REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1158/2019-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. b. Z. d.d. Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. D. F. iz Z., OIB ..., 2. T. B. iz Z., OIB ... i 3. I. B. iz Z., V., OIB ..., koga zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika I. B. protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-756/2018-2 od 13. prosinca 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 5859/2016-178 od 22. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika I. B. u odnosu na točku I. izreke (odluka o glavnoj stvari) presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-756/2018-2 od 13. prosinca 2018.
. II. Odbacuje se revizija tuženika I. B. u odnosu na točke II. i III. izreke (odluka o troškovima postupka) presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 756/2018-2 od 13. prosinca 2018.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ivmj-31/97 od 15. travnja 1999. godine za iznos glavnice i troškove ovršnog postupka.
II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženicima D. F. iz Z., ..., OIB: ..., II tuženiku T. B. iz Z., ..., OIB: ... i III tuženiku I. B. iz Z., V., ..., OIB: ..., da tužitelju P. b. Z. d.d. iz Z., OIB: ..., isplate iznos od 85.933,43 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem HNB-a na dan isplate, po stopi iz čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da naknade tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini navedene stope, a sve to u roku od 15 dana. "
III. Nalaže se tužitelju da III tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 94.537,50 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2018. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.".
2. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-756/2018-2 od 13. prosinca 2018., u povodu žalbe tužiteljice, odlučeno je:
"I. Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana, te se prvostupanjska presuda
a) potvrđuje u točki I. izreke prvostupanjske presude, te u pobijanom odbijajućem dijelu u odnosu na tuženog T. B., kao i u odnosu na odbijajući dio zatezne kamate na iznos od 57.828,56 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti,
b) preinačuje u pobijanom odbijajućem dijelu u odnosu na tužene D. F. i I. B., tako da se u odnosu na njih tužbeni zahtjev prihvaća, te im se nalaže isplatiti tužiteljici iznos od 28.104,87 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2014. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, te iznos od 57.828,56 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, bez kamata.
II. Nalaže se tuženicima D. F. i I. B. isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 72.848,55 kn, sa zateznom kamatom od 22. ožujka 2018. godine do isplate, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženicima D. F. i I. B. isplatiti tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 10.062,50 kn, u roku od 15 dana.".
3. Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pod 3. I. B. (dalje: trećetuženik) zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome revizijskom sudu da prihvati ovu reviziju i pobijanu presudu preinači na način da odbije žalbu tužitelja i potvrdi presudu suda prvog stupnja uz obvezivanje na naknadu prouzročenih troškova.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19, - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U pobijanoj presudi nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koja postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za isplatom mjeničnog duga u iznosu od 85.933,43 EUR (u kunskoj protuvrijednosti) koji proizlazi iz činjenice da su tuženici potpisali dvije bjanko mjenice kao osiguranje Ugovora o kreditu sklopljenog 9. veljače 1995. između tužiteljice i korisnika kredita D. F. na iznos od 75.000,00 DEM radi kupnje stana.
9. Pobijana odluka suda drugog stupnja utemeljena je na pravilnoj ocjeni o osnovanosti žalbe tužiteljice te nepravilnosti presude suda prvog stupnja. Po ocjeni ovoga suda pobijana presuda sadrži iznimno jasne i logične razloge koji, imajući u vidu sadržaj obrazloženja istaknutih revizijskih prigovora, nisu dovedeni u pitanje.
9.1. Pri činjenici da potpis trećetuženika (koji je na ročištu održanom 10. veljače 2016., učinio nespornim svoje potpisivanje mjenice – „priznao da se na mjenici nalazi njegov potpis“) tako da na mjenici postoji neprekinuti niz indosamenata te s obzirom na utvrđenje suda kako je tužiteljica je popunila mjenicu u skladu s osnovnim pravnim poslom i svojstvima osoba kako su navedene u mjeničnom očitovanju, prema ocjeni ovoga suda, pobijana odluka suda drugog stupnja utemeljena je na pravilnom primjeni mjerodavnih odredbi Zakona o mjenici ("Narodne novine", broj 74/94).
10. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.
10.1. U tom slučaju se, prema odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP, na internetskim stranicama ovog suda objavljuje i presuda suda drugog stupnja. Stoga će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda RH uz ovu presudu objaviti i presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-756/2018-2 od 13. prosinca 2018.
11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju trećetuženika (u odnosu na odluku o glavnoj stvari) kao neosnovanu, kako je to u točki 1. izreke ove odluke, temeljem odredbe čl. 393. u svezi čl. 396.a ZPP.
12. Kako revident izrijekom navodi da revizijom pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi (točke II. i III.) , to u odnosu na ovaj dio revizije treba navesti kako rješenje suda drugog stupnja kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Sama okolnost što se rješenje o troškovima postupka donosi u presudi ili rješenju kojim se pravomoćno dovršava postupak pred sudom ne daje tom rješenju svojstvo rješenja kojim se pravomoćno završava parnični postupak. Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP), ali nemaju karakter rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP.
12.1. Rješenje o troškovima postupka ne ulazi u kategoriju rješenja iz te odredbe, pa protiv rješenja o troškovima parnice revizija uopće nije dopuštena. U pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."
12.2. Slijedom svega izloženog, reviziju trećetuženika protiv rješenja o troškovima parnice valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (točka 2. izreke).
Zagreb, 27. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
