Poslovni broj: 4 P- 281/21

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz M., OIB .,

zastupanog po punomoćniku H. L. H., . iz V., protiv tuženika

O.T.P. B.d.d. S., OIB ., zastupana po punomoćniku B. T.

. iz O., radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja K. P.,

. i punomoćnika tuženika .B. T., 28.

veljače 2024. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 27. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u t.. 4. i t.. 9.t.1. Ugovora o kreditu broj: . od 08. 03. 2006. god. koji je sklopljen između prednika ovdje tužitelja I. K.(.) iz M.,

V.. 195 A, sada pok. Ž. K.(OIB: .), iz

M., V. 195 A, kao korisnika kredita i H.V.B. S. b. d.d., S., R. B. 16, pravnog prednika tuženika O.T.P. B. H. d.d. S., D. r. 61, ( OIB: .), radi

novčanog iznosa od 26.760,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, kojom je utvrđeno da je kamata promjenjiva, a da se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora, kao i odredbe čl.1.2. te čl.10. d t.1. istog Ugovora prema kojem se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, a mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti , po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća te čl. 15. kojom Korisnik kredita preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, dok Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku O.T.P. B. H. d.d. S., D.

r. 61 (OIB:.), da tužitelju I. K. iz M.,

V. 195 A, (OIB: .), u roku od 15 dana isplati

preplaćeni iznos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja, i to u visini od 3.839,75 € ( 28.930,63 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. 12. 2007. god., od 01. 01.2008.god. u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015.god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne

kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine

dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, koje teku na

svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

- iznos od 7,29 eura sa kamatom od 11. 04. 2006.god. do isplate,

- iznos od 8,16 eura sa kamatom od 11. 05. 2006.god. do isplate,

- iznos od 7,81 eura sa kamatom od 13. 06. 2006.god. do isplate,

- iznos od 6,31 eura sa kamatom od 11. 07. 2006.god. do isplate,

- iznos od 5,72 eura sa kamatom od 11. 08. 2006.god. do isplate,

- iznos od 7,01 eura sa kamatom od 12. 09. 2006.god. do isplate,

- iznos od 8,16 eura sa kamatom od 11. 10. 2006.god. do isplate,

- iznos od 4,31 eura sa kamatom od 11. 11. 2006.god. do isplate,

- iznos od 5,57 eura sa kamatom od 12. 12. 2006.god. do isplate,

- iznos od 2,59 eura sa kamatom od 11. 01. 2007.god. do isplate,

- iznos od 1,82 eura sa kamatom od 13. 02. 2007.god. do isplate,

- iznos od 1,06 eura sa kamatom od 13. 03. 2007.god. do isplate,

- iznos od 0,05 eura sa kamatom od 11. 04. 2007.god. do isplate,

- iznos od 1,81 eura sa kamatom od 12. 02. 2008.god. do isplate,

- iznos od 6,59 eura sa kamatom od 11. 03. 2008.god. do isplate,

- iznos od 2,46 eura sa kamatom od 11. 04. 2008.god. do isplate,

- iznos od 2,08 eura sa kamatom od 12. 08. 2008.god. do isplate,

- iznos od 6,7 eura sa kamatom od 11. 09. 2008.god. do isplate,

- iznos od 15,2 eura sa kamatom od 11. 10. 2008.god. do isplate,

- iznos od 13,5 eura sa kamatom od 11. 11. 2008.god. do isplate,

- iznos od 19,27 eura sa kamatom od 11.12. 2008.god. do isplate,

- iznos od 25,41 eura sa kamatom od 13. 01.2009.god. do isplate,

- iznos od 29,45 eura sa kamatom od 11. 02. 2009.god. do isplate,

- iznos od 22,8 eura sa kamatom od 11. 03. 2009.god. do isplate,

- iznos od 20,71 eura sa kamatom od 11. 04. 2009.god. do isplate,

- iznos od 19,76 eura sa kamatom od 12. 05. 2009.god. do isplate,

- iznos od 19,85 eura sa kamatom od 11. 06. 2009.god. do isplate,

- iznos od 18,65 eura sa kamatom od 11. 07. 2009.god. do isplate,

- iznos od 22,15 eura sa kamatom od 11. 08. 2009.god. do isplate,

- iznos od 20,83 eura sa kamatom od 11. 09. 2009.god. do isplate,

- iznos od 22,78 eura sa kamatom od 13. 10. 2009.god. do isplate,

- iznos od 24,42 eura sa kamatom od 11. 11. 2009.god. do isplate,

- iznos od 29,93 eura sa kamatom od 11. 12. 2009.god. do isplate,

- iznos od 33,13 eura sa kamatom od12. 01. 2010.god. do isplate,

- iznos od 32,7 eura sa kamatom od 11. 02. 2010.god. do isplate,

- iznos od 36,16 eura sa kamatom od 11. 03. 2010.god. do isplate,

- iznos od 40,52 eura sa kamatom od 13. 04. 2010.god. do isplate,

- iznos od 44,85 eura sa kamatom od 11. 05. 2010.god. do isplate,

- iznos od 50,24 eura sa kamatom od 11. 06. 2010.god. do isplate,

- iznos od 43,73 eura sa kamatom od 13. 07. 2010.god. do isplate,

- iznos od 42,97 eura sa kamatom od 11. 08. 2010.god. do isplate,

- iznos od 66,26 eura sa kamatom od 11. 09. 2010.god. do isplate,

- iznos od 54,35 eura sa kamatom od 12. 10. 2010.god. do isplate,

- iznos od 57,33 eura sa kamatom od 11. 11. 2010.god. do isplate,

- iznos od 68,13 eura sa kamatom od 11. 12. 2010.god. do isplate,

- iznos od 79,57 eura sa kamatom od 11. 01. 2011.god. do isplate,

- iznos od 67,36 eura sa kamatom od 11. 02. 2011.god. do isplate,

- iznos od 68,35 eura sa kamatom od 11. 03. 2011.god. do isplate,

- iznos od 67,4 eura sa kamatom od 12. 04. 2011.god. do isplate,

- iznos od 82,1 eura sa kamatom od 11. 05. 2011.god. do isplate,

- iznos od 91,17 eura sa kamatom od 11. 06. 2011.god. do isplate,

- iznos od 102,96 eura sa kamatom od 12. 07. 2011.god. do isplate,

- iznos od 126,50 eura sa kamatom od 11. 08. 2011.god. do isplate,

- iznos od 94,11 eura sa kamatom od 13. 09. 2011.god. do isplate,

- iznos od 91,35 eura sa kamatom od 11. 10. 2011.god. do isplate,

- iznos od 90,08 eura sa kamatom od 11. 11. 2011.god. do isplate,

- iznos od 94,95 eura sa kamatom od 13. 12. 2011.god. do isplate,

- iznos od 101,9 eura sa kamatom od 11. 01. 2012.god. do isplate,

- iznos od 103,41 eura sa kamatom od 11. 02. 2012.god. do isplate,

- iznos od 100,85 eura sa kamatom od 13. 03. 2012.god. do isplate,

- iznos od 102,51 eura sa kamatom od 11. 04. 2012.god. do isplate,

- iznos od 102,15 eura sa kamatom od 11. 05. 2012.god. do isplate,

- iznos od 100,76 eura sa kamatom od 12. 06. 2012.god. do isplate,

- iznos od 98,38 eura sa kamatom od 11. 07. 2012.god. do isplate,

- iznos od 94,83 eura sa kamatom od 11. 08. 2012.god. do isplate,

- iznos od 93,42 eura sa kamatom od 11. 09. 2012.god. do isplate,

- iznos od 93,33 eura sa kamatom od 11. 10. 2012.god. do isplate,

- iznos od 92,63 eura sa kamatom od 13. 11. 2012.god. do isplate,

- iznos od 92,63 eura sa kamatom od 11. 12. 2012.god. do isplate,

- iznos od 93,77 eura sa kamatom od 11. 01. 2013.god. do isplate,

- iznos od 97,54 eura sa kamatom od 12. 02. 2013.god. do isplate,

- iznos od 97,54 eura sa kamatom od 12. 03. 2013.god. do isplate,

- iznos od 83,27 eura sa kamatom od 11. 04. 2013.god. do isplate,

- iznos od 63,73 eura sa kamatom od 11. 05. 2013.god. do isplate,

- iznos od 63,73 eura sa kamatom od 11. 06. 2013.god. do isplate,

- iznos od 63,73 eura sa kamatom od 11. 07. 2013.god. do isplate,

- iznos od 63,16 eura sa kamatom od 13. 08. 2013.god. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.784,90 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. od 27. ožujka 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. U tužbi navodi da je 08.3.2006. njegov pravni prednik pok. Ž. K. s pravnim prednikom tuženika, . sklopio Ugovor o kreditu br. . Nadalje

navodi da s prednik tuženika obvezao kao kreditor staviti predniku tužitelja na raspolaganje iznos od 26.760,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, dok se prednik tužitelj obvezao vratiti navedeni iznos s kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Nadalje navodi da je čl. 10.d. Ugovora određeno da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora (CHF), prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, tuženik je povrijedio odredbu čl. 3. i

4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača NN 96/2003 (nadalje ZZP) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Tužitelj se nadalje poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g., kojom je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014.g. posl. br. Pž-7129/13, u dijelu vezanog za ugovaranje kamatne stope utvrđeno je da su banke, uključujući i ovdje tuženika, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da su u svoje ugovore o kreditu unosili odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom Kreditora i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora potrošači kao korisnici kredita nisu s tuženicima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope te su time postupili suprotno odredbama ZOO-a i ZZP/03. Također, se poziv u na i stav Vrhovnog suda RH u odluci povodom revizije (Revt 249/14-2) na gore navedene presude je da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Nadalje navodi da je Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2521/2015 od dana 13. prosinca 2016. godine jasno navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, kao i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, također podliježe testu poštenosti te da nema razloga različito se pristupiti u tumačenju istog pravnog standarda, budući da su banke, uključujući i tuženika, trebale potrošače informirati i upoznati s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule. Stoga tužitelj smatra, uvažavajući stav prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH, VTS-a i Županijskih sudova kao relevantnih i u ovom predmetu, da dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, valutne klauzule ništetan, te da mu tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog Ugovora odnosno dijela Ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove. Stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe sadržane u t.. 4. i t.. 9.t.1. Ugovora o kreditu broj: 16300/06 te naložiti tuženiku da na ime preplaćenog iznosa a ime otplate kredita koji je nastalo uslijed povećanja tečaja isplati iznos od 3.839,75 eura.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tuženik pravni slijednik H.V.B. S.b. d.d., te ne osporava činjenicu da je između prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika zaključen ugovor o kreditu. Međutim, tuženik navodi da je sporno je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja, te smatra da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1401/12 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-7129/13 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu. Nadalje navodi da bi potraživanje tužitelja iz tužbe bilo i pod zastarom, obzirom da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja Ugovora o kreditu (22.06.2006.g.), a tužba je podnesena tek 17. 6. 2021.g. Također,

tuženik navodi da U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ (P-1401/12, Trgovački sud u Zagrebu i Pž-6632/17, Visoki trgovački sud RH) jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Nadalje tuženik navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti

(članak 84. ZZP-a), da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, prema mišljenju tuženika takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna. Nadalje tuženik navodi da je nepobitna je činjenica da je on, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF, okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke Zaključno, tuženik navodi da je pravnog shvaćanja, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. . otplatni plan, rješenje o nasljeđivanju, obavijesti o promjeni kamatne stope, specifikaciju uplata, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku T. V., te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4.Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog knjigovodstvenog- financijskog vještačenja podneskom od 2.11.2023.

Tuženik se protivio preinaci tužbe i tako preciziranom tužbenom zahtjevu.

Budući je tužbeni zahtjev za isplatu povećan, radi se u preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi i čl. 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

Prema st. 2. navedenog članka iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema prijelaznim i završnim odredbama čl.117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( Narodne novine RH br. 70/19), odredba čl. 39. toga Zakona primjenjuje se na sve postupke u tijeku, dakle i na ovoj postupak.

Ocjenjujući da prije provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj nije mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev, sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju mogao preinačiti tužbu, te je sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za končano rješenje spora među strankama.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8.

Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa 3.839,75 eura a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine tečaja za CHF.

5.Nesporno je:

- da su prednik tužitelja, pok. Ž. K. i pravni prednik tuženika 08.3.2006.

sklopili Ugovor o kreditu br. . na iznos od 26. 760,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama H.V.B. S. b. d.d. te na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,99%

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 404,94 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala od početne 6,99% do 12. 2. 2007., od 12-3. 2007 do 10. 9. 2008 7,90%, od 10.10. 2008 do 10. 12. 2009. 8,90%, te od 11. 1. 2010. do 12 8. 2013. 10,40%

- da je kredit otplaćen.

6.Sporno je:

- da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.

- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na HRK,

- da li je nastupila zastara utuženog potraživanja

7. Ocjenjujući prigovor zastare tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenih iznosa zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu proizlazi da je prigovor tuženika neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. 7. 2021. nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 15. lipnja 2018., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva.

8.U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,

a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.1.Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

8.2.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

9.Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te 8 koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način

da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

10.Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

10.1.Tužitelj saslušan na ročištu od 28. 2. 2024. izjavio je da je on nasljednik iza pok. oca Ž. K. koji je sa S. b. zaključio predmetni Ugovor o

kreditu, da je nakon očeve smrti, koji je umro 2012., preuzeo kredit i otplatio ga u cijelosti negdje 2013. ili 2014. Nadalje navodi da iz kazivanja pok. oca zna da je zaključio ugovor u kreditu u CHF, da su bili prognanici, te da su trebali adaptirati kuću, te da je iz tog razloga njegov otac uzeo kredit, da je otišao je u banku gdje mu je bila predstavljena valutna klauzula u CHF kao najsigurnija i najpovoljnija, i da je zato uzeo predmetni kredit, odnosno da ga je tako razumio kad je rekao da je podigao kredit u CHF. Nadalje je izjavio da on nije znao da je taj kredit bio ugovoren s promjenjivom kamatnom stopom, da njegov otac sigurno nije imao stručna znanja iz ekonomije po kojima bi mogao znati uvjete kreditiranja. Također je izjavio da ne zna s kim se otac trebao savjetovati osim s djelatnicima banke koji su mu predočili ugovor o kredit računajući s tim da su bankari stručni ljudi koji će ga uputiti u rizike, te da je koliko je njemu poznato ocu nije došla nikakva obavijest o povećanju anuiteta, da je otac odlazio u banku radi provjere, te da su mu u Banci rekli da se vezano uz povećanje rate ne može ništa napraviti.

11. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

12. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

13. Tuženik nije dokazao da je prednika tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

14. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

15. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je prednika tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).

16.Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

16.1.Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03

17. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku T. V..

Iz Zaključka nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je preplaćeno kamate zbog primjene promjenjive kamatne stope, više od početno ugovorene kamatne stope 6,99% u 78 anuiteta u iznosu od 1.124,93 EUR, odnosno 8.475,75 kuna. Nadalje u nalazu navodi da je Banka 3 puta tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu po svojim odlukama u višu od početno ugovorene kamatne stope 6,99% , da je od 89

obračunatih anuiteta, Banka je obračunala 11 anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 6,99%, a kod 78 anuiteta je obračunata viša kamatna stopa od početno ugovorene kamatne stope 6,99%.

Nadalje vještak navodi da je preplaćeno tečajnih razlika u iznosu od 3.839,75 EUR, odnosno 28.930,63 kune, u 77 anuiteta u kojima je prodajni tečaj S. b. za

CHF na dan dospijeća/plaćanja anuiteta bio viši od kupovnog tečaja S. b. za

CHF na dan početka korištenja kredita po kojemu je tužitelju kredit isplaćen. Vještak je utvrdio da je manje plaćenih tečajnih razlika u iznosu od -43,21 EUR, odnosno -325,57 kuna, u 12 anuiteta u kojima je prodajni tečaj S. b. za CHF na dan dospijeća/plaćanja anuiteta bio niži od prodajnog tečaja Kreditora za CHF na dan početka korištenja po kojemu je kredit tužitelju isplaćen.

18.Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi tečajne razlike iznos od 3.839,75 eura.

Tužbeni zahtjev sud je ocijenio osnovanim u dijelu zahtjeva za ništetnost odredbi t. 4. i t. 9.t.1., čl.1.2. , čl.10. d t.1. Ugovora te za isplatu s osnova ugovorene valutne klauzule u iznosu od 3.839,75 eura.

19.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.

Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz t. 4. i t..

9.t.1. , čl.1.2. te čl.10. d t.1. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

20.Što se tiče navoda tuženika da se negativne razlike moraju uzimati u obzir iako tuženik nije istaknuo prigovor radi prijeboja ili protutužbeni zahtjev, već da je dovoljno da osporava visinu tužbenog zahtjeva, valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda zauzeto u presudi Rev 549/2023 od 18.12.2023. prema kojem, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, sud nije ovlašten niti je dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. negativnim tečajnim razlikama.

21.Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je donio odluku kao u točkama I i II. izreke.

22.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP- a. Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe ( Tbr. 7. t. 1. Tarife) , za sastav podnesaka od 29.7.2201., 2. 11. 2023. i 21. 2. 2024., za zastupanje na ročištima od 13.10. 2022., 17. 5. 2023. i 28.2. 2024. po 200,00 eura, ukupno 1.400,00 eura. Nadalje je sud priznao tužitelju trošak na ime vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura, te pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eura.

22.1Sud nije priznao tužitelju trošak pristupa objavljivanju presude, jer smatra da taj trošak nije opravdan i neophodna obzirom da neposredno nakon objavljivanja presude, ista se objavljuje na e-oglasnoj ploči suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti u sudskoj pisarnici, na koji način je strankama sadržaj presude istovremeno dostupan i nisu obvezni pristupiti na ročište za objavljivanje presude.

Temeljem izrečenog tužitelju je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.784,90 eura, kao u točci IV izreke.

U Vinkovcima, 27. ožujka 2024.

Sudac:

Marija Pavlović v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema

ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju

odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. . – punomoćnik tužitelja

2. . – punomoćnik tuženika