Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž R-576/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku iz O. društva G. i N. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. N. d.o.o., Z., M., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1286/21 od 14. veljače 2023., u sjednici vijeća 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1286/21 od 14. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Utvrđuje se da je nezakonita točka broj 2. Odluke o otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika A. N. d.o.o., …, M., P., OIB: … dana 24. svibnja 2021. godine kojom je otkazan Ugovor o radu tužitelju D. J. iz Z., …, OIB: 39818574929, u dijelu u kojem se navodi da otkazni rok počinje teći po isteku zadnjeg dana godišnjeg odmora.

II Utvrđuje se da je temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu donesenom od strane tuženika A. N. d.o.o., …, M., P., OIB: … od dana 24. svibnja 2021. godine radni odnos tužitelju D. J. iz Z., …, OIB: … prestao s danom 24. srpnja 2021. godine. III Utvrđuje se da je nezakonita točka broj 3. Odluke o otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika A. N. d.o.o., …, M., P., OIB:… dana 24. svibnja 2021. godine kojom je otkazan Ugovor o radu tužitelju D. J. iz Z., …, OIB: …. IV Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"IV. Nalaže se tuženiku A. N. d.o.o., …, M., P., OIB: … isplatiti tužitelju D. J. iz Z., …, OIB: … iznos od 126.228,44 kuna (slovima: stodvadesetšesttisuća dvjestodvadesetosam kuna i četrdesetčetiri lipe), na ime otpremnine, s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2021. godine pa do isplate po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." V Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima.

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. i V. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nezakonita točka br. 2. odluke o otkazu ugovora o radu od 24. svibnja 2021. u dijelu u kojem je navedeno da otkazni rok počinje teći po isteku zadnjeg dana godišnjeg odmora, da je temeljem navedene odluke o otkazu ugovora o radu radni odnos tužitelja kod tuženika prestao s danom 24. srpnja 2021., utvrđenje da je nezakonita točka br. 3. odluke o otkazu ugovora o radu od 24. svibnja 2021. te nalaganje tuženiku platiti tužitelju iznose od 126.228,44 kune na ime otpremnine.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju tuženik ističe u žalbi jer je izreka prvostupanjske presude jasna, ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2016.;

- da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju 24. svibnja 2021. kojom je otkazao tužitelju ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga te je u točki 2. navedene odluke o otkazu ugovora o radu odlučeno da radniku prestaje radni odnos istekom otkaznog roka od dva mjeseca;

- da za vrijeme otkaznog roka radnik nije dužan raditi i za to vrijeme ima pravo na naknadu plaće i sva prava kao da je radio do isteka otkaznog roka, izuzev prava na isplatu putnog troška;

- da radnik ima pravo na 24 dana godišnjeg odmora za 2021. godinu koje će iskoristiti od dana uručenja odluke o otkazu, te da otkazni rok počinje teći po isteku zadnjeg dana godišnjeg odmora. U točki 3. odluke o otkazu ugovora o radu odlučeno je da radnik ima pravo na otpremninu u neoporezivom iznosu od 44.400,00 kuna, a u točki 4. da isplata otpremnine dospijeva s danom prestanka ugovora o radu.

7.1. U obrazloženju navedene odluke o otkazu ugovora o radu navedeno je da su poslodavac i radnik sklopili 11. lipnja 2016. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na radnom mjestu voditelja odjela, P. P., P. Z., kao i aneks br. 1 ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020., da se radniku otkazuje ugovor o radu i aneks ugovora te da poslodavac više nema potrebu za obavljanjem posla radnika na njegovom radnom mjestu, da je radnik proveo na radu kod poslodavca neprekidno više od pet godina, pa se trajanje i tijek otkaznog roka utvrđuje temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o radu i iznosi 2 mjeseca, istekom kojeg radniku prestaje radni odnos, da radnik ima pravo na otpremninu u neoporezivom iznosu od 44.400,00 kuna kao i pravo na godišnji odmor za 2021. godinu u trajanju od 24 dana, koji će iskoristiti od dana uručenja odluke o otkazu, te da otkazni rok počinje teći po isteku zadnjeg dana godišnjeg odmora.

7.2. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj kao radnik podnio zahtjev za zaštitu prava u odnosu na naprijed navedenu odluku o otkazu ugovora o radu, da je tuženik pogrešno izračunao da je tužitelj kod tuženika zaposlen sedam godina, te je nakon podnošenja tužbe, uzimajući u obzir radni staž tužitelja kod tuženika od osam godina, odredio isplatiti veći iznos, što je i učinio (iznos od 50.915,47 kuna) na ime otpremnine; da je tužitelj zaključio ugovor o fantomskim dionicama 27. siječnja 2020.; da je u navedenom ugovoru u preambuli (točka d) navedeno da društvo Aluflexpack želi dati korisniku poticaj da ostane na svom radnom mjestu kod poslodavca te osobito da poveća vrijednost poslodavca određenim isplatama bonusa plativim u gotovom novcu na temelju toga što je korisniku odobrio određene fantomske udjele koji ga ekonomski stavljaju u sličan položaj kao da je vlasnik redovnih dionica u društvu A., sve u skladu s odredbama i uvjetima iz ugovora, da je u čl. 2. ugovora ugovoreno da su fantomske dionice virtualne prirode te da u pravilu daju korisniku priliku za sudjelovanje u povećanju tržišne vrijednosti društva, a da mu ne daju formalni položaj dioničara i s njim povezanih prava, daju mu isključivo ugovorno pravo na uvjetovane isplate u gotovom novcu kao u čl. 6. ugovora, te da korisnik nema pravo na sudjelovanje u dobiti, da korisnikovo pravo iz ugovora ne predstavlja za korisnika nikakva dioničarska prava niti na bilo koji način implicira neka prava, osobito ne glasačka prava, prava na informacije i druga prava na sudjelovanje u dobiti, te da fantomske dionice ili bespovratna sredstva ne nameću korisniku nikakve obveze ili odgovornosti koje imaju dioničari društva, bilo primjenom zakona, statuta ili ugovora, da je u čl. 7. ugovora o fantomskim dionicama (7.3.) ugovoreno da se ne radi o dijelu plaće, tj. da se nikakva bespovratna sredstva, nikakav bruto bonus i/ili naknade koje proizlaze iz istih neće smatrati dijelom plaće ili na neki drugi način dijelom redovne ugovorne naknade korisnika, već će se smatrati u potpunosti diskrecijskom, jednokratnom povlasticom za sve svrhe vezane uz radni odnos.

7.3. Prvostupanjski sud prihvatio je u dijelu tužbeni zahtjev tužitelja te utvrdio nezakonitom točku br. 2 odluke o otkazu ugovora o radu od 24. svibnja 2021., u dijelu u kojem se navodi da otkazni rok počinje teći po isteku zadnjeg dana godišnjeg odmora, utvrdio da je radni odnos tužitelju stoga prestao s 24. srpnjem 2021., te utvrdio da je nezakonita točka 3. odluke o otkazu ugovora o radu, a odbio u dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da mu tuženik plati iznos od 126.228,44 kune na ime otpremnine, navodeći da je tuženik u pobijanoj odluci odredio iznos otpremnine koji je pogrešno izračunao jer je tužitelj kod tuženika zaposlen osam, a ne sedam godina, te da je nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu tuženik isplatio veći iznos tužitelju (u iznosu od 50.915,47 kuna), da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora (čl. 121. st. 5. Zakona o radu) te da niti kolektivnim ugovorom niti pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije uređeno u konkretnom slučaju da otkazni rok ne teče za vrijeme godišnjeg odmora, pa tako ni poslodavac u odluci o otkazu ne smije nešto tako odrediti, da se u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine radi o primitcima koje je tužitelj ostvario temeljem ugovora o fantomskim dionicama, a koji ne ulaze u obračun otpremnine s obzirom na to da se radi o poticaju zaposleniku da ostane u radnom odnosu i koji ne predstavlja dio plaće, a sve to s obzirom na to da se za izračun otpremnine uzima u obzir razdoblje od tri mjeseca prethodno otkazu ugovora o radu, te sve to temeljeći na nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke provedenim u postupku, da stranke nisu predlagale kao dokaz uvid u tuženikov Pravilnik o kriterijima za utvrđivanje stimulativnog dijela plaće, niti su predložile da se vještaku da nalog za izradu izračuna po istom, a isto tako saslušanje financijskog vještaka ili eventualno sučeljavanje obje vještakinje ili eventualno vještačenje po nekom trećem vještaku, sve to pozivom na čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 219. ZPP.

8. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužitelja i odlučio kao u točkama I., II. i III. pobijane prvostupanjske presude.

9. Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je nezakonit dio točke 2. odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju od 24. svibnja 2021. u kojem je navedeno da otkazni rok počinje teći po isteku zadnjeg dana godišnjeg odmora. Naime, prema odredbi čl. 121. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14., 127/17, 98/19. – dalje u tekstu: ZR), otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu. Stavkom 5. istog članka propisano je da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.

10. Iz naprijed navedenog proizlazi da je otkazni rok u konkretnom slučaju za tužitelja započeo teći danom dostave otkaza ugovora o radu, tj. 24. svibnja 2021., pa mu je s obzirom na to da mu je otkazni rok bio dva mjeseca, radni odnos prestao 24. srpnja 2021., te je pravilna i odluka prvostupanjskog suda u točki II. izreke prvostupanjske presude.

10.1. Naime, kao što je već navedeno, otkazni rok ne teče za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja, a u postupku nije utvrđeno da bi kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu bilo drugačije uređeno.

11. Također je valjana odluka prvostupanjskog suda u točki III. izreke kojom je utvrđeno da je nezakonita točka 3. odluke o otkazu ugovora o radu, s tim da je, kao što je već naprijed navedeno, tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju iznos od 50.915,47 kuna, jer je pogrešno izračunao visinu otpremnine tužitelja s obzirom na to da je utvrdio da je tužitelj bio u radnom odnosu osam godina, a ne sedam godina, kao u prvobitnom izračunu, te u tom smislu tuženik neosnovano u žalbi ističe da je tužitelj zbog toga bio dužan povući dio tužbenog zahtjeva (koji se odnosi na isplatu otpremnine) pa s obzirom na to da tužitelj to nije učinio, da je trebalo odbiti taj dio tužbenog zahtjeva.

12. Tužitelj neosnovano pobija prvostupanjsku presudu u točki IV. izreke kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine u iznosu od 126.228,44 kune.

12.1. Prema odredbi čl. 126. st. 2. ZR, otpremnina se ne smije ugovoriti odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Sukladno čl. 91. st. 3. ZR, pod plaćom se podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja, bilo koje vrste, koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili nekog drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

13. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da primanja tužitelja po osnovi ugovora o fantomskim dionicama ne predstavljaju plaću u smislu zakonskih odredbi, a to stoga jer se navedena primanja nisu isplaćivala tužitelju niti temeljem ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili nekog drugog propisa za obavljeni rad, već su tužitelju isplaćivana temeljem ugovora o fantomskim dionicama, u kojem je, kao što je već naprijed navedeno, ugovoreno u čl. 7. toč. 3. da se ne radi o dijelu plaće, tj. da se nikakva bespovratna sredstva ili bruto bonusi ili naknade koje proizlaze iz toga neće smatrati dijelom plaće ili na neki drugi način dijelom redovne ugovorne naknade korisnika (tužitelja), već u potpunosti diskrecijskom, jednokratnom povlasticom za sve svrhe vezane uz radni odnos.

14. Stoga tužitelj u tom smislu neosnovano potražuje utuženi iznos od 126.228,44 kune na ime otpremnine, jer tužitelju prilikom izračuna visine otpremnine nije niti bilo potrebno uzeti u obzir primanja po osnovi ugovora o fantomskih dionicama.

15. U tom smislu ukazuju se neosnovanima žalbeni navodi tužitelja da je tuženik na sporne iznose plaćao sve doprinose koji inače terete isplatu plaće jer navedeno ne može utjecati na karakter primanja koje je tužitelj stekao temeljem ugovora o fantomskim dionicama, a koja nisu, kao što je naprijed navedeno, dio plaće tužitelja.

16. Isto tako, tužitelj neosnovano prigovara provedenom financijskom vještačenju u postupku, a to stoga jer je isto vještačenje provedeno potpuno u skladu s odredbama ZPP (čl. 259., čl. 260. i čl. 261. ZPP), a sudski vještaci svoj nalaz i mišljenje dali su savjesno i u skladu s pravilima struke.

17. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi te u dijelu prihvatio, a u dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni čl. 154. st. 4. ZPP, a to stoga jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je valjana odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove.

19. Slijedom izloženog valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.