P-2035/2022-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., S., O.: …, zastupana po pun. M. R. Š.,

odvj. u S., protiv tužene O. S., O.:

…, zastupana po punomoćnicima iz O. A. & A., S., radi isplate,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. D. i zamjenika punomoćnika tuženika

M. B., objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF isplatiti tužitelju ukupan iznos od 706,25 EUR-a i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od:

- 0,59 € koja teče od dana 12. siječanj 2009.

- 3,24 € koja teče od dana 10. veljača 2009.

- 6,88 € koja teče od dana 10. ožujak 2009.

- 1,10 € koja teče od dana 10. travanj 2009.

- 0,91 € koja teče od dana 11. siječanj 2010.

- 3,66 € koja teče od dana 10. veljača 2010.

- 4,36 € koja teče od dana 10. ožujak 2010.

- 5,82 € koja teče od dana 12. travanj 2010.

- 9,30 € koja teče od dana 10. svibanj 2010.

- 11,91 € koja teče od dana 10. lipanj 2010.

- 17,41 € koja teče od dana 12. srpanj 2010.

- 12,78 € koja teče od dana 10. kolovoz 2010.

- 25,31 € koja teče od dana 10. rujan 2010.

- 19,56 € koja teče od dana 10. listopad 2010.

- 20,97 € koja teče od dana 10. studeni 2010.

- 26,93 € koja teče od dana 10 .prosinca 2010.

- 32,88 € koja teče od dana 10. siječanj 2011.

- 1,34 € koja teče od dana 8. veljača 2011.

- 26,70 € koja teče od dana 10. veljača 2011.

- 30,14 € koja teče od dana 10. ožujak 2011. -

26,55 € koja teče od dana 11. travanj 2011. -

34,70 € koja teče od dana 10. svibanj 2011. -

41,44 € koja teče od dana 10. lipanj 2011.

- 44,09 € koja teče od dana 11. srpanj 2011.

- 67,97 € koja teče od dana 10. kolovoz 2011.

- 50,27 € koja teče od dana 12. rujan 2011.

- 43,07 € koja teče od dana 10. listopad 2012.

- 37,29 € koja teče od dana 10. studeni 2011.

- 7,16 € koja teče od dana 9. prosinac 2011.

- 44,67 € koja teče od dana 12. prosinca 2011.

- 47,25 € koja teče od dana 10. siječanj 2012.

do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena;

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.680,68 EUR sa zakonskom kamatom koja teče od 27. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su stranke sklopile ugovor o kreditu broj … 25. 1. 2005. radi kupnje vozila, prema kojem ugovoru je tužiteljici isplaćen iznos od 14.750,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja. Tim ugovorom da je ugovoreno kako se glavnica veže u CHF valutu, a tužiteljica da nije informirana o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na punoj obavijesti. Predmetni ugovor da je u cijelosti realiziran, odnosno da je tužiteljica isplatila tuženiku cjelokupni iznos. Predmetnom tužbom potražuje razliku više isplaćenog s osnova ništetne valutne klauzule, s time da je razliku s osnova ništetne klauzule o visini kamatne stope ostvarila u postupku vođenim pred ovim sudom pod brojem P- 733/19.

2.U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, ističući kako tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe budući je kredit u cijelosti otplaćen 10.9.2012. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa da je pravno valjanja i nije protivna kongentnim odredbama ZOO-a. Stranke da su ugovorile odredivu činidbu pa se ne radi o ništetnosti u smislu odredbe čl. 270. i 272. ZOO-a, niti je riječ o ugovaranju suprotno načelima obveznog prava. Ugovor o kreditu da sadrži više kreditnih klauzula glede ugovorene kamate pa tako i klauzuli o visini početne kamatne stope, promjenjivost kamate i ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, s time da je o svakoj izmjeni kamate tuženik dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti korisnika kredita što je i činio. Iz dikcije odredbe čl. 272. st. 1. ZOO-a proizlazi da je jedna ugovorna strana imala slobodu ugovoriti visinu kamatne stope, te se tuženik poziva i na odluku VSRH Rev-360/14, gdje se navodi da su ugovaranjem izmjene odluke o kamatama, odnosno vezujući je za odluke banke, stranke ugovorile odredivu činidbu. Tuženik tvrdi da se na razrješenje odnosa među strankama ne mogu primijeniti odredbe zakona o potrošačkom kreditiranju jer je taj zakon stupio na snagu 1. 1. 2010. dok je ugovor o kreditu sklopljen 2006. Ističe se kako je tuženik obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa. Tuženiku je pravno neprihvatljivo i neodrživo pozivanje tužitelja na odluku VTSRH Pž-7129/13 o kojoj bi ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope bila ništetna. Ističe kako je tom odlukom potrošačima pružena apstraktna zaštita te da nije ostvarivo subjektivno pravo koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja postojanja osnova i visine tužbenog zahtjeva, što se mora dokazivati u svakom pojedinom postupku. Činjenična utvrđenja iz postupka vođenim pred VTSRH broj P-5104/12 da nisu relevantna za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku, pri čemu se tuženik poziva na odredbu čl. 220. i 221. ZPP-a. U suprotnom da bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja. Odlukom VTSRH broj Pž- 7129/13 da nije uopće dovedena u pitanje valjanost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu kojima su stranke ugovorile da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, niti su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima što je potvrđeno donošenjem presude VSRH. Eventualna ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope da ne povlači ništetnost ugovorne odredbe da je kamatna stopa promjenjiva. Tuženik ističe kako ugovor o kreditu kojega su stranke sklopile nije tipski ugovor jer se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, da je tužitelj uredno obavještavan o promjeni kamatne stope te da je uredno otplaćivao kredit po novim otplatnim planovima, ne ističući nikakve prigovore i ne tražeći bilo kakva obrazloženja, pa se može zaključiti kako je bio makar prešutno suglasan s promjenama kamatnih stopa. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer da nije jasno kojom metodologijom je izvršen izračun, posebno spori izračun napravljen po privatnom zahtjevu tužitelja. Na koncu ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 226. ZOO-a, da bi se radilo o povremenim davanjima koja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa P-.., ugovora o kreditu od 25. 1. 2005., te vještačenjem po vještaku financijske struke D. C. dipl. oec.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen podneskom od 23. 8. 2023. u cijelosti je osnovan.

5.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj … od 25. 1. 2005. kojega su zaključile parnične stranke u dijelu koji se odnose na odredbe o valutnoj klauzuli, te s tim u vezi je li osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenog iznosa po istom osnovu za utuženo razdoblje.

6.Među strankama nije sporno da su 25. 1. 2005. zaključile Ugovor o kreditu temeljem kojega je banka isplatila tužiteljici iznos kredita od 14.750,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju banke na dan korištenja, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa početno od 5,80%, da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca, a mjesečni anuitet da je ugovoren u visini od 213,99 CHF (te jedan u iznosu od 213,99 CHF), kao i da je cijeli kredit isplaćen 10. 1. 2012.

7.Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je tuženik u ovoj parnici u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

8.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u odnosu na tuženika pod 7)-ovdje tuženika utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. tuženik pod 7) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

10.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g.

11.U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

12.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13.Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

14.Sud nije saslušavao tužiteljicu na okolnosti pregovaranja s djelatnicima tuženika glede sklapanja predmetnog ugovora, a tuženik nije niti predložio izvođenje tzv. personalnih dokaza na okolnost da bi prilikom sklapanja ugovora tužiteljica od strane banke bila dovoljno upoznata o načinu na koji će se mijenjati kamatna stopa i značaj valutne klauzule. Za napomenuti je da niti u jednom postupku koji se o istom pravnom osnovu vodi pred ovim i drugim sudovima u RH nije utvrđeno da bi se prilikom sklapanja ugovora posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, te stoga sud nije smatrao potrebnim pozivati tužiteljicu i saslušavati je na te okolnosti, posebno imajući u vidu činjenicu da banka nije predložila svjedoke na sporne okolnosti. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

15.To, nadalje, znači da je dio odredbi sadržan u osporavanim člancima predmetnog ugovora o kreditu prema kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika ništetna, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

16.Temeljem čl. 324. ZOO-a, nadalje, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 12. kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Pravilniku o kreditiranju građana ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu.

17.S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim u drugom postupku kojega je tužitelj protiv tuženika vodio na ovom sudu, predmet odlučivanja u ovom postupku jeste ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. Tužitelj ima pravnog interesa na podnošenje ovakve tužbe pozivom na odredbu čl. 118. ZPP-a.

18. Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev iz točke 1. je trebalo usvojiti. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 2023., s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove, u kojem slučaju se radi o zastarnom roku od 5 godina, prema odredbi čl. 230. ZOO/05. Kako je predmetna tužba podnesena 24. 5. 2022., to je očigledno da zastara nije nastupila.

19.Radi odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva izveden je dokaz vještačenjem po vještakinji financijske struke D. C.. Prema nalazu vještakinje u razdoblju od 10. 2. 2005. do 10. 1. 2012. uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) preplata iznosi ukupno 5.321,14 kn (706,25 EUR), a sve kako je po datumima i pojedinačnim iznosima prikazala u tablici broj 2. Negativna razlika iznosi 2.940,22 kn, što je prikazano u stupcu broj 19 tablice broj 1.

20.Tužitelj je uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka uredio tužbeni zahtjev podneskom od 23. 8. 2023., kako isti glasi u izreci ove presude.

21.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke s obzirom da je temeljem financijskih podataka tuženika utvrdio postojanje razlike po utuženom osnovu objektivno i sukladno pravilima struke. Vijeće Vrhovnog suda RH zaključuje kako kod ništetnosti ugovora, pa tako i djelomične ništetnosti, svaka strana ima pravo zatražiti restituciju temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, te da je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o zahtjevu tužene banke, da je istakla protutužbeni zahtjev, procesno pravni prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja u smislu odredbe čl. 195. i 196. ZOO-a. Nadalje, u svojoj odluci Rev-549/2023 VSRH navodi da se protutužba i procesno pravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka a materijalno pravni prigovor prijeboja do zaključenja glavne rasprave, s time da se sukladno odredbi čl. 288. A st. 6. ZPPa radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice, niti se mogu predlagati novi dokazi. Kako tužena banka u konkretnom slučaju nije istakla procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPPa niti materijalno prigovor prijeboja iz čl. 195. i 196. ZOO-a, odnosno nije podnijela protutužbu, to u konkretnom slučaju nema procesnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti prigovora tzv. negativne razlike, odnosno umanjenja tužbenog zahtjeva za iznos od 2.380,92 kn.

22.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužiteljici je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 4. 9. 2023., 14. 3. 2023., za sastav podnesaka od 30. 6. 2022. i 23. 8. 2023. po 99,54 EUR, za pristup na ročište od 27. 3. 2024. 49,77 EUR što ukupno iznosi 547,47 EUR, uvećano za 136,87 EUR PDV-a, tako da ukupan trošak zastupanja iznosi 684,34 EUR. Tužitelju pripada i naknada troška vještačenja od 200,00 EUR te sudske pristojbe tužbe i odluke od po 398,17 EUR, tako da ukupni trošak postupka iznosi 1.680,68 EUR.

U Splitu, 27. ožujka 2024.

S U D A C

Vica Roščić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun.tužitelja

- pun.tuženika

- u spis