Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž-4836/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. R., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. P., OIB:…, iz S., zastupanog po punomoćnici Ž. B. M., odvjetnici iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P- 990/2020-31 od 6. listopada 2023., dana 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-990/2020-31 od 6. listopada 2023. u dijelu pod točkom I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;

"Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-675/2019 od dana 26.11.2019.g. po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika D. P. protiv ovršenika – tužiteljice K. R., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 155.877,15 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB- a na dan plaćanja, temeljem Ugovora o namjenskom kreditu partija broj 7103731036 od dana 10.07.2007.g., solemniziranog kod javnog bilježnika V. P. iz Z. dana 12.07.2007.g. pod posl. brojem OV15809/07, te radi naplate troškova ovršnog postupka.

Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II – Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.259,20 eur / 47.159,94 kn, u roku od 15 dana.

III – Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.129,60 eur / 23.579,97 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u dijelu pod točkom I i II izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka predlažući da Županijski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim raspravnim sucem.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28713, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužiteljica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice je utvrđenje ovrhe nedopuštenom a koja je određena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-675/2019 od 26. studenog 2019. po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika protiv ovršenice ovdje tužiteljice a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 155.877,15 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, temeljem Ugovora o namjenskom kreditu partija broj 7103731036 od dana 10. 07. 2007. g.

8. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud svojim postupanjem počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 292. ZPP-a jer je odbio dokazne prijedloge tužiteljice a da to niti jednom riječju nije obrazložio iako ga predmetna odredba ZPP-a obvezuje da obrazloži razloge zbog čega odbija dokazne prijedloge tužiteljice pa je na taj način isključio mogućnost tužiteljice da raspravlja pred sudom.

9. Nadalje tužiteljica u žalbenim navodima ističe da je sud zanemario Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske SU IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. prema kojoj je potrebno utvrditi kod potrošačkih ugovora o kreditu je li se radi o ništetnosti pravnog posla odnosno ugovora o kreditu.

10. Tužiteljica nadalje u bitnome ističe da ovdje tuženik ima svojstvo singularnog pravnog sljednika jer je navodnu tražbinu stekao od pravnog prednika trgovačkog društva B. K. d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 12. lipnja 2019. pa stoga ovdje ne možemo govoriti o prekidu zastare i stoga pokrenuti ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-2662/14 a koji je okončan obustavom postupka ne predstavlja prekid zastare u odnosu na tuženika sada već trećeg titulara predmetne tražbine.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz ugovora o namjenskom kreditu zaključenog između Z. b. i Ž. R. kao korisnice kredita i založnog dužnika te V. T. d.o.o, i T. d.o.o. kao sudužnika proizlazi da je isti zaključen u obliku javnobilježničke isprave te je solemniziran kod javnog bilježnika, a javni bilježnik je potvrdio da je javnobilježnička isprava ovršna s 29. listopada 2013.,

- da je Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina Z. b. na B. C. d.o.o., 6. srpnja 2018. prenijela sve novčane tražbine s osnova Ugovora o kreditu, hipoteku, zadužnicu, suglasnost za zapljenu primanja,

- da je Ugovorom o ustupu tražbine B. C. d.o.o. na ovdje tuženika prenio tražbinu temeljem Ugovora o namjenskom kreditu od 10. srpnja 2007., uz založno pravo na nekretnini tužiteljice koja je upisana pod posl.br. Z-11697/07 kod Općinskog suda u Rijeci,

- da je Zaključkom Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovr-675/2019 od 3. srpnja 2020., ovdje tužiteljica upućena u parnicu temeljem odredbe čl. 50. st.1. t. 11. Ovršnog zakona, s obzirom da u žalbi protiv rješenja o ovrsi navodi da je nastupila zastara tražbine i zastara samog prava iz kojeg potječu ove tražbine,

- da iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovr-675/2019 proizlazi da je već vođena ovrha na nekretnini tužiteljice pod posl.br. Ovr-2662/2014 koja je obustavljena rješenjem od 16. siječnja 2019.

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja pravilno zaključuje da predmet ovog parničnog postupka može biti samo prigovor zastare jer je tužiteljica isključivo iz tog žalbenog razloga u smislu odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 7317 i 131/20, 9/21 i 114/22 - dalje: OZ) upućena u parnicu pa predmet raspravljanja u parničnom postupku može biti jedino taj razlog.

13. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice koji su usmjereni na utvrđivanje ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između Z. b. i Ž. R. kao korisnice kredita i založnog dužnika a koji je sklopljen 12. srpnja 2007. te ugovora o ustupu prava i prijenosa tražbine sklopljenih 6. srpnja 2018. i 12. lipnja 2019. jer iz tog razloga ovdje tužiteljica nije upućena u parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je upravo iz gore navedenih razloga odbio dokazne prijedloge tužiteljice jer isti u ovom postupku nisu odlučni i to je jasno naveo u obrazloženju pobijane presude stoga žalbeni prigovor da je sud postupao suprotno odredbi čl. 292. ZPP-a nije osnovan.

15. Naime time što je sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice isti nije povrijedio pravo tužiteljice da raspravlja pred sudom kako to pogrešno tumači tužiteljica u žalbenim navodima jer prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke dok je st 2. istog članka određeno da sud, a ne stranke, odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

16. Prema tome prvostupanjski sud nije u obvezi provoditi dokazne prijedloge stranaka koji nisu odlučni za donošenje sudske odluke.

17. Također ovdje pozivanje tužiteljice u žalbenim navodima na Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske SU IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. prema kojoj je potrebno utvrditi kod potrošačkih ugovora o kreditu je li se radi o ništetnosti pravnog posla odnosno ugovora o kreditu osim što nisu odlučni u ovom parničnom postupku, predmetni ugovor uopće nema svojstvo potrošačkog ugovora jer je isti namijenjen za kupnju poslovnog prostora pa isti niti ne predstavlja potrošački ugovor na što osnovano ukazuje tuženik u odgovoru na žalbu.

18. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u ovom konkretnom slučaju nije nastupila zastara na koju se neosnovano poziva tužiteljica jer u smislu odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO-a) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili ogluhom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja Zakon predviđa inače kraći rok zastare. U konkretnom slučaju Ugovor o namjenskom kreditu zaključen između Ž. R. kao korisnice kredita postao je ovršan 29. listopada 2013., pa kako zastara nastupa u 10 godišnjem roku tuženik na koga je prenesena tražbina Zagrebačke banke d.d. je podnio prijedlog za ovrhu u zakonskom roku.

19. Prema tome kako je ovdje tuženik podnio prijedlog za ovrhu 25. rujna 2019. u okviru zastarnog roka od 10 godina a koji rok bi isticao 29. listopada 2023. dakle neovisno od toga je li nastupio prekid zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu pod poslovnim brojem Ovrv-2662/2014 a koji je obustavljen 2019. a nakon čega je ovdje tuženik podnio novi prijedlog za ovrhu, stoga su žalbeni navodi tužiteljice u tom pravcu također neosnovani.

20. Na kraju nije osnovan niti prigovor zastare prava u smislu odredbe čl. 222. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da je založno pravo na nekretnini tužiteljice upisano pod posl.br. Z- 11697/07 dana 13. srpnja 2007., da bi pod posl.br. Z19516/2019 dana 12. srpnja 2019. temeljem Ugovora o ustupu tražbine preneseno u korist tuženika, stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije nastupila niti zastara prava.

21. Također u pogledu žalbenih navoda tužiteljice da je ovdje tuženik samo singularni pravni sljednik valja dodati da se ovdje radi o pravnom institutu ustupa tražbine - cesije temeljem kojeg na cesionara kao primatelja tražbine prelaze glavna i sporedna potraživanja pa tako i založno pravo na nekretnini stoga ovdje tuženik kao novi vjerovnik ima pravo izvršavati sve ovlasti temeljem ugovora o cesiji.

22. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

23. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka jer ista nije uspjela u ovom žalbenom postupku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

24. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.