Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-168/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, te Tatjane Kučić kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz R., protiv tuženika Hrvatske šume d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. K. M. i K. M. j.t.d. iz R., radi isplate rente zbog povrede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj Pr-262/2021 od 5. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj Pr-262/2021 od 5. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1. Nalaže se tuženiku da tužitelju plaća mjesečnu rentu u bruto iznosu od 3.500,00 kn/464,53 eura, sve dok tužitelj ne navrši 65 godina života, sa zateznom kamatom od 5,89% koja teče od 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, počevši od 10. listopada 2021.g. tako da dospjele mjesečne iznose rente, isplati odjednom, a buduće kako budu dospijevale, a u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata, obračunava se po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate, u roku od 15 dana.
II. Tužitelj dužan je tuženiku naknaditi uzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 663.40 eura/4.998,39 kn, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova za sastav žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Traži trošak za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), ali ne navodi koje su to bitne povrede doista i počinjene zbog čega je u odnosu na taj žalbeni razlog ovaj sud prvostupanjsku presudu ispitivao samo u odnosu na bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a i u granicama razloga navedenih u žalbi te utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda.
6. Tužitelj je tužbom zatražio od tuženika da mu plaća mjesečnu rentu od 3.500,00 kn u bruto iznosu sve dok ne navrši 65 godina života, a koja čini razliku plaće koju kod tuženika ostvaruju šumski radnici sjekači (komparanti) i invalidske mirovine koju prima od 1. rujna 2021. Tvrdi da je 24. rujna 2009. doživio tešku povredu na radu kao šumski radnik sjekač i da je na temelju Sporazuma o prestanku radnog odnosa od 31. kolovoza 2021. (dalje: Sporazum) prestao biti zaposlenik tuženika jer ga je tuženik obavijestio da za njegovo radno mjesto šumskog radnika nema radnog mjesta, odnosno da je bio prisiljen otići u invalidsku mirovinu stoga što je dolazio na posao i osam sati sjedio u kancelariji bez ikakvih radnih zadataka.
7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev i naložio tužitelju da plati tuženiku parnični trošak od 663,40 eura, odnosno 4.998,39 kn, utvrdivši slijedeće:
- tužitelj je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2007. kod tuženika zasnovao radni odnos na poslovima šumski radnik sjekač,
- svjedodžbom o zdravstvenoj sposobnosti radnika (svjedodžba specijalističke ordinacije medicine rada dr. V. G.-P.) tužitelj je od 20. travnja 2017. trajno nesposoban za rad,
- rješenjem zavoda, P. U. G. od 4. siječnja 2019. tužitelju je zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti određena invalidska mirovina od 7. srpnja 2017. u mjesečnom iznosu od 1.537,47 kn u koju je uračunat dodatak na mirovinu,
- tuženik je uputnicom za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika od 19. kolovoza 2021. pozvao tužitelja na provjeru radne sposobnosti,
- tužitelj je prijedlogom od 20. kolovoza 2021. izvijestio tuženika da želi sporazumni raskid radnog odnosa i odlazak u invalidsku mirovinu,
- Sporazum između tužitelja i tuženika zaključen je radi odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu.
8. Na temelju tih činjenica, polazeći od utvrđenja da je tužitelju prestao radni odnos na temelju Sporazuma koji je zaključen na zahtjev samog tužitelja kao radnika, odnosno na jedan od načina predviđenih člankom 112. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje: ZOR), zaključak je suda prvog stupnja da tužitelj gubi zaradu zbog toga što ne radi, ali ne zbog toga što mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, odnosno da nema pravne osnove za dosuđivanje zatražene rente jer je tužitelju ugovor o radu prestao iz razloga koji nije vezan uz posljedice povređivanja. Poziva se na pravno shvaćanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-94/2011.
9. Tužitelj se žali navodeći da je njegov odlazak u invalidsku mirovinu u uzročno- posljedičnoj vezi s ozljedama na radu i da je to utvrdila invalidska komisija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, jer da nije bilo ozljede na radu ne bi mu bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tvrdi da se predmetnim Sporazumom nije odrekao svojih prava iz radnog odnosa i smatra da mu pripada pravo na rentu.
10. Međutim, sud prvog stupnja je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku kada je odbio tužbeni zahtjev i dosudio tuženiku trošak parničnog postupka.
11. Naime, nije sporno da je tužiteljev Ugovor o radu prestao na temelju Sporazuma koji je tuženik sklopio sa tužiteljem na zahtjev tužitelja kao radnika, odnosno na način normiran u članku 112. stavak 1. točka 7. ZOR-a pa stoga eventualna šteta u vidu izgubljene zarade koju tužitelj traži u vidu isplate mjesečne rente u bruto iznosu nije u uzročnoj vezi s nastalim štetnim događajem, već je očito posljedica vlastite odluke tužitelja o prestanku radnog odnosa. Prema tome, tužitelj je kao radnik izgubio zaradu u visini razlike plaće koju bi primao da je radio i invalidske mirovine koju prima zbog toga što je sklopio Sporazum sa tuženikom, a ne zbog odlaska u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad do koje je došlo zbog ozljede na radu kako to tužitelj neosnovano tvrdi u žalbi. U tom pravcu, budući da je tužitelj mogao nastaviti raditi kod tužitelja, odnosno da bi ostvarivao pravo na isplatu plaće i pravo na raspored na druge poslove u slučaju da nije sklopio Sporazum na svoj vlastiti zahtjev, tužitelju i po shvaćanju ovog suda ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade radi odlaska u invalidsku mirovinu u vidu mjesečne rente.
12. Slijedom toga, žalba tužitelja je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke.
13. Tuženik je podnio odgovor na žalbu i zatražio trošak za sastav tog podneska. Međutim, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a jer navodi iz tog podneska nisu bili od značaja za donošenje odluke po žalbi tužitelja.
14. Zbog svih naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Koprivnica, 28. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković v. r.
