REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-592/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. S.-R., odvjetniku u R., protiv tuženika E. p. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 494/2018-2 od 7. listopada 2019., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1789/2017-15 od 31. kolovoza 2018., na sjednici održanoj 27. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-494/2018-2 od 7. listopada 2019., potvrđeno je rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1789/2017-15 od 31. kolovoza 2018., a kojim je odlučeno:
„I. Odbacuje se tužba tužitelja I. P. iz R., OIB ... koja glasi:
"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 7. kolovoza 2017.g., koji je tuženik E. p. d.o.o. Z. dao tužitelju I. P. iz R., Odlukom o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz) dana 7. kolovoza 2017.g., te se poništava navedena Odluka o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz) i utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku E. p. d.o.o. Z. da tužitelja I. P. iz R. vrati na posao na poslove koje je obavljao do donošenja pobijane odluke o otkazu, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.“
2. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je reviziju podnio pozivom na odredbu čl. 400. i čl. 382.a st. 1. toč 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te povrede prava na pristup sudu kao načela zajamčenog odredbom čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: EKLJP). Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu te zahtjev za vraćanjem na rad.
6. Primjenom odredbe čl. 187. st. 2. ZPP nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe kojom traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. kolovoza 2017. obzirom da je ista nedvojbeno stavljena izvan snage odlukom tuženika od 17. kolovoza 2017.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
9. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženik obrazlaže tvrdnjom da je odjava kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izvršena 6. kolovoza 2017., a da iz obrazloženja pobijanih odluka proizlazi da je odjava izvršena 25. kolovoza 2017. (nakon što je tuženik donio novu odluku izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2017.).
10. Suprotno tvrdnji revidenta, nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge kako činjenica odjave kod HZMO nije odlučna obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanje tužitelja na rad. Naime, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika na temelju Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2017., koja se međutim ne pobija u ovom sudskom postupku, te je tuženik 25. kolovoza 2017. odjavio tužitelja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a da je datum prestanka tuženikove obveze plaćanja doprinosa 6. kolovoza 2017. obzirom da se upravo tužitelj sa sljedećim danom prijavio kod novog poslodavca. Stoga pobijane odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
11. S time u vezi, tužitelj u reviziji u odnosu na okolnost odjave kod HZMO samo uopćeno ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a niti opisno ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti. Pretežnim revizijskim navodima revident zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prema odredbama čl. 386. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
12. Nadalje, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj iznosi i u odnosu na Odluku o opozivu izvanrednog otkaza ugovora o radu od 17. kolovoza 2017. navodeći da se radi o ništavoj odluci, o čemu sud treba voditi računa po službenoj dužnosti u smislu čl. 327. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a kojom je tuženik zlouporabio svoje pravo, ponašao se protivno javnom moralu i Ustavu Republike Hrvatske i čiji je cilj bio da tužitelja onemogući u ostvarivanju svojih prava, a koje tvrdnje ističe tek u reviziji. Neosnovano se tužitelj u reviziji poziva na ništavost Odluke o opozivu izvanrednog otkaza ugovora o radu jer je sud ovlašten odlučivati u granicama tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj postavio i činjenica koje je iznio u postupku, a predmet tužbenog zahtjeva je dopuštenost otkaza ugovora o radu, pri čemu tužitelj tijekom postupka nije niti formalno niti sadržajno istaknuo zahtjev na utvrđenje ništavosti Odluku o opozivu izvanrednog otkaza ugovora o radu niti je tu ništetnost isticao tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima. S tim u vezi valja reći da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/238/16 od 30. ožujka 2017. zauzeo pravno shvaćanje da se u situaciji kada poslodavac odlukom stavlja izvan snage raniju odluku o otkazu ne može govoriti o povredi podnositeljevog prava na to da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog mjerodavnim zakonom. Ovo iz razloga jer je tom odlukom poslodavac sam anulirao eventualne povrede radnih prava podnositelja.
13. Zaključno, tužitelj u reviziji navodi da su rješenjem kojim se tužba odbacuje niži sudovi počinili osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pristup sudu zajamčeno čl. 6. st. 1. EKLJP. Ovaj sud primjećuje da su odluke nižih sudova bile utemeljene na odredbi čl. 187. ZPP kojom je u slučaju podnošenja tužbi na utvrđenje to pravo ograničeno na osobe s pravnim interesom. Ta odredba, koja je odraz načela ekonomičnosti i načela pravne sigurnosti, ima za cilj uspostaviti procesnu disciplinu kako bi se postupak proveo bez odugovlačenja i u razumnom roku te zaštititi procesna prava stranaka. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu.
14. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 400. ZPP, tužiteljevu reviziju odbiti.
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
