Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1472/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SNL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Poliklinika za dječje bolesti Helena iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 71, OIB: 10230841049, zastupanog po punomoćniku Draženu Dragović, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate i naknade štete, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog radnog suda u Zagrebu i Općinskog građanskog suda u Zagrebu, dana 27. ožujka 2024. godine

r i j e š i o  j e

Kao stvarno nadležan sud u ovom predmetu određuje se Općinski radni sud u Zagrebu.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari Općinski radni sud u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr- 5313/2021-11 od 11. rujna 2023. godine donio je pravomoćno rješenje kojim se oglašava stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te da po pravomoćnosti tog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Općinski građanski sud u Zagrebu ovom sudu, a u smislu odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dostavio je predmet radi odluke o sukobu nadležnosti smatrajući da se radi o sporu iz radnog odnosa za koji je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu.

3. Za suđenje u ovom sporu stvarno je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu.

4. Općinski radni sud u Zagrebu u svom rješenju od 11. rujna 2023. godine navodi slijedeće:

"Sud navodi da je odredbom čl. 4 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/2019, 151/22 i 46/23 - u daljnjem tekstu ZR) uređen pojam radnika i poslodavca, pa je prema st. 1 istog čl. radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično) u smislu toga Zakona, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Istim čl. u st. 2 propisano je da je poslodavac, u smislu toga Zakona, fizička ili pravna osoba koja zapošljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove.

Nadalje, odredbom čl. 10 st. 1 ZR-a propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, dok je u st. 2 toga čl. propisano da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, da se smatra da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

Osim toga, odredbom čl. 12 ZR-a uređeno je pitanje sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

U odnosu na spisu priležeći Ugovor o djelu zaključen između tužiteljice i tuženika dana 01.09.2017. (list 8-9 spisa), važeći u trenutku nastanka štetnog događaja, sud je utvrdio da je u uvodnom dijelu i u tekstu istog tuženik označen kao naručitelj, dok je tužiteljica označena kao izvoditelj. Prema čl. 2 citiranog Ugovora ugovoreno je da izvoditelj prihvaća obavljanje usluga kako su ugovorene, dok je u čl. 6 ugovoreno da će izvršitelj za izvršenje ugovorenih usluga primati ugovorenu naknadu u bruto iznosu po satu rada, a prema čl. 8 istog Ugovora izvoditelj se radi izvođenja usluga obvezuje odazvati pozivu naručitelja.

Slijedom citiranih odredbi materijalnog prava iz ZR-a, kao i iz citiranih čl. iz Ugovora o djelu od 01.09.2017., proizlazi da stranke tog Ugovora nisu radnik i poslodavac; da radnik nije zasnovao radni odnos radi obavljanja rada; da nije ugovoreno da će radnik za obavljeni rad primati plaću na mjesečnoj bazi te da nije ugovorena obveza radnog vremena, a niti je određen prestanak toga Ugovora prema odredbama ZR-a. Stoga se prema mišljenju ovoga suda temeljem Ugovora o djelu od 01.09.2017. ne stječu prava iz radnog odnosa te se poslovi iz tog Ugovora i taj Ugovor ne mogu smatrati ugovorom o radu, pa se posljedično na navedeno radi o građansko-pravnom ugovoru. Osim toga, ovaj sud je zaključio da poslovi koji su navedeni u Ugovoru od 01.09.2017., odnosno koje je tužiteljica obavljala nemaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos. Stoga je mišljenje ovoga suda da u ovoj pravnoj stvari nije ispunjena zakonska presumpcija koja je sadržana u odredbi čl. 10 st. 2 ZR-a da je između stranaka zasnovan radni odnos i da je sklopljen ugovor o radu sa svim pravima i obvezama koja proizlaze iz radnog odnosa za pojedinu stranku. Iz stanja predmetnog spisa proizlaze osnovani navodi tuženika da ne samo što s tužiteljicom nije sklopljen ugovor o radu, već da uopće nije postojala volja za sklapanjem ugovora o radu, pa da tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika. Obzirom na sadržaj Ugovora o djelu od 01.09.2017., koji je prema mišljenju ovoga suda po svom sadržaju odgovarao i volji stranaka (jer je tužiteljica nesporno potpisala isti Ugovor), sud smatra da nema obilježja ugovora o radu u odnosu na okolnosti na koje upućuje već citirana odredba čl. 10 st. 2 ZR-a. Pri tome okolnosti što je tužiteljica za razdoblja rada po Ugovoru o djelu dolazila kod tuženika obavljati ugovoreni posao te je imala svoje mjesto rada, a za obavljani posao je dobivala naknadu, i to još od Ugovora o djelu zaključenog 01.03.2015. (list 6-7 spisa), ne dokazuju nešto suprotno prednje izloženome. Ovo stoga što su te okolnosti isto tako obilježja i rada po ugovorima o djelu i nisu vezane samo za ugovore o radu. Ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju u prvom redu treba imati u vidu da je ugovor o radu ugovor građanskog prava te da stoga treba poći od volje ugovornih stranaka, a primjenom odredbe čl. 99 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO) u svezi s čl. 8 ZR-a. Pri tome je odredbom čl. 8 st. 4 ZR-a propisano da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređenom ZR-om ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznog prava. Sud smatra bitnim ukazati na odredbu čl. 28 st. 2 ZOO-a prema kojoj su stranke slobodnom voljom ovlaštene odrediti pravni karakter zaključenog ugovora i ovlaštenja koja iz njega proizlaze. U ovoj pravnoj stvari sud je zaključio da volja ugovornih stranaka nije bila da se izvršenjem ugovora o djelu steknu, odnosno ostvare prava iz radnog odnosa, a što je prema mišljenju ovoga suda jasno i nedvosmisleno ugovoreno u Ugovoru o djelu od 01.09.2017. Dakle, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju između tužiteljice i tuženika nije ugovaran radni odnos u smislu odredbe čl. 10 i čl. 12 ZR-a, već je ugovoreno obavljanje određenih poslova za naknadu osnovom sklopljenog Ugovora o djelu.

Nadalje, upravo suprotno tvrdnji tužiteljice, ovaj sud smatra da je bila volja stranaka, tj. i same tužiteljice da sporni Ugovor sklopi kao ugovor o djelu, pri čemu je tužiteljica Ugovor o djelu od 01.09.2017. prihvatila u svim točkama njegovog sadržaja, obzirom da je taj Ugovor i potpisala. Pri tome tužiteljica u predmetnom postupku nije niti tvrdila niti dokazivala da je Ugovor o djelu od 01.09.2017. pobijala zbog mana svoje volje, odnosno tužiteljica nije osporavala valjanost tog Ugovora tijekom trajanja njezine poslovne suradnje s tuženikom, iz čega sud ponovno zaključuje da je na strani tužiteljice postojala volja njezinog angažmana za tuženika upravo temeljem ugovora o djelu."

5. Glede nadležnosti ovog suda da odlučuje o sukobu nadležnosti između ova dva suda ovaj sud upućuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 2. listopada 2023. godine zauzeo pravno shvaćanje da je za odlučivanje nadležan ovaj sud kao neposredno viši sud za oba suda.

6. Sukladno odredbi čl. 15. st. 1. ZPP sud ocjenjuje, po službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, je li nadležan i u kojem sastavu je nadležan (Općinski radni sud u Zagrebu je u obrazloženju naveo da se oglasio mjesno nenadležnim po službenoj dužnosti), dok po st. 2., to ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate, dok odredba čl. 17. propisuje stadij do kojega se sud može po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim.

7. Iz tužbe tužiteljice je razvidno da ona tužbu označava "radi utvrđenja radnog odnosa, isplate naknade plaće i naknade štete zbog ozljede na radu – radni spor", iz navoda tužbe je razvidno da se navodi da je tuženik s tužiteljicom uzastopno svaki mjesec sklapao novi "ugovor o djelu" a što sve ukazuje da je ugovorni odnos između stranaka formalno i stvarno bio radni odnos, da joj je pritom platio ugovorenu naknadu kao tzv. "drugi dohodak" te nastavno navodi da dok je bila na radu kod tuženika da je došlo do štetnog događaja u kojem je ozlijeđena i za što odgovara tuženik sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, te je postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu na određeno vrijeme na određenom radnom mjestu, da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati naknadu plaće s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da joj naknadi pretrpljenu štetu. Obzirom na ovakve činjenične navode iz tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev zaključak Općinskog radnog suda u Zagrebu da između stranaka nije postojala volja za sklapanjem ugovora o radu već ugovora o djelu kao građanskopravnog ugovora je preuranjen, jer takav zaključak treba proizaći iz rezultata dokaznog postupka u situaciji kada tužiteljica navodima tužbe i tužbenim zahtjevom ukazuje da se radi o ugovoru koji je u biti bio ugovor o radu.

8. Pritom ovaj sud upućuje, na primjer, na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-2309/15 od 19. travnja 2017. godine, zatim Revr-1048/15 od 6. lipnja 2017. godine te Revr-577/2018, a kojima nije bilo upitno da se radi o radnom sporu a radi se o u biti identičnoj činjeničnoj situaciji obzirom da je između stranaka bio zaključen ugovor o djelu a tužitelji su tražili utvrđenje da je između stranaka sklopljen ugovor o radu.

9. Dakle, kako se radi o radnom sporu, to je ovaj sud odlučio kao u izreci temeljem čl. 23. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 27. ožujka 2024. godine

Sudac:

Marijan Vugić