REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 267/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Jurica Borojević odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jurica Borojević i Domagoj Jugović u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-812/2020-5 od 21. travnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-246/2017-20 od 13. ožujka 2020., u sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-812/2020-5 od 21. travnja 2021., u dijelu točke I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-246/2017-20 od 13. ožujka 2020. u točki III. izreke i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-246/2017-20 od 13. ožujka 2020. u dijelu pod točkom III. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije, ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 160.263,56 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2013. godine na iznos od 7.651,24 kuna, od 15.02.2013.;

- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 9.839,54 kuna, od 15.03.2013.;

- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 3.798,09 kuna, od 15.04.2013.;

- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 13.347,84 kuna, od 15.05.2013.;

- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 143,41 kuna, od 15.06.2013.;

- za mjesec lipanj 2013. godine na iznos od 4.792,59 kuna, od 15.07.2013.;

- za mjesec srpanj 2013. godine na iznos od 8.589,17 kuna, od 15.08.2013.;

- za mjesec kolovoz 2013. godine na iznos od 10.118,57 kuna, od 15.09.2013.;

- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 1.712,13 kuna, od 15.10.2013.;

- za mjesec listopad 2013. godine na iznos od 8.151,91 kuna, od 15.11.2013.;

- za mjesec prosinac 2013. godine na iznos od 10.253,26 kuna, od 15.01.2014.;

- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 5.291,69 kuna, od 15.02.2014.;

- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 12.157,90 kuna, od 15.03.2014.;

- za mjesec ožujak 2014. godine na iznos od 6.349,20 kuna, od 15.04.2014.;

- za mjesec travanj 2014. godine na iznos od 9.678,44 kuna, od 15.05.2014.;

- za mjesec svibanj 2014. godine na iznos od 6.757,72 kuna, od 15.06.2014.;

- za mjesec lipanj 2014. godine na iznos od 4.742,52 kuna, od 15.07.2014.;

- za mjesec srpanj 2014. godine na iznos od 7.738,11 kuna, od 15.08.2014.;

- za mjesec kolovoz 2014. godine na iznos od 8.021,17 kuna, od 15.09.2014.;

- za mjesec rujan 2014. godine na iznos od 7.116,89 kuna, od 15.10.2014.;

- za mjesec listopad 2014. godine na iznos od 10.149,73 kuna, od 15.11.2014.;

- za mjesec studeni 2014. godine na iznos od 1.332,29 kuna, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. godine na iznos od 2.530,15 kuna, od 15.01.2015., kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka također sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Usvaja se eventualno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb (OIB52634238587) da tužitelju BM ([osobni identifikacijski broj]) isplatiti na ime dodatka na plaću za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014. iz bruto iznos od 64.808,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% za razdoblje od 15. veljače 2013. do 30. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koje teku na iznose od:

-3.149,86 kn počev od 15.02.2013. do isplate,

-3.921,41 kn počev od 15.03.2013. do isplate,

-504,51 kn počev od 15.04.2013.do isplate,

-6.660,29 kn počev od 15.05.2013.do isplate,

-143,41 kn počev od 15.06.2013.do isplate,

-514,74 kn počev od 15.07.2013.do isplate,

-3.925,61 kn počev od 15.08.2013.do isplate,

-3.544,80 kn počev od 15.09.2013.do isplate,

-1.138,23 kn počev od 15.10.2013.do isplate,

-3.401,90 kn počev od 15.11.2013.do isplate,

-4.373,39 kn počev od 15.01.2014.do isplate,

-2.400,98 kn počev od 15.02.2014.do isplate,

-5.051,19 kn počev od 15.03.2014.do isplate,

-2.765,13 kn počev od 15.04.2014.do isplate,

-4.486,71 kn počev od 15.05.2014.do isplate,

-2.848,57 kn počev od 15.06.2014.do isplate,

-1.187,15 kn počev od 15.07.2014.do isplate,

-3.281,20 kn počev od 15.08.2014.do isplate,

-2.735,39 kn počev od 15.09.2014.do isplate,

-3.507,82 kn počev od 15.10.2014.do isplate,

-3.962,37 kn počev od 15.11.2014.do isplate,

-275,91 kn počev od 15.12.2014.do isplate,

-1.027,45 kn počev od 15.01.2015., u roku od 15 dana.

3. Svaka stranka snosi svoj prouzročeni parnični trošak.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Pr-246/2017-20 od 13. ožujka 2020. u točkama 1. i 3. izreke u cijelosti, te u točki 2. izreke osim u dijelu kojim se potražuje isplata zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 64.808,02 kn.

II Djelomično se prihvaća žalba tužene i preinačuje citirana presuda u točki 2. izreke u odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj razlici bruto plaće od 64.808,02 kn te ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbija kao neosnovan.“.

3. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u drugostupanjskoj presudi, reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem, poslovni broj Revd 4461/2021-2 od 11. siječnja 2023., podnosi tužitelj zbog pitanja koje glasi:

„Može li sud na temelju odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku odrediti da svaka strana snosi svoje troškove postupka u situaciji kada je tužitelj u cijelosti uspio s eventualnim tužbenim zahtjevom, odnosno pripada li tužitelju pravo na cjelokupan trošak (pa tako i na trošak vještačenja) u situaciji kada je u cijelosti udovoljeno drugom eventualnom zahtjevu tužitelja?“.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu sa odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet revizijskog razmatranja je odluka o parničnim troškovima.

8. Prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 158. u vezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, te obrazlaže da tužitelj nije uspio sa glavno postavljenim tužbenim zahtjevom, ali je uspio sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, te da su na taj način nastali troškovi za obje parnične strane.

9. Drugostupanjski sud prihvaća primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, pri odlučivanju o troškovima postupka s obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku.

10. Odredba čl. 154. ZPP-a, glasi:

„Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

Neovisno o pravilima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz članka 153. stavka 5. ovoga Zakona podmirivati jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda.”.

11. S obzirom na sadržaj postavljenoga pitanja, zbog kojega je revizija dopuštena, proizlazi da je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu parničnih troškova primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na njegov uspjeh u postupku sa evenutalno postavljenim tužbenim zahtjevom.

12. Prilikom odlučivanja o reviziji tužitelja, prvenstveno je potrebno ocijeniti koji je uspjeh tužitelja u sporu, s obzirom na činjenicu da tužitelj nije uspio sa glavno postavljenim tužbenim zahtjevom nego sa eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom. Nadalje, bitno je za naglasiti, da u pogledu cijelog odbijenog dijela glavnog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka u odnosu na prihvaćeni podredno postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga je, neprihvatljivo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova iz kojega bi proizlazilo da su stranke uspjele u sporu, u približno jednakim dijelovima.

13. Tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, kada je sud jednom odlukom odlučio o oba postavljena zahtjeva, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio u postupku (a to je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i samo za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu. To je ujedno odgovor na postavljeno pravno pitanje za koje je dozvoljeno podnošenje revizije.

13.1. Takvo je pravno shvaćanje zauzeto i u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev 1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev 623/2023-2 od 25. listopada 2023.

14. Kako je drugostupanjski sud zauzeo pogrešno pravno shvaćanje u vezi naknade parničnih troškova, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

15. Budući da, zbog pogrešnog pravnog pristupa, ni prvostupanjski sud nije ocjenjivao visinu troškova tužitelja za radnje potrebne za odluku o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, to nema uvjeta za preinaku odluke o troškovima postupka, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke ovoga rješenja).

16. Odluka o troškovima revizijskog postupka, donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovoga rješenja).

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina