreno da za neodržavanje ugovorenih rokova izvršenja Usluge će prodavatelj, ovdje tuženik, platiti kupcu, ovdje tužitelju ,ugovornu kaznu od 0,2% od ugovorene cijene Usluge i to za svaki započeti dan zakašnjenja.

34. U članku 10. predmetnog Ugovora regulirana je cijena.

35. Ugovorena cijena Usluge definirana je odredbom članka 10.1. predmetnog Ugovora u iznosu od 5.657.865,00 kn + PDV.

36. Prema činjeničnim navodima tužbe upravo zbog neispunjenja ugovorne obveze dostave dokumentacije iz članka 2.5. i članka 2.7. predmetnog Ugovora tužitelj potražuje od ovog tuženika ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, temeljem odredbe članka 2.8., u visini reguliranom odredbom članka 9.1. u svezi s člankom 10.1. predmetnog Ugovora.

37. Pri sklapanju ugovorne kazne suugovaratelji moraju točno odrediti dva čimbenika: prvo, točno određenu novčanu svotu ili obujam neke druge materijalne koristi što se ugovara u korist vjerovnika, te drugo, ugovara li se ugovorna kazna a) za slučaj neispunjenja ili za b) slučaj neurednog ispunjenja ili zakašnjenja dužnika s ispunjenjem njegove obveze. Da su parnične stranke tako i postupile potvrđuje upravo sadržaj odredbe članka 2.8. – zakašnjenje isporuke dokumentacije i 9.1. predmetnog Ugovora – isplata ugovorne kazne u visini od 0,2% ugovorene cijene Usluge.

38. Člankom 353. stavak 4. ZOO-a regulirano je da kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu.

39. Kako je predmetnim Ugovorom ugovorena ugovorna kazna za slučaj zakašnjenja to tužitelj može zahtijevati i ispunjenje ugovora (glavna obveza) i ugovornu kaznu, a što isti i uostalom i traži postavljenim tužbenim zahtjevom.

40. Prema odredbi članka 351. stavak 1. ZOO-a, ugovorne strane mogu odrediti visinu ugovorne kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, u postotku ili za svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način. Prema stavku 2. istog članka ona mora biti ugovorena u obliku propisano za ugovor iz kojega je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi.

41. Predmetno su ugovorne stranke odredile visinu ugovorne kazne za svaki dan zakašnjenja, a sukladno citiranoj odredbi članka 9.1. predmetnog Ugovora, u svezi s člankom 10.1. predmetnog Ugovora, pa istu tužitelj ima pravo potraživati za svaki dan zakašnjenja. Tijek zakonskih zateznih kamata na iznos ugovorne kazne tužitelj potražuje od dana primitka IHM certifikata, odnosno popisa rezervnih dijelova, budući tvrdi da iste tuženik nikada nije dostavio, pa pod pretpostavkom da je dostava predmetne dokumentacije bila ugovorna obveza tuženika i da ista odista nije dostavljena (a o čemu će sud dati ocjenu u nastavku obrazloženja ove presude) to dostavom istih će dospjeti i zatezna kamata na iznos ugovorne kazne, a kako to tužitelj i potražuje postavljenim tužbenim zahtjevom.

42. Tako je sud našao neosnovanim istaknute prigovore tuženika glede procesnih smetnji – podobnosti tužbe za raspravljanje.

43. Kako je predmet ove parnice kumulativni zahtjev za ispunjenje ugovora i za ugovornu kaznu, to iznos od 11.315,73 HRK po danu zakašnjenja, ne predstavlja temelj određivanja vps-a u ovoj pranoj stvari, a kako to pogrešno tumači tuženik, pa je tužitelj ispravno označio vps, te sud zaključuje da nije osnovan prigovor tuženika prenisko označene vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari, radi čega je raspravnim rješenjem suda s pripremnog ročišta od 21. listopada 2022. sud odbio prigovor tuženika u pogledu označene vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari.

44. Budući predmet ovog parničnog postupka nije odgovornost tuženika za nedostatke za obavljene radove, odnosno pružene usluge u smislu odredbe članaka 604. ZOO-a, nego ispunjenje ugovorne obveze i isplata ugovorne kazne, to nije od značaja za ovu pravnu stvar pozivanje tuženika na sadržaj primopredajnog zapisnika od 20. svibnja 2019. (list 51 spisa), te nema mjesta primjeni citirane zakonske odredbe. Iz istih razloga nema mjesta ni odbačaju tužbe kao nepravovremene zbog proteka roka iz članka 606. stavak 1. ZOO-a, a na čiju primjenu se poziva tuženik. 45. Kao sporno među parničnim strankama valjalo je utvrditi je li dostava predmetne dokumentacije predstavlja ugovornu obvezu tuženika po predmetnom Ugovoru, a ukoliko jest, je li tuženik tu svoju obvezu ispunio, odnosno je li u zakašnjenju s ispunjenjem iste i posljedično navedenom je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

46. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka Tatjane Lukačević na ročištu održanom 10. studenog 2023. (list 103 i 104 spisa), zakonskog zastupnika tuženika Darka Ciglečkog (list 104 do 106 spisa), te saslušanjem svjedoka Damira Lacića na ročištu održanom dana 8. ožujka 2024. (list 115 i 116 spisa).

47. Nije sporno da je vođena e-mail prijepiska između Damira Lacića i Tatjane Lukačević vezano za predmetni Ugovor u kojoj prijepisci je Tatjana Lukačević navela: "Što pišemo u prilogu "B"?", a na što je Damir Lacić odgovorio: "Ništa, to su IHM certifikati koje imate i na 483; izjava da materijali koje koristite ne sadrže opasne tvari."

48. Iz odredbe članka 5.2. predmetnog Ugovora proizlazi da je ovlašteni predstavnik kupca i prodavatelja Damir Lacić.

49. Iz podudarnih iskaza svjedoka Tatjane Lukačević i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je tuženik prije početka izvođenja radova za tužitelja njemu dostavio certifikate za sve materijale, a što da je i bila ugovorna obveza tuženika. Vezano za dostavu IHM certifikata svjedok Tatjana Lukačević u svom iskazu navodi: "...ja sam primijetila da je uz taj Ugovor bio prilog "B" u kojem je naveden nekakvi certifikat, a koji list je bio prazan. Kako mi to nije bilo jasno komunicirala sam s g. Lacićem i pitala ga što bi trebalo pisati na taj list, a on mi je odgovorio da ne bi trebalo pisati ništa". Vezano za dostavu popisa rezervnih dijelova ista svjedokinja je u svom iskazu navela: "Moguće je da je ta odredba ostala iz nekakvog tipskog ugovora, međutim po samoj prirodi ugovora koji je bio između ovih parničnih stranaka, a koji se odnosi na izradu, dostavu i ugradnju namještaja i dr. kako je to već i navedeno u samom naslovu ugovora isto ne konzumira nikakve rezervne dijelove, a niti je to bilo moguće po naravi stvari."

50. Zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu je izričito naveo kako IHM certifikat nije dostavljen tužitelju jer da to nije ni zatraženo, odnosno da je odgovorna osoba tužitelja rekla da im ne treba "ništa". Glede dostave popisa rezervnih dijelova isti je naveo: "...Po prirodi stvari Ugovor koji je zaključen među strankama ne može uključivati nikakve rezervne dijelove..."

51. Iz iskaza svjedoka Damira Lacića, a koji je u periodu od 2013. do rujna 2021. bio direktor firme Brodosplit-interijeri i završni radovi d.o.o., proizlazi da je upravo on potpisao predmetni Ugovor između parničnih stranaka u svojstvu kupca, da obveze po istome koje nisu ispunjene su se odnosile na dokumentaciju i to točnije dostavu IHM certifikata i popisa rezervnih dijelova. Po uvidu u predočenu e- mail prijepisku (list 59 spisa) isti je naveo kako njegovo odgovor "ništa", a na upit što se piše u prilogu "B" je značio da u tom momentu nije trebalo učiniti ništa budući da se radi o prilogu koji se ne ispunjava u trenutku zaključivanja ugovora, već tek nakon završetka posla. Isto tako, takvim odgovorom, a koji je sadržan u e-mailu da je htio napomenuti da je tuženik već ranije bio dostavljao taj certifikat IHM, a za raniji odnosno drugi brod. Glede rezervnih dijelova navodi kako su stranke prije sklapanja ugovora razgovarale o potrebi rezervnih dijelova i da je po prirodi jasno da brod mora imati rezervne dijelove, a oni da nisu dobili popis rezervnih dijelova sa stavkama i njihovim kodovima iz kojih bi bilo razvidno koji je proizvođač određenog artikla. U jednom od članaka ugovora, a koji on da ne zna na pamet da postoji obveza tuženika da isporuči popis rezervnih dijelova.

52. Za navesti je kako iz stanja spisa proizlazi da nije sporno da je predmetni brod dovršen i da je isplovio.

53. Iz iskaza saslušanih svjedoka kao i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da IHM certifikat, kao ni popis rezervnih dijelova nije dostavljen tužitelju. Međutim, unatoč navedenom sud je našao neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja iz slijedećih razloga:

54. Člankom 2.5. predmetnog Ugovora ugovoreno da se tuženik obvezuje ispuniti "Material Declaration – IHM Statement of Compliance" u formi koja je prilog "B" predmetnog Ugovora te istu dostaviti tužitelju unutar najkasnije 10 dana nakon potpisa Ugovora.

55. Kako je predmetni Ugovor zaključen 13. prosinca 2018., to je navedenu ugovornu obvezu trebalo ispuniti najkasnije do 23. prosinca 2018.

56. Dakle, obveza dostave IHM certifikata je ugovorena do određene faze poslovnog ugovornog odnosa između parničnih stranaka – 10 dana nakon potpisivanja Ugovora, odnosno kako je naprijed navedeno najkasnije do 23. prosinca 2018., a ne kao radnja "post festum". Upravo iz navedenog razloga sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka Damira Lacića u dijelu kojim navodi da se IHM certifikate ispunjava nakon završenog posla. Iz daljnjeg dijela teksta ugovorne odredbe točke 2.5. predmetnog Ugovora koja glasi: "Ukoliko prodavatelj ne ispuni navedeno Ugovor neće imati pravnog učinka, te se kupac neće smatrati odgovornim po bilo kojem članku Ugovora", proizlazi da za slučaj ne dostavljanja navedene dokumentacije su stranke vezale posljedicu da predmetni Ugovor ne proizvodi pravne učinke. Stoga sud nalazi da sada tužitelj nema osnovu ovim tužbenim zahtjevom tražiti dostavu iste dokumentacije, niti plaćanje zatražene ugovorne kazne.

57. Vezano za obvezu dostave popisa rezervnih dijelova iz odredbe članka 2.5. predmetnog Ugovora za navesti je da ukoliko se radilo o ugovornoj obvezi tuženika za dostavu popisa rezervnih dijelova po izvršenoj usluzi, a kako to tumači tužitelj, onda je zasigurno ista trebala biti i ugovorena kao takva. Međutim tekst odredbe članka 2.7. predmetnog Ugovora koji glasi: "Popis rezervnih dijelova (spare parts list) po izvršenoj usluzi", sud ne može dati obvezujući značaj. Upravo radi navedenog, sud ne prihvaća vjerodostojnim ni iskaz svjedoka Damira Lacića u dijelu kojim navodi da u jednom od članaka predmetnog Ugovora stoji obveza tuženika da se isporuči popis rezervnih dijelova, pri čemu je za napomenuti da je isti naveo da ne zna napamet u kojemu. Kako sud navedenoj odredbi članka Ugovora ne može dati pravno obvezujući sadržaj, to posljedično ne može za odredbu članka 2.7. Ugovora vezati primjenu odredbe članka 2.8. i članka 9.1. predmetnog Ugovora – plaćanje ugovorne kazne. Stoga sud nalazi da tužitelj nema osnovu ovim tužbenim zahtjevom tražiti dostavu istog popisa, kao niti plaćanje zatražene ugovorne kazne.

58. Radi svega naprijed navedenog, valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

59. Naposljetku je za navesti kako je sud odbio kao suvišan prijedlog tuženika radi pribavljanja na uvid spisa ovog suda poslovni broj P-620/2020, P-191/2021 i P- 224/2022, budući da okolnosti radi kojih je tuženik predložio pribavljanje tih spisa, a iznesenim u odgovoru na tužbu (da je predmetni tužbeni zahtjev tužitelja rezultat narušenih poslovnih odnosa između stranaka jer tužitelj nastoji izbjeći obveze plaćanja za izvršene usluge prema društvu tuženika), sud ne cijeni relevantnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

60. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 151. stavak 1., članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: OT-a), kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama.

Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovorna na tužbu (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 10. ožujka 2023. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 10. studenog 2023. i 8. ožujka 2023. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – po 100 bodova, odnosno ukupno 350 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT- a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 700,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 175,00 EUR-a ,daje iznos od ukupno 875,00 EUR-a.

Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 10. ožujka 2023. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a kao niti trošak pristojbe odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 75,00 EUR-a pozivom na odredbu članka 4. stavak 2. ZSP-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška iznos od 850,00 EUR-a tuženiku je valjalo dosuditi zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

61. Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II. izreke presude

U Splitu 28. ožujka 2024.

S u d a c

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove odluke, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30865-ac13a

Kontrolni broj: 0be35-484b6-53ff8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.