REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-336/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, te Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4738/2020-2 od 22. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2760/2016 od 29. rujna 2020., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4738/2020-2 od 22. prosinca 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2760/2016 od 29. rujna 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.483,56 kune sa zateznim kamatama od 29. listopada 2016. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamatama na iznos od 31.483,56 kune od 26. listopada 2016. do 28. listopada 2016. (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.593,75 kuna (točka III. Izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 8.406,25 kuna (točka IV. izreke).
1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za iznos od 13.492,97 kuna sa zateznom kamatom od 26. listopada 2016. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. i IV. izreke.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 1703/2022-2 od 12. listopada 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4738/2020-2 od 22. prosinca 2021. zbog pitanja:
„Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja motornog vozila štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09 i dr. - dalje ZOOP) mjerodavne odredbe ZOOP ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 71/99 i dr.)?“.
4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti, te ukinuti pobijane nižestupanjske presude i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi članka 391. stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7.1. U reviziji prema odredbi članka 391. stavak 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 31.483,56 kune sa zateznim kamatama koju je štetu tužitelj pretrpio plaćanjem invalidske mirovine osiguranici IZ u razdoblju od 1. studenoga 2013. do 30. rujna 2016.
9. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da se sporni pravni odnos treba razriješiti primjenom odredbi članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18 - dalje: ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata mirovine tužiteljevu osiguraniku, kojima je propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja.
10. Tuženik smatra da su odluke nižestupanjskih sudova nezakonite (zbog pogrešne primjene materijalnog prava) i da odstupaju od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te da u ovom sporu nije pravno relevantan Zakon o mirovinskom osiguranju jer je obračun visine utužene štete trebalo utvrditi prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao posebnog zakona.
11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
11.1. Naime, odlučujući o postavljenom pitanju prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.
11.2. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. stavak 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“.
11.3. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
11.4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članak 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.
12. Prema odredbi članka 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021. i dr.
14. Prema, tome pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženika osnovana u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. alineja 1. ZPP, pa je sukladno odredbi članka 395. stavak 2. ZPP valjalo ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje jer visina štete nije obračunata temeljem odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP, čime nije niti bilo uvjeta da se preinače presude nižih sudova.
15. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
