REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 777/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3321/2020-5 od 23. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1414/19 od 10. srpnja 2020., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3321/2020-5 od 23. ožujka 2022. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1414/19 od 10. srpnja 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju 42.754,49 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Rješenjem ovog suda broj Broj: Revd - 4806/2022-2 od 1. ožujka 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) ili Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO)?“.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud reviziju odbije kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 42.754,49 kuna s pripadajućom zateznom kamatom po osnovu naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 11. siječnja 2017. do 31. ožujka 2019. tužiteljevom osiguraniku, koji je 11. kolovoza 2010. stradao u prometnoj nezgodi odgovornošću osiguranika tuženika.

8. Polazeći od shvaćanja da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme isplate pojedinih iznosa mirovine, odnosno u vrijeme nastanka štete, nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZOMO).

9. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj: Revd - 4806/2022- 2 od 1. ožujka 2023. dopušteno, reviziju temelji na razlozima da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) cijeneći da tužitelj svoj zahtjev prema tuženiku temelji na polici obveznog osiguranja od autoodgovornosti koju je štetnik, koji je skrivio nezgodu, imao sklopljenu s tuženikom.

10. S obzirom na razloge kojima tuženik u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odlukama broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev – 12/2022-2 od 15. siječnja 2022. i dalje.

11. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U tom smislu, s obzirom na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena treba odgovoriti da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanaka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

12. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano:

“1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

13. Prema shvaćanju ovog suda, u skladu s odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu štetu sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

15. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, te tako utvrditi postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju i potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Željko Pajalić