REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-1299/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice K. Š., iz Nj., koju zastupa opunomoćenik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, kojeg zastupa službena osoba S. U., radi inspekcijskog nadzora – pružanja ugostiteljskih usluga, 28. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-334-09/20-02/2, URBROJ: 443-01-17-02/22-3 od 28. ožujka 2022., radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u turizmu i ugostiteljstvu, Službe turističke inspekcije, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-334-09/19-02/8, URBROJ: 44308-10-05/3-19-15 od 30. srpnja 2019., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u turizmu i ugostiteljstvu, Službe turističke inspekcije, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-334-09/19-02/8, URBROJ: 443-08-10-05/3-19-15 od 30. srpnja 2019. tužiteljici je zabranjeno pružanje neregistriranih ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u četiri smještajna objekta na adresi u Nj., (u jednom apartmanu u domaćinstvu i u tri studio apartmana u domaćinstvu) dok za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ne ishodi odobrenje, a najkraće na rok od 30 dana od izdavanja usmenog rješenja, odnosno do 21. kolovoza 2019. godine. Ujedno je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Rješenje je doneseno nakon inspekcijskog nadzora provedenog 19. i 23. srpnja 2019. godine.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-334-09/20-02/2, URBROJ: 443-01- 17-02/22-3 od 28. ožujka 2022. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće.

„Rješavajući u žalbenom postupku, uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je viši turistički inspektor Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u turizmu i ugostiteljstvu, Službe turističke inspekcije, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Krk (dalje u tekstu: inspektor), na temelju prethodno zaprimljene Naredbe Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk, Prekršajni odjel, poslovni broj Pp Prz-37/2019 od 23. srpnja 2019. (dalje u tekstu: Naredba o pretrazi slana i drugih prostora), za pretragu stambeno poslovnog prostora smještaja u domaćinstvu u 4 smještajna objekta, na adresi Nj., u suradnji s policijskim djelatnicima, izvršio pretragu na navedenoj adresi te je sastavio zapisnik o pretrazi slana i drugih prostora, KLASA: 050-01/19-01/37, URBROJ: 443-08-10-05/3-19-7, od 23. srpnja 2019.

Iz navedenog zapisnika proizlazi da je prije početka pretrage suvlasnici i korisnici K. Š., s prebivalištem u Nj. (ovdje žaliteljici) uručena Naredba o pretrazi stana i drugih prostora, ista je upoznata s razlozima zbog kojih je potrebno provesti pretragu, tj. da postoji osnovana sumnja da se u predmetnim prostorima obavlja neregistrirana djelatnost, odnosno da se pružaju neregistrirane ugostiteljske usluge u domaćinstvu. U zapisniku je konstatirano da branitelj žaliteljice nije u mogućnosti prisustvovati nadzoru, te da su s istim imali telefonski kontakt.

Prilikom obavljanja pretrage pretražene su sljedeće prostorije odnosno prostori: studio apartman na 1. katu oznake 2, u kojem se između ostalog nalazi krevet na razvlačenje, hrana u hladnjaku, te razne stvari gostiju, studio apartman na I katu oznake 3, u kojem se između ostalog nalazi krevet, hrana u hladnjaku, te razne stvari gostiju, studio apartman (prizemlje) oznake 1, 2 u kojem se između ostalog nalazi krevet, hrana u hladnjaku, te razne stvari gostiju, te apartman (prizemlje) oznake 4, gdje su se nalazila tri gosta (K. B., C. B. i F. B.). Dalje, utvrđeno je da je žaliteljica pružala usluge smještaja u sva četiri smještajna objekta. Inspektor je uvidom u sustav eVisitor, koji se vodi sukladno Pravilniku o načinu vođenja popisa te o obliku i sadržaja obrasca prijave turističkoj zajednici („Narodne novine", broj 126/15), utvrdio da je dana 23. srpnja 2019. upisano 11 gostiju (Z. F., K. G., K. N., K. S., F. M., N. S., S. B., N. S., B. K., B. C. i B. F.). Navedeni zapisnik su svjedoci pretrage, te stranka/sudionik u pretrazi potpisali bez primjedbi.

Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, KLASA: 050-01/19-01/37, URBROJ: 443-08-10-05/3-19-8, od 23. srpnja 2019. (dalje u tekstu: zapisnik od 23. srpnja 2019.), proizlazi da je inspektor upoznao žaliteljicu s pravom iz članka 158. stavka 6. i članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13, 110/15., 70/17. i 118/18.), te je u istom konstatirano da je neposrednim inspekcijskim nadzorom, na temelju Naredbe o pretrazi stana i drugih prostora poslovnog objekta u Nj., u nazočnosti žaliteljice, utvrdio da se u stambeno poslovnoj zgradi pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, u četiri smještajna objekta, na adresi Nj. i to: 1 apartman u domaćinstvu i 3 Studio apartmana u domaćinstvu, a da nadzirana stranka K. Š. nema ishođeno važeće rješenje o odobrenju za pružanje tih usluga. Dalje, utvrđen je i ukupan prihod u iznosu od 41.487,00 kuna za razdoblje od 28. lipnja 2019. do 23. srpnja 2019.

Nastavno na navedeno, na temelju činjenica utvrđenih neposrednim inspekcijskim nadzorom, prikupljenih dokaza tijekom provođenja dokaznog postupka, inspektor je utvrdio da žaliteljica pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu bez rješenja nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, te je, na temelju odredbe članka 9. stavka 1. podstavka 4. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine" broj 61/11 i 66/19, dalje u tekstu: ZZSOND), dana 23. srpnja 2019., po službenoj dužnosti donio usmeno rješenje u zapisnik od 23. srpnja 2019., kojim se zabranjuje žaliteljici pružanje neregistriranih ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u 4 objekta za smještaj na adresi Nj., i to: 1 apartman u domaćinstvu i 3 studio apartmana u domaćinstvu, dok ne ishodi rješenje o odobrenju, a najkraće na rok od 30 dana od dana izdavanja usmenog rješenja odnosno do 21. kolovoza 2019.

Spisu prileži rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-335-03/18-01/687, URBROJ: 2170-10-02/1-19-9 od 6. svibnja 2019., koje je postalo izvršno dana 6. lipnja 2019., a kojim je, između ostalog, ukinuto rješenje Ureda državne uprave u Primorskogoranskoj županiji, Službi za gospodarstvo, Ispostava Krk, KLASA: UP/- 335-03/1501/474, URBROJ: 2170-10-02/5-15-4 od 14. srpnja 2015. Ukinutim rješenjem bilo je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivačici K. Š., Nj., na adresi smještajnih objekta Nj., i to za vrstu ugostiteljske usluge smještaja u 4 objekta za ukupno 8 gostiju, te je, istim rješenjem bilo utvrđeno da 4 smještajna objekta označena brojevima 1, 2, 3, 4 ispunjavaju propisane minimalne uvjete: 1 apartman u domaćinstvu 1/2 (s 1 dvokrevetnom sobom) označen brojem 4 za kategoriju tri zvjezdice i kategoriziranje kategorijom koja se označava s tri zvjezdice, 3 Studio apartmana u domaćinstvu 1/2 (s jednom dvokrevetnom sobom) označeni brojevima 1, 2, 3 te su kategorizirani kategorijom koja se označava s tri zvjezdice.

Kako proizlazi iz stanja spisa, usmeno rješenje iz zapisnika od 23. srpnja 2019., postalo je izvršno u trenutku zaključenja zapisnika i njegovog uručenja žaliteljici, te je izvršeno dana 25. srpnja 2019., pečaćenjem tri studio apartmana i jednog apartmana na adresi u Nj., u kojima se pružaju neregistrirane ugostiteljske usluge u domaćinstvu, o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: UP/I-33409/19-02/8, URBROJ: 443-08-10-05/3-19-11.

Također, iz stanja spisa proizlazi da je u skladu s odredbom članka 9. stavka 3. ZZSOND-a, žaliteljici dana 8. kolovoza 2019., dostavljen pisani otpravak usmenog rješenja, ovdje pobijanog rješenja.

(…)

Predmet rješavanja ove upravne stvari bilo je utvrditi je li pobijano rješenje zakonito, odnosno je li inspektor ispravno postupio kada je žaliteljici točkom I. pobijanog rješenja zabranio pružanje neregistriranih ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u četiri smještajna objekta na adresi Nj., i to u jednom apartmanu u domaćinstvu i tri studio apartmana u domaćinstvu, jer žaliteljica nije ishodila rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Rješavajući u žalbenom postupku nesporno je utvrđeno da je žaliteljica u vrijeme obavljanja inspekcijskog nadzora, na adresi Nj., pružala ugostiteljske usluge u domaćinstvu i to u: 1 apartmanu u domaćinstvu i 3 studio apartmana, bez da je za navedene usluge imala odobrenje nadležnog ureda. Navedena činjenica obavljanja neregistrirane djelatnosti, odnosno pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu utvrđena je između ostalog neposrednim inspekcijskim nadzorom kojem je nazočila i žaliteljica (…) Dalje, kako proizlazi iz Zapisnika, od 23. srpnja 2019., kojeg je žaliteljica potpisala bez primjedbi, u istom je između ostalog konstatirano da žaliteljica nema ishođeno važeće rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, da su gosti koji su zatečeni kod žaliteljice prijavljeni u eVisitor- u, te je žaliteljica izjavila „da nije znala da je njezino rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iz 2015. ukinuto”. Dakle, inspektor je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donio pobijano rješenje, uz napomenu da je inspektor bio dužan donijeti upravnu mjeru iz članka 9. stavka 1. podstavak 4. ZZSOND-a, koja je imperativne naravi i ne ostavlja mogućnost inspektoru da po slobodnoj ocjeni odluči hoće li izreći navedenu upravnu mjeru ili ne, odnosno da umjesto propisane izrekne neku drugu za žalitelja „blažu mjeru”

Nastavno tome, bez utjecaja su na drugačije rješavanje ove upravne stvari navodi žalitelja iz kojih proizlazi da je „Nalog o pretrazi stana i drugih prostora” kojeg je izdao Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba Krk, Prekršajni odjel, Krk, poslovni broj Pp Prz37/2019. od 23 srpnja 2019., nezakonit, pa da su samim time i pretraga i inspekcijski nadzor nezakoniti, uz napomenu da je inspektor bio dužan postupiti sukladno izdanoj Naredbi o pretrazi stana i drugih prostora.

Jednako tako, bez utjecaja su na drugačije rješavanje ove upravne stvari navodi žaliteljice kojima se upućuje na prava koja proizlaze iz odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S tim u vezi, potrebno je naglasiti da ovo tijelo državne uprave, podredno inspektori Državnog inspektorata nisu ovlašteni ulaziti o ocjenu dokaza ispunjava li žalitelj minimalne uvjete za vrstu, uvjete za kategoriju i posebni standard za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, jer u skladu s odredbama Zakona, rješavanje o navedenom pitanju je u konkretnom slučaju u nadležnosti nadležnog Ureda državne uprave (…).

Također, nisu točni niti daljnji žalbeni navodi žaliteljice iz kojih proizlazi da se odredbe ZZSOND-a ne primjenjuju na obavljanje neregistrirane djelatnosti sankcionirane posebnim zakonom, tj. Zakonom.

Naime, odredbom članka 43. stavkom 1. Zakona, propisano je, između ostalog, da ako se u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da se ugostiteljska djelatnost obavlja, odnosno pružaju ugostiteljske usluge, suprotno izdanom rješenju nadležnog ureda, turistički inspektor će po završetku inspekcijskog nazora s utvrđenim činjenicama odlučnim za donošenje rješenja, donijeti i otpremiti stranci rješenje kojim će do otklanjanja utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti, zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanje ugostiteljskih usluga do otklanjanja utvrđenih nedostataka, u dijelu u kojem se pružaju suprotno rješenju nadležnog ureda.

Dalje, odredba članka 43. stavka 1. Zakona, primjenjuje se samo za pružanje ugostiteljskih usluga do otklanjanja utvrđenih nedostataka, samo u dijelu u kojem se pružaju suprotno rješenju nadležnog ureda. U konkretnom slučaju ne radi se o pružanju ugostiteljskih usluga suprotno rješenju nadležnog ureda, budući da je rješenje koje je žaliteljica posjedovala ukinuto, te je ista obavljala neregistrirano pružanje ugostiteljskih usluga bez rješenja o odobrenju nadležnog tijela uprave. Dakle, upravo iz razloga što odredbama Zakona nije sankcionirano neregistrirano obavljanje djelatnosti, primjenjuju se odredbe ZZOND-a (članak 2. ZZOND-a).

Jednako tako, bez utjecaja su na drugačije rješavanje ove upravne stvari navodi žaliteljice kojima upućuje na zahtjeve za izuzeće Ni. K., A. J., kao i čelnika javnopravnog tijela Službe turističke inspekcije Područnog ureda Rijeka i Ispostave Krk. Naime, stanju spisa prileži dopis Državnog inspektorata, KLASA: UP/I334-09/19- 02/8, URBROJ: 443-08-10-05/3-19-23 od 14. kolovoza 2019. godine, kojim je žaliteljica obaviještena da je zahtjev za izuzeće neosnovan jer nije postojao niti jedan od propisanih razloga iz odredbe članka 24. ZUP-a za izuzeće službene osobe.“

3. Tužiteljica u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Nejasno je na temelju čega je dopuštena konkretna pretraga, protivno odredbama Prekršajnog zakona i Zakona o kaznenom postupku, niti je bilo uvjeta za pečaćenje sva četiri apartmana. M. J. i H. J. dali su tužiteljici suglasnost da izvršava njihova ovlaštenja po pravu plodouživanja, tj. na temelju upisanog prava osobne služnosti koja je pravnim poslom prenesena na tužiteljicu, što inspektor nije uzeo u obzir. Iz zapisnika o provedenom nadzoru ne proizlazi da je tužiteljica upozorena da ima pravo uzeti branitelja, niti je vidljivo da se tužiteljica odrekla toga prava. Sva neregistrirana djelatnost uređena je Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti, pa nije bilo mjesta primjeni Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Tužiteljica je prije donošenja rješenja zatražila izuzeće službenih osoba N. K. i A. J., kao i čelnika prvostupanjskog tijela. No, rješenje je doneseno prije negoli je odlučeno o zahtjevu za izuzeće, pri čemu obavijest na koju se pozvao tuženik ne može zamijeniti zaključak kojim se odlučuje o izuzeću. Presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 13. veljače 2024. odbijena je optužba protiv tužiteljice da bi počinila prekršaj iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 750,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužiteljici je u postupku donošenja osporavanog rješenja omogućeno izjašnjenje o svim činjenicama, pravnim okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje upravne stvari. Tužiteljica nije imala primjedbi na zapisnik o inspekcijskom nadzoru. Upravo iz razloga jer Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti nije sankcionirano neregistrirano obavljanje djelatnosti primjenjive su odredbe Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Nadzorom je nesporno utvrđeno da je tužiteljica pružala usluge smještaja u sva četiri spomenuta apartmana. Na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja ne mogu utjecati prigovori tužiteljice vezani uz primjenu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Člankom 24. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) nije propisan prekid postupka u slučaju podnošenja zahtjeva za izuzeće službene osobe, niti je službenoj osobi zabranjeno nastaviti rad u predmetu do donošenja odluke o zahtjevu za izuzeće. Uz to, dopisom od 14. kolovoza 2019. tužiteljica je obaviještena da za konkretno izuzeće službenih osoba N. K. i A. J. ne postoji ni jedan od propisanih razloga. Na raspravi dodaje da je presudom od 13. veljače 2024. optužba protiv tužiteljice u prekršajnom postupku odbijena zbog zastare, bez ulaska suda u meritum stvari. Podsjeća i da su upravni postupak i prekršajni postupak zasebni postupci, pri čemu u upravnom postupku nema dužnosti upozoravanja stranke na mogućnost angažiranja branitelja odnosno opunomoćenika. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 20. ožujka 2024. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18 i 25/19) i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“, broj 61/11 i 66/19). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

8. Članci 1. i 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti glase:

„Članak 1.

(1) Obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno.

(2) Ovim se Zakonom propisuje što se smatra obavljanjem neregistrirane djelatnosti te iznimke, sudionici, ovlasti za suzbijanje neregistrirane djelatnosti, nadzor nad provođenjem ovoga Zakona, upravne mjere te prekršajnopravne sankcije.“

„Članak 2.

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na obavljanje neregistrirane djelatnosti sankcionirane posebnim zakonom.“

9. Državno zakonodavstvo čini cjelovit sustav, u kojem se nerijetko na pojedini društveni odnos primjenjuje više propisa. U dijelu u kojem se na obavljanje neregistrirane ugostiteljske djelatnosti ne primjenjuje posebni zakon (Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti), podredno se primjenjuje opći zakon (Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti). Ovdje je to i izrijekom (a contrario) propisano člankom 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Neosnovan je, stoga, prigovor tužitelja vezan uz (ne)primjenjivost Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti u konkretnom slučaju.

10. Nadalje, prema članku 76. stavku 5. ZUP-a, zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna je isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni. Člankom 60. stavkom 2. ZUP-a propisano je da javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. Stoga su ovdje neosnovani i tužbeni prigovori koji se odnose na činjenice sadržane u dotičnom zapisniku o inspekcijskom nadzoru, na koje tužiteljica nije iznijela primjedbe.

11. Osnovano tuženik ističe da su upravni postupak i prekršajni postupak zasebni postupci, te da u upravnom postupku službena osoba nije dužna upozoriti stranku na mogućnost angažiranja opunomoćenika. Stoga se radnje koje je tužiteljica, u svojstvu stranke, poduzela u upravnom postupku imaju pravni učinak neovisno o tome je li pritom imala opunomoćenika te neovisno o tome je li tužiteljica bila upozorena na mogućnost njegova angažiranja.

12. Što se tiče poduzimanja službenih radnji nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće službene osobe (članak 24., vezano uz članak 77. ZUP-a; relevantna je i razlika u odnosu na čl. 43. prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, br. 53/91 i 103/96), u upravnom postupku općenito vrijedi sljedeće. Službena osoba čije je izuzeće zatraženo nije dužna odmah po podnošenju zahtjeva za izuzeće prekinuti rad na predmetu. Međutim, ako zahtjev za izuzeće bude usvojen, radnje koje je u međuvremenu poduzela službena osoba potrebno je poništiti. U dotičnom je slučaju o zahtjevu za izuzeće, koji se odnosi na N. K. i A. J., ali i na čelnicu prvostupanjskog tijela M. V. , odlučeno aktom Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-334-09/19-02/8, URBROJ: 443-08-10-05/3-19-23 od 14. kolovoza 2019. godine. Taj akt nosi naziv „odgovor“, ali bitna pravna obilježja sadržaja rečenog akta upućuju na zaključak da je u osnovi riječ o zaključku. Sud, pritom, utvrđuje da je navedena odluka o zahtjevu za izuzeće pravno utemeljena, budući da tužiteljica nije pokazala da u odnosu na službene osobe postoji neki od razloga propisanih za izuzeće. Podredno, čak i da u upravnom postupku nije valjano odlučeno o spomenutom zahtjevu za izuzeće, pri utvrđenju Suda da nisu postojali razlozi za izuzeće, posrijedi ne bi bila bitna povreda postupka, te bi tužbeni zahtjev svejedno trebalo odbiti (članak 57. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS).

13. Ishod prekršajnog postupka vođenog vezano uz povezani upravni postupak ne utječe na rješavanje upravne stvari, budući da su pretpostavke za prekršajnu odgovornost različite u odnosu na pretpostavke za primjenu inspekcijskih mjera u upravnom postupku. Uzgredno, presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku od 13. veljače 2024. opužba protiv tužiteljice odbijena je zbog zastare prekršajnog progona.

14. U pogledu ostalih tužbenih navoda Sud je suglasan s argumentacijom tuženika iznesenom u obrazloženjima osporavanih rješenja i u odgovoru tuženika na tužbu. Ta je argumentacija tužiteljici poznata.

15. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, tužiteljici zabranilo pružanje neregistriranih ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u četiri predmetna smještajna objekta, što je tuženik osnovano potvrdio.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 28. ožujka 2024.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.