REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-438/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. N. V., odvjetnici u O., protiv tuženika I. P. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. N., odvjetniku u O., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-533/2023-2 od 13. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P- 10/2023-8 od 3. svibnja 2023., na sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku I. P., OIB …, da tužitelju V. P., OIB …, preda u nesmetani posjed nekretnine upisane u zk.ul.br. 1363 k.o. V., koja se sastoji od kč.br. 759/1 oranica A. b. površine 4390 m2, i zk.ul.br. 493 k.o. V., koja se sastoji od kč.br. 1008 oranica G. O. površine 10527 m2, slobodne od osoba i stvari, a u suposjed nekretnine upisane u zk.ul.br. 489 k.o. V., koja se sastoji od kč.br. 763 oranica A. b. površine 13340 m2, i zk.ul.br. 1640 k.o. N. B., koja se sastoji od kč.br. 2238 oranica K. površine 366901 m2, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbijaju se djelomično kao neosnovane žalba tužitelja V. P. i žalba tuženika I. P. i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-10/2023-8 od 3. svibnja 2023. pod toč. I izreke u pogledu predaje posjeda kat. čest. 759/1 k.o. V. slobodne od osoba i stvari, te predaje suposjeda kat. čest. 763 k.o. V. i kat. čest. 2238 k.o. N. B., kao i u dijelu pod toč. II i III izreke.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-10/2023-8 od 3. svibnja 2023. pod toč. I izreke koji se odnosi na predaju posjeda kat. čest. 1008 k.o. V. i sudi:

Nalaže se tuženiku I. P. da tužitelju V. P. preda u nesmetani suposjed nekretninu oznake kat. čest. 1008 oranica G. O. površine 10527 m2, upisanu u zk. ul. 493 k.o. V., u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja u pogledu iste katastarske čestice odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju V. P. naknaditi tuženiku I. P. trošak sastava žalbe u iznosu od 137,63 eur/1.036,97 kn u roku 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.“

3.1. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4125/2023-2 od 19. prosinca 2023. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude i to u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva i za naknadu troškova parničnog postupka i u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, zbog pravnih pitanja:

„1. Ima li zajedničar pravo tražiti od treće osobe predaju posjeda cijele zajedničke stvari u situaciji kada je drugi zajedničar znao ili je mogao znati da je između zajedničara i treće osobe zaključen ugovor o zakupu iz kojega proizlazi obveza zakupoprimca da nakon prestanka zakupnog odnosa predmet zakupa - zajedničku stvar vrati zakupodavcu?

2. Daje li ovlast davanja u zakup prostora tom ovlašteniku i ovlast ostvarivati i štiti posjed?“

3.2. Naime, na temelju odredbi čl. 385a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su navedena pravna pitanja ne samo važna za odluku u ovom sporu već su također i važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Postupajući po danom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. ZPP zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena.

8.1. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik preda posjed k.č.br. 763 k.o. V., k.č.br. 759/1 k.o. V., k.č.br. 1008 k.o. V. i k.č.br. 2238 k.o. N. B., a koji zahtjev temelji na činjenici da je zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina koje tuženik, nakon proteka otkaznog roka ugovora o zakupu, drži neosnovano u posjedu radi čega da mu pripada pravo na predaju posjeda.

8.2. Tuženik je odbio tužitelju vratiti posjed predmetnih nekretnina ističući kako ima pravo na suposjed istih na temelju izjave R. P., supruge tužitelja i majke tuženika, koja da je "izvanknjižna" suvlasnica istih po osnovi bračne stečevine, a kojom tuženiku prenosi izvršavanje njezinih vlasničkih prava (posjedovanje, korištenje uključujući i pravo na plodove) nekretnina.

8.3. Prvostupanjski je sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, naloživši tuženiku da tužitelju preda u nesmetani posjed dvije nekretnine (k.č.br. 759/1 k.o. V. i k.č.br. 1008 k.o. V.), a preostale dvije u suposjed (k.č.br. 763 k.o. V. i k.č.br. 2238 k.o. N. B.). Za dvije čestice koje nalaže tuženiku predati tužitelju u suposjed prvostupanjski sud utvrđuje kako iste predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i R. P., pa da ista kao predmijevana suvlasnica ima ovlasti svoja prava prenijeti na tuženika što da je ista i učinila svojom izjavom, slijedom čega da tuženik ima pravo odbiti predaju istih u isključivi posjed tužitelju.

8.4. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja navodeći kako tužitelj nije oborio zakonsku presumpciju da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, zbog čega da R. P. nije prenijela na tuženika više prava nego što ih sama ima. Također ističe da je R. P. bila ovlaštena dati tuženiku navedene nekretnine u suposjed, a čime se ne onemogućuje tužitelja u izvršenju njegovih suvlasničkih prava.

8.5. Nadalje, u dijelu u kojem prihvaća žalbu tuženika i nalaže istom da tužitelju preda u nesmetani suposjed nekretninu oznake k.č.br. 1008 upisanu u z.k.ul. 493 k.o. V., drugostupanjski sud utvrđuje da se radi o zajedničkoj imovini te da u skladu s odredbom čl. 277. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 - službeni pročišćeni tekst, 59/90, 25/94, 162/98), zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

8.6. Pozivom na odredbu čl. 64. st. 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) drugostupanjski sud utvrđuje kako pojedini zajedničar, konkretno tužitelj, može zahtijevati predaju cijele stvari u posjed prema trećemu, tj. tuženiku samo ako je ovlašten od svih ostalih zajedničara da mu cijela stvar bude predana u posjed, što da u konkretnom nije slučaj, te da R. P., koja je zajedničar na predmetnoj čestici, upravo uskraćuje ovlaštenje tužitelju da od tuženika kao treće osobe traži predaju cijele nekretnine u posjed.

8.7. Tužitelj u reviziji ističe da je između tužitelja i tuženika glede nekretnine oznake k.č.br. 1008 upisane u z.k.ul. 493 k.o. V., zaključen Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u kojem je u čl. 5. st. 2. jasno ugovoreno da je po prestanku zakupa zakupoprimatelj dužan predati zemljište iz toč. 1. tog ugovora zakupodavatelju u stanju u kojem ga je primio. Tvrdi da je R. P. znala već u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o zakupu da je takav ugovor zaključen kao i da nekretnina koja se daje u zakup predstavlja zajedničku imovinu nje i tužitelja, te je prešutno odobrila zaključenje ugovora i ovlastila tužitelja da zaključi ugovor kojim nekretninu daje u zakup tuženiku, te je time odobrila i citiranu ugovornu odredbu po kojoj je tuženik nakon prestanka zakupa nekretninu obvezan vratiti zakupodavatelju, ovdje tužitelju u stanju u kojem je istu primio. Stoga da je, u skladu s odredbom čl. 64. st. 2. ZOO, tužitelj imao ovlaštenje od drugog vjerovnika da primi ispunjenje tražbine na povrat posjeda nekretnine od tuženika.

9. Povodom revizije, a imajući u vidu sadržaj prvog pitanja za koje je dopušteno podnošenje revizije, spornim dakle proizlazi ima li zajedničar pravo tražiti od treće osobe predaju posjeda cijele zajedničke stvari u situaciji kada je drugi zajedničar znao ili je mogao znati da je između zajedničara i treće osobe zaključen ugovor o zakupu iz kojega proizlazi obveza zakupoprimca da nakon prestanka zakupnog odnosa predmet zakupa - zajedničku stvar vrati zakupodavcu.

10. Pri davanju odgovora na prvo postavljeno revizijsko pitanje treba poći od zakonskih odredbi ZVDSP kojim je propisano da je stvar u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva (čl. 57. st. 1. ZVDSP), te da stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona (u konkretnom slučaju na temelju ZBPO). Svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. (čl. 62. st. 2. ZVDSP). Dakle, neovisno o postojanju ugovorne odredbe kojom je propisano da zakupoprimatelj dužan po prestanku zakupa predati zemljište samo zakupodavatelju, obzirom na kongentnu odredbu čl. 64. st. 2. ZOO koja uređuje aktivne nedjeljive obveze, pojedini suvlasnik, odnosno zajedničar može zahtijevati predaju cijele stvari u posjed samo ako je ovlašten od ostalih suvlasnika, odnosno zajedničara da mu cijela stvar bude predana u posjed, a inače može zahtijevati od treće osobe da stvar preda svim suvlasnicima, odnosno zajedničarima ili da je položi sudu (tako i ovaj sud u odlukama Rev 1020/01 od 20. lipnja 2001. i Rev 1708/2017-2 od 21. prosinca 2021. Rev 28/2022-2 od 29. ožujka 2023.). Pri tome saznanje ili mogućnost saznanja da je između jednog zajedničara i treće osobe zaključen ugovor o zakupu s navedenom odredbom ne predstavlja ujedno i ovlaštenje drugog zajedničara na podnošenje zahtjeva za predaju cijele stvari u posjed samo tužitelju. Time je ujedno odgovoreno na prvo postavljeno revizijsko pitanje.

11. U odnosu na drugo postavljeno pitanje kojem se problematizira sadržava li ovlast davanja u zakup zemljišta tom ovlašteniku i ovlast ostvarivati i štiti posjed, tužitelj se poziva na odluku ovog suda Rev-161/2022-2 od 20. travnja 2022. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da osoba na koju je vlasnik prenio ovlaštenja davanja u zakup određene stvari ima i ovlast ostvarivati i štiti posjed, koje se ovom odlukom reafirmira. Međutim, u konkretnom slučaju zaštita posjeda ostvaruje se pod pretpostavkama koje se u slučaju zajedničkog vlasništva odnose na pravila o nedjeljivim obvezama. Time je ujedno odgovoreno na drugo postavljeno revizijsko pitanje.

12. Stoga, kako odgovori na postavljena pitanja nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove presude.

13. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak II. izreke ove presude).

Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.