Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-353/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ON zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. svibnja 2022. broj: K-4/2022., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ON kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi ON proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja opisano u članku 153. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. pa mu je na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine te je na temelju 58. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-274/2021. od 19. travnja 2021. i uzeta mu je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci nakon čega je na temelju članka 51. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. kolovoza 2021. do 19. svibnja 2022.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,
– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju, odvjetniku Mariju Vrabcu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje odluku.
3. Odgovor na optuženikovu žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu kao neosnovanu.
4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik u žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka parafrazira dio zakonskog teksta iz članka 468. stavak 1. točka 11. dok žalbenim navodima upućuje na sadržaj izjave oštećene ŠN prilikom podnošenja kaznene prijave (zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 7. kolovoza 2021. - list 12 spisa) uspoređujući ga s iskazom oštećenice danog kod istražnog suca i to u pogledu radnji koje je prema oštećenici poduzeo optuženik, a koje su dio objektivnog obilježja terećenog kaznenog djela.
6.1. Prije svega potrebno je istaknuti da navodi podnositelja kaznene prijave prilikom podnošenja te prijave nisu dokaz. Kaznena prijava ne može se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, koristiti kao dokaz o sadržaju navoda prijavitelja kaznenog djela jer zaprimanje kaznene prijave predstavlja prikupljanje obavijesti od građana kojom prilikom ih policija prema izričitoj odredbi zakona ne može ispitivati u svojstvu svjedoka (članak 208. stavak 1. ZKP/08.).
6.2. Budući da se u postupku mogu razmatrati jedino izvori saznanja o kaznenom djelu koji imaju svojstvo zakonitih dokaza (što nije slučaj s navodima podnositelja kaznene prijave prilikom podnošenja te prijave) i koji su izvedeni na raspravi (uz suglasnost stranaka je pročitan iskaz ŠN od 14. rujna 2021. dan u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku te prijepis ispitivanje od 28. rujna 2021. sa Županijskog suda u Osijeku gdje je bio prisutan optuženik i branitelj) nema zakonskog temelja za komparaciju na koju ukazuje optuženik u žalbi pa tako prvostupanjski sud nije bio dužan po toj osnovi iznositi razloge o vjerodostojnosti iskaza. Stoga u tijeku postupka nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbenim navodima ukazuje optuženik i to da nema razloga o odlučnim činjenicama.
6.3. Isti žalbeni navodi su promašeni i u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer optuženik osim što smatra da je iskaz oštećenice odstupa od sadržaja izjave prilikom zaprimanja kaznene prijave, upire na nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, službe bioloških i kontaktnih vještačenja, sačinjen po glavnom vještaku za biološka vještačenja Marijani Macan, dipl.ing. i zaključke ponovo dovodi u vezu s izjavom oštećenice prilikom zaprimanja kaznene prijave.
6.4. Međutim ipak valja ukazati da je prvostupanjski sud uzimajući u obzir zaključak prethodno navedenog biološkog vještačenja, po kojem su iz izuzetih briseva vaginalnog i rektalnog djela kod oštećene utvrđena sjemena drugih osoba (različitih od optuženika) te dovodeći u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka sudskomedicinske struke dr. ĆN, po kojoj se živući i mrtvi spermatozoidi u slučaju dovršenog spolnog čina u vagini i rektalnom brisu mogu zadržati 72 sata, ispravno zaključio da ta činjenica nema nikakve veze s predmetnim događajem.
6.5. Nadalje, optuženik smatra da se iskaz oštećenice ne može smatrati istinitim i vjerodostojnim s obzirom na bitne dijelove nalaza i mišljenja psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja po kojima je oštećenica općenito ograničeno sposobna opažati događaje, procesuirati informacije, pravilno razumjeti uzročno posljedične veze, pamtiti i ponoviti upamćeno, nesigurna je, sugestibilna, iritabilna, agresivna, impulzivna i nepovjerljiva te je zbog sugestibilnosti u ulozi svjedoka općenito ograničeno sposobna valjano iskazivati kao svjedok pred sudom i njeni su iskazi tek relativno konzistentni.
6.6. Naime, u tijeku postupka je provedeno kombinirano psihijatrijsko – psihologijsko vještačenje oštećene ŠN sa zadatkom utvrditi strukturu ličnosti, mogućnost iskazivanja na sudu kao i eventualne posljedice koje je događanju na nju imao te mogućnost istinitog reproduciranja proživljenog događaja te je prvostupanjski sud uzeo u obzir i dijelove nalaza i mišljenja na koje ukazuje optuženik (točka 15.1. i 16.) ali za razliku od optuženika u žalbi, cjelovito i detaljno analizira nalaz i mišljenje (točke 15. – 17.1.) te upućuju da iz nalaza mišljenja proizlazi da oštećenica nije u stanju naučiti i uvježbavati te da je doživljaj koji je ona opisivala u raznim situacijama izraz njezinog autentičnog iskustva, te da se pri tome ne nalaze podaci o sugestibilnom utjecaju (u konkretnom slučaju) drugih osoba na iskazivanje niti elementi patološke motivacije za optuživanje, ne uočava se hotimično, planirano neistinito optuživanje. Ovdje treba dodati, suprotno žalbenim navodima, da u nalazu i mišljenju vještaka nema nikakve kontradiktornosti ni nejasnoća pa je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog obrane (očito na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08. što je vidljivo iz obrazloženja) za provođenjem dodatnog kombiniranog psihijatrijsko – psihologijsko vještačenja te iznio razloge (točka 6.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud iz kojeg razloga je neosnovana žalba optuženika iz osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Stoga, valja ukazati da iskaz oštećenice prvostupanjski sud ocjenjuje istinitim i logičnim (točka 8.) te ga (suprotno žalbenim navodima) osim u odnosu na prethodna vještačenja u prvom redu dovodi u vezu s iskazima svjedoka ŽN i IN i pritom iznosi razloge (točke 29. - 32.), zbog kojih iskaz s pravom prihvaća kao jedan od temelja osuđujuće presude, a koje razloge u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati.
8. Zbog prethodno iznesenih razloga valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i zaključio da je optuženik počinio terećena kaznena djela.
9. Optuženik se ne žali zbog odluke o kazni, ali je ovaj sud presudu ispitano i u tom dijelu, na temelju odredbe članka 478. ZKP/08. jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi, između ostalog i žalbu zbog odluke o kazni.
9.1. Prvostupanjski sud je odnosu na odluku o kazni osnovano kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost za ovakvo kazneno djelo kao i činjenicu da je optuženik prema dostupnim podacima otac četvero djece, dok nije našao otegotne okolnost. Stoga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine primjerena utvrđenim olakotnim okolnostima te nema mjesta blažem kažnjavanju, te će u cijelosti uz opozvanu prethodno navedenu uvjetnu osudu i uzetu kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci kao i na temelju članka 51. KZ/11. izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca koja je sukladna počiniteljevoj ličnosti i kaznenim djelima u njihovoj ukupnosti, ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i ta kazna je primjerena osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.
10. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom gore navedenog, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27.ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
mr.sc.Marijan Bitanga
