REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 416/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv tuženika ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o. OIB 61238079664, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, kojeg zastupa punomoćnica Milica Đurđević, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 851/2019-2 od 4. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-669/2017-20 od 20. prosinca 2018., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-851/2019-2 od 4. studenog 2020., te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-669/2017-20 od 20. prosinca 2018., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se prvostupanjskom sudu u konačnoj odluci riješiti i o troškovima postupka u povodu revizije.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 851/2019-2 od 4. studenog 2020., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-669/2017-20 od 20. prosinca 2018., kojom je odbijen kao neosnovan (t. I. izreke) tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., OIB: 61238079664, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, predati tužitelju GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u posjed poslovni prostor u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 2, šifre objekta:06697976, površine 136,00 m2, na prvom katu zgrade koja je izgrađena na zk.č.br.71 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta u A I dvorište na Jelačić trgu br.2, oznake zemljišta u A II KUĆA POP. BR. 193 NA JELAČIĆ TRGU BR.2, površine 247,5 čhv, odnosno 890m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina], slobodan od svih osoba i stvari, u roku od 8 dana, odbija se kao neosnovan."
1.1. Rješenjem iz t. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 37.500, 00 kuna.
2. Protiv ove presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd-614/2020-2 od 22. listopada 2020. pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
"Je li Grad Zagreb kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe?"
3. Tuženik je odgovorio na reviziju.
3.1. U odgovoru tuženik osporava osnovanost zahtjeva tužitelja ističući, između ostalog, kako se "(...) da se tužitelj ne može pozivati da je do kraja parnica ili upravnog postupka ovlašten upravljati predmetnim prostorom na način da ga daje u najam a nije utvrdio da je tuženik suvlasnik više od 2/3 navedenog poslovnog prostora(...)".
4. Revizija tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na predaju u posjed poslovnog prostora u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 2, šifre objekta: 06697976, površine 136,00 m2, na prvom katu zgrade koja je izgrađena na zk.č.br.71 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta u A1 dvorište na Jelačić trgu broj 2. oznake zemljišta u AII kuća pop broj 193, na Jelačić trgu broj 2, površine 247, 5 čhv odnosno 890m2 upisano u zk.u 652/A koji tuženik drži bez pravne osnove.
6. Iz predmetnog spisa proizlazi:
- da je tuženik u posjedu predmetnog poslovnog prostora (prema Zapisniku od 19. travnja 2016. koji je sastavio službenik gradske uprave prilikom obilaska poslovnog prostora - list 9. spisa);
- da je rješenja Komisije za nacionalizaciju, Narodnog odbora Donji grad, Zagreb od **.**.1960., LP iz [adresa] oduzeta imovina koju čini zgradu sa stanovima i poslovni prostorima na adresi [adresa];
- da je nakon toga ova imovina upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo (str. 4. spisa);
- da je (prema zemljišnoknjižnom izvatku) sada kao vlasnik kuće u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor upisana ČP (str. 6. i 17. spisa );
- da se u odnosu na ovu imovinu vodi postupak pred Gradskim uredom za imovinskopravne poslove i imovinu grada, Sektor za upravno pravne poslove radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske pod brojem - Klasa: UP/I-942-02/13- 013/10 (str. 44. spisa).
7. Sud prvog stupnja je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, što je sud drugog stupnja prihvatio odbivši žalbu tužitelja i potvrđujući presudu suda prvog stupnja. Razlozi obiju odluka, u bitnom, svode se na zaključak kako je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisana ČP i da se u pogledu toga vodi upravni postupak radi povrata oduzete imovine. Sudovi odluku temelje na odredbi čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; - dalje: Zakon o naknadi) prema kojem Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovni u pogledu koje zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga bi Republika Hrvatska, a ne tužitelj, stekla pravo vlasništva po samom zakonu sukladno odredbi čl. 129. Zakona o vlasništvu.
8. Revizija je dopuštena u ovom predmetu zbog toga što je shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iznesenim u odlukama drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
9. S obzirom na to da je o pitanju (istom ili sadržajno istom) zbog kojeg je revizija dopuštena ovaj sud izrazio shvaćanje u većem broju odluka, ovdje valja ukazati na pravna shvaćanja u tim odlukama izražena.
10. Tako je, u odluci broj Rev-1218/2014-4 od 13. veljače 2019. navedeno: "(...) predmetni poslovni prostor je rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove … temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi utvrđen kao vlasništvo Republike Hrvatske ... Prema navedenoj odredbi Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba istog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije određeno. S druge strane, tužitelj je u skladu s odredbama čl. 67. i 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 30/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 33/01) i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“, broj 90/92, 76/93, 69/95, 47/97 i 36/98) imao pravo kao zakupodavac raspolagati predmetnim prostorom sve do pravomoćnosti rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove ... Na navedeno tumačenje upućuje i odredba čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj 125/11, 64/15 i 112/18) prema kojoj je tužitelj ovlašten davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi sve do pravomoćnog okončanja tih postupaka."
11. Također, u odluci broj Rev 349/14-2 od 21. srpnja 2015.: "(…) pravilna je ocjena
.. da je tužitelja pripadalo pravo raspolaganja i upravljanja predmetnim poslovnim prostorom sve do pravomoćnosti rješenja kojim je taj prostor vraćen bivšim vlasnicima (...) Upravo zato, tuženik na temelju takvog ugovora nije mogao steći svojstvo poštenog posjednika ove tada tuđe stvari (...)"
12. Nadalje, potrebno je voditi računa i o slijedećem (VS RH. odluka broj: Rev 1033/2021-2 od 28. rujna 2021): "(...) u odnosu na postavljeno pravno pitanje ovaj sud je u više odluka izrazio pravno shvaćanje da Republika Hrvatska temeljem čl. 77. Zakona o naknadi stječe pravo vlasništva nekretnina temeljem zakona, odnosno od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi, a sve u vezi i s čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP). Takvo pravno shvaćanje je primjerice ovaj sud izrazio i u svojim odlukama broj Rev-1564/13-2 od 29. kolovoza 2018. i broj Rev-x 599/11-2 od 9. travnja 2014. (...)." Dakle, odgovor na pravno pitanje tuženice je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva nekretnina temeljem čl. 77. Zakona o naknadi temeljem samog zakona u trenutku stupanja na snagu Zakona o naknadi, a što je i ustaljena praksa ovoga suda.
12.1. Međutim, u istoj (VS RH. odluka broj: Rev 1033/2021-2 od 28. rujna 2021) je odluci navedeno kako "(...) treba razlikovati stjecanje prava vlasništva određene nekretnine od strane Republike Hrvatske temeljem čl. 77. Zakona o naknadi i pravo jedinica lokalne samouprave, pa tako i tužitelja, da daje u zakup i poduzima druge radnje upravljanja poslovnim prostorom koji je bio u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tih teritorijalnih jedinica. Naime odredbom čl. 41. ZZKPP jasno je navedeno da jedinice lokalne samouprave imaju to pravo sve do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi na temelju Zakona o naknadi, slijedom čega proizlazi da stjecanje prava vlasništva nekretnine od strane Republike Hrvatske ne isključuje pravo jedinice lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Zagreba, na naplatu zakupnine za predmetni poslovni prostor ili naknade za bespravno korištenje i to sve do pravomoćnosti odluke u postupku po Zakonu o naknadi."
13. Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i iznijeta pravna shvaćanja ovog revizijskog suda, odgovor na postavljeno pitanje je da je Grad Zagreb kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi iseljenja (u smislu poduzimanja radnji upravljanja) poslovnim prostorima koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe.
13.1. Slijedom navedenog, odgovarajući na naznačeno pravno pitanje tužitelja, valja istaknuti da u konkretnom slučaju zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva (iseljenje i predaja u posjed), a time i primjena relevantnog materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.
14. Kako stoga nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
15. Odluka iz t. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
