Pr-143/2022-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Gundulićeva 27 21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D. Ć. iz T., S.. I. T. 19, OIB: ……………., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u S., protiv

tuženika G. T., T., T. I. P. I. br. 1, OIB: ……………., zastupan po

pun. B. V., odvjetnici u T., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. prosinca 2023. u nazočnosti pun. tužiteljice M. M., odvj. u S. i pun. tuženika B. V., odvj. u T., objavljene dana 22. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik G. T., O.: ………………… isplatiti tužiteljici D.

Ć., OIB: ………………………. iznos od 50.650,15 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini opisani iznos teče kako slijedi:

- na iznos od 273,78 eura od 10.04.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.05.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.06.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.07.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.08.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.09.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.10.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.11.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.12.2011.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.01.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.02.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.03.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.04.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.05.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.06.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.07.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.08.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.09.2012.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.10.2012.god. do isplate, - na

iznos od 1.574,26 eura od 10.11.2012.god. do isplate, - na iznos

od 1.574,26 eura od 10.12.2012.god. do isplate, - na iznos od 1.574,26 eura od 10.01.2013.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.02.2013.god. do isplate, - na

iznos od 1.574,26 eura od 10.03.2013.god. do isplate, - na iznos

od 1.574,26 eura od 10.04.2013.god. do isplate, - na iznos od 1.574,26 eura od 10.05.2013.god. do isplate, - na iznos od 1.574,26 eura od 10.06.2013.god. do isplate, - na iznos od 1.574,26 eura od 10.07.2013.god. do isplate, - na iznos od 1.574,26 eura od 10.08.2013.god. do isplate, - na iznos od 1.574,26 eura od 10.09.2013.god. do isplate, - na iznos od 1.574,26 eura od 10.10.2013.god. do isplate, - na iznos od

1.574,26 eura od 10.11.2013.god. do isplate,

- na iznos od 1.574,26 eura od 10.12.2013.god. do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, a koja kamata se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015.god., a od

01.08.2015.god. u skladu sa odredbom čl.29.st.2. Zakona o obveznom odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31.12.2022.god., a od 01.01.2023.godine do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o j e :

I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva, i to za iznos od 8.711,83 eura.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici cjelokupni parnični trošak u iznosu od 15.642,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, a koja kamata se određuje po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, kako slijedi sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11. prosinca 2015. navodi se da je tužiteljica dana 18. veljače 2011. zaprimila presudu Upravnog suda od 27. listopada 2010., kojom je bilo poništeno R. G. T., gradonačelnika od 28. prosinca 2009. P. U. suda, da je tuženiku bilo naloženo provest usmenu raspravu u nazočnosti tužiteljice. Nadalje, da je tuženik tako postupio, da je dana 21. ožujka 2011. ponovno donio rješenjem kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje, te da joj radni odnos prestaje po sili zakona, s konačnosti Rješenja tuženika, i to dana

26. ožujka 2011.

Nadalje, tužiteljica navodi da je u pokrenula postupak radi isplate plaće za razdoblje od veljače 2010. do ožujka 2011. br. Pr-559/15, za radno mjesto Suradnik za računovodstvo i proračun-voditelj i za radno mjesto Voditelj odsjeka računovodstva, plana i analize. Osnov zahtjeva da je presuda U. suda od 27. listopada 2010.,

kojom je bilo poništeno rješenje G. T., gradonačelnika od 28. prosinca 2009.,

kojim je rješenjem tužiteljica bila stavljena na raspolaganje, te joj je radni odnos prestao po sili zakona. Tužiteljica je istakla da joj je pored uvažavanja tužbe presudom U. suda RH od 27. listopada 2010. bila uvažena i tužba o prestanku službe, i to presudom od 27. listopada 2010., kojom je bilo poništeno rješenje G. T.,

gradonačelnika od 27. travnja 2010. Na koncu, iako je tuženik donio novo rješenje o stavljanju na raspolaganje, kako tuženik nije donio novo rješenje o prestanku službe, odnosno rješenje kojim bi tužiteljici prestala služba istekom raspolaganja. Navedeno da je tuženik bio dužan učiniti u drugom upravnom postupku, ponovno donijeti drugo rješenje, sve u roku od 8 dana sukladno Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi. Slijedom navedenog, predložila je sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog bruto iznosa od 447.262,80 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a sve prema obračunu tuženika iz postupka br. Pr-559/15, i to za radno mjesto Suradnik za računovodstvo i proračun-voditelj Odsjeka računovodstava, plana i analize.

1.1. Podneskom od 07. ožujka 2023. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev prema izračunu vještakinje dipl. oec. D. C.. Tužiteljica je zatražila isplatu ukupnog bruto iznosa od 381.623,55 kn/50.650,15 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Tužiteljica je zatražila isplatu navedenog iznosa za razdoblje od 26. ožujka 2011. do 30. studenog 2013., i to baš za radno mjesto S. za računovodstvo i proračun-voditelj odsjeka računovodstva, plana i analize.

2. U odgovoru na tužbu od 24. prosinca 2015. tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, ističući da nije osnovano potraživanje tužiteljice s osnova bruto plaća za razdoblje od 25. ožujka 2011. do 30. studenog 2013., da tužbeni zahtjev treba odbiti. Nadalje, sukladno nalogu Upravnog suda, da je tuženik održao usmenu raspravu s tužiteljicom, da je tužiteljica (bez primjedbe) potpisala zapisnik. Nakon provedbe procedure, da je tuženik tužiteljici zaključio radni odnos dana 25. ožujka 2010., kada je tužiteljica prijavljena Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, te da je tada tužiteljici bila vraćena radna knjižica i isplaćena otpremnina. Naime, da potraživanje tužiteljice nije osnovano, jer da tužiteljica potražuje naknadu za plaću, za razdoblje nakon što joj je radni odnos bio zaključen.

Na koncu, kako tužiteljici ne pripada pravo na isplatu s osnova neisplaćene plaće za razdoblje od ožujka 2011. do studenog 2013., jer je tužiteljici temeljem konačne i pravomoćne odluke tuženika, koja je bila konstitutivne naravi prestala služba po sili zakona istekom roka raspolaganja, te da od tada tužiteljica nije obavljala državnu službu, jer nije bila u radnom odnosu kod tuženika. Štoviše, tuženik je istakao da ukoliko tužiteljica smatra da joj pripadaju utužena materijalna prava zbog nedonošenja deklaratornog rješenja, takvo pravo da je trebala ostvariti u upravnom postupku kod tuženika, nikako ne u predmetnom parničnom postupku. Na koncu, da je tužiteljica sva prava iz radnog odnosa kod tuženika već ostvarila u pravomoćno okončanom postupku, da tužbeni zahtjev kao neosnovan da treba odbiti. Glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik se usprotivio i povlačenju dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice, ističući da je tužiteljica podneskom od 07. ožujka 2023. povukla dio tužbenog zahtjeva baš za iznos od 8.711,83 eura, pa da tuženik potražuje parnični trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 158. Zakona o parničnom postupku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom presude Ustavnog suda RH br. Us-6263/2010-5 od 27. listopada 2010.; presude Ustavnog suda RH br. Us- 1422/2010-5 od 27. listopada 2010.; Rješenja Grada Trogira, Upravni odjel za financije Klasa: UP/I112-02/10-01/212, Urbroj: 2184/01-06/01-10-1 od 26. ožujka 2010.; Rješenja Grada Trogira, Gradonačelnik Klasa: UP/II/112-02/10-01/11, Urbroj: 2184/01-01/01-10-2 od 27. travnja 2010.; Rješenja Grada Trogira, Gradonačelnik Klasa: UP/II/112-02/09-01/5, Urbroj: 2184/01-01/01-11-5 od 22. ožujka 2011.; dopisa Ministarstva uprave, Upravne inspekcije, Odjela za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave Klasa: 050-02/03-01/464, Urbroj: 515-02-02/1-11-17 od 09. lipnja 2011. upućenog G. T., gradonačelniku; medicinske dokumentacije tužiteljice; izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke dipl. oec. D.

Cecić; izveden je dokaz pregledom i ostale dokumentacije priležeće spisu predmeta.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak. 6. U

ovom postupku nije bilo sporno da je

- da je rješenjem Upravnog odjela za financije, Ur broj: 2184/01-06-09-1 od 03. prosinca 2009. g. tužiteljica stavljena na raspolaganjem danom izvršnosti rješenja te je utvrđen rok raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna. Nadalje, da za vrijeme trajanja raspolaganja ostvaruje pravo na novčanu naknadu plaće u visini plaće koja je isplaćena u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje,

- da je tužiteljica protiv tog rješenja podnijela žalbu koja je rješenjem Gradonačelnika tuženika, Ur broj: 2184/01-01-09-1 od 28. prosinca 2009. g. odbijena kao neosnovana,

- da je tužiteljica protiv drugostupanjskog rješenja Gradonačelnika od 28. prosinca 2009.g. pokrenula upravni spor. Presudom Upravnog suda RH br. Us- 1422/2010-5 od 27. listopada 2010.g. da je poništeno rješenje Gradonačelnika tuženika od 28. prosinca 2009.g. ,

- da je Gradonačelnik tuženika u ponovljenom postupku donio novo rješenje Ur. broj: 2184/01-01/01-11-5 od 22. ožujka 2011. g. kojim je žalba tužiteljice protiv rješenja Upravnog odjela za financije tuženika od 02. prosinca 2009.g. odbijena kao neosnovana, da je rješenje postalo konačno,

- da je tužiteljica protiv novog rješenja Gradonačelnika tuženika od 22. ožujka 2011.g. pokrenula upravni spor te da je Upravni sud RH presudom br. Us-4436/2011- 4 od 06. srpnja 2011.g. tužbu tužiteljice odbio kao neosnovanu,

- da je rješenjem Upravnog odjela za financije tuženika Ur.broj: 2184/01-06/01- 10-1 od 26. ožujka 2010.g. tužiteljici prestala služba istekom roka raspolaganja dana 25. ožujka 2010.g,

- da je protiv tog rješenja tužiteljica podnijela žalbu, koja je rješenjem Gradonačelnika tuženika od 27. travnja 2010. g. odbijena kao neosnovana,

- da je protiv rješenja Gradonačelnika tuženika od 27. travnja 2010.g. tužiteljica također pokrenula upravni spor, te da je presudom Upravnog suda RH br. Us- 6263/2010-5 od 27. listopada 2010.g. poništeno rješenje Gradonačelnika tuženika od 27. travnja 2010.g.,

- da je nakon donošenje navedene presude Ustavnog suda RH, donijeto novo rješenje Gradonačelnika od 22. ožujka 2011.g., koje je 25. ožujka 2011.g. postalo konačno. S tim u svezi nije bilo sporno da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao istekom roka raspolaganja, dana 25. ožujka 2010., kada je tužiteljica prijavljena Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, kada joj je tuženik predao radnu knjižicu i isplatio otpremninu,

-da je tužiteljica zaposlena kod novog poslodavca, dana 30. studenog 2013.,

-da je pravomoćno okončan postupak pod posl. br. (ex. Pr-559/15) Pr-837/17, u kojem je tužiteljica potraživala, između ostalog i neisplaćene plaće za razdoblje od 25. travnja 2010. do 25. rujna 2010.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužiteljici isplatiti utuženi iznos od 50.650,15 eura s osnova razlike plaće za razdoblje od ožujka 2011. do prosinca 2013., i to baš za radno mjesto Suradnika za računovodstvo i proračun-voditelj Odsjeka računovodstava, plana i analize.

8. Odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 86/08, 61/11, 04/18 i 112/19), propisano je da istekom roka raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona.

9. Odredbom čl. 110. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 86/08, 61/11, 04/18 i 112/19), propisano je da službeniku prestaje služba sporazumom, otkazom, istekom roka, po sili zakona ili na drugi propisani način.

10. Odredbom čl. 111. istog Zakona, propisano je da se o prestanku službe donosi rješenje u roku od 8 dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe. Žalba protiv rješenja o prestanku službe ne odgađa rješenje izvršenja, u slučaju kada je dan prestanka službe određen citiranim Zakonom.

11. Ovaj sud smatra kako je tuženik dužan ispatiti tužiteljici utuženi iznos s osnova plaće za razdoblje od 26. ožujka 2011. do 30. studenog 2013. i to baš plaće za radno mjesto Suradnika za računovodstvo i proračun, odnosno radno mjesto voditelja Odsjeka računovodstava, plana i analize G. T..

12. U konkretnoj pravnoj stvari krenuti je od činjenice kako u razdoblju od 25. ožujka 2011. do 30. studenog 2013. tužiteljica nije bila u radnom odnosu, kao i od Rješenja tuženika od 22. ožujka 2011.

Rješenjem tuženika od 22. ožujka 2011. tuženik je utvrdio da služba tužiteljice prestaje po sili zakona. Međutim, citiranim rješenjem nije bio utvrđen točan dan prestanka službe, kao ni istek roka raspolaganja. Sukladno citiranim odredbama Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, tuženik je bio dužan utvrditi dan prestanka službe tužiteljice i to posebnim rješenjem koje je imalo biti doneseno u roku od 8 dana od kada su nastupile okolnosti. Posebno rješenje o prestanku službe je obligatorne naravi jer se radi o strogo formalnoj proceduri važnoj za računanje rokova u kojima se utvrđuje točan dan prestanka službe.

Obzirom da tuženik nikada nije donio novo rješenje o prestanku službe za tužiteljicu, što je u stranačkom iskazu, na ročištu održanom 19. siječnja 2023. potvrdila tužiteljica, te obzirom da je ranije rješenje o prestanku službe tužiteljice bilo poništeno presudom Upravnog suda RH od 27. listopada 2010., to ovaj sud smatra kako raspolaganje tužiteljice nije prestalo teći niti u razdoblju nakon 25. ožujka 2011., tj. u razdoblju od 26. ožujka 2011. do 30. studenog 2013.

13. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, pogreške i propusti državnih tijela i tijela jedinica lokalne i područne samouprave, trebali bi ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni pravni interes.

14. U konkretnom slučaju, ovaj sud smatra kako je tuženik bio dužan u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje o prestanku službe za tužiteljicu iz razloga jer je ranije doneseno rješenje o prestanku službe tužiteljice bilo poništeno presudom Upravnog suda RH od 27. listopada 2010., što u ovom postupku nije bilo sporno. Dakle, slijedom navedenog, ovaj sud smatra da se ima smatrati kako raspolaganje tužiteljice nije prestalo teći ni nakon 25. ožujka 2011., tj. od 26. ožujka 2011. do 30. studenog 2013., kada je tužiteljica zasnovala novi radni odnos kod drugog poslodavca. Slijedom prednjih utvrđenja, ovaj sud smatra kako je potraživanje tužiteljice osnovano.

15. Glede visine tužbenog zahtjeva, za istaći je kako se tužiteljica zatekla na radnom mjestu Voditelja računovodstva, pa zato ista ima pravo preskakati stručnu spremu, u smislu odredbe čl. 124. st. 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi, kao i temeljem službenog glasnika tuženika 1/10 od 04 veljače 2010.

Slijedom navedenog, tužiteljica udovoljava uvjetima potrebnim za radno na mjesto Voditelja odsjeka računovodstva, plana i analize proračuna G. T.

(koeficijent 2,30), a što je sve u skladu s Pravilnikom o unutarnjem redu gradske uprave i odluke o osnovici za izračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima G. T. (Službeni glasnik 10/10), s primjenom od 06. listopada 2010.

16. Ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručno i argumentirano vještačenje stalne sudske vještakinje za financije i knjigovodstvo dipl. oec. D. C. od 30. siječnja 2023., na koje stranke nisu imale primjedbi.

16.1.Vještakinja je izradila dvije varijante.

U prvoj varijanti vještakinja je utvrdila visinu bruto plaće za radno mjesto Voditelja računovodstva i proračuna kod tuženika, i to prema obračunu i simulaciji iz postupka Pr-837/17 (ex. Pr-559/19) za razdoblje od 26. ožujka 2010. do 30. rujna 2010. Plaću je obračunala po koeficijentu tog radnog mjesta 1,80. Osnovicu tog radnog mjesta u iznosu od 5.700,00 kn, uz uvećanje za minuli rad od 15,50% (31 godina radnog staža). Izračun za razdoblje od 01. listopada 2010. do 25. ožujka 2011. za radno mjesto voditelja odsjeka, računovodstva, plana i analize, plaću je obračunala prema koeficijentu tog radnog mjesta 2,30, osnovicu tog radnog mjesta 4.465,00 kn, kao i uvećanje za minuli rad 15,50% (31 godina radnog staža). Uzimajući u obzir podatke o plaćama do 25. ožujka 2011., vještakinja je utvrdila bruto primanja koje bi tužiteljica imala od 25. ožujka 2011. do studenog 2013., i to u ukupnom iznosu od 381.623,55 kn, što je tabelarno prikazala u tablici br. 1, str. 121/122 spisa.

16.2.U drugoj varijanti, vještakinja je izvršila izračun plaće tužiteljice za utuženo razdoblje, ali na temelju Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika od 28. rujna 2010., za radno mjesto viši stručni referent za računovodstvo i proračun-voditelj odsjeka računovodstva, proračun po koeficijentu 1,20 i osnovici 5.700,00 kn (Službeni glasnik G. T. 10/10 od 28. rujna 2010.).

Dakle, izračun uz osnovicu od 5.700,00 kn i koeficijent 1,20, da bi tužiteljici za utuženo razdoblje pripadao iznos od 254.180,30 kn, kako je po mjesecima prikazala u tablici br. 2 vještva, str. 123 spisa.

17. Izračun iz I. varijante ovaj sud smatra točnim i izrađenim sukladno pribavljenoj financijskoj dokumentaciji, kao i važećem Pravilniku o unutarnjem redu gradske uprave i odluke o osnovici za izračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima G. T. (Službeni glasnik 10/10) s primjenom od 06. listopada 2010., i to u utuženom razdoblju za radno mjesto Voditelja odsjeka računovodstva, plana i analize plaća s obračunom po koeficijentu radnog mjesta 2,3 i osnovice od 4.465,00 kn i uvećanja za minuli staž (31 godinu radnog staža) za 15,50.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je trebalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista traži isplatu bruto iznosa od 50.650,50 eura, prema izračunu vještakinje, kako je po mjesecima precizno navedeno u izreci presude.

19. Na dosuđene iznose tužiteljici pristoji pravo i na isplatu zakonske zatezne kamate, uz isključenje isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 50.650,15 eura, sve u smislu odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

20. Slijedom prednjih utvrđenja, sud je odlučio kao u izreci presude.

21.Tužiteljica je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 50.650,50 eura, dakle povukla je dio tužbenog zahtjeva i to baš iznos od 8.711,83 eura, zato je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. i 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) pa je tužiteljici, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav tužbe 500 bodova, za sastav dva podneska po 250 bodova, za sastav četiri podneska po 500 bodova, za zastupanje na dva ročišta po 250 bodova, za zastupanje na pet ročišta po 125 bodova, za zastupanje na četiri ročišta po 500 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura daje iznos od 12.250,00 eura,, koji iznos je valjao uvećati iza iznos od 3.062,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a, te iznos od 330,00 eura za troškove provedenog vještačenja,

tako se pun. tužiteljice obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 15.642,50 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. ožujka 2024. pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke rješenja.

22.1. Pun. tuženika nije priznat trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva, ovo iz razloga što zbog smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo do promjene nagrade po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), jer se za vrijednost ovog spora i prije i nakon smanjenja primjenjuje ista nagrada.

U Splitu, 27. ožujka 2024.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud,

u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis